Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja
Tankerkomerc d.d., Zadar, Obala kneza Trpimira 2, OIB: 89372508525, zastupanog
po punomoćniku Miljenku Krželju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavlak &
Partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika pod 1. Republike Hrvatske, OIB:
52634238587, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, tuženika
pod 2. Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14, OIB:
22874515170, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, tuženika
pod 3. Grada Zadra, Zadar, Narodni trg 1, OIB: 09933651854, zastupanog po
punomoćniku Robertu Dujiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Korljan & Partneri
d.o.o. iz Zadra, tuženika pod 4. Ministarstva financija, Porezna i carinska uprava
Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, zastupanog po Županijskom državnom
odvjetništvu u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene 14. prosinca 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Sanjina Pavlaka,
odvjetnika u Odvjetničkom društvu Pavlak & Partneri d.o.o. iz Zagreba i zastupnice
po zakonu tuženika pod 1., 2. i 4. Maje Klemen, zamjenice županijskog državnog
odvjetnika u Splitu, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika pod 3., na ročištu za
objavu presude 19. veljače 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka III. točka 1. stavak 2.
Predstečajne nagodbe za Tankerkomerc d.d. odobrena rješenjem Trgovačkog suda
u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014.

II Utvrđuje se da Predstečajna nagodba za Tankerkomerc d.d. oborena
rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-
55/2013 od 14. veljače 2014., osim u odredbi njezina članka III. točke 1. stavak 2.,
proizvodi pravne učinke i da postoji pravni odnos koji je temeljem te Predstečajne
nagodbe uspostavljen između tužitelja i tuženika."

2 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

II. Odbija se kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Predstečajna nagodba za Tankerkomerc d.d. odobrena rješenjem
Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od

14. veljače 2014. mijenja se na način da se iz njezina članka III. točke 1. briše stavak

2. koji glasi: "Dužnik se također obvezuje u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti
rješenja o sklapanju nagodbe izvršiti prijenos vlasništva za Tankerkomerc d.d. ili
brisanje upisanih tereta na svim nekretninama ponuđenim vjerovniku Republici
Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Porezna uprava i Carinska uprava i Gradu Zadru. U
protivnom, smatrat će se da Tankerkomerc d.d. nije ispunio uvjet sklopljene nagodbe
te će se ista smatrati raskinutom.", pa tako izmijenjena Predstečajna nagodba
proizvodi učinke između tužitelja i tuženika.

II Nalaže se tuženima da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak sa
zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je propisana Zakonom o obveznim
odnosima, primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena
koja teče od dana donošenja presude pa do isplate."

i

r i j e š i o j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tužba u odnosu na tuženike Ministarstvo
pomorstva, prometa i infrastrukture te Ministarstvo financija, Porezna i carinska
uprava.

II. Nalaže se tužitelju Tankerkomerc d.d. da tuženiku Republici Hrvatskoj
naknadi trošak postupka u iznosu od 900,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku na taj iznos od 19. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena,
pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan

1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja
te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Republike Hrvatske za naknadu
troškova postupka u iznosu od 100,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku na taj iznos od 19. veljače 2024. pa do isplate, po stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena,
pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan

1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja
te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. prosinca 2021. Trgovačkom sudu u Zadru podnio tužbu protiv
tuženika pod 1. – 795., radi utvrđenja ništetnosti članka III. točke 1. stavak 2.
Predstečajne nagodbe tužitelja koja je odobrena rješenjem Trgovačkog suda u

3 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014.
Tužitelj u tužbi navodi kako su parnične stranke sklopile predstečajnu nagodbu koja
je odobrena pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, rješenjem
poslovnog broja Stpn-55/13 od 14. veljače 2014. Međutim, tekst predstečajne
nagodbe koji je objavljen na stranicama FINA-e da ne odgovara tekstu predstečajne
nagodbe odobrene rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku,
poslovni broj Stpn-55/13 od 14. veljače 2014. Naime, tekst nagodbe koji je objavljen i
tekst nagodbe koji je sadržan u naprijed spomenutom rješenju kojim je odobreno
sklapanje predstečajne nagodbe da se razlikuju u odredbi članka III. točka 1. stavak

2. predstečajne nagodbe jer da je u stavku 2. navedene točke, na zahtjev tuženika
pod 1. Republike Hrvatske, uglavljen sporni raskidni uvjet što za posljedicu ima
promjenu, odnosno umanjenje prava ostalih vjerovnika predstečajne nagodbe. Taj
uvjet da predstavlja nemogući uvjet pa da se ima smatrati kao da nije niti ugovoren.

2. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi i kako tuženik pod 1. Republika Hrvatska
pogrešno smatra da je Predstečajna nagodba za Tankerkomerc d.d., odobrena
rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-
55/2013 od 14. veljače 2014. raskinuta. Naime, taj tuženik da je 31. prosinca 2014.
tužitelju uputio zahtjev za mirno rješenje spora radi sklapanja izvansudske nagodbe
kojom bi se utvrdilo da se Predstečajna nagodba zaključena između dužnika
Tankerkomerc d.d. i njegovih vjerovnika pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalna
služba u Šibeniku pod poslovnim brojem Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014. smatra
raskinutom.

3. Stoga, taj tuženik da je neosnovano pokrenuo ovršni postupak radi naplate
novčane tražbine u iznosu od 52.304.591,98 kuna te tako, suprotno odredbama
Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi pokrenuo naplatu iznosa
koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, istodobno osporavajući
način i rokove plaćanja u skladu s predstečajnom nagodbom. Takvim postupanjem
tužitelju i drugim vjerovnicima Predstečajne nagodbe da tuženik pod 1. Republika
Hrvatska nanosi štetu jer "privilegira svoj položaj u odnosu prema ostalim
vjerovnicima" te da "bez pravnog temelja, onemogućava efikasno saniranje
tuženika".

4. S obzirom na navedeno, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog
postupka donese presudu kojom će utvrditi da je predmetna odredba članka III. točka

1. stavak 2. predstečajne nagodbe ništetna te da predstečajna nagodba za
Tankerkomerc d.d. odobrena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u
Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/13 od 14. veljače 2014. proizvodi pravne učinke i da
postoji pravni odnos koji je na temelju te nagodbe uspostavljen između tužitelja i
tuženika, osim u odredbi članka III. točke 1. stavak 2. Podredno, tužitelj je postavio
eventualni tužbeni zahtjev koji glasi na izmjenu predstečajne nagodbe koja je
sklopljena između tužitelja i njegovih vjerovnika na način da sud donese presudu
kojom će izmijeniti tekst odobrene predstečajne nagodbe na način da predlaže da
sud donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev koji glasi: "Predstečajna
nagodba za Tankerkomerc d.d. odobrena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru,
Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014. mijenja se
na način da se iz njezina članka III. točke 1. briše stavak 2. koji glasi: "Dužnik se
također obvezuje u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja o sklapanju
nagodbe izvršiti prijenos vlasništva za Tankerkomerc d.d. ili brisanje upisanih tereta

4 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

na svim nekretninama ponuđenim vjerovniku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu
financija, Porezna uprava i Carinska uprava i Gradu Zadru. U protivnom, smatrat će
se da Tankerkomerc d.d. nije ispunio uvjet sklopljene nagodbe te će se ista smatrati
raskinutom.", pa tako izmijenjena Predstečajna nagodba proizvodi učinke između
tužitelja i tuženika.".

5. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i
dokumentaciju koja je sadržana u spisu i to: predstečajnu nagodbu, rješenje
Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od

14. veljače 2014., prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe, usporedni prikaz
članka III. točke 1. prijedloga Predstečajne nagodbe i odobrene Predstečajne
nagodbe, obavijest tuženika pod 1. Republike Hrvatske od 4. rujna 2014., dopis
tuženika pod 1. Republike Hrvatske od 28. travnja 2017., rješenje o ovrsi Ministarstva
financija, Porezne uprave, Područni ured Dalmacija, Ispostava Zadar, Klasa: UP/I-
415-02/2014-001/1347, Urbroj: 513-007-13-061/2014-01 od 3. studenog 2014. i
rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Dalmacija,
Ispostava Zadar, Klasa: UP/I-415-02/2014-001/1347, Urbroj: 513-007-29-11/2017-23
od 8. ožujka 2017.

6. S obzirom na to da su bili ispunjeni uvjeti za izuzeće svih sudaca
Trgovačkog suda u Zadru za postupanje u ovoj pravnoj stvari, predsjednik Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj 31-Su-233/2022-2 od

3. ožujka 2022. za postupanje u ovom predmetu odredio Trgovački sud u Splitu.

7. Podneskom od 14. listopada 2022. tužitelj je izjavio da povlači tužbu u
odnosu na tuženike pod 2. – 425, 427. – 791. te 794. – 795., kao i da ustraje u
tužbenom zahtjevu u odnosu na tuženike Republiku Hrvatsku (tuženik pod 1.),
Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture (tuženik pod 426.), Grad Zadar
(tuženik pod 792.) i Ministarstvo financija, Porezna i carinska uprava (tuženik pod

793.).

8. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj P-210/2022-5 od 22. studenog 2022.
utvrdio da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na tuženike pod 2. – 425, 427. – 791. te

794. – 795.

9. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine " broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003.,
88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013.,
89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – dalje: ZPP) tužba je tuženicima
dostavljena na odgovor.

10. Tuženici pod 1., 2. i 4. su u odgovoru na tužbu istaknuli kako tužba nije
podobna za raspravljanje, odnosno da nije uredna pa su predložili da sud istu odbaci.
Naime, tužitelj da je tužbom trebao obuhvatiti sve vjerovnike predstečajne nagodbe s
obzirom na to da isti imaju položaj jedinstvenih suparničara te da se zbog prirode
pravnog odnosa u konkretnom slučaju spor može riješiti jedino na jednak način
prema svim suparničarima. Prema stavu sudske prakse da u parnicama radi
utvrđenja ništetnosti sporazuma stranke tog sporazuma da imaju svojstvo
jedinstvenih, ako ne i nužnih, suparničara te da se moraju smatrati jednom
parničnom strankom pa da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste poduzeti

5 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

neku radnju učinak parničnih radnji koje su poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli.

11. Nadalje, u odgovoru na tužbu se ističe kako su pogrešno kao tuženici
označeni Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture te Ministarstvo financija.
Naime, isti da ne mogu biti stranke u postupku nego da je u tom slučaju tuženik
Republika Hrvatska koju pred nadležnim sudom zastupa nadležno državno
odvjetništvo.

12. Stoga, predlaže se tužbu odbaciti.

13. Nadalje, u odgovoru na tužbu se ističe kako je nesporno da tužitelj nije
izvršio obveze preuzete predstečajnom nagodbom pa kako se nastupanjem
utvrđenog raskidnog uvjeta predstečajna nagodba smastra raskinutom i ne proizvodi
pravne učinke među strankama, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Naime, protekom roka određenog za ispunjenje raskidnog uvjeta nagodbe
Ministarstvo financija Republike Hrvatske da je zatražilo od dužnika Tankerkomerc
d.d. dostavu dokumentacije o ispunjenju uvjeta nagodbe, odnosno da je nad
ponuđenim nekretninama izvršen prijenos vlasništva na Tankerkomerc d.d. i/ili
brisanje upisanih tereta. S obzirom na to da Ministarstvo financija Republike
Hrvatske nije zaprimilo navedenu dokumentaciju te da je uvidom u zemljišnoknjižno
stanje nekretnina ponuđenih za namirenje Ministarstva financija i drugim tijelima,
utvrđeno da dužnik nije ispunio uvjet sklopljene predstečajne nagodbe, to isto
ministarstvo da je 4. rujna 2014. obavijestilo dužnika Tankerkomerc d.d. (ovdje
tužitelja) da nagodbu smatra raskinutom.

15. Stoga, predloženo je odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao
neosnovan i naložiti tužitelju da tuženiku Republici Hrvatskoj naknadi trošak
postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

16. Tuženik pod 3. Grad Zadar se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i
tužbenom zahtjevu, kako glavnom tako i eventualno kumuliranom tužbenom
zahtjevu. Naime, taj tuženik ističe kako je isti s tužiteljem sklopio predstečajnu
nagodbu pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj
Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014. Predmetna nagodba da je postala pravomoćna

28. veljače 2014.

17. Nadalje, tuženik pod 3. ističe kako je tužitelj tužbom trebao obuhvatiti sve
vjerovnike navedene predstečajne nagodbe, kao što je to i učinjeno tužbom od 29.
prosinca 2021. Prema tome, tužitelj da je postupio pogrešno kada je povukao tužbu u
odnosu na tuženike pod 2.-425., 427.-791. te 794.-795. Naime, stranke predstečajne
nagodbe da se smatraju jednom parničnom strankom i da nije moguće da se
pojedina odredba predstečajne nagodbe utvrdi ništetnom u odnosu na jednu stranku
nagodbe, a u odnosu na drugu da takva odredba egzistira. Stoga, postupanje
tužitelja kada je povukao tužbu u odnosu na te tuženike da je pogrešno.

18. U odnosu na navode tužitelja o tome kako se tekst predstečajne nagodbe
koji je objavljen na stanicama FINA-e prije ročišta za sklapanje nagodbe i tekst
predstečajne nagodbe odobrene rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba

6 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

u Šibeniku, poslovni broj St-55/2013 od 14. veljače 2014. razlikuju u spornoj odredbi
članka III. točka 1. stavak 2. predstečajne nagodbe tuženik pod 3. je naveo kako su
takvi navodi tužitelja protivni odredbama članka 21., 46.a stavak 3., 64. stavak 3. i

66. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, kao i da je sklapanju
predmetne predstečajne nagodbe prethodio zakonom propisani postupak koji se
vodio pred nadležnom financijskom agencijom i nadležnim trgovačkim sudom.

19. Naime, predmetna predstečajna nagodba da se nije mogla sklopiti bez
suglasnosti tužitelja, pa kako je tužitelj dao svoju suglasnost na sadržaj predmetne
nagodbe na ročištu radi sklapanja predstečajne nagodbe, sud da je pravilno odobrio
sklapanje predstečajne nagodbe. Osim toga, tužitelj da je na tom ročištu mogao
istaknuti prigovore koji se tiču članka III. točke 1. stavak 2., kao i da je mogao
uskratiti suglasnost na sklapanje predmetne predstečajne nagodbe, a što tužitelj
nesporno nije učinio. Nadalje, taj tuženik navodi i kako je tužitelj protiv rješenja kojim
je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe imao mogućnost izjaviti žalbu, kao i da
je mogao podnijeti ustavnu tužbu.

20. Prema tome, kako tužitelj nije iskoristio pravna sredstva koja je imao na
raspolaganju, pozivanje tužitelja u ovom postupku na to da je predmetna odredba
protivno Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine"
broj 108/2012., 144/2012. i 81/2013. – dalje: ZFPPN) uvrštena u predstečajnu
nagodbu da su promašena.

21. Nadalje, tuženik pod 3. je u odgovoru na tužbu naveo i kako je Ustavni sud
Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III/4006/2021 od 1. ožujka 2022.
odbio ustavnu tužbu tužitelja koja je podnesena protiv odluke Visokog upravnog suda
Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3137/19-3 od 17. ožujka 2021. kojom je
tužiteljeva tužba odbijena i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj
UsIpor-70/17-14 od 6. svibnja 2019. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske da je u
toj odluci zaključio "da je podnositelj (tužitelj) svjesno pristao na raskidne uvjete i
rokove predstečajne nagodbe i nije ih u trenutku sklapanja ni do pravomoćnog
okončanja predstečajne nagodbe osporio raspoloživim pravnim sredstvima".

22. Dakle, pitanje raskida predmetne predstečajne nagodbe da je riješeno kao
prethodno pitanje među istim strankama u navedenom upravnom sporu i kasnije
donesenoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske pa da o tom pitanju više nema
mjesta raspravljanju u ovoj pravnoj stvari.

23. Nadalje, tuženik pod 3. je naveo kako je tužitelj kao pravnu osnovu na
temelju koje podnosi tužbu naveo članak 83. stavak 1. ZFPPN-a i članak 298. stavak

2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008. i
125/2011. – dalje: ZOO), u svezi s člankom 301. ZOO-a te da dodatno navodi kako
zakonodavac nije propisao pretpostavke za pobijanje sudske nagodbe ali da u
sudskoj praksi ima nekoliko primjera koji upućuju na zaključak da su to pretpostavke
pobojnosti ugovora.

24. Stoga, kako je člankom 335. stavak 1. ZOO-a propisano da pravo
zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od
saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile, a stavkom 2. istog
članka je propisano da to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine

7 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

od dana sklapanja ugovora, imajući u vidu da je predmetna nagodba sklopljena 14.
veljače 2014., tužitelj da je prekludiran u pravu na podnošenje tužbe radi pobijanja
predstečajne nagodbe pa tuženik predlaže da sud odbaci tužbu, podredno da odbije
tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da tom tuženiku naknadi trošak postupka.

25. Tužitelj se podneskom od 17. veljače 2023. očitovao na navode tuženika
pod 3. Grada Zadra iz odgovora na tužbu na način da je osporio kao neosnovane
navode tog tuženika te je u bitnom naveo kako je člankom 66. stavak 9. ZFPPN-a
propisano da "sadržaj predstečajne nadgobe mora biti u cijelosti istovjetan sa
sadržajem prihvaćenog plana financijskog restruktruriranja", kao i da je točno da se
predstečajna nagodba nije mogla sklopiti bez suglasnosti tužitelja. Naime, nije
sporno da su, sukladno relevantnim odredbama ZFPPN-a, za sklapanje predstačajne
nagodbe potrebni pristanak dužnika i vjerovnika, kao ni to da su takvi pristanci dani
na ročištu održanom radi sklapanja predstečajne nagodbe pred Trgovačkim sudom u
Zadru, Stalna služba u Šibeniku 14. veljače 2014. Međutim, tužitelj da nije imao
mogućnost pred nadležnim sudom ne prihvatiti predloženu nadgobu te da je morao
pristati na istu. Posljedica ne prihvaćanja nagodbe da bi bio stečajni postupak nad
tužiteljem te da "nije jasno lamentiranje tuženika pod 3. o mogućim pravnim koracima
tužitelja". Stoga, tužitelj da traži utvrđenje da je sklopljena predstečajna nagodba na
snazi te da se uglavljeni nemogući uvjet smatra ništavim.

26. Nadalje, tužitelj je naveo kako, suprotno shvaćanju tuženika pod 3. Grada
Zadra, tužitelj ne pobija sudsku nagodbu nego traži da sud utvrdi kako je ista na
snazi, dok drugi tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje ništetnosti "naknadno i
protuzakonito uglavljenog članka u predstečajnu nagodbu kojom je Republika
Hrvatska zapravo postupila protivno zakonskim odredbama na način da je ucjenom
na ročištu pred sudom ugovorila nemoguć uvjet pa se isti na temelju članka 298.
stavak 2. ZOO-a smatra nepostojećim". Zbog toga da nije nastupila zastara na koju
se tuženik pod 3. poziva u odgovoru na tužbu.

27. Podneskom od 15. ožujka 2023. tužitelj se očitovao na navode tuženika
pod 1., 2. i 4. iz odgovora na tužbu te je u bitnom osporio navode tuženika kao
neosnovane. U odnosu na navode tih tuženika o tome da samo Republika Hrvatska
ima pravnu osobnosti te da je istu na temelju članka 36. stavak 1. Zakona o
državnom odvjetništvu ("Narodne novine" broj 67/2018. i 21/2022.) ovlašteno
zastupati Državno odvjetništvo Republike Hrvatske tužitelj je naveo kako je i
predmetna ministarstva Republike Hrvatske, na temelju članka 29. stavak 2. istog
Zakona, također ovlašteno zastupati državno odvjetništvo. Međutim, tužitelj da je u
tužbi označio ministarstva onako kako su ista označena i u samoj predstečajnoj
nagodbi koja je sklopljena pred nadležnim trgovačkim sudom.

28. Tuženik pod 3. Grad Zadar je podneskom od 15. rujna 2023. obavijestio sud da isti priznaje tužbeni zahtjev.

29. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u navodima iz tužbe i tužbenom
zahtjevu, dok je tuženik Republika Hrvatska ustrajao u navodima iz odgovora na
tužbu.

30. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe članka III. točke 1. stavak 2. predstečajne nagodbe zaključene između tužitelja kao

8 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

predstečajnog dužnika i njegovih vjerovnika, a koja predstečajna nagodba je
potvrđena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni
broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014., kao i zahtjev za utvrđenje postojanja pravnog
odnosa između tužitelja i tuženika na temelju navedene predstečajne nagodbe bez te
(ništetne) odredbe. Za slučaj da sud utvrdi kako taj glavni tužbeni zahtjev nije
osnovan tužitelj postavlja eventualni tužbeni zahtjev koji glasi na brisanje te odredbe
iz teksta predstečajne nagodbe.

31. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju
sadržanu u spisu i to: rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku,
poslovni broj Stpn-55/13 od 14. veljače 2014. kojim je odobreno sklapanje
predstečajne nagodbe između dužnika Tankerkomerc d.d. i njegovih vjerovnika
(listovi 39-65 spisa), zahtjev Republike Hrvatske, Ministarstva financija za mirno
rješenje spora, broj N-DO-50/14 od 29. prosinca 2014. (listovi 66-67 spisa), dopis
Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Klasa: 423-08/14-01/58 od 4. rujna 2014.
(listovi 68-69 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku,
poslovni broj Stpn-55/13 od 14. veljače 2014. (listovi 70-77 spisa), dopis Republike
Hrvatske broj R-DO-570/2014 od 28. travnja 2017. (listovi 78-80 spisa), rješenje o
ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave Zadar, Klasa: UP/I-415-
02/2014-001/01347 od 3. studenog 2014. (listovi 81-88 spisa), rješenje o ovrsi
Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave Zadar, Klasa: UP/I-415-02/2014-
001/1347 od 8. ožujka 2017. (listovi 89-94 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od

20. prosinca 2017. (list 95 spisa), prijedlog predstečajne nagodbe od 8. studenog

2013. (listovi 98-115 spisa), rješenje o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda
Dalmacija, Ispostave Zadar, Klasa: UP/I-415-02/2014-001/1347 od 8. ožujka 2017.
(listovi 132-137 spisa), rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za
drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-415-01/17-01/433 od 23. studenog

2017. (listovi 138-141 spisa), podaci Otp banke d.d. o solventnosti na dan 18.
listopada 2021. (list 142 spisa), izvješće o zalihama (listovi 143-144 spisa), pravno
mišljenje prof. dr. sc. Jasnice Garašić od 4. svibnja 2018. (listovi 169-183 spisa),
pravno mišljenje prof. dr. sc. Eduarda Kunšteka od 15. siječnja 2018. (listovi 184-195
spisa), presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-38/2021-17 od

28. siječnja 2022. (listovi 197-203 spisa), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske
poslovni broj U-III/4006/2021 od 31. ožujka 2022. (listovi 435-454 spisa), dopis
Ministarstva financija, Klasa: 423-08/14-01/58 od 1. srpnja 2014. (listovi 463-468
spisa), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-
3137/19-3 od 17. ožujka 2021. (listovi 469-471 spisa), nužno suparničarstvo (list 486
spisa), zahtjev za izravnu naplatu Cavalieri Rag. Cesare s.r.l. od 7. rujna 2020.
(listovi 487-492 spisa), izvještaj Otp banke d.d. o stanju i prometu na dan 21. rujna

2020. (listovi 493-498 spisa), izvještaj Otp banke d.d. o stanju i prometu na dan 27.
lipnja 2018. (listovi 499-502 spisa), dopis Ministarstva financija od 20. veljače 2014.
(listovi 503-504 spisa), salda-konti kartica obveznika od 1. siječnja do 31. prosinca

2022. (listovi 505-512 spisa), zahtjev za izravnu naplatu Hrvatski Telekom d.d. (listovi
513-519 spisa), rješenje o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni
ured Zadar, Klasa: UP/I-415-02/2023-001/00544 od 20. veljače 2023. (listovi 607-611
spisa), opomenu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zadar, Klasa:
415-01/2023-002/01076 od 26. siječnja 2023. (listovi 612-615 spisa), pisani nalaz i
mišljenje stalnog sudskog vještaka Ljumomira Jelića, dipl.oec. u predmetu poslovni
broj Kom-03-10/2023 iz rujna 2023. (listovi 631-634 spisa), ugovor o prijenosu
dionica zaključen između Republike Hrvatske, Ministarstva financija i Tankerkomerc

9 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

d.d. 28. siječnja 2014. (listovi 635-643 spisa), prijedlog prijenosa imovine radi
namirenja tražbina (listovi 644-647 spisa) te zapisnik sa skupštine Croatia Airlinesa
sastavljen 7. listopada 2014. (listovi 648-666 spisa).

32. Tužitelj je predlagao da sud, pored izvođenja dokaza čitanjem isprava
sadržanih u spisu, izvede i dokaz saslušanjem svjedoka Ivana Rude, Borisa Jurića,
Zrinka Skoblara, Radoslava Inića i Maria Masića te zastupnika po zakonu tužitelja
Roberta Motušića, na okolnost "razjašnjenja okolnosti, svrhe i namjere ili možda
greške uglavljivanja raskidnog uvjeta u predstečajnu nagodbu", kao i da provede
dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost da Republika Hrvatska
"nije uskladila svoje knjige na način kako je to po zakonu bila dužna učiniti niti u
istima umanjila svoje potraživanje sukladno onome što je u predstečajnoj nagodbi
izglasano".

33. Ovaj sud je takve dokazne prijedloge odbio kao nepotrebne.

34. Člankom 220. stavak 1. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve
činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi
da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja
odlučnih činjenica.

35. Prema tome, kako su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u
ovoj pravnoj stvari utvrđene ocjenom isprava sadržanih u spisu, izvođenje ostalih
predloženih dokaza nije bilo potrebno. Naime, izvođenje dokaza saslušanjem
zakonskog zastupnika tužitelja i predloženih svjedoka radi "razjašnjenja okolnosti,
svrhe i namjere ili možda greške uglavljivanja raskidnog uvjeta u predstečajnu
nagodbu" ne predstavlja odlučnu činjenicu koja je važna za donošenje odluke u ovoj
pravnoj stvari, kao niti izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem
na okolnost je li Republika Hrvatska uskladila "svoje knjige na način kako je to po
zakonu bila dužna učiniti".

36. U ovoj pravnoj stvari sporno je to je li odredba članka III. točka 1. stavak II.
predstečajne nagodbe ništetna, podredno jesu li ispunjene pretpostavke za izmjenu
teksta predstečajne nagodbe na način da se ta odredba briše iz teksta predstečajne
nagodbe, a "okolnosti, svrha i namjera ili možda greška uglavljivanja raskidnog uvjeta
u predstečajnu nagodbu" su činjenice koje se mogu utvrditi ocjenom isprava
sadržanih u spisu, dok činjenica "je li Republika Hrvatska uskladila svoje knjige na
način kako je to po zakonu bila dužna učiniti" uopće nije bitna za donošenje odluke u
ovoj pravnoj stvari. Stoga, ovaj sud je takve dokazne prijedloge tužitelja odbio kao
nepotrebne.

37. Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan.

38. Eventualni tužbeni zahtjev nije osnovan.

39. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je na prijedlog
tužitelja kao dužnika rješenjem Nagodbenog vijeća Financijske agencije, Klasa: UP-
I/110/07/12-01/366, Urbroj: 04-06-13-366-40 od 13. ožujka 2013. otvoren postupak
predstečajne nagodbe nad tužiteljem, kao ni to da je 4. listopada 2013. Nagodeno
vijeće donijelo rješenje kojim je utvrđeno da je plan financijskog restrukturiranja

10 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

prihvaćen te da su za plan glasovali vjerovnici čije tražbine prelaze polovinu
utvrđenih tražbina za svaku grupu vjerovnika, odnosno vjerovnici čije tražbine
prelaze 2/3 vrijednosti svih utvrđenih tražbina.

40. Nadalje, među strankama tijekom postupka nije bilo sporno ni to da je
rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-
55/2013 od 14. veljače 2014. odobreno sklapanje predstečajne nagodbe između
dužnika Tankerkomerc d.d. (ovdje tužitelja) i vjerovnika predstečajne nagodbe.

41. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je prilikom sklapanja te nagodbe na strani vjerovnika bilo 800 vjerovnika.

42. Među strankama nije bilo sporno ni to da je rješenje Trgovačkog suda u
Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014.
postalo pravomoćno 28. veljače 2014.

43. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je u vrijeme sklapanja
predstečajne nagodbe bio na snazi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj
nagodbi ("Narodne novine" broj 108/2012., 144/2012. i 81/2013. – dalje: ZFPPN).

44. Među strankama nije bilo sporno ni to da je člankom III. točka 1. stavak 2.
ugovoreno kako se dužnik obvezuje u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti
rješenja o sklapanju nagodbe izvršiti prijenos vlasništva na Tankerkomerc d.d. i/ili
brisanje upisanih tereta na svim nekretninama ponuđenim vjerovniku Republici
Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Porezna uprava i Carinska uprava i Gradu Zadru te
da će se u protivnom smatrati da Tankerkomerc d.d. nije ispunio uvjet sklopljene
nagodbe te će se ista smatrati raskinutom.

45. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da Tankerkomerc d.d. u
roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja o sklapanju nagodbe nije izvršio
prijenos vlasništva na Tankerkomerc d.d. i/ili brisanje upisanih tereta na svim
nekretninama ponuđenim vjerovniku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija,
Porezna uprava i Carinska uprava te Gradu Zadru te da se nadležno Županijsko
državno odvjetništvo u Zadru 28. prosinca 2014. tužitelju Tankerkomerc d.d. obratilo
zahtjevom za mirno rješenje spora te istog pozvalo na sklapanje izvansudske
nagodbe kojom će se utvrditi da je raskinuta predstečajna nagodba zaključena
između dužnika Tankerkomerc d.d. i njegovih vjerovnika time što u roku od 30 dana
od dana pravomoćnosti rješenja Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku,
poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014., odnosno do 30. ožujka 2014. nije
ispunjen uvjet iz točke III. 1. stavka 2. predstečajne nagodbe.

46. Među strankama nije bilo sporno ni to da tužitelj tvrdi kako taj uvjet iz
članka III. točke 1. stavak 2. predstečajne nagodbe predstavlja nemogući uvjet, kao
ni to da tužitelj tvrdi kako se tekst predstečajne nagodbe koji je prihvaćen bitno
razlikuje od teksta koji je priložen u prijedlogu za odobrenje predstečajne nagodbe, a
što je protivno članku 66. stavak 9. ZFPPN-a.

47. Stoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je
odredba članka III. točke 1. stavak 2. predstečajne nagodbe ništetna te utvrditi da
predstečajna nagodba tužitelja odobrena rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna

11 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od 14. veljače 2014. proizvodi pravne
učinke i da postoji pravni odnos koji je na temelju te predstečajne nagodbe
uspostavljen između tužitelja i tuženika, osim u odredbi članka III. točka 1. stavak 2.
predstečajne nagodbe.

48. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj tijekom
postupka tvrdio kako je tuženik pod 1. Republika Hrvatska, koristeći svoj dominantan
položaj i stanje nužde tužitelja, postupao nemoralno i protivno načelu savjesnosti i
poštenja kada je na ročištu za sklapanje predstečajne nagodbe inzistirao na tome da
sporni članak III. točka 1. stavak 2. uđe u tekst predstečajne nagodbe, a tužitelj je
postupao neoprezno i lakomisleno, pa da bi bilo pravično prihvatiti barem eventualno
kumulirani tužbeni zahtjev i predstečajnu nagodbu izmijeniti na način da se,
brisanjem odredbe članka III. točka 1. stavak 2., uspostavi pravična ravnoteža
između dugovanih činidbi stranaka kako bi, nakon ispunjenja uvjeta iz članak III.
točke 5., tužitelj bio u mogućnosti uredno ispuniti svoju obvezu iz članka III. točke 1.
stavak 1. predstečajne nagodbe (sklapanje ugovora o prijenosu vlasništva na
određenim nekretninama u korist vjerovnika koji su označeni kao Grad Zadar,
Ministarstvo financija, Porezna uprava i Carinska uprava te Republika Hrvatska).

49. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj tužbom od 28.
prosinca 2021. obuhvatio 795 tuženika, kao ni to da je podneskom od 14. listopada

2022. tužitelj povukao tužbu u odnosu na tuženike 2.-425., 427.-791. te 794.-795.,
kao i da je naveo da ustraje u tužbenom zahtjevu u odnosu na tuženike Republiku
Hrvatsku (tuženik pod 1.), Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture (tuženik
pod 426.), Grad Zadar (tuženik pod 792.) i Ministarstvo financija, Porezna i carinska
uprava (tuženik pod 793.).

50. Rješenjem ovog suda, poslovni broj P-210/2022-5 od 22. studenog 2022.,
sukladno članku 193. stavak 1. ZPP-a, utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu
na tuženike pod 2.-425., 427.-791. te 794.-795.

51. Tijekom postupka nije bilo sporno ni to da su tuženik Republika Hrvatska i
Grad Zadar isticali kako je tužbu potrebno odbaciti iz razloga što da tužbom nisu
obuhvaćeni svi vjerovnici predstečajne nagodbe, a sve s obzirom na to da su isti
jedinstveni suparničari te da se postupak može riješiti u odnosu na njih samo na
jednak način.

52. Nadalje, nije bilo sporno ni to da je tužitelj kao tuženike označio
Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture (tuženik pod 2.) i Ministarstvo
financija, Porezna i carinska uprava (tuženik pod 4.).

53. Stoga, najprije je trebalo kao sporno utvrditi jesu li ispunjene procesne
pretpostavke za raspravljanje s obzirom na to da tužbom nisu obuhvaćeni svi
vjerovnici predstečajne nagodbe.

54. Člankom 196. stavak 1. ZPP-a propisano je da više osoba mogu jednom
tužbom tužiti odnosno biti tužene (suparničari): 1) ako su u pogledu predmeta spora
u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i
pravne osnove, 2) ako su predmet spora zahtjevi odnosno obveze iste vrste koji se
temelje na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te ako postoji stvarna i mjesna

12 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

nadležnost istog suda za svaki zahtjev i za svakog tuženika i 3) ako je to drugim
zakonom određenom.

55. Suparničarstvo se može podijeliti na obično i jedinstveno. O običnom
suparničarstvu će se raditi onda kada se protiv svakog od suparničara može donijeti
sadržajno različita presuda. Svaki od njih je u parnici samostalna stranka i njegove
radnje ili propuštanje niti koriste niti štete drugim suparničarima (članak 200. ZPP-a).
O jedinstvenom suparičarstvu će se raditi u slučaju kada se prema zakonu ili zbog
prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim
suparničarima (članak 201. ZPP-a). Oni se smatraju kao jedna parnična stranka tako
da se u slučaju, ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju, učinak
parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje
nisu poduzeli. Vrijedit će od radnji koje poduzimaju pojedini jedinstveni suparničari
samo one koje su najpovoljnije za svih njih. Štetne procesne radnje neće djelovati
osim ako su ih podnijeli svi jedinstveni suparničari. Tako npr. priznanje tužbenog
zahtjeva jednog suparničara neće imati učinak ako i ostali jedinstveni suparničari ne
priznaju tužbeni zahtjev.

56. O nužnom suparničarstvu (kao doktrinarnoj, a ne i zakonskoj kategoriji)
radi se onda kada tek određeni suparničari zajedno čine stranku kojoj se priznaje
procesna legitimacija za vođenje parnice. Pri tom su nužni suparničari ujedno i
jedinstveni suparničari. Dakle, nužni su oni suparničari koji moraju biti obuhvaćeni
tužbom na pasivnoj strani jer u suprotnom vođenje parnice zbog nedostatka
procesne legitimacije nije dopušteno.

57. Jesu li tuženici jedinstveni, odnosno nužni suparničari, ovisit će o sadržaju tužbenog zahtjeva o kojem se raspravalja u postupku.

58. U odnosu na ugovorne strane eventualno ništavog ugovora te ugovorne
strane su jedinstveni suparničari (članak 201. ZPP-a), ali ne i nužni suparničari. Zato
okolnost što sve ugovorne strane nisu obuhvaćene tužbom ne predstavlja
procesnopravnu smetnju za postupanje po tužbi i vođenje parnice. Stav o tome da
ugovorne strane eventualno ništavog ugovora nisu nužni suparničari te da
nedostatak jedne od njih ne predstavlja nedostatak procesnopravne pretpostavke za
vođenje parnice zbog kojeg tužbu treba odbaciti ako tužitelj tužbom ne obuhvati sve
ugovorne strane koje tek zajedno čine stranku u parnici zauzeo je i Vrhovni sud
Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev-x-204/2010 od 5. studenog 2013. i Rev-
1802/1999 od 18. prosinca 2002.

59. Stoga, nisu osnovani navodi tuženika o tome da je tužbu trebalo odbaciti
zbog toga što na strani tuženika tužbom nisu obuhvaćeni svi vjerovnici predstečajne
nagodbe.

60. Nakon toga, kao sporno trebalo je utvrditi mogu li Ministarstvo pomorstva,
prometa i infrastrukture (tuženik pod 2.) i Ministarstvo financija, Porezna i carinska
uprava (tuženik pod 4.) biti stranke u postupku.

61. Člankom 77. stavak 1. ZPP-a propisano je da stranka u postupku može biti
svaka fizička i pravna osoba, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da se posebnim
propisom određuje tko može biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih osoba.

13 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

62. Sukladno članku 82. ZPP-a sud u toku cijelog postupka, po službenoj
dužnosti, pazi može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je
li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski
zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno.

63. Člankom 83. stavak 1. ZPP-a propisano je da kad sud utvrdi da osoba koja
se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može
otkloniti, pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge
mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti straka u postupku.

64. Prema shvaćanju ovog suda, Ministarstvo pomorstva, prometa i
infrastrukture, kao ni Ministarstvo financija, Porezna i Carinska uprava, koji su
označeni kao tuženici pod 2. i pod 4. u tužbi, nemaju stranačku sposobnost niti mogu
biti stranke u postupku s obzirom na to da se radi o tijelima izvršne vlasti Republike
Hrvatske.

65. Naime, niti jedno ministarstvo (dakle, ni Ministarstvo pomorstva, prometa i
infrastrukture, kao ni Ministarstvo financija, Porezna i Carinska uprava) nema
stranačku sposobnost niti može biti stranka u postupku.

66. Kao što je to pravilno i tužitelj naveo u podnesku od 15. ožujka 2023.,
tuženik može biti samo Republika Hrvatska, ali ne i pojedino ministarstvo kao tijelo
izvršne vlasti sukladno Zakonu o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj
66/2019.).

67. Stoga, kako je već u tužbi kao tuženik pod 1. označena Republika
Hrvatska, nije bilo mjesta pozivanju tužitelja da umjesto navedenih ministarstava kao
stranku označi osobu koja ima stranačku sposobnost nego je tužba u odnosu na te
tuženike odbačena kao nedopuštena.

68. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

69. Nakon toga, kao sporno trebalo je utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za
pobijanje predstečajne nagodbe tužitelja Tankerkomerc d.d., koja je potvrđena
rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-
55/2013 od 14. veljače 2014.

70. Predstečajna nagodba je kao institut uvedena u hrvatski pravni sustav

2012. Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine"
broj 108/2012.).

71. Člankom 83. ZFPPN-a propisano je da se predstečajna nagodba može
pobijati tužbom pod istim pretpostavkama koje su propisane za pobijanje sudske
nagodbe.

72. Predstečajna nagodba jest sudska nagodba čije sklapanje je regulirano
posebnim zakonom (ZFPPN-u). Kao što je naprijed navedeno, taj Zakon sadrži i
odredbu kojom je predviđeno da se predstečajna nagodba može pobijati te propisuje
da se ona može pobijati "po pravilima za pobijanje sudske nagodbe". Međutim, niti

14 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

jedan zakon ne propisuje koja su to pravila za pobijanje sudske nagodbe. Postoje
pravila za sklapanje sudske nagodbe, ali ne i pravila za pobijanje.

73. ZFPPN 2012. je u članku 83. omogućavao "stavljanje predstečajne
nagodbe izvan snage" propisujući da se predstečajna nagodba može pobijati tužbom
pod istim pretpostavkama koje su propisane za pobijanje sudske nagodbe.

74. Zakon o izmjenama i dopunama ZFPPN-a ("Narodne novine" broj
81/2013.) mijenja dotadašnji naslov članka 83. novim naslovom "Pobijanje
predstečajne nagodbe" zadržavajući istu zakonsku formulaciju. Iako se zakonodavac
u obrazloženju prijedloga ZID ZFPPN-a nije izjasnio o tome koja je svrha zakonske
izmjene, naknadna intervencija nije otklonila brojne nedoumice koje su u vezi s
pobijanjem predstečajne nagodbe postojale.

75. Stoga, kako članak 83. ZFPPN-a propisuje da se predstečajna nagodba
može pobijati tužbom pod istim pretpostavkama koje su propisane za pobijanje
sudske nagodbe, a ZPP-a kada regulira pitanje sudske nagodbe (članci 321. – 324.
ZPP-a) ne propisuje pretpostavke za pobijanje sudske nagodbe, te pretpostavke je
bilo nužno pronaći u sudskoj praksi.

76. Sudska nagodba je procesni ugovor kojeg njegovi potpisnici zaključuju u
postupku pred sudom (redovito) o predmetu spora, uz sudjelovanje suda koje se
očituje u njezinom zapisničkom konstatiranju i (prešutnom prethodnom) odobrenju. U
sadržajnom smislu sudska nagodba može biti materijalnopravna, procesna i
mještovita. U svakom slučaju ona kao procesna dispozicija koja (onda kada) se tiče
predmeta spora ima značenje pravozaštitne radnje, radnje kojom se s relevantnim
pravozaštitnim učincima rješava sudbina predmeta spora, već i o njezinu sadržaju.

77. S obzirom na to da je sudska nagodba primarno parnična radnja kojom se
disponira predmetom spora, sudska nagodba bi se, prema stavu pravne teorije,
trebala moći pobijati iz istih razloga kao presuda na temelju priznanja i presuda na
temelju odricanja, odnosno analogno kao arbitražni pravorijek na temelju nagodbe te
bi tim razlozima trebalo pridodati i mane volje.

78. Tužitelj u tužbi, kao i tijekom postupka, u bitnom navodi kako je odredba
članka III. točka 1. stavak 2. predstečajne nagodbe koja je odobrena rješenjem
Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013 od

14. veljače 2014., ništena zbog toga što rok iz te odredbe predstavlja "nemogući
uvjet" pa da se treba uzeti kao da ga nema.

79. Nije sporno da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u
Šibeniku, poslovni broj Stpn-53/2013 od 14. veljače 2014., koje je postalo
pravomoćno 28. veljače 2014. odobreno sklapanje predstečajne nagodbe između
dužnika Tankerkomerc d.d. (ovdje tužitelja) i njegovih 800 vjerovnika (među kojima je
i Republika Hrvatska – ovdje tuženik pod 1.).

80. Također, nije sporno ni to da predmetna nagodba sadržava odredbu
prema kojoj "stranke suglasno utvrđuju da tu nagodbu sklapaju pod raskidnim
(rezolutivnim) uvjetom – ova nagodba će se raskinuti i neće proizvoditi nikakve
pravne učinke ukoliko dužnik u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti rješenja

15 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

kojim se odobrava sklapanje ove nagodbe ne izvrši povećanje temeljnog kapitala –
dokapitalizacije društva i to upisom i uplatom novih redovnih dionica, s isključenjem
prava prvenstva postojećih dioničara pri upisu novih dionica, u ukupnom iznosu od

108.900,00 kuna, a koju obvezu je dužnik preuzeo točkom III.5 nagodbe.", kao ni to
da su stranke člankom III. točka 1. stavak 2. predmetne nagodbe ugovorile kako se
"dužnik obvezuje u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja o sklapanju
nagodbe izvršiti prijenos vlasništva na Tankerkomerc d.d. i/ili brisanje upisanih tereta
na svim nekretninama ponuđenim vjerovniku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu
financija, Porezna uprava i Carinska uprava i Gradu Zadru. U protivnom, smatrat će
se da Tankerkomerc d.d. nije ispunio uvjet sklopljene nagodbe te će se ista smatrati
raskinutom."

81. Iz članka III. točka 5. predmetne nagodbe proizlazi da se dužnik na osnovi
Plana financijskog restrukturiranja obvezuje izvršiti povećanje temeljnog kapitala –
dokapitalizaciju društva i to upisom i uplatom novih redovnih dionica, s isključenjem
prava prvenstva postojećih dioničara pri upisu novih dionica, u ukupnom iznosu od

108.900,00 kuna, i to u roku od 30 dana od dana kada se kumulativno ispune
sljedeća dva uvjeta: a) pravomoćnost rješenja Trgovačkog suda u Zadru kojim se
odobrava sklapanje te nagodbe i b) pozitivno rješavanje imovinsko pravnih i
koncesijskih odnosa za luke posebne namjene – Marinu Zadar i Marinu Iž te
skladišnog prostora (tankovi) za tekuće terete na Gaženica Zadar.

82. Iz članka III. točka 1. stavak 1. predmetne nagodbe proizlazi obveza
predlagatelja osiguranja da u roku od 30 dana od dana povećanja temeljnog kapitala
iz točke III.5 predmetne nagodbe sklopi sa vjerovnicima Grupe I. Ugovor o prijenosu
prava vlasništva na nekretninama i vrijednosnim papirima pobliže navedenim u tom
članku, a ukoliko dužnik (ovdje tužitelj) ne postupi na taj način smatrat će se nagodba
raskinutom (članak III. točka 1. stavak 2.).

83. Člankom 297. stavak 1. ZOO-a propisano je da je ugovor sklopljen pod
uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne
činjenice.

84. Po shvaćanju ovog suda, ne može se smatrati da je predstečajna nagodba
sklopljena pod "nemogućim uvjetom".

85. Naime, po ocjeni ovog suda, predmetna odredba članka III. točka 1. stavak

2. predstečajne nagodbe predstavlja odredbu ugovora kojom su stranke prilikom
prihvaćanja teksta predstečajne nagodbe unaprijed ugovorile što će se dogoditi s
predstečajnom nagodbom ukoliko dužnik Tankerkomerc d.o.o. ne postupi u skladu s
člankom III. točka 1. stavak 1. predmetne nagodbe te je tužitelj kao dužnik u čijem
interesu je predmetna nagodba i sklopljena prilikom pristajanja na takav tekst
predstečajne nagodbe pristao i na to da se nagodba smatra raskinutom ukoliko
tužitelj ne ispuni one obveze na koje je pristao potpisivanjem predstečajne nagodbe.

86. Stoga, nisu osnovani navodi tužitelja o tome da bi predmetna odredba članka III. točka 1. stavak 2. predstečajne nagodbe predstavljala ništetnu odredbu.

87. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka isticao i kako je postupanje tuženika
Republike Hrvatske na ročištu za sklapanje nagodbe bilo nemoralno i protivno načelu

16 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

savjesnosti i poštenja iz razloga što je pri inzistiranju na izmjeni u članku III. točki 1.
stavku 2. unaprijed znao ili barem mogao znati da će se tako određen raskidni uvjet
sigurno (izvjesno) ispuniti jer tužitelj u tom roku objektivno neće moći ispuniti obvezu
prema razlučnim vjerovnicima i brisati terete koji su u njihovu korist upisani na
njegovim nekretninama pa da bi iz tog razloga predmetna odredba bila ništetna.

88. Na predstečajnu nagodbu se, po ocjeni ovog suda, mogu primijeniti
odredbe ZOO-a koje reguliraju institut nagodbe kao svojevrsnog stranačkog ugovora.

89. Člancima 150. – 159. ZOO-a reguliran je institut nagodbe pa je tako
propisano da ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o
nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju spor, odnosno
otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze (članak 150. stavak

1. ZOO-a).

90. Članak 158. stavak 1. ZOO-a propisuje da je ništetna nagodba ako je
zasnovana na pogrešnom vjerovanju obaju ugovaratelja da postoji pravni odnos koji
ustvari ne postoji i ako bez toga pogrešnog vjerovanja ne bi među njima bilo ni spora
ni neizvjesnosti.

91. Člankom 159. ZOO-a propisano je da odredbe nagodbe čine cjelinu te ako
je jedna odredba ništetna, cijena je nagodba ništetna osim ako se iz same nagodbe
vidi da se ona sastoji od neovisnih dijelova.

92. Članak 322. stavak 1. ZOO-a propisuje da je ništetan ugovor koji je
protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan,
osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako
zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok je člankom 324. stavak 1.
ZOO-a propisano kako ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost
ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet
ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

93. Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 08/98.,
113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14 – dalje: Ustav RH) ne
sadržava odredbe kojima bi bio protivan članak III. točka 1. stavak 2. predstečajne
nagodbe dužnika Tankerkomerc d.d., odobrene rješenjem Trgovačkog suda u Zadru,
Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-55/2013. od 14. veljače 2014.

94. Stoga, trebalo je utvrditi je li članak III. točka 1. stavak 2. predstečajne nagodbe protivan prisilnim propisima i moralu.

95. Kako bi se utvrdilo je li predmetna odredba protivna prisilnim propisima,
potrebno je najprije utvrditi što su to „prisilni propisi“. Određenje pojma „prisilnog
propisa“ potrebno je potražiti u pravnoj teoriji s obzirom na to da ZOO ne sadrži
definiciju prisilnih propisa.

96. Prisilni (kogentni) propis je propis koji obvezuje na jedno čvrsto određeno
ponašanje koje zakonodavac smatra posebno važnim za pravni poredak, za pravnu
sigurnost i za vladavinu prava i koje ponašanje svakako hoće postići. Prisilni propisi
nisu formulirani na isti način pa se tako nekad jasno određuje da je posljedica

17 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

nepoštivanja određenog propisa ništetnost, odnosno da ugovor nema pravni učinak.
Nekad se posebno rabe izrazi "mora" i "zabranjuje", odnosno prisilnost propisa se
izražava izrazom "samo ako".

97. Člankom 66. stavak 9. ZFPPN-a, koji je bio na snazi u trenutku sklapanja
predstečajne nagodbe dužnika Tankerkomerc d.d., propisano je da će sud rješenjem
odobriti sklapanje predstečajne nagodbe ako su na ročištu za sklapanje predstečajne
nagodbe svoj pristanak dali dužnik i vjerovnici čije tražbine čine potrebnu većinu iz
članka 63. tog Zakona, te ako utvrdi, da je sadržaj predložene nagodbe u skladu s
općim pravilima o sudskoj nagodbi, te da je njezin sadržaj u bitnim sastojcima
odgovarajući prihvaćenom planu financijskog i operativnog restrukturiranja dužnika.

98. Dakle, kako ni tom odredbom, kao ni niti jednom drugom odredbom
ZFPPN-a nije propisano da predstečajna nagodba ne smije sadržavati odredbu
kojom bi stranke ugovorile da će se nagodba smatrati raskinutom ukoliko dužnik u
određenom roku ne ispuni određenu činidbu koju se obvezao izvršiti tom nagodbom,
predmetna odredba nije protivna niti prisilnim propisima.

99. ZOO, iako na više mjesta spominje "moral društva" ne daje definiciju
morala društva. Stoga, za zaključiti je kako moral nije zakonom definirana kategorija
nego da je isti sastavljen od pravila etike koja podrazumijevaju skup pravila poželjnog
ponašanja, pa ako netko postupa suprotno, postupa protivno moralu društva.

100. Po ocjeni ovog suda, odredba predstečajne nagodbe kojom stranke
ugovaraju da će se nagodba smatrati raskinutom ukoliko dužnik ne izvrši tom
nagodbom preuzetu obvezu u određenom roku (na kojeg je sam dužnik pristao onda
kada je dao pristanak za sklapanje predstečajne nagodbe) ne može se smatrati niti
protivnom moralu jer stranke predstečajnom nagodbom, koja predstavlja svojevrstan
oblik ugovora kojim vjerovnici dužnika istom otpisuju određena dugovanja i pristaju
na namirenje tražbine pod određenim uvjetima koji su prihvatljivi dužniku radi
nastavka poslovanja i sanacije, mogu ugovoriti i da će se nagodba smatrati
raskinutom ukoliko dužnik ne ispuni one obveze koje je na sebe preuzeo sklapanjem
takve nagodbe.

101. Stoga, nisu osnovani navodi tužitelja o tome da bi odredba članka III. točka 1. stavak 2. predstečajne nagodbe bila ništetna.

102. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka isticao kako je člankom 66. stavak 9.
ZFPPN-a propisano da "sadržaj predstečajne nagodbe mora biti u cijelosti istovjetan
sa sadržajem prihvaćenog plana financijskog restrukturiranja".

103. Najprije, za navesti je kako je člankom 66. stavak 9. tada važećeg
Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi propisano je da će sud
rješenjem odobriti sklapanje predstečajne nagodbe ako su na ročištu za sklapanje
predstečajne nagodbe svoj pristanak dali dužnik i vjerovnici čije tražbine čine
potrebnu većinu iz članka 63. tog Zakona, te ako utvrdi, da je sadržaj predložene
nagodbe u skladu s općim pravilima o sudskoj nagodbi, te da je njezin sadržaj u
bitnim sastojcima odgovarajući prihvaćenom planu financijskog i operativnog
restrukturiranja dužnika, a ne da "sadržaj predstečajne nagodbe mora biti u cijelosti

18 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

istovjetan sa sadržajem prihvaćenog plana financijskog restrukturiranja", kako to pogrešno navodi tužitelj.

104. Iz stavka 13. istog članka proizlazi da predstečajna nagodba ima snagu ovršne isprave za sve vjerovnike čije su tražbine utvrđene.

105. Člankom 63. stavak 1. ZFPPN-a propisano je da se vjerovnici, u svrhu
odlučivanja o planu financijskog restrukturiranja, dijele na tri grupe od kojih jednu
čine tijela javne uprave i trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu, drugu
financijske institucije, a treću ostali vjerovnici. Iz stavka 2. istog članka propisano je
da se plan financijskog restrukturiranja smatra prihvaćenim ako za njega glasuju
vjerovnici čije tražbine prelaze polovinu vrijednosti utvrđenih tražbina za svaku grupu
vjerovnika, ili ako za njega glasuju vjerovnici čije tražbine prelaze 2/3 vrijednosti svih
utvrđenih tražbina, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da će se smatrati kako su
protiv plana financijskog restrukturiranja oni vjerovnici koji imaju pravo glasa, a nisu
glasovali.

106. Stoga, kako nije sporno da su tekst predstečajne nagodbe koji je odobren
rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, poslovni broj Stpn-
53/13 od 14. veljače 2014., prihvatili vjerovnici u skladu s naprijed citiranom
odredbom članka 63. ZFPPN-a, predmetna nagodba je obvezujuća u svim njenim
odredbama pa tako i u odredbi članka III. točka 1. stavak 2.

107. Dakle, kako je između stranaka te nagodbe prihvaćeno da će se nagodba
smatrati raskinutom ukoliko dužnik u čijem interesu je sklapanje takve nagodbe i
odobreno ne ispuni obveze koje je nagodbom na sebe preuzeo, a nije sporno da
ovdje tužitelj nije ispunio nagodbom preuzete obveze iz članka III. stavak 1.
predstečajne nagodbe, suprotno navodima tužitelja, predmetna nagodba se ima
smatrati raskinutom pa tužitelj u ovom postupku ne može osnovano tražiti utvrđenje
ništetnosti predmetne odredbe niti utvrđenje da je predmetna nagodba na snazi,
osim u odredbi članka III. točka 1. stavak 2.

108. Naime, u situaciji kada je između stranaka ugovoreno da će se nagodba
smatrati raskinutom ukoliko dužnik (ovdje tužitelj) ne ispuni obveze preuzete tom
nagodbom, a dužnik takve obveze nije ispunio, nagodba se smatra raskinutom.

109. Cilj predstečajne nagodbe je uspostaviti likvidnost i solventnost dužnika
te sklapanjem takve nagodbe vjerovnici dužnika otpisuju određeni dio svojih
potraživanja prema dužniku kako bi se dužniku omogućio nastavak poslovanja, a
dužnik se obvezuje ispuniti obveze preuzete tom nagodbom. Stoga, suprotno
shvaćanju tužitelja, predstečajna nagodba čini cjelinu i sve njene odredbe obvezuju,
kako dužnika, tako i njegove vjerovnike. Prema tome, da bi predstečajna nagodba
opstala, dužnik mora ispuniti sve obveze preuzete tom nagodbom, a kako nije sporno
da su stranke ugovorile kako će se predstečajna nagodba smatrati raskinutom
ukoliko tužitelj kao dužnik ne ispuni obveze preuzete nagodbom u ugovorenim
rokovima, tužitelj ne može sada u ovom postupku s uspjehom pobijati predmetnu
odredbu. Tužitelj je prilikom potpisivanja predmetne nagodbe pristao na raskidne
uvjete i rokove koji su sadržani u predmetnoj nagodbi.

19 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

110. I sam tužitelj je tijekom postupka isticao kako je tuženik pod 1., kao jedan
od vjerovnika tužitelja kao dužnika u postupku predstečajne nagodbe, glasao za plan
financijskog restrukturiranja dužnika Tankerkomerc d.d. upravo zbog toga što je
dužnik tim planom na sebe preuzeo obveze propisane člankom III. stavak 1. točka 1.
nagodbe. Prema tome, tužitelj je obveze iz te nagodbe bio dužan i ispuniti jer će se u
protivnom nagodba smatrati raskinutom (kako je to i ugovoreno između tužitelja kao
dužnika i njegovih vjerovnika). Suprotno shvaćanju tužitelja, isti ne može zahtijevati
od vjerovnika koji su već otpisali dio svog potraživanja prema njemu kao dužniku te
istom prihvaćanjem predstečajne nagodbe omogućili nastavak poslovanja i
izbjegavanje pokretanja stečajnog postupka da se odredbe predstečajne nagodbe
ispunjavaju selektivno jer to zasigurno nije cilj predstečajne nagodbe.

111. S obzirom na to da je tužitelj tijekom postupka isticao kako predmetna
odredba članka III. stavak 1. točka 1. predstečajne nagodbe nije bila sadržana u
javno objavljenom tekstu plana financijskog restrukturiranja dužnika, nego da je tek
na ročištu za glasanje o predstečajnoj nagodbi umetnuta na zahtjev predstavnika
Ministarstva financija, trebalo je utvrditi može li se zbog toga predmetna odredba
smatrati ništetnom.

112. Kao što je već ranije navedeno, prevladavajući stav je da se sudska
nagodba, pa samim time i predstečajna nagodba, može pobijati zbog onih razloga
zbog kojih se može pobijati presuda na temelju priznanja i presuda zbog odricanja te
zbog mana volje.

113. Presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se
pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2.
ZPP-a ili zbog toga što su izjava o priznanju odnosno odricanju dane u bitnoj zabludi
ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

114. Tijekom postupka tužitelj je isticao kako je na ročištu za sklapanje
predstečajne nagodbe Ministarstvo financija uvjetovalo suglasnost ako se u tekst
predstečajne nagodbe unese odredba članka III. točka 1. stavak 2., a na što je tužitelj
kao dužnik morao pristati jer bi "posljedica ne prihvaćanja nagodbe bio stečajni
postupak" nad tužiteljem.

115. Po ocjeni ovog suda, činjenica što je tužitelj pristao na to da se
predmetna odredba uvrsti u tekst predstečajne nagodbe zbog toga što u protivnom
predstečajna nagodba ne bi bila odobrena, a što bi dovelo do otvaranja stečajnog
postupka nad tužiteljem, ne predstavlja izjavu tužitelja danu u bitnoj zabludi niti pod
utjecajem prisile ili prijevare.

116. Upravo suprotno, tužitelj je svjesno pristao na to da se u tekst
predstečajne nagodbe uvrsti odredba članka 3. točka 1. stavak 2., a razlozi zbog
kojih je tužitelj na to pristao (da izbjegne otvaranje stečajnog postupka), iako je očito
već tada znao da neće moći ispuniti preuzete obveze u rokovima u kojima se
obvezao, ne mogu se smatrati opravdanim razlozima za pobijanje predmetne
odredbe.

117. Tužitelj je tijekom postupka isticao da ta odredba nije bila sadržana u prihvaćenom planu financijskog i operativnog restrukturiranja dužnika, a da je

20 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

člankom 66. stavak 9. ZFPPN-a propisano kako će sud rješenjem odobriti sklapanje
predstečajne nagodbe ako su na ročištu za sklapanje predstečajne nagodbe svoj
pristanak dali dužnik i vjerovnici čije tražbine čine potrebnu većinu iz članka 63. tog
Zakona, te ako utvrdi, da je sadržaj predložene nagodbe u skladu s općim pravilima
o sudskoj nagodbi, te da je njezin sadržaj u bitnim sastojcima odgovarajući
prihvaćenom planu financijskog i operativnog restrukturiranja dužnika.

118. U odnosu na te navode tužitelja, istom je za odgovoriti kako ta odredba
propisuje pod kojim uvjetima sud može odobriti rješenjem sklapanje predstečajne
nagodbe te da u situaciji kada je sud odobrio rješenjem sklapanje predstečajne
nagodbe, smatrajući da su ispunjene pretpostavke za donošenje rješenje kojim se
odobrava sklapanje predstečajne nagodbe, stranka te nagodbe koja smatra da sud
nije smio odobriti sklapanje predstečajne nagodbe na raspolaganju ima žalbu koju
može podnijeti protiv rješenja kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe.

119. Stoga, kako nije sporno da tužitelj nije iskoristio to svoje pravo i podnio
žalbu protiv rješenja kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe, tužitelj ne
može s uspjehom niti u ovom postupku isticati razloge koje je mogao isticati u žalbi
protiv rješenja kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe.

120. Slijedom svega naprijed navedenog, ocjenom svih izvedenih dokaza
utvrđeno je kako je tužitelj prilikom pristajanja na to da se članak III. stavak 1. točka

2. predstečajne nagodbe uvrsti u tekst predstečajne nagodbe bio svjestan značenja
te odredbe te da je svjesno pristao na raskidne uvjete i rokove predstečajne nagodbe
pa se takva odredba ne može smatrati ništetnom.

121. Stoga, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi na utvrđenje ništetnom
predmetne odredbe te na utvrđenje da predstečajna nagodba proizvodi pravne
učinke osim u odredbi članka III. točka 1. stavak II. nije osnovan (točka I. izreke ove
presude).

122. Tužitelj je pored zahtjeva za utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe te
utvrđenja da je predstečajna nagodba na snazi, osim u odredbi članka III. točka 1.
stavak II., za slučaj da sud utvrdi kako taj zahtjev nije osnovan, istaknuo i drugi
(eventualni) tužbeni zahtjev koji glasi na izmjenu teksta predstečajne nagodbe na
način da sud donese presudu kojom će iz teksta predstečajne nagodbe izbrisati
članka III. točku 1. stavak 2.

123. Člankom 188. stavak 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može dva i više
tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od
tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

124. Prema tome, kako je sud utvrdio da tužbeni zahtjev koji je prvi istaknut
(glavni tužbeni zahtjev) nije osnovan, sukladno članku 188. stavak 2. ZPP-a, trebalo
je odlučiti o eventualnom tužbenom zahtjevu.

125. Po ocjeni ovog suda ni eventualni tužbeni zahtjev nije osnovan.

126. Naime, ZFPPN ne sadržava odredbe o tome da bi se odobrena predstečajna nagodba mogla izmijeniti pa je, po shvaćanju ovog suda, na tu pravnu

21 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

situaciju, moguće primijeniti jedino odredbe ZOO-a o izmjeni ugovora sudskim putem.

127. ZOO u članku 369. stavak 1. propisuje kako stranka može zahtijevati da
se ugovor izmijeni ili čak i raskine ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon
sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora,
ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj
nanijelo pretjerano veliki gubitak.

128. Po ocjeni ovog suda, tužitelj je već prilikom sklapanja predstečajne
nagodbe i pristajanja na uvjete iz te nagodbe bio dužan uzeti u obzir sve okolnosti
same nagodbe, pa tako i odredbu članka III. točka 1. stavak 2. kojom je propisano da
će se nagodba smatrati raskinutom ukoliko tužitelj kao dužnik ne ispuni preuzete
obveze u rokovima u kojima se obvezao. Osim toga, nije sporno da je tužitelj te
okolnosti i uzeo u obzir, međutim, neosnovno o tome, isti je (prema vlastitim
navodima) pristao na sklapanje predstečajne nagodbe koja je sadržavala sporni
članak III. točku 1. stavak 2. kako bi izbjegao otvaranje stečajnog postupka.

129. Stoga, tužitelj ne može u ovom postupku zahtijevati izmjenu predstečajne
nagodbe na način da sud sada, deset godina nakon što je ta nagodba odobrena,
intervenira u tekst te nagodbe i mijenja ga na način da iz teksta odobrene
predstečajne nagodbe selektivno briše pojedine odredbe.

130. Slijedom navedenog, ni taj zahtjev tužitelja nije osnovan pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

131. Tuženik pod 3. Grad Zadar je podneskom od 15. rujna 2023. priznao
tužbeni zahtjev. Međutim, kako su stranke u ovom postupku jedinstveni suparničari
(članak 201. ZPP-a) priznanje tužbenog zahtjeva od strane tog tuženika, u situaciji
kada je tužbeni zahtjev osporen od strane tuženika Republike Hrvatske, nema
nikakav učinak.

132. Osim toga, ovaj sud navode tog tuženika koji se tiču prigovora prenisko
određenoj vrijednosti predmeta spora ocjenjuje kao neosnovane. Naime, u ovom
postupku tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnosti, podredno izmjenu predstečajne
nagodbe pa je mjerodavna upravo ona vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u
tužbi označio, a ne vrijednost tražbina iz predstečajne nagodbe kako to pogrešno
smatra taj tuženik.

133. Tuženik Republika Hrvatska je postavio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

134. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154.
stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna
protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem
postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

135. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2.

22 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za
koje traži naknadu.

136. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom
odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji
su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini
troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o
pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje
podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

137. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora,
tuženiku Republici Hrvatskoj je valjalo priznati 100 bodova za sastavljanje odgovora
na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
"Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarifa), 50 bodova za zastupanje na ročištu
održanom 23. ožujka 2023. (Tbr. 9.2. Tarife), te po 100 bodova za zastupanje na
ročištima održanim 5. listopada 2023. i 14. prosinca 2023. (Tbr. 9.1. Tarife). Dakle,
tuženiku je valjalo priznati 450 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (Tbr.

54. Tarife), tuženiku je valjalo priznati ukupno 900,00 EUR-a.

138. Sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a tuženiku je na dosuđeni trošak
postupka priznata i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja (19. veljače

2024.) pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavak 2. Zakona
o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011.,
78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) po stopi određenoj
za ostale odnose, sve na način kako je to pobliže određeno pod točkom II. izreke
ovog rješenja.

139. Zahtjev tuženika Republike Hrvatske odbijen je kao neosnovan za više
zatraženi trošak postupka u iznosu od 100,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama, a koji trošak se odnosi na više zatraženi trošak zastupanja na
ročištu koje je održano 23. ožujka 2023. Naime, tuženiku je za zastupanje na tom
ročištu priznato 50 bodova sukladno Tbr. 9.2. Tarife, umjesto zatraženih 100 bodova
s obzirom na to da je to ročište odgođeno.

140. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke rješenja.

141. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno članku 326. stavak 2. ZPP- a.

U Splitu 19. veljače 2024.

Sutkinja Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi u roku od
15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude i rješenja. Žalba se

23 Poslovni broj: 13 P-210/2022-31

podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Miljenku Krželju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavlak & Partneri d.o.o. iz Rijeke

- tuženiku pod 1., 2. i 4. po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu
- tuženiku pod 3. po punomoćniku Robertu Dujiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu
Korljan & Partneri d.o.o. iz Zadra

- u spis