Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-118/2026-2

¸

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužitelja LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 zastupane po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1044/2024-11 od 26. studenoga 2025., dana 24. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kojom pobija odluku o trošku (točku III. izreke presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1044/2024-11 od 26. studenoga 2025.) u dijelu kojim mu nije dosuđen zatraženi trošak u iznosu od 106,18 EUR-a kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. U nepobijanim točkama I. i II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđena je ništetnom odredba iz čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 528-50-4377402, sklopljenog 13. rujna 2007. između tužitelja i tuženice, potvrđenog 13. rujna 2007. po javnoj bilježnici Lidiji Perić iz Osijeka pod br. OV-26996/07, u dijelu odredbe koji glasi: “3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita..” Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 607,94 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 26. studenoga 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u točki III. izreke u dijelu kojim mu nije dosuđen zatraženi trošak u iznosu od 106,18 EUR-a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti točku III. izreke presude na način da mu se dosudi zatraženi trošak u daljnjem iznosu od 106,18 EUR-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prvostupanjski sud odluku o trošku donio je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), te je dosudio tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR-a, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja za radnje pobrojane u točki 19. obrazloženja (visina troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' broj: 138/2023, dalje: Tarifa) naloživši tuženici naknaditi ga tužitelju u cijelosti, dok tužitelju nije priznao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR-a i na presudu u iznosu od 53,09 EUR-a jer tužitelj iste nije platio.

5. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama jer iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je za njega obveza plaćanja predmetnih sudskih pristojbi nastala u trenutku podnošenja tužbe odnosno u trenutku primitka presude i za odluku o opravdanosti dosude tih troškova je posve irelevantno jesu li pristojbe plaćene ili nisu plaćene.

6. Iako tužitelj pobija odluku o trošku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenim navodima sadržajno ne ukazuje niti na jednu od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje: ZPP) i utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

7. Kako je razmatranjem spisa utvrđeno da tužitelj nije platio sudsku pristojbu na tužbu i presudu niti ga je prvostupanjski sud pozvao na plaćanje sudskih pristojbi na tužbu i presudu, to i prema stavu ovog suda tužitelju ne pripada pravo potraživati naknadu tih troškova od protivne strane, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Navedeno shvaćanje kako ovog suda, tako i prvostupanjskog suda sukladno je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj Rev-158/2021-2 od 27. veljače 2024.

8. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kojom pobija odluku o trošku u dijelu kojim mu nije dosuđen zatraženi trošak u iznosu od 106,18 EUR -a kao neosnovanu.

9. Budući da tužitelj nije uspio sa svojom žalbom, to je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

10. U nepobijanim točkama I. i II. izreke prvostupanjska presuda nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku, pa ista ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 24. kolovoza 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović