Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-892/2026-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Lane Putrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Oreškoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Anđeli Varnica, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-999/2025-28 od 1. lipnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-999/2025-28 od 1. lipnja 2026.:

- u točci I. i II. izreke

- u točci III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate koje su tekle na iznos od:

- 8,81 EUR od 1.10.2010. do 30.9.2015.

- 33,57 EUR od 1.11.2010. do 30.9.2015.

- 32,30 EUR od 1.12.2010. do 30.9.2015.

- 29,21 EUR od 1.1.2011. do 30.9.2015.

- 29,04 EUR od 1.2.2011. do 30.9.2015.

- 26,07 EUR od 1.3.2011. do 30.9.2015.

- 28,66 EUR od 1.4.2011. do 30.9.2015.

- 27,56 EUR od 1.5.2011. do 30.9.2015.

- 28,29 EUR od 1.6.2011. do 30.9.2015.

- 27,20 EUR od 1.7.2011. do 30.9.2015.

- 27,91 EUR od 1.8.2011. do 30.9.2015.

- 27,73 EUR od 1.9.2011. do 30.9.2015.

- 26,65 EUR od 1.10.2011. do 30.9.2015.

- 20,03 EUR od 1.11.2011. do 30.9.2015.

- 19,24 EUR od 1.12.2011. do 30.9.2015.

- 19,73 EUR od 1.1.2012. do 30.9.2015.

- 19,53 EUR od 1.2.2012. do 30.9.2015.

- 18,13 EUR od 1.3.2012. do 30.9.2015.

- 19,22 EUR od 1.4.2013. do 30.9.2015.

- 18,45 EUR od 1.5.2012. do 30.9.2015.

- 18,91 EUR od 1.6.2012. do 30.9.2015.

- 18,15 EUR od 1.7.2012. do 30.9.2015.

- 18,59 EUR od 1.8.2012. do 30.9.2015.

- 18,43 EUR od 1.9.2012. do 30.9.2015.

- 17,68 EUR od 1.10.2012. do 30.9.2015.

- 18,10 EUR od 1.11.2012. do 30.9.2015.

- 17,37 EUR od 1.12.2012. do 30.9.2015.

- 17,77 EUR od 1.1.2013. do 30.9.2015.

- 17,66 EUR od 1.2.2013. do 30.9.2015.

- 15,80 EUR od 1.3.2013. do 30.9.2015.

- 17,31 EUR od 1.4.2013. do 30.9.2015.

- 19,59 EUR od 1.5.2013. do 30.9.2015.

- 16,97 EUR od 1.6.2013. do 30.9.2015.

- 16,25 EUR od 8.7.2013. do 30.9.2015.

- 16,62 EUR od 8.8.2013. do 30.9.2015.

- 16,44 EUR od 9.9.2013. do 30.9.2015.

- 15,74 EUR od 4.10.2013. do 30.9.2015.

- 16,08 EUR od 8.11.2013. do 30.9.2015.

- 15,38 EUR od 5.12.2013. do 30.9.2015. i

- 15,71 EUR od 8.1.2014. do 30.9.2015.

- u točci IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate koje su tekle na iznos od:

- 0,93 EUR od 1.3.2008. do 30.9.2015.

- 4,30 EUR od 1.4.2008. do 30.9.2015.

- 1,56 EUR od 1.5.2008. do 30.9.2015.

- 0,05 EUR od 1.10.2008. do 30.9.2015.

- 14,60 EUR od 1.11.2008. do 30.9.2015.

- 4,65 EUR od 1.12.2008. do 30.9.2015.

- 18,76 EUR od 1.1.2009. do 30.9.2015.

- 21,89 EUR od 1.2.2009. do 30.9.2015.

- 29,01 EUR od 1.3.2009. do 30.9.2015.

- 18,64 EUR od 1.4.2009. do 30.9.2015.

- 20,84 EUR od 1.5.2009. do 30.9.2015.

- 17,02 EUR od 1.6.2009. do 30.9.2015.

- 16,45 EUR od 1.7.2009. do 30.9.2015.

- 14,87 EUR od 1.8.2009. do 30.9.2015.

- 17,54 EUR od 1.9.2009. do 30.9.2015.

- 15,96 EUR od 1.10.2009. do 30.9.2015.

- 14,42 EUR od 1.11.2009. do 30.9.2015.

- 17,96 EUR od 1.12.2009. do 30.9.2015.

- 21,32 EUR od 1.1.2010. do 30.9.2015.

- 24,85 EUR od 1.2.2010. do 30.9.2015.

- 23,93 EUR od 1.3.2010. do 30.9.2015.

- 29,88 EUR od 1.4.2010. do 30.9.2015.

- 28,35 EUR od 1.5.2010. do 30.9.2015.

- 31,34 EUR od 1.6.2010. do 30.9.2015.

- 48,19 EUR od 1.7.2010. do 30.9.2015.

- 44,36 EUR od 1.8.2010. do 30.9.2015.

- 58,75 EUR od 1.9.2010. do 30.9.2015.

- 51,16 EUR od 1.10.2010. do 30.9.2015.

- 45,45 EUR od 1.11.2010. do 30.9.2015.

- 62,81 EUR od 1.12.2010. do 30.9.2015.

- 72,84 EUR od 1.1.2011. do 30.9.2015.

- 65,13 EUR od 1.2.2011. do 30.9.2015.

- 66,26 EUR od 1.3.2011. do 30.9.2015.

- 60,72 EUR od 1.4.2011. do 30.9.2015.

- 62,43 EUR od 1.5.2011. do 30.9.2015.

- 81,26 EUR od 1.6.2011. do 30.9.2015.

- 83,90 EUR od 1.7.2011. do 30.9.2015.

- 104,74 EUR od 1.8.2011. do 30.9.2015.

- 97,17 EUR od 1.9.2011. do 30.9.2015.

- 85,39 EUR od 1.10.2011. do 30.9.2015.

- 83,59 EUR od 1.11.2011. do 30.9.2015.

- 82,31 EUR od 1.12.2011. do 30.9.2015.

- 86,53 EUR od 1.1.2012. do 30.9.2015.

- 91,15 EUR od 1.2.2012. do 30.9.2015.

- 91,29 EUR od 1.3.2012. do 30.9.2015.

- 88,38 EUR od 1.4.2012. do 30.9.2015.

- 89,56 EUR od 1.5.2012. do 30.9.2015.

- 91,13 EUR od 1.6.2012. do 30.9.2015.

- 89,43 EUR od 1.7.2012. do 30.9.2015.

- 89,59 EUR od 1.8.2012. do 30.9.2015.

- 87,86 EUR od 1.9.2012. do 30.9.2015.

- 84,67 EUR od 1.10.2012. do 30.9.2015.

- 88,56 EUR od 1.11.2012. do 30.9.2015.

- 89,98 EUR od 1.12.2012. do 30.9.2015.

- 89,41 EUR od 1.1.2013. do 30.9.2015.

- 83,73 EUR od 1.2.2013. do 30.9.2015.

- 87,67 EUR od 1.3.2013. do 30.9.2015.

- 88,57 EUR od 1.4.2013. do 30.9.2015.

- 86,80 EUR od 1.5.2013. do 30.9.2015.

- 81,56 EUR od 1.6.2013. do 30.9.2015.

- 78,31 EUR od 1.7.2013. do 30.9.2015.

- 81,19 EUR od 1.8.2013. do 30.9.2015.

- 83,18 EUR od 1.9.2013. do 30.9.2015.

- 88,25 EUR od 1.10.2013. do 30.9.2015.

- 65,46 EUR od 1.11.2013. do 30.9.2015.

- 85,79 EUR od 1.12.2013. do 30.9.2015.

- 87,73 EUR od 1.1.2014. do 30.9.2015.

- 84,23 EUR od 1.2.2014. do 30.9.2015.

- 86,15 EUR od 1.3.2014. do 30.9.2015.

- 85,17 EUR od 1.4.2014. do 30.9.2015.

- 83,23 EUR od 1.5.2014. do 30.9.2015.

- 82,39 EUR od 1.6.2014. do 30.9.2015.

- 82,77 EUR od 1.7.2014. do 30.9.2015.

- 85,18 EUR od 1.8.2014. do 30.9.2015.

- 87,64 EUR od 1.9.2014. do 30.9.2015.

- 87,42 EUR od 1.10.2014. do 30.9.2015.

- 88,66 EUR od 1.11.2014. do 30.9.2015.

- 90,44 EUR od 1.12.2014. do 30.9.2015.

- 89,72 EUR od 1.1.2015. do 30.9.2015.

- 90,72 EUR od 1.2.2015. do 30.9.2015.

- 90,72 EUR od 1.3.2015. do 30.9.2015.

- 90,72 EUR od 1.4.2015. do 30.9.2015.

- 90,72 EUR od 1.5.2015. do 30.9.2015.

- 90,72 EUR od 1.6.2015. do 30.9.2015.

- 90,72 EUR od 1.7.2015. do 30.9.2015.

- 90,72 EUR od 1.8.2015. do 30.9.2015. i

- 90,72 EUR od 1.9.2015. do 30.9.2015.

II. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-

999/2025-28 od 1. lipnja 2026.:

- u točci III. izreke na način da se odbija zahtjev za isplatu iznosa od 828,86 EUR i zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku na iznos od:

- 8,81 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 33,57 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 32,30 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 29,21 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 29,04 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 26,07 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 28,66 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 27,56 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 28,29 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 27,20 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 27,91 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 27,73 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 26,65 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 20,03 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 19,24 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 19,73 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 19,53 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 18,13 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 19,22 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 18,45 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 18,91 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 18,15 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 18,59 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 18,43 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 17,68 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 18,10 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 17,37 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 17,77 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 17,66 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 15,80 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 17,31 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 19,59 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 16,97 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 16,25 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 16,62 EUR od 1.10.2015. do isplate.

- 16,44 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 15,74 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 16,08 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 15,38 EUR od 1.10.2015. do isplate i

- 15,71 EUR od 1.10.2015. do isplate

- u točci IV. izreke na način da se odbija zahtjev za isplatu iznosa od 5.600,32 EUR i zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku na iznos od:

- 0,93 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 4,30 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 1,56 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 0,05 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 14,60 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 4,65 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 18,76 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 21,89 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 29,01 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 18,64 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 20,84 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 17,02 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 16,45 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 14,87 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 17,54 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 15,96 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 14,42 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 17,96 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 21,32 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 24,85 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 23,93 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 29,88 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 28,35 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 31,34 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 48,19 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 44,36 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 58,75 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 51,16 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 45,45 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 62,81 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 72,84 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 65,13 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 66,26 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 60,72 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 62,43 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 81,26 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 83,90 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 104,74 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 97,17 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 85,39 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 83,59 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 82,31 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 86,53 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 91,15 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 91,29 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 88,38 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 89,56 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 91,13 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 89,43 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 89,59 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 87,86 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 84,67 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 88,56 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 89,98 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 89,41 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 83,73 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 87,67 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 88,57 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 86,80 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 81,56 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 78,31 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 81,19 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 83,18 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 88,25 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 65,46 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 85,79 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 87,73 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 84,23 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 86,15 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 85,17 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 83,23 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 82,39 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 82,77 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 85,18 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 87,64 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 87,42 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 88,66 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 90,44 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 89,72 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 90,72 EUR od 1.10.2015. do isplate

- 90,72 EUR od 1.10.2015. do isplate i

- 90,72 EUR od 1.10.2015. do isplate.

r i j e š i o j e

I. Uvaža se žalba tuženika, preinačuje se odluka o troškovima postupka iz točke IV. (pravilno: točke V.) izreke presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 999/2025-28 od 1. lipnja 2026. i rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, utvrđena ništetnom ugovorna odredba članka 4. ugovora o kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 od 21. ožujka 2007. u dijelu kojom je ugovorena izmjena kamatne stope odlukom banke. Točkom II. izreke utvrđena je ništetnom ugovorna odredba članka 3. točke 4. tog ugovora o kreditu u dijelu kojom je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima (dalje: CHF). Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 828,86 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 5.600,32 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Drugom točkom IV. izreke (pravilno: točkom V. izreke) naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 2.386,48 EUR sa zateznim kamatama do isplate bez oznake početka tijeka zateznih kamata.

2. Prvostupanjsku presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavaka 2. i 3. tog Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. tog Zakona) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 koji je 21. ožujka 2007. sklopljen između Slavonske banke d.d. i tužiteljice kao korisnika kredita te zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope koje su odredbe sadržane u tom potrošačkom ugovoru u odnosu na koji su stranke u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015. i 52/2016., dalje ZPK) 21. siječnja 2016. zaključile aneks uz ugovor o kreditu broj: 5140030250- 69000028118/2007 (dalje: aneks ugovora o kreditu).

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne kao i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provedenim financijskim vještačenjem te saslušanjem tužiteljice, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 21. ožujka 2007. između Slavonske banke d.d. koja je pravni prednik tuženika (koji je do 11. srpnja 2016. poslovao pod tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) i tužiteljice kao korisnika kredita u Vukovaru sklopljen potrošački ugovor o stambenom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007, s ugovorenim iznosom kredita od 40.300,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja (isplate) kredita, uz redovnu kamatu od 4,40% godišnje, promjenjivu i s rokom otplate dvanaest godina

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju,

- da su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da će tužiteljica plaćati banci promjenjive kamate te o tome kako da će se konkretna stopa tih promjenjivih kamata utvrđivati u skladu s odlukom drugim aktom banke,

- da je dogovor stranaka o početnoj kamatnoj stopi od 4,40 % godišnje valjan,

- da je riječ o potrošačkom ugovoru zaključenom 21. ožujka 2007. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu ovdje tuženika u odluci o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odluci o valutnoj klauzuli u CHF 14. lipnja 2018.

- da je, kad je riječ o spornoj odredbi o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P -1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je Hypo Alpe -Adria- Bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine" br. 96/2003. i 46/2007., dalje: ZZP/2003) i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/2007. i 125/2007., dalje: ZZP/2007) povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora petotužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali

- da je, kad je riječ o spornoj odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P -1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17-10 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je Hypo Alpe -Adria- Bank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/2003 i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. ZZP/2007, povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezala uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

- da se, imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano tužiteljica u ovoj (posebnoj) parnici za utvrđenje i naknadu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF te o izmjeni promjenjive kamate svojom jednostranom odlukom, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača

- da je u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj parnici u kojoj se tužitelj ica poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen

- da sporne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope nisu jasno i razumljivo sastavljene te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelj ice kao potrošača

- da kunski iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita iznosi

42.195,63 kn /5.600,32 EUR[1] /

- da osamostaljene (uglavničene) kamate koje su na iznos od 5.600,32 EUR tekle od dana kad je svaki pojedinačni iznos plaćen banci do 30. rujna 2015. iznose 1.851,02 EUR

- da razlika između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početno ugovorena kamatna stopa iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita iznosi 13.872,50 kn /1.841,20 EUR/

- da osamostaljene (uglavničene) kamate koje su na iznos od 1.841,20 EUR tekle od dana kad je svaki pojedinačni iznos plaćen tuženiku do 30. rujna 2015. iznose 1.158,83 EUR

- da su stranke 21. siječnja 2016. sklopile aneks ugovora o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15, dalje: ZID ZPK/2015),

- da je aneks ugovoru o kreditu od 21. siječnja 2016. sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015

- da je iznos preplate utvrđen u konverziji na dan 30. rujna 2015. iznosio 30.305,15 kn

- da je izračun konverzije u skladu s odredbama članka 19.c ZPK-a i

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud sporne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF utvrdio ništetnima te je kao pravnu posljedicu njihove ništetnosti naložio tuženiku vratiti tužiteljici uplate koje su učinjene na ime ispunjenja tih ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 6.429,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je pojedine iznose primio do isplate. Pritom je, u skladu sa zahtjevom tužiteljice, visinu zahtjeva za isplatu utvrdio na način da je od preplate koja je tužiteljici priznata u obračunu konverzije (30.305,15 kn /4,022,18 EUR/) oduzeo osamostaljene (uglavničene) kamate koje su na iznos od 1.841,20 EUR (iznos plaćen na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope) tekle od dana kad je svaki pojedinačni iznos plaćen tuženiku do 30. rujna 2015. (1.158,83 EUR) i osamostaljene (uglavničene) zatezne kamate koje su na iznos od 5.600,32 EUR (iznos plaćen na temelju nepoštene ugovorne odrede o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF) tekle od dana kad je svaki pojedinačni iznos plaćen banci do 30. rujna 2015. (1.851,02 EUR). Za preostalu razliku preplate od 1.012,33 EUR od (4.022,18 EUR – 1.158,83 EUR – 1.851,02 EUR = 1.012,33 EUR) umanjio je potraživanje tužiteljice na ime iznosa plaćenog na ime nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope (1.841,20 EUR – 1.012.33 EUR = 828,87 EUR) te tome u cijelosti pribrojio iznos od 5.600,32 EUR plaćen na ime nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovore zastare te je zaključio da sklopljeni aneks ugovora o kreditu nije od značaja za osnovanost tužbenog zahtjeva .

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Ispitujući na taj način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik jer pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika. Ti razlozi nisu proturječni ni nerazumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda u tom dijelu može ispitati.

10. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 109. i 190. ZPP-a na koje se tuženik poziva u žalbi iako zahtjev kojim tužiteljica u tužbi traži isplatu iznosa koji će biti specificiran nakon nalaza i mišljenja vještaka nije postavljen u skladu s odredbama ZPP-a o stupnjevitoj tužbi.

10.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Rev 2237/2014-2 od 4. lipnja 2019. koje je primjenjivo na ovaj predmet jer je riječ o usporedivoj situaciji, tužba u kojoj tužbeni zahtjev nije postavljen tako da može poslužiti kao ovršna isprava, a o takvoj je tužbi ovdje riječ, ima značenje podneska koji ne sadrži sve da bi se po njemu moglo postupati. Zbog toga je prvostupanjski sud trebao u skladu s odredbama članka 109. stavaka 1. i 2. ZPP-a pozvati tužiteljicu da taj podnesak ispravi. Pravilno, stoga, žalitelj navodi da je sud prvog stupnja propustio primijeniti odredbu članka 109. ZPP-a, međutim nije riječ o povredi koja je, u smislu članka 345. stavka 1. ZPP-a, mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke jer je tužiteljica navedeni nedostatak (sama) ispravila podneskom od 24. studenog 2025. kojim je postavila određeni tužbeni zahtjev. S obzirom na to da je riječ o ispravku, a ne preinaci tužbe, nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. ZPP-a kada je sud prvog stupnja odlučio o tužbenom zahtjevu iz podneska od 24. studenog 2025.

11. Nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP -a na koju se u žalbi poziva tuženik tvrdeći da mu je onemogućeno raspravljanje zbog toga što sud nije proveo financijsko vještačenje sa zadatkom koji je predložio tuženik – na način da se primijeni kamatna stopa koja je u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite. To stoga što pravo na raspravljanje, ravnopravnost stranaka u postupku i načelo kontradiktornosti ne ovlašćuju tuženika na to da rukovodi vještačenjem i određuje zadatak vještaku. U skladu s člankom 259. ZPP-a vještačenjem rukovodi sud, ne stranke.

11.1. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik učinkovito sudjelovao u pribavljanju nalaz i mišljenja financijskog vještaka. Ti su mu nalaz i mišljenje dostavljani te je tuženik bio upoznat s njihovim utvrđenjima. Stoga mu je bila pružena učinkovita mogućnost da ospori utvrđenja vještaka. Tu je mogućnost i iskoristio. Prvostupanjski je sud, radi ispitivanja tvrdnji tuženika koje se odnose na utvrđenja iz pisanih nalaza i mišljenja i odgovaranje na tuženikove primjedbe, zatražio dodatna pisana pojašnjenja vještaka te ga je na glavnoj raspravi, na koju je tuženik bio pozvan, saslušao. Na toj je raspravi tuženiku bilo omogućeno postavljanje pitanja i zahtijevanje daljnjih razjašnjenja. Činjenica da tuženik tu mogućnost nije iskoristio nema značaj toga da mu je uskraćena mogućnost da se njegove primjedbe na pisani nalaz vještaka rasprave na prihvatljiv i dostatan način pa neosnovano u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Nakon usmenog saslušanja vještaka, sud prvog stupnja je ocjenjujući taj dokaz zasebno i zajedno s ostalim ispravama odlučnim za utvrđenje visine, utvrdio visinu kondikcijskog zahtjeva. S obzirom na to da je tuženiku bila pružena mogućnost da učinkovito sudjeluje u postupku pribavljanja nalaza i mišljenja koji su korišteni za odlučivanje o visini tužbenog zahtjeva za isplatu, koju zbog propuštanja sudjelovanja na glavnoj raspravi na kojoj je saslušan vještak nije iskoristio, činjenica da nije zadovoljan ocjenom tom dokaza i visinom zahtjeva koju je na temelju tog dokaza i drugih dokaza utvrdio prvostupanjski sud, nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Osim toga, prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza, dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti njegovo tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka. Isto tako, to što su u postupku provedeni dokazi ocijenjeni tako da su na temelju njih prigovori tuženika visini zahtjeva ocijenjeni neosnovanim nema značaj nezakonitog postupanja kojim je tuženiku uskraćeno raspravljanje.

12. Imajući na umu odredbu članka 327. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora o kreditu, a prema kojoj se na ništavost može pozivati svaka zainteresirana osoba, što su prije svih ugovorne strane, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogriješio kada je ocijenio da tužiteljica ima pravni interes za utvrđenje (djelomične) ništetnosti ugovora o stambenom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 od 21. ožujka 2007. i to stoga što su govorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope izmijenjene aneksom ugovora od 21. siječnja 2016. Osim toga, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. koje je doneseno u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, potrošač ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iako je sklopi dodatak ugovoru kojim su izmijenjene te odredbe ugovora, kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik u žalbi osporava pravno shvaćanje suda prvog stupnja o pravnom interesu tužiteljice za podnošenje tužbe za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora.

13. Pravilno je primijenjena odredba članka 502.c ZPP-a kojom je propisana vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P -1401/2012 kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača. Zbog toga je na pravilno utvrđenu činjenicu da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 87. stavka 1. ZZP/2003 u točci I. i II. izreke pobijane presude iste utvrdio ništetnima pa je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a u tom dijelu žalba odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

14. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo prihvativši u točkama III. i IV. izreke pobijane presude glavne kondikcijski zahtjeve za isplatu iznosa koji su na ime ispunjenja kredita do 30. rujna 2015. (dana obračuna konverzije) plaćeni na temelju ništetne ugovorne odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope (828,86 EUR) i o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF (5.600,32 EUR) sadržanih u ugovoru o stambenom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 od 21. ožujka 2007. i to kao pravnu posljedicu njihove nepoštenosti utvrđene u sporu radi kolektivne zaštite prava i interesa potrošača.

15. Iz stanja spisa i utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je aneks ugovora o kreditu od 21. siječnja 2016. sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 te da je izračun konverzije obavljen u skladu s prisilnim propisom iz članka 19.c toga Zakona

16. Iako ZZP/2003, kao posebni zakon, propisuje da su nepoštene odredbe ništetne, ne propisuje pravne posljedice ništetnosti tih odredbi. U nedostatku posebnih odredbi ZZP/2003 o posljedicama ništetnosti nepoštenih odredbi, primjenjuju se opća pravila obveznog prava (Zakon o obveznim odnosima, „Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008. i 78/2015., dalje ZOO) ili primjenjivi posebni propisi ako postoje.

17. U odnosu na potrošački ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke sklopile 21. ožujka 2007. stupio je 30. rujna 2015. na snagu ZID ZPK/2015.

17.1. Uređuje li taj Zakon restituciju za nepoštene ugovorne odredbe iz potrošačkih ugovora o kreditu denominiranih u CHF ili denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to na način koji zadovoljava visoku razinu zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima koja se jamči odredbama ZZP/2003 ključno je pravno pitanje za odlučivanje o predmetu spora.

18. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/2003 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.

18.1. Osim toga, nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i o otplati kredita uz valutnu klauzule u CHF iz ugovora o kreditu od 21. ožujka 2007. nakon zaključenog aneksa ugovoru o kreditu ne obvezuju tužiteljicu, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za sve ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR.

18.2. U tom je smislu ostvaren neobvezujući učinak tih nepoštenih ugovornih odredbi u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/2003.

19. Načelno gledajući, kad su potrošači izvršili plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, trebaju, uz utvrđenje ništetnosti tih odredbi, imati i pravo na povrat tih plaćanja. Pravo potrošača na povrat posljedica je neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe. Bez prava na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe nema govora o neobvezujućem učinku ex tunc, a što je okvir postavljen člankom 87. stavkom 1. ZZP/2003.

19.1. Stranke su aneksom ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je sadržavao ništetnu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništetnu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK-a na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.), osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužiteljice, iskorišteni u njezinu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim aneksom ugovora o kreditu. Drugim riječima, u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništene ugovorene odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF.

20. U tom smislu, prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, iako ZID ZPK/2015 ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi pa stoga niti način restitucije potrošača, u pravnoj situaciji kad su isplate koje je tužiteljica učinila na ime nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i na ime nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 21. ožujka 2007., na temelju među strankama sklopljenog valjanog aneksa tom ugovoru iskorištene za ispunjenje njezine obveze prema tom aneksu, a utvrđena je preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR ne može se zaključiti da aneks ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 21. ožujka 2007. bez obzira na to što ZID ZPK/2015 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 21. ožujka 2007. vraćaju tužiteljici, nego da se iskorištavaju u njezinu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim aneksom ugovoru o kreditu.

20.1. Pritom je za dodati da je u oglednom postupku koji se pred tim sudom vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

20.2. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015 na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

21. Pored činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZPK -a u izračune konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa, kao i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je u skladu sa zakonom postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, očito je da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog aneksa ugovoru nije (više) bez osnove u imovini tuženika pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO-a.

21.1. Tuženik je na temelju sklopljenog aneksa ugovoru o kreditu u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015, unio iznose koje tužiteljica traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u ugovoru u kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 21. ožujka 2007. bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. Ti su iznosi, međutim, zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) u skladu sa sklopljenim aneksom ugovoru o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta s valutnom klauzulom u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR.

22. Zbog toga je nepravilan zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i stvarno primijenjene kamatne stope, odnosno za isplatu tečajnih razlika prema valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu od 21. ožujka 2007. jer su i uplate koje čine te razlike u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita čime je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

23. Imajući na umu navedene razloge, zaključak je ovog suda da je sklapanjem aneksa ugovoru o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli koje su sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF 21. ožujka 2007. jer je, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a, s druge strane, isplate koje je na temelju njih učini la vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete aneksom. Stoga joj prema pravnom shvaćanju ovog suda ne pripada dosuđena isplata od 6.429,18 EUR (828,86 EUR + 5.600,32 EUR).

24. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022., točka 32., Rev 925/2023-2 od 8. travnja 2025., točka 54.1. i Rev 457/2025-21 od 27. svibnja 2026., točka 26. (prošireno vijeće).

25. Naposljetku, neodlučno je pozivanje suda prvog stupnja na praksu Suda Europske unije u tumačenju Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13). To zato jer je riječ o propisu koji se u ovom postupku ne primjenjuje.

25.1. U skladu s člankom 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, tumačenje dvojbenih odredbi prava Europske unije, uključivo i njegovu primjenu ratione temporis i ratione materiae, u isključivoj je nadležnosti Suda Europske unije. Taj je Sud tumačenje o primjeni Direktive 93/13 dao u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 36. do 40. i 64. To je tumačenje doneseno u skladu s praksom tog Suda koji je više puta dotad ocjenjivao vremensku primjenjivost te Direktive u državama članicama koje su, poput Republike Hrvatske, Uniji pristupile nakon 31. prosinca 1994., kada je istekao rok za njezino prenošenje (rješenja od 3. travnja 2014., Pohotovosť, C-153/13, EU:C:2014:1854, t. 23. do 25 i od 3. srpnja 2014., R, C-92/14, EU:C:2014:2051, t. 26. do 29. i presuda od 9. srpnja 2020. u spojenim predmetima Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C-698/18 i C- 699/18, EU:C:2020:537, t. 41. do 44.).

25.2. U skladu s navedenim tumačenjem, Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013. Stoga, eventualan povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredaba tog ugovora ne može biti uređen odredbama te Direktive (Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 38.).

25.3. Imajući na umu da je i u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, s obzirom na to da je ugovor o kreditu s valutom klauzulom u CHF u odnosu na koji se tužbom zahtijeva povrat iznosa koje je tuženik (i njegov prednik) stekao na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF sklopljen 21. ožujka 2007., ocjena je ovog suda da Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ovaj predmet. Naime, tumačenje Suda Europske unije izraženo u citiranoj presudi C-567/2020 djeluje erga omnes i obvezuju sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već istumačio Sud Europske unije u svojoj odluci. To se prije svega odnosi na sve sudove one države članice kojoj pripada nacionalni sud koji je zahtjevom za prethodnu odluku ishodio tumačenje EU prava. Imajući na umu da je tumačenje u predmetu C-567/2020 ishodio hrvatski sud (Općinski građanski sud u Zagrebu), očito je da tumačenje iz te odluke obvezuje i ovaj sud.

25.4. Istovjetno pravno shvaćanje o (vremenskoj) neprimjeni prava EU (Direktive 93/13) na potrošačke ugovore zaključene prije 1. srpnja 2013. izraženo je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3149/2020-4 od 3. studenog 2021., točka 11.

25.5. Pritom je neodlučna činjenica da je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisan između Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država članica u Luksemburgu (još) 29. listopada 2001. To zato što su u skladu s člankom 1. stavkom 3. Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske, uvjeti primanja u članstvo utvrđeni u Aktu priloženom tom Ugovoru. Odredbe tog Akta sastavni su dio tog Ugovora, Kad je riječ o vremenskoj primjeni direktiva, Akt o pristupanju je u tom smislu vrlo jasan. U skladu s člankom 2. toga Akta, "od dana pristupanja, od redbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije prije pristupanja obvezujuće su za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj pod uvjetima utvrđenima u tim ugovorima i u ovom Aktu." Štoviše, u skladu s člankom 46. i 47. Akta o pristupanju, (tek) od trenutka pristupanja se smatra da su direktive upućene Hrvatskoj te se smatra da je Hrvatska primila obavijest o tim direktivama (tek) u trenutku pristupanja (članak 46. Akta o pristupanju). Hrvatska poduzima mjere koje su potrebne kako bi od dana pristupanja bila usklađena s odredbama direktiva (članak 47. Akta o pristupanju), osim ako je u tom Aktu predviđen neki drugi rok, što za Direktivu 93/13 nije slučaj.

25.6. Istovjetno tumačenje u istovjetnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji dao je i Sud Europske unije u presudi Ynos, C-302/2004 od 10. siječnja 2006. U tom su postupku pravna shvaćanja o primjeni Direktive 93/13 zbog toga što je ugovor o potrošačkom kreditu zaključen u vrijeme trajanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju zastupale španjolska i austrijska vlada. Suprotno tome, Sud Europske unije je i u presudi Ynos izrazio (obvezujuće) tumačenje da nema primjene Direktive 93/13 na ugovore o kreditu koji su u državi članici zaključeni prije njezinog pristupanja Uniji.

26. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da je u odlukama o isplati iz točaka III. i IV. izreke pobijane presude u dijelu koji se odnosi na iznose glavnice od 828,86 EUR i 5.600,32 EUR pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 19.c ZPK-a, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a u tom je dijelu preinačena prvostupanjska presuda na način da je zahtjev za isplatu glavnih iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope odbijen, ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika koji se odnose na te dijelove pobijane odluke.

27. Iako je tuženik na temelju sklopljenog aneksa ugovoru o kreditu, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015, unio glavne iznose koje tužitelj ica traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u ugovoru u kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 21. ožujka 2007. bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. kada su zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim aneksom ugovoru o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, ostaje činjenica da je riječ o iznosima koje je tuženik držao bez pravne osnove od dana kada su mu plaćeni do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.).

27.1. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost u smislu članka 81. stavka 1. tada važećeg ZZP/2003 (jer su protivno načelu dobre vjere stvarale značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice) tuženik je iznose koje je na temelju tih ugovornih odredbi primio od tužiteljice držao kao nepošteni stjecatelj. S obzirom na to da u skladu s člankom 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj vraća stečeno bez osnove sa zateznim kamatama od dana stjecanja, tuženik je, osim iznosa koje je primio na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 21. ožujka 2007. na dan obračuna konverzije (dan prestanaka obveze vraćanja), dugovao tužiteljici i zatezne kamate koje su na pojedine iznose koje je stekao na temelju nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 21. ožujka 2007. tekle od dana kada ih je primio do dana obračuna konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze tužiteljice preuzete valjanim aneksom uz taj ugovor.

27.2. Izračun konverzije u skladu s odredaba članka 19.c ZKP-a ne predviđa da se te zatezne kamate iskorištavaju za ispunjenje tužiteljičine obveze prema aneksu sklopljenom prema tom propisu. Zbog toga je zaključak ovog suda da aneks uz ugovor o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zatezne kamate koje su tekle na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 21. ožujka 2007. Zbog toga, u skladu s općim pravilom iz članka 1115. ZOO-a tužiteljici, u odnosu na iznose plaćene do dana obračuna konverzije, pripada pravo na isplatu zateznih kamata koje su tekle od dana plaćanja pojedinih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 21. ožujka 2007. do dana kad su ti iznosi iskorišteni u korist tužiteljice za ispunjenje tužiteljičine obveze preuzete valjanim aneksom (30. rujna 2015.), a što je prema pravnom shvaćanju ovog suda dan kada je prestala obveza vraćanja.

27.3. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022., točka 32., Rev 925/2023-2 od 8. travnja 2025., točka 54.1. i 56.1. i Rev 457/2025-21 od 27. svibnja 2026., točka 26. (prošireno vijeće).

28. Visina iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi proizlazi iz provedenog financijskog vještačenja. S obzirom na to da zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove (članci 1112. do 1120. ZOO-a) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužiteljice, neosnovano je tuženik tijekom postupka tvrdio da su za odluku o kondikcijskom zahtjevu odlučne tzv. negativne tečajne razlike (kada je primijenjeni tečaj za CHF bio za tužitelj icu povoljniji od tečaja koji je primijenjen prilikom isplate kredita). Osim toga, ništetnost ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope utvrđena je stoga što je riječ o odredbama koje stvaraju značajnu neravnotežu među pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužitel jice kao potrošača. Stavljanjem takvih odredbi u ugovor bez pregovaranja tuženik je ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom (ZZP/2003). Svrsi i smislu te zaštite i prirodi razloga zbog kojih su predmetne ugovorne odredbe utvrđene nepoštenima se protive zahtjevi tuženika da se upravo na temelju tih odredbe koju je sam unio u ugovor protivno zahtjevu dobre vjere vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao. Te je ugovorne odredbe diktirao sam tuženik pa je na njemu da snosi posljedice uključivo i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao i ne mogu mu se predbaciti. Tuženik gubi iz vida preventivnu funkciju prisilnih propisa o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredbi i odvraćajući učinak koje one moraju imati prema trgovcima. Osim toga, tuženik gubi iz vida i to da bi uračunavanje tzv. negativnih tečajnih razlika imalo za posljedicu ugrožavanje restitucije potrošača koja je nužna posljedica ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe jer deklaracija sama za sebe, bez potpunog obeštećenja, nema traženu kvalitetu zaštite koju ZZP/2003 kao prisilni propis predviđa. Ništetnost odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope proizlazi iz njihove nepoštenosti prema potrošaču (članak 87. stavak 1. u vezi s člankom 81. stavkom 1. ZZP/2003), a ne prema trgovcu. S obzirom na to da je riječ o odredbama koje je, bez pregovaranja i suprotno načelu dobre vjere, u ugovor unio sam trgovac, prirodi, sadržaju i smislu zakonske zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi kako ih definira ZZP/2003 s ciljem da ne obvezuju potrošača, je to da trgovac ima koristi od nepoštenosti ugovornih odredbi koje je sam, bez pregovaranja, unio u ugovor. Smislu i prirodi ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima se protivi to da posljedice te ništetnosti mogu stvarati koristi za trgovca jer je iz odredbi posebnog zakona (ZPP/2003) jasno da ne upućuju na tu posljedicu (članak 233. stavak 1. ZOO-a).

29. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tuženikov prigovor zastare. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u kreditima s valutnom klauzulom u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu je tužbu tužiteljica u ovom predmetu podnijela 12. lipnja 2019. - očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (ovdje13. lipnja 2014. u odnosu na odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i 14. lipnja 2018. u odnosu na odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF).

30. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate koje su na pojedine iznose plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF do 21. ožujka 2007. tekle od dana plaćanja do 30. rujna 2015. kada je tuženikova obveza vraćanja tih iznosa prestala. Stoga je u tom dijelu, na temelju članka 368. stavka 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i djelomične su potvrđene točke III. i IV. izreke prvostupanjske presude, dok su odnosu na zatražene zatezne kamate koje teku u kasnijem razdoblju uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP -a preinačene točka III. i IV. izreke prvostupanjske presude na način da je zahtjev za isplatu tih zateznih kamata odbijen.

31. Tužiteljica je uspjela u sporu sa svim zahtjevima za utvrđenje te djelomično sa dva sporedna kondikcijska zahtjeva za kamatama, dok u odnosu na dva glavne kondikcijska zahtjeva nije uspjela, odnosno u tim je dijelovima tuženik uspio u sporu. U tim se okolnostima može zaključiti da su stranke, kvalitativno i kvantitativno, djelomično uspjele u parnici s približno jednakim dijelovima. Stoga je uz primjenu članka 154. stavka 4. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove pa je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u drugoj točci IV. izreke (pravilno: točci V. izreke) prvostupanjske presude na način da je riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Iz tog je razloga odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Varaždinu 24. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte