Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1951/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Žanet Vidović, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Stanić, u upravnom sporu tužitelja NI, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava na razmjerni dio starosne mirovine, 24. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika - Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/23- 03/03140160491, URBROJ: 341-99-06/2-23-5454 od 5. ožujka 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I- 140-02/22-03/OB, URBROJ: 341-25-06/2-22-142101, broj spisa 1045726 od 5. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-140-02/23-03/03140160491, URBROJ: 341-99-06/2-23-5454 od 5. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-140-02/22-03/OB, URBROJ: 341-25-06/2-22-142101, broj spisa 1045726 od 5. listopada 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.
2. Tužitelj navodi da tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu pravilno utvrdili njegov staž u Bosni i Hercegovini jer u Bosni i Hercegovini ima ukupno 20. godina staža. Navodi da je to vidljivo i iz rješenja Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje od 16. studenoga 2022. koje je dostavio tijekom upravnog postupaka koje dostavlja i u privitku tužbi. Predlaže tužbu usvojiti rješenja iz upravnog postupka poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom javnopravnom tijelu radi donošenja novog rješenja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pravilno utvrđen staž osiguranja tužitelja, a da se razdoblje posebnog staža u Bosni i Hercegovini od 14. travnja 1992. do 23. prosinca 1995. prema odredbama Ugovora ne uzima u obzir pri utvrđivanju uvjeta za priznavanje prava na razmjerni dio mirovine. Predlaže tužbu odbiti i potvrditi rješenja donesena u upravnom postupku.
4. Tužitelj se nije očitovao na tuženikov odgovor na tužbu iako je isti uredno primio.
5 Sud je spor riješio bez rasprave u smislu članka 98. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj. 36/24. i 39/26. dalje ZUS) jer stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu nisu zahtijevale održavanje rasprave . Osim toga sud nalazi da u ovom predmetu činjenice za donošenje odluke nisu prijeporne već se radi o prijeporu između stranaka o pravilnoj primjeni i tumačenju mjerodavnog materijalnog prava.
6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je izvršio uvid i pročitao dokaze iz sudskog spisa i e-spisa tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu.
7. Na temelju razmatranja među strankama prijepornog pitanja Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Tužitelj je dana 1. kolovoza 2022. putem nadležnog tijela mirovinskog osiguranja u Bosni i Hercegovini podnio zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine u Republici Hrvatskoj. Dalje iz podataka u spisu (privitci odgovora na tužbu u e-spisu) a što tužitelj ni ne osporava proizlazi da je tužitelj u Republici Srbiji ostvario staž osiguranja u razdoblju od 4. kolovoza 1983. do 15. veljače 1985. u ukupnom trajanju od 1. godine, 6 mjeseci i 12 dana. Dalje iz podataka u spisu te privitka prvostupanjskom rješenju (list 7), a što tužitelj također ne osporava , proizlazi da je tužitelj u Republici Hrvatskoj ostvario mirovinski staž kao staž osiguranja u smislu članka 24. do 31. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. dalje ZOMO) od ukupno 8 godina 1 mjesec i 0 dana.
9. Prema članku 17. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", 3/01. i 14/01.) ako je, prema pravnim propisima jedne države ugovornice stjecanje, očuvanje ili ponovno priznanje prava na davanje u novcu, uvjetovano navršenjem određenog razdoblja osiguranja, nositelj te države ugovornice uzima u obzir, ako je to potrebno i razdoblje osiguranja, navršeno prema pravnim propisima druge države ugovornice, kao da je navršeno prema pravnim propisima koje on primjenjuje, pod uvjetom da se to razdoblje ne poklapa s razdobljem osiguranja prve države ugovornice (stavak 1), Pri primjeni stavka 1. ovoga članka, razdoblje osiguranja koje se, prema pravnim propisima druge države ugovornice računa s dužim trajanjem od kalendarskog, uzima se u obzir u stvarnom kalendarskom trajanju (stavak 2), Osiguraniku – državljaninu jedne od država ugovornica koji i pored primjene stavka 1. ovoga članka, ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na davanje u novcu, nadležni nositelj uzima u obzir i razdoblje osiguranja navršeno u trećoj državi, u skladu s ugovorom o socijalnom osiguranju, sklopljenim s tom trećom državom (stavak 3).
10. Spisu prileži potvrda o razdobljima staža osiguranja (iskazanima prema članku 17. i 18. Ugovora) – Ugovorom propisana tiskanica BIH/HR 205, izdana od Bosanskohercegovačkog nositelja socijalnog osiguranja u kojem navedeni nositelj osiguranja kao razdoblja staža osiguranja u toj državi za tužitelja navodi da su to razdoblja od 20. 7.1987. -19.9.1987., 15.10.1987.-14.12.1987., 14.12.1988. - 13.4.1989., 6.6.1989.-5.11.1989. i 30.3.2020.-27.02.2022. u ukopnom trajanju staža osiguranja od 2 godine 11 mjeseci i 29 dana.
11. Bosanskohercegovački nositelj socijalnog osiguranja u tiskanici BIH/HR 205 pravilno nije ni naveo razdoblja posebnog (ratnog) staža za tužitelja ostvarenog u Bosni i Hercegovini jer se takav posebni staža prema odredbama Ugovora (čl 17) ni ne uzima u obzir kod drugih država za stjecanje prava na mirovinu.
12. Kontrolom navedenih podataka ovaj sud također utvrđuje da trajanje staža osiguranja u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Republici Srbiji za tužitelja iznosi ukupno 12. godina 7 mjeseci i 11 dana.
13. Prema članku 33. ZOMO pravo na starosnu mirovinu stječu osiguranici kada navrše 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža.
14. Budući da tužitelj ni zbrajanjem staža osiguranja u drugim državama u smislu članka 17. i 16. Ugovora ne ostvaruje uvjet dužine mirovinskog staža od petnaest godina to i prema ocjeni ovog suda nema uvjeta za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine tužitelju kod hrvatskog nositelja socijalnog osiguranja.
15. U odnosu na tužbene navode tužitelju se napominje da u sustavu mirovinskog osiguranja valja razlikovati mirovinski staž, staž osiguranja i posebni staž te da se prema članku 17. Ugovora pri ostvarivanju prava na mirovinu uzima ju u obzir uzima staž osiguranja.
16. Razdoblje u kojem je tužitelj sudjelovao u ratu u Bosni i Hercegovini na koje tužitelj upire u navodima tužbe (od 14.4.1992. do 23. prosinca 1995.) odnosi se na poseban staž, a poseban staž se prema odredbama Ugovora (čl. 17) ne uzima u obzir ni pri utvrđivanju uvjeta za stjecanje prava ni pri izračunu razmjernog dijela mirovine kod hrvatskog nositelja osiguranja.
17. Nadalje iz rješenja bosanskohercegovačkog nositelja osiguranja od 16. studenoga 2022. na koje tužitelj upire u tužbi vidljivo je da je taj nositelj razdoblje posebnog-ratnog staža uračunao tužitelju u dvostrukom trajanju odnosno u trajanju od 7 godina 4 mjeseca i 12 dana. No kao što je naprijed već rečeno Ugovor ne propisuje mogućnost da se taj staž pribroji tužiteljevom stažu osiguranja u ukupnom trajanju od 12. godina 7 mjeseci i 11 dana (ostvarenih u utvrđenom ukupnom trajanju u Republici Hrvatskoj, BiH i Srbiji) za stjecanje prava na starosnu mirovinu u Republici Hrvatskoj.
18. Slijedom navedenoga ovaj Sud rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela ocjenjuje pravilnim i zakonitim. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u smislu članka 116. stavka 1. jer nije osnovan.
U Zagrebu 24. kolovoza 2026.
Sutkinja
Žanet Vidović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
