Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-255/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ iz [adresa] u [adresa], ŽŽK 1/6, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ediju Fumisu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika LAGUNA NAUTIKA d.o.o., Poreč, Zelena laguna 5, OIB: 30590488858, zastupanog po punomoćniku Lorisu Lakoviću, odvjetniku u Poreču, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-785/2025-12 od 30. siječnja 2026., 24. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-785/2025-12 od 30. siječnja 2026. i tužba se odbacuje.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 250,00 EUR sa zateznim kamatama od 24. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 620,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 28. siječnja 2026. do isplate (točka I. izreke) te mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 486,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 30. siječnja 2026. do isplate (točka II. izreke). Točkom III. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. te članka 354. stavka 1. u vezi s povredom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Osim toga, tvrdi da su zbog toga što prvostupanjski sud nije izveo dokaze koje je predložio i zbog nedostatnog obrazloženja razloga za to povrijeđena načela jednakosti oružja i kontradiktornosti postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu. Tvrdi da pobijana presuda sadrži razloge zbog kojih su odbijeni dokazni prijedlozi tuženika, da žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije obrazložen, da se u postupku u sporu male vrijednosti presuda ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP -a i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te da je odluka o troškovima postupka utemeljena na pravilnom primjeni članaka 155. ZPP-a. Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja žalbe (pravilno: odgovora na žalbu) od 125,00 EUR i troškove (neplaćene) sudske pristojbe za taj odgovor „po odluci suda“.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 620,00 EUR. Taj je zahtjev utemeljen na činjenici da je odlukom Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (dalje: EUIPO) od 28. siječnja 2025. u povodu prigovora tuženika u cijelosti odbačena tuženikova prijava žiga te da je tom odlukom utvrđeno da je tuženik kao stranka koja je izgubila spor u postupku prigovora snosi troškove druge stranke (tužitelja) u iznosu od 620,00 EUR.

6. Na temelju činjenice da je riječ o konačnoj i izvršnoj odluci o troškovima EUIPO-a te da tuženik navedene troškove nije platio, prvostupanjski je sud pobijanom presudom usvojio tužbeni zahtjev.

7. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, vodeći računa o tome da se u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Ispitujući pobijanu presudu na taj način, ocjena je drugostupanjskog suda da je u njezinu donošenju počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je odlukom EUIPO-a donesenom 28. siječnja 2025. u povodu prigovora tužitelja broj: B 3 213 028 u cijelosti udovoljeno tom prigovoru, u cijelosti je odbačena tuženikova prijava žiga Europske unije broj 18 978 451 te je u skladu s člankom 109. Uredbe (EU) 2017/1001 Eurpskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske Unije (kodificirani tekst) (dalje: Uredba o žigu EU) određeno da troškove podnositelja prigovora (tužitelja) utvrđene u visini od 620,00 EUR snosi podnositelj prijave (tuženik) te da je ta odluka konačna.

10. Prema članku 109. stavku 1. Uredbe o žigu EU, stranka koja izgubi spor u postupku prigovora, postupku opoziva, postupku za proglašenje ništavosti ili u žalbenom postupku snosi pristojbe koje je platila druga stranka. Ne dovodeći u pitanje članak 146. stavak 7., stranka koja izgubi spor snosi i sve troškove druge stranke koji su bitni za postupak, uključujući putne troškove, dnevnice i naknadu za zastupnika u smislu članka 120. stavka 1., u okviru tarifa koje su za svaku kategoriju troškova utvrđene u provedbenom aktu koji treba donijeti u skladu sa stavkom 2. ovog članka. Pristojbe koje treba snositi stranka koja je izgubila spor ograničene su na pristojbe koje je druga stranka platila za prigovor, za zahtjev za opoziv ili zahtjev za proglašenje ništavim žiga EU-a i za žalbu.

11. Člankom 110. Uredbe o žigu propisano je da je svaka konačna odluka EUIPO -a kojom se utvrđuje iznos troškova izvršna (stavak 1.). Izvršenje se uređuje pravilima građanskog postupka koja su na snazi u državi na čijem se državnom području izvršenje provodi. Svaka država članica imenuje jedno tijelo odgovorno za potvrdu vjerodostojnosti odluke iz stavka 1. i dostavlja svoje podatke za kontakt EUIPO-u, Sudu Europske unije i Komisiji. To tijelo uz odluku prilaže nalog za izvršenje odluke s potvrdom vjerodostojnosti odluke kao jedinom formalnosti (stavak 2.). Kad su te formalnosti ispunjene na zahtjev dotične stranke, ona može nastaviti s izvršenjem u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, iznoseći slučaj izravno pred nadležno tijelo (stavak 3.). Izvršenje se može suspendirati samo odlukom Suda Europske unije. Međutim, sudovi dotične države nadležni su za pritužbe o odnosu na izvršenje koje je provedeno na neodgovarajući način (stavak 4.).

12. Imajući na umu navedene propise očito je da o troškovima spora u postupku prigovora koji se vodi pred EUIPO-om odlučuje EUIPO, a ne nacionalni sud. Zbog toga je odlučujući o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2. ZPP -a pa je uz primjenu članka 369. stavka 2. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda i tužba je odbačena.

13. Dapače, tužitelj (već) raspolaže konačnom odlukom EUIPO-a o troškovima postupka. Ta se odluka može izravno ovršiti nakon što Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (kao tijelo koje je u Republici Hrvatskoj odgovorno za ovjeru autentičnosti i izdavanje potvrde o izvršivosti odluke EUIPO-a), na zahtjev tužitelja, uz odluku EUIPO-a priloži nalog za izvršenje odluke s potvrdom vjerodostojnosti odluke kao jedinom formalnosti.

14. Tuženiku je na temelju članka 166. stavka 2. ZPP-a uz primjenu članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023. i 107/2025., dalje: OT) dosuđena naknada troškova sastavljanja odgovora na tužbu (Tbr. 8. stavak 1. OT-a) u visini od 50 bodova i naknada troškova za zastupanje na pripremnom ročištu i na glavnoj raspravi 22. siječnja 2026. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) u visini od 50,00 bodova, što ukupno i uvećano za PDV (Tbr. 46. i Tbr. 54. OT-a) iznosi 250,00 EUR.

14.1. Odluka o zatraženim zateznim kamatama na troškove postupka donesena je uz primjenu članka151. stavka 3. ZPP-a, a visina stope zatezne kamate temelji se na članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.).

15. Imajući na umu da troškovi odgovora na žalbu nisu bili potrebni za odlučivanje o žalbi, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu to tim više što je tuženik sa žalbom uspio.

U Varaždinu 24. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić