Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž-649/2025-2
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Mariju Patači, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Matiji Bariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matana & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4098/2024-7 od 28. ožujka 2025., dana 24. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P - 4098/2024-7 od 28. ožujka 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 108,05 EUR zajedno sa zateznim kamatama, koje se obračunavaju od svakodobnog dospijeća pa do dana plaćanja sukladno stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koji se odnosi na ostale odnose i to:
- na iznos od 6,67 EUR, računajući od 09.02.2023. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,40 EUR, računajući od 25.07.2023. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,98 EUR kamata se ne traži,
kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate, na račun tužitelja IBAN:
[broj bankovnog računa], model HR00, pozivom na broj 81233177 - 2200282174, pod prijetnjom ovrhe, sve u roku 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju HEP Elektra d.o.o., OIB: 43965974818, da tuženiku MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR u roku od 15 dana.“
2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu te naloži tuženiku da mu naknadi troškove postupka, uključujući i troškove žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Među strankama je sporna osnova utuženog potraživanja, koje se odnosi na račune za razdoblje od prosinca 2022. do lipnja 2023. temeljem isporuke električne energije za obračunsko mjerno mjesto broj: 0166410138, na adresi: [adresa], u odnosu na koje je u evidencijama tužitelja kao kupac evidentirana LP, ranija vlasnica predmetnog etažnog dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je od 2021. u vlasništvu tuženika.
6. Kako je sporno je li tuženik u obvezi podmiriti utuženo potraživanje, prvostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 3. st. 2. toč. 16. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj 22/13, 95/15, 102/15, 68/18, 52/19, dalje: ZTEE/13) prema kojoj je krajnji kupac onaj kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje, koji je prema čl. 61. st. 2. istog Zakona dužan plaćati električnu energiju prema ugovorenim i reguliranim uvjetima, time da se prava i obveze u skladu s čl. 62. st. 1. istog Zakona uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca, dok se sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi krajnjeg kupca detaljnije uređuje Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača u skladu sa odredbama tog Zakona i zakona kojim se uređuje energetski sektor, smatra da tek sklopljeni ugovor uz činjenicu vlasništva nekretnine obvezuje na plaćanje tužiteljeve usluge za predmetno obračunsko mjesto.
7. Obzirom da je tuženik osporio isporuku električne energije i postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem, a time i obvezu podmirenja predmetnog potraživanja, a tužitelj tijekom postupka nije dostavio isprave iz kojih bi proizlazilo postojanje ugovornog odnosa s tuženikom u utuženom razdoblju, odnosno dokazao postojanje ugovora o opskrbi sklopljenog s tuženikom prema kojem bi tuženik bio kupac usluge tužitelja (kao opskrbljivača) za predmetno obračunsko mjesto, to je, primjenom pravila o teretu dokazivanja, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
8. U žalbi tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva i proturječi sebi i razlozima, koji su glede odlučnih činjenica nejasni i proturječni. Navodi da novi vlasnik nekretnine nije podnio zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom, pa se isti nije mogao ni sklopiti, iako je u utuženom razdoblju preuzimao, odnosno trošio električnu energiju, bez da je stekao status korisnika mreže. Tvrdi da je takvo postupanje tuženika protupravno, te se smatra neovlaštenom potrošnjom u smislu čl. 93. st. 1. alineja 5. i 6. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 100/22, dalje: Pravilnik). Ističe da propust prijave promjene vlasništva mjernog mjesta leži na novom korisniku tj. onom tko ga posjeduje kao vlasnik i korisnik prostora sve sukladno čl. 24. i čl. 26. navedenog Pravilnika, kao i da je tuženik, osim kao vlasnik nekretnine, utuženo potraživanje u obvezi podmiriti i kao stvarni potrošač odnosno krajnji kupac u smislu čl. 42. st. 2. u vezi čl. 3. ZTEE. Zaključno, navodi da se korištenje električne energije bez ugovora ima smatrati stjecanjem bez osnova, pa zastarni rok iznosi 5 godina.
9. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, ističe se da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP -a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.
10. Ispitujući pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, osnovano tužitelj navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer su zbog pogrešnog pravnog pristupa izostali razlozi o odlučnim činjenicama, dok su navedeni nejasni i u proturječju sa stanjem spisa, slijedom čega pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih ovaj sud ne može ispitati njezinu pravilnost i zakonitost.
11. Naime, odredbom čl. 3. st. 1. toč. 40. i 41. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ broj 111/21, dalje: ZTEE/21) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, propisane su definicija krajnjeg kupca i kupca iz kategorije kućanstvo, te je krajnji kupac onaj kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu uporabu, a kupac iz kategorije kućanstvo je kupac koji kupuje električnu energiju za potrošnju u vlastitom kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti. Prema čl. 42. istog Zakona krajnji kupac dužan je plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima.
11.1. Prema čl. 6. st. 4. naprijed navedenog Pravilnika, Ugovor o korištenju mreže sklapa operator sustava s vlasnikom ili nositeljem nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine koja je predmet ugovora o korištenju mreže , dok se sukladno čl. 8. st. 1. istog Pravilnika ugovorom o opskrbi električnom energijom uređuju prava i obveze opskrbljivača i krajnjeg kupca ili aktivnog kupca. Prema čl. 24. Pravilnika, novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom iz čl . 8. st. 1. ovih Općih uvjeta zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu.
11.2. Istovjetnu odredbu sadržavao je i čl. 33. st. 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 104/20, dalje Opći uvjeti), koji je bio na snazi do 1. listopada 2022., sukladno kojem novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora u opskrbi krajnjeg kupca zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže, a sukladno odredbi čl. 40. istih Općih uvjeta naknadu za obračunsko mjerno mjesto plaća krajnji kupac.
12. Obzirom da je nesporno da je tuženik 2021. stekao predmetnu nekretninu (kupnjom od LP), isti je kao novi vlasnik, sukladno odredbi čl. 24. Pravilnika, trebao tužitelju podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže, što nedvojbeno nije učinio. Time je tuženik prema ocjeni ovog suda postupio protivno naprijed citiranim odredbama Pravilnika i važećim Općim uvjetima, te upravo zbog neobavještavanja nadležnog opskrbljivača i operatora sustava o promjeni vlasnika, nije došlo do sklapanja ugovora, već je prema tvrdnjama tužitelja isporuka električne energije nastavljena bez sklopljenog ugovora.
13. Propust tuženika da opskrbljivača obavijesti o promjeni vlasnika i da podnese zahtjev za sklapanje ugovora ne može ići u njegovu korist i ne može anulirati odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) kojima se nameće obveza vlasnicima da snose troškove svojih nekretnina. Stoga bi isti kao vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi obračunsko mjerno mjesto, prema ocjeni ovog suda, bio u obvezi podmiriti troškove isporučene električne energije.
14. Međutim, među strankama je sporna isporuka i korištenje električne energije na predmetnom obračunskom mjernom mjestu u utuženom razdoblju, o čemu, kao ni o istaknutom prigovoru zastare, pobijana presuda ne sadrži razloge. Stoga je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te cijeneći naprijed navedeni pravni stav ovog suda, a osim toga imajući u vidu i odredbu čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO-a) kojom je za tražbine naknade za isporučenu električnu energiju propisan jednogodišnji zastarni rok, utvrditi sve relevantne okolnosti od kojih zavisi ocjena tužbenog zahtjeva (između ostalog i odnosi li se račun za lipanj 2023. na mjesečnu potrošnju električne energije ili se radi o procjeni potrošnje), novom odlukom ponovo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, u kojoj će iznijeti razloge o svim odlučnim činjenicama te ujedno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Varaždin, 24. kolovoza 2026.
Sudac
Snježana Šaško
