REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U POREČU - PARENZO

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. Ovr-616/2026-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sutkinji tog suda Vlatki Markuš, na prijedlog sudske savjetnice Lucije Rančić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, D. T. Gavrana 11, OIB 17863542417 zastupano po punomoćnici Vlatki Nadramiji, odvjetnici u Zagrebu protiv ovršenika UL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dariu Čehiću, odvjetniku u Poreču, radi proglašenja pljenidbe nedopuštenom i odgode prijenosa, 24. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovrhovoditelju.

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. tč. 11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je u prijedlogu od 06. kolovoza 2026. predložio da sud proglasi nedopuštenim prijenos i pljenidbu novčanih sredstava u postupku izravne naplate kod Financijske agencije temeljem rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave donijetog 18. svibnja 2010. godine po Slavici Perić, javnom bilježniku u Dugom Selu poslovni broj: OVRV-467/10 kao i da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

2. Ovršenik je podnio prijedlog za odgodu ovrhe u kojem navodi da je zahtjevom za naplatu od 5. svibnja 2023. godine zatražio ovrhovoditelj provedbu izvansudske ovrhe na bankovnim računima ovršenika, temeljem rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave donijetog 18. svibnja 2010. godine po Slavici Perić, javnom bilježniku u Dugom Selu pod Broj: OVRV-467/10, a radi namirenja svih tražbina iz tog rješenja - koje je donijeto s pravnim prednikom ovrhovoditelja Zagrebačkom bankom d.d. kao izvornim ovrhovoditeljem. Ovršenik izjavljuje prigovor zastare gore citiranih tražbina. Tražbine ovrhovoditelja iz gore citiranog ovršnog naslova Posl. br. Ovrv - 467/10 je zastarjelo, jer su u pogledu to naslova od 18. svibnja 2010. god. još prije pokretanja izvansudske ovrhe u svibnju 2023. god. protekli zastarni rokovi za zastaru glavnice i kamata tražbina utvrđenih pred nadležnim tijelom, propisani u čl. 233. st. 1. i 2. Ovršnog zakona. Obzirom da je nakon izjavljivanja ovršenikovog prigovora zastare prestalo pravo ovrhovoditelje da traži ovrhu (čl. 50. st. 1. toč. 7. u svezi čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona), predlaže ovršenik sudu da postupi u skladu s odredbama čl. 51. st. 1. – 3. u svezi čl. 50. st. 1. toč. 5., čl. 53., te čl. 210. st. 1. i 2. Ovršnog zakona, te da donese rješenjem kojim će naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i potom rješenjem kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim.

3. Ovrhovoditelj je u cijelosti osporio prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodu prijenosa kao neosnovan. U bitnom navodi da ovršenik svoje navode temelji na pogrešnoj pretpostavci da je zastarni rok od donošenja odnosno pravomoćnosti rješenja Ovrv-467/10 tekao neprekinuto sve do podnošenja zahtjeva Financijskoj agenciji u svibnju 2023. Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, zastara se prekida svakom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, pri čemu se vrijeme proteklo prije prekida ne uračunava u zakonom određeni zastarni rok. Kada je zastara prekinuta zahtjevom za ovrhu odnosno drugom radnjom radi prisilnog ostvarenja tražbine, novi zastarni rok počinje teći nakon završetka tog postupka. U konkretnom slučaju dokumentacija Financijske agencije nedvojbeno da dokazuje višekratno poduzimanje radnji radi prisilnog ostvarenja predmetne tražbine. Okolnost da je Financijska agencija u pojedinim razdobljima prestala s izvršavanjem predmetne osnove zbog pretpostavki iz članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ne znači da je time prestala sama tražbina niti da je nastupila njezina zastara. Prestanak izvršavanja određene osnove kod Financijske agencije treba razlikovati od prestanka materijalnopravnog prava vjerovnika. Za pitanje zastare odlučno je da nakon prestanka konkretnog postupka počinje teći novi zastarni rok, koji se ponovno prekida novom radnjom vjerovnika poduzetom radi prisilnog ostvarenja tražbine. U konkretnom slučaju takve su radnje poduzimane višekratno i u vremenskim razmacima znatno kraćima od deset godina. U vezi odgode prijenosa ističe da sama činjenica da je ovršenik istaknuo prigovor zastare ne opravdava odgodu prijenosa ako iz dokumentacije proizlazi da taj prigovor nema činjenično ni pravno uporište. Slijedom svega navedenoga, predlaže da sud odbije kao neosnovan prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao i da odbije kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

4. Prema čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, u nastavku: OZ) nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. (st.1.) Na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (st. 2.).

5. Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a, podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. tč. 7. i tč. 9. do 11. OZ-a.

6. Ovršenik je u svom prijedlogu izjavio prigovor zastare tražbina, a u konkretnom slučaju radi se o žalbenom razlogu istaknutom u čl. 50.st.1. tč. 11. OZ-a.

7. Na temelju čl. 52. st. 3. OZ-a ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim presumpcijama.

8. Budući da se ovrhovoditelj u konkretnom slučaju usprotivio prigovoru zastare, odnosno da je isti osporio ovršenikov prijedlog u cijelosti kao neosnovan, a ovršenik nije dokazao osnovanost svojih navoda javnom ili javno ovjerovljenom ispravom niti su činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim presumpcijama, valjalo ga je uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a.

9. Što se tiče odgode prijenosa koju je ovršenik predložio u svom prijedlogu, uvjeti za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika propisani su u čl. 65. OZ-a, a u vezi s čl. 210. st. 2 OZ-a. Prema čl. 65. st. 1. OZ-a sud može odgoditi ovrhu samo uz kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki. Prva pretpostavka je vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Druga pretpostavka je postojanje taksativno određenih okolnosti propisanih čl. 65. st. 1. OZ - a, a koje opravdavaju odgodu ovrhe, pri čemu je na ovršeniku da dokaže postojanje neke od predviđenih okolnosti. Stavkom 2. navedene odredbe propisano je da će sud odluku o prijedlogu za odgodu donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije.

10. Ovršenik u svom prijedlogu nije naveo, a samim time niti učinio vjerojatnim postojanje kumulativno ispunjenih pretpostavki, dakle niti je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, a niti je naveo koju od taksativno navedenih okolnosti propisanih čl. 65. OZ-a, pa je slijedom navedenog odbijen njegov prijedlog za odgodu.

11. Slijedom svega gore navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Poreču - Parenzo, 24. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda , a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek.

DNA:

- ovrhovoditelju p.p.

- ovršeniku, p.p.