Poslovni broj: P Ob-164/2021-30
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Ivanki Marasović Duvnjak, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Andrei Blažević, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 2. lipnja 2026.g. u nazočnosti osobno tužiteljice-protutužene sa zamj. pun. Laticom Tolić, odvjetnice u Splitu osobno tuženika-protutužitelja sa punomoćnicom Andreom Blažević, odvjetnice u Splitu, objavljene dana 24. kolovoza 2026.g.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da nekretnina označena i opisana kao čest. zem. [katastarska čestica] ZGRADA, ukupne površine 274m2, ZU 22611, K. O. [katastarska općina] i to 9. suvlasnički dio :42/544 Etažno vlasništvo (E-9), Stan -S9, etaža II. (drugi ) kat, označen brojem 9, ukupne površine 38,38 m2, koji se sastoji od hodnika, sobe, kuhinje + blagovaonice, dnevnog boravka i kupaonice, te pripatka balkona površine 4,24 m2 (korisne površine 2,12 m2), stanu pripada ostava broj 9. -OS9 u podrumu, površine 2,50 m2 (korisne površine 1,25 m2) predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice AC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog za 1/2 dijela cjeline.
II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju CC, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici-protutuženoj AC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 78.581,64 EUR u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate i to kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022.g. određuje za svako drugo polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023.g. sa kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate, po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
dok se za više zatraženo u iznosu od 31.418,36 EUR tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Dužna je tužiteljica-protutužena AC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti da tuženiku-protutužitelju CC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 22.500,00 EUR, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od utuženja 2. prosinca 2024.g., pa sve do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,
dok se za više zatraženo u iznosu od 19.800,00 EUR protutužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Kod ovog suda je dana 1. travnja 2021.g. zaprimljena tužba tužiteljice naspram tuženika radi utvrđenja bračne stečevine. U tužbi se navodi da su stranke sklopile brak 22. kolovoza 2014.g. Za vrijeme trajanja bračne zajednice tuženik da je dana 30. kolovoza 2016.g. sklopio ugovor o kupoprodaji, ovjeren kod javnog bilježnika Tea Karabotića-Milovca, OV-5309/2016, a predmet kojeg ugovora je nekretnina označena i opisana kao čest. zem. [katastarska čestica] zgrada, ukupne površine 274m[2] , ZU 22611 k. o. [katastarska općina], i to deveti suvlasnički dio: 42/544, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), stan S9, etaža II (drugi kat) označen brojem 9, ukupne površine 38,38m[2] , koji se sastoji od hodnika, sobe, kuhinje plus blagovaonice, dnevnog boravka i kupaonice, te pripatka balkona površine 4,24m[2] (korisne površine 2,12m ), stanu pripada i ostava broj 9-OS 9, u podrumu 2,50m[2] , (korisne površine 1,25m ). Na predmetnoj nekretnini da je kao vlasnik upisan isključivo tuženik, a koji upis ne odgovara stvarnom stanju, jer su sukladno odredbama Obiteljskog zakona supružnici vlasnici na jednake dijelove imovine koja je stečena u braku. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da se utvrdi da gore opisana nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, svatko za ½ dijela. Tužiteljica da se ovlasti da u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina], na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu prava nekretnine za ½ dijela na svoje ime, uz istodobno brisanje prava suvlasništva sa imena tuženika, kao i da sud obveže tuženika da naknadi tužiteljici troškove ovog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti. Nadalje navodi kako je potpuno netočno i neistinito da bi tužiteljica imala ikakve veze sa predmetnom nekretninom bez obzira što je ista stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka, obzirom da je tuženik tu nekretninu kupio isključivo vlastitom imovinom, odnosno novčanim sredstvima koji mu je darovala njegova majka. IC, majka tuženika, da je za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka imala nekretnine na adresi [adresa] u [adresa] koje je iznajmljivala te prihode od istih davala svom sinu, ovdje tuženiku kako bi ovaj bio u mogućnosti doći do sredstava za kupnju stana. Tuženik da je zapravo novčana sredstva za kupnju stana već počeo prikupljati još prije zaključenja braka sa tužiteljicom, tako je zapravo dva dana prije zaključenja crkvenog braka na svoj račun položio iznos od 100.000,00 Kn novčanih sredstava koje je imao pohranjene kod kuće. Također da se radi o novčanim sredstvima koje je stekao darom od majke. Kako se vjenčanje trebalo u Tomislavgradu da je bio u strahu zbog možebitne krađe, dok je obitelj odsutna na vjenčanju, te je navedena sredstva položio na svoj račun. Da je tuženiku glavni izvor prihoda za kupovinu stana bila najamnina od majčinog apartmana da je jasno iz činjenice da je ova još 2009.g. zaposlenik "Grad Marine Lav" Podstrana gdje mu je kao početni bruto mjesečni prihod bio određen iznos od 4.046,41 Kn, a koji iznos je kasnijim ugovorom o radu iz 2013.g. povećan na 6.422,16 Kn. U samom trenutku kupovine stana u [adresa], vlasništvo čije polovine se tako paušalno tužiteljica razbacuje, tuženiku je nedostajalo još oko 20.000,00 EUR kada je kod Splitske banke na taj iznos podigao kredit koji je vraćao od svoje plaće u mjesečnim obrocima od po 2.000,00 Kn. Taj kredit da je podignut 2016.g. neposredno pred kupnju stana, tako da je za trajanje faktične bračne zajednice suživota sa tužiteljicom isplatio 24 rate odnosno ukupno 48.000,00 Kn, pa ako je govoriti o bilo kojem pravu tužiteljice onda bi ona isto imala eventualno pravo na nadoknadu toga iznosa od 24.000,00 Kn, a ni u kojem slučaju na polovinu stana, odnosno na pravu koje ovdje tužiteljica lamentira. U smislu svega navedenog, da je razvidno jednostavnom matematikom, dakle zbrajanjem iznosa koje tuženik što od svoje osobne ušteđevine prije braka u iznosu od 100.000,00 Kn, iznajmljivanjem tijekom 2014.g. u iznosu od 108.576,57 Kn, 2015.g. u iznosu od 168,008,45 Kn i dijela 2016.g. u iznosu od 131.763,60 Kn, što je bio majčin poklon, a što je ukupno 508.348,62 Kn, odnosno oko 68.000,00 EUR, kao i kredita u iznosu od 20.000,00 EUR, sam sa svojom osobnom imovinom priskrbio sredstva za kupovinu stana čija je kupoprodajna cijena iznosila 91.000,00 EUR. Ovaj postupak u konačnici da predstavlja samo parnicu, odnosno pokušaj tužiteljice za neosnovanim bogaćenjem, što predstavlja okolnost da ova nikada za vrijeme bračne zajednice nije radila niti ostvarivala bilo kakve prihode, a više od pola vremena od 48 mjeseci, koliko je ukupno trajala ta zajednica provela kod majke u Hercegovini. Ako je uzeti u obzir tu okolnost, mjesečna primanja tuženika iz osnova radnog odnosa, onda da su i više nego utemeljeni navodi tuženika da bez pomoći, dakle dara i posudbe njegove majke, ovaj nikada da ne bi imao materijalne mogućnosti za kupovinu stana u čijem baš ni na jedan način nije sudjelovala tužiteljica, osim činjenicom da je kratko bila tuženikova supruga, međutim joj ni ta proceduralna stavka ne može ići u prilog navodima iz pobijene tužbe, obzirom da su sredstva korištena za kupovinu predmetnog stana isključivo osobna i vlastita imovina, dakle ne bračna stečevina.
3. Podneskom od 25. srpnja 2024.g. tuženik je demantirao navode tužiteljice da je prije zaključenja braka parničnih stranaka među njima egzistirala bilo kakva zajednica, sa pratećim troškovima i obvezama, ili bez njih. U naravi nikakve zajednice između stranaka nije bilo. Tužiteljica da je povremeno dolazila kod tuženika, međutim bez da bi tamo bila preseljena i zapravo se radilo o neobveznoj vezi koja po ničemu nije ukazivala i trebala biti okončana brakom. Da je tome tako, zapravo je nesporno, obzirom da je tužiteljica u postupku P Ob-720/18 i to na ročištu od 27. ožujka 2018.g., navela: "Prije sklapanja braka bili smo u vezi jedno dvije godine, a na upit jesmo li živjeli zajedno prije sklapanja braka navodi da bi ja povremeno dolazila kod njega dok je on pravio apartmane i moj otac je dolazio pomagati….". Tužiteljica da je svoje prebivalište kod tuženika prijavila tek šest mjeseci nakon zaključenja braka, a to je bila tek puka formalnost obzirom da je tužiteljica više od pola vremena bračne zajednice provela kod majke u Bosni i Hercegovini. Tuženik da drži opravdano pojasniti tu pomoć obitelji tužiteljice prilikom izgradnje spomenutih apartmana, pa ne spori da bi u istome pomogao tužiteljičin brat, no za radove je bio plaćen u iznosu 2.200,00 EUR, kao što je sa tužiteljičine strane MC obavljao elektroinstalacijske radove za koje je primao naknadu u iznosu 1.500,00 EUR. Navodi da je netočan navod tužiteljice da je vodila booking apartmane za majku tuženika, Check in i Check out, obzirom da u tim poslovima nema apsolutno nikakva znanja, a da ne govori da vlasnike nekretnine gotovo da nije ni poznavala. Ove su se naime srele samo dva ili tri puta za vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka, pa bi bilo teško za povjerovati da je g. IC, majka tuženika dopustila da joj imovinom upravlja osoba sa kojom zapravo nema nikakav odnos. Tužena da nije obavljala ni poslove čišćenja, već je te poslove obavljala ZC koja je za te poslove bila uredno plaćena. Od ključne važnosti je okolnost da su radovi obavljeni 2013.g., čitavu godinu dana prije nego su parnične stranke stupile u brak i to na nekretnini u vlasništvu treće osobe, no zapravo je gore navedeno apsolutno bespredmetno glede spora u ovom postupku koji se vodi radi sasvim druge nekretnine koju je tuženik stekao sam vlastitim sredstvima i osobnom imovinom, koja ne predstavlja bračnu stečevinu i čije je porijeklo dokazano dokumentacijom koja prileži spisu. Tako da se dolazi do nove neistine tužiteljice kojom sud dovodi u zabludu kada zapravo sama sebi "uskače u usta", pa tako u podnesku od 8. srpnja 2024.g. kaže da je za vrijeme kupoprodaje nekretnina bila za adaptaciju, te je brat tužiteljice istoj darovao 25.000,00EUR za adaptaciju, a njen otac i brat da su zajedno izvodili građevinske radove na istome, te za navedeno nisu uzeli naknadu. Ako se ovaj navod usporedi sa iskazom tužiteljice u predmetu koji je pravomoćno okončan pred ovim sudom P Ob-720/218 i to na ročištu od 26. ožujka 2019.g. kaže "Taj stan je kupljen tako da je tuženiku moj brat posudio 25.000,00 EUR, suprug je digao kredit od 20.000,00 EUR, a ostali dio novca je od apartmana ja pretpostavljam". Postavlja se pitanje u kojem trenutku bi tužiteljici trebalo pokloniti vjeru, kada kaže da joj je brat gornja sredstva darovao ili gdje tvrdi da je brat sredstva posudio tužiteljici. Notorna je laž da je predmetni stan bio u bilo kojem trenutku za vrijeme trajanja bračne zajednice adaptiran, dakle niti je adaptacija rađena prilikom useljenja, a niti kasnije za vrijeme trajanja braka. Tuženik je zapravo tek nedavno postavio laminat u stanu i montirao kuhinjicu beznačajne vrijednosti, no sve nakon prestanka bračne zajednice i suživota. Tuženik se ponovno poziva na u odgovoru na tužbu egzaktno navedeno porijeklo sredstava kojim je kupio predmetni stan, a stjecanjem koje nema nikakve veza sa zajedničkim ili bilo kakvim radom, poglavito tužene.
4. Podneskom od 22. studenog 2024.g. tužiteljica je navela kako je omaškom u podnesku od 9. srpnja 2024.g. kazala da je njen brat dao tuženiku iznos od 24.000,00 EUR za adaptaciju predmetnog stana, te ističe kako je navedeni novac bio za kupoprodaju predmetnog stana, a da je adaptacija rađena isključivo na apartmanima na adresi [adresa].
U zapisniku u predmetu poslovni broj Pob-720/18 koji je tuženik dostavio u spis zajedno sa zadnjim podneskom, da je krivo uneseno da tužiteljica zadnjih 7 godina nije bila u stanu (apartmanima) na adresi [adresa]. Točno je da tužiteljica nije prebivala tamo zadnjih nekoliko godina, ali u navedeni stan da je redovito dolazila održavati ga za potrebe najma. Naime, tužiteljica da je u tom stanu prebivala jedno vrijeme sa suprugom, a nakon čega da su navedeni stan počeli iznajmljivati i to kao sobe s 8 ležajeva i 2 apartmana. Novac od navedenog najma da je išao na tuženikov račun te da je s njim kupljen predmetni stan u [adresa]. Kao dokaz za navedeno predlaže se da sud naloži tuženiku da dostavi podatak o isplatama Bookinga, Airbnba, Hostelworlda i ostalih platformi za iznajmljivanje na njegov račun od 2014. god. pa nadalje.
Tuženik da je u međuvremenu prodao predmetni stan svojoj sestri, a koja je kupoprodaja fiktivna, a što proizlazi kako iz naznačene niske kupoprodajne cijene od 100.000,00 EUR za stan na atraktivnoj lokaciji kao i iz predaje navedene kupoprodajne cijene „na ruke“ tuženiku pa da se predlaže da sud da nalog tuženiku da dostavi dokaz da je navedeni iznos iz ugovora o kupoprodaji položio na svoj račun, da dostavi dokaz da je odjavio komunalne usluge sa svog imena na navedenoj adresi kao i da dostavi dokaz da nije više u posjedu navedenog stana kao i dokaz o datumu promjene istih. Predlaže se ujedno sudu da zatraži od Porezne uprave Split podatak o kupoprodajnoj cijeni sličnih nekretnina na sličnoj lokaciji u razdoblju od 2023.g. i 2024. godine te da se predlaže provesti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka koji će utvrditi vrijednost predmetne nekretnine.
Obzirom su se od podnošenja tužbe do danas promijenile okolnosti iz tužbe to tužitelj uređuje tužbeni zahtjev te predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom se utvrđuje da nekretnina označena i opisana kao čest. zem. [katastarska čestica] ZGRADA, ukupne površine 274m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to 9. Suvlasnički dio:
42/544 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) Stan -S9, etaža II. (drugi ) kat, označen brojem 9, ukupne površine 38,38 m2, koji se sastoji od hodnika, sobe, kuhinje + blagovaonice, dnevnog boravka i kupaonice, te pripatka balkona površine 4,24 m2 (korisne površine 2,12 m2). Stanu pripada ostava broj 9. -OS9 u podrumu, površine 2,50 m2 (korisne površine 1,25 m2) predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice AC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to svakog za ½ dijela cjeline (toč. 1. izreke). U točki II. izreke predlaže da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici 150.000,00 EUR (tužiteljica pridržava pravo naknadno urediti visinu tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja i dostavljene potvrde Porezne uprave) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate. 3, kao i da sud obveže tuženika da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.
5. Podneskom od 2. prosinca 2024.g. tuženik je postavio protutužbeni zahtjev. U podnesku se navodi da je suvišno komentirati pozivanje tužiteljice na podnesak od 9. srpnja 2024.g. kada je ista tvrdila da je njen brat dao tuženiku 25.000,00 EUR za adaptaciju predmetnog stana, pa sada u posljednjem podnesku to ispravlja kao "omašku", jer u naravi novac navodno nije bio za adaptaciju stana već za kupoprodaju istoga. Tuženik ne spori da je tužiteljičin brat zaista njemu posudio iznos od 20.000,00 EUR koji mu je tuženik nedugo nakon posudbe vratio. Podnesak na koji je ovdje tuženik očituje nije potrebno dugo iščitavati da bi se uočile kontradiktornosti u koje tužiteljica stalno upada. Tvrdi da je u sudski zapisnik P Ob-720/18, a na ročištu od 26. studenog 2019.g. nevjerodostojan jer ova navodno da nije rekla ono što u zapisniku neprijeporno stoji, a to je da apartmanu [adresa] nije bila sedam godina, (dakle 2011. obzirom na vrijeme održavanja ročišta). Naravno da mora posegnuti za ovako lažnim tvrdnjama, kada je u ovom postupku ranije iskazala da je te apartmane navodno čistila, iznajmljivala, vodila booking, što nije točno i u kojim lažnim navodima je tuženik istu raskrinkao pozivom upravo na spomenuti zapisnik na koji je tužiteljica očito zaboravila. U svom podnesku tužiteljica poziva sud da naloži tuženiku da dostavi podatke o svim isplatama iz osnova iznajmljivanja, njegov račun od 2014.g. pa nadalje. Parnične stranke da su u brak ušle u kolovozu 2014.g., a u zajednici života da su bile nepunih godinu i pol dana od čega je veći dio vremena tužiteljica bila odsutna u drugoj državi, pa se postavlja pitanje zbog čega bi tuženik trebao dostavljati dokumentaciju od 2014.g. pa nadalje. Tužiteljica da bi bolje trebala pratiti postupak te trebala znati daje tuženik već dostavio sudu dokumentaciju koju ona traži da joj tuženik predoči, no samo za relevantan period, a to je za informaciju tužiteljici 2014.g., 2015.g. i period do kolovoza 2016.g. kada je stan kupljen, dočim i suživot stranaka prestaje egzistirati polovinom 2017.g. ukoliko bi se i ono prije moglo nazvati koegzistencijom. Konačno u podnesku da se nalazi jedan točan podatak da je tuženik predmetni stan otuđio i baš na ime svoje sestre za cijenu od 100.000,00 EUR. Pozadina tog pravnog posla je zapravo slijedeća: obzirom da tuženik trenutno ne raspolaže sredstvima da bi majci mogao vratiti dugovanje za novčana sredstva koje je ova posudila (zarada od iznajmljivanja nekretnine u njenom vlasništvu), radi kupoprodaje predmetnog stana, jedini je način bio da ova ustupi stan. Želja je tuženikove majke bila da taj stan glasi na ime tuženikove sestre, obzirom da će tuženik u budućnosti biti zbrinut majčinom nekretninom na adresi [adresa], pa je na taj način htjela da djeca budu ravnopravno namirena, odnosno obiteljska imovina da bude ravnopravno raspoređena. Zbog prije navedenog, taj pravni posao je dobio naziv kupoprodajni ugovor iz kojeg zapravo stoji razrješenje imovinskog pravnih odnosa unutar obitelji tuženika. Nadalje, u podnesku se nalazi i nalog tuženika kako je ovaj postupak samo pokušaj neosnovnog bogaćenja tužiteljice jer se ova bez ikakvog pardona razbacuje sa astronomskim iznosom tužbenog zahtjeva i potražuje je od tuženika 150.000,00 EUR za navodno svoju polovinu bračne stečevine, koje ona drži da vrijedi njenih 19m[2] , stana u [adresa]. Obzirom da je tužitelja tražila da se pod Porezne pribavi podatak o navodnoj kupoprodajnoj cijeni sličnih nekretnina, to tuženik u spis dostavlja porezno rješenje od 20. prosinca 2013.g. kojim je razvidan porez temeljem prije navedenog pravnog posla kupoprodaje predmetnog stana. Iz obrazloženja rješenja da je vidljivo da je procijenjena vrijednost nekretnine u iznosu 157.163,28 EUR, a određena je usporedbom sa vrijednošću druge nekretnine na istoj lokaciji približne godine izgrađenosti i istog stanja. Tuženik ustraje u svim navodima da je predmetna nekretnina isključivo njegovo vlasništvo koje je pratio svojim sredstvima stečenim prija braka, dijelom posudbom od majke, a dijelom kredita koji je nedavno isplatio u cijelosti. Ukoliko bi se moglo pretpostaviti da sud odlučiti da tužbeni zahtjev nije osnovan, to tuženik-protutužitelj opreza radi ističe protutužbeni zahtjev koji temelji na navedenoj pretpostavci, dakle ukoliko bi sud držao da je predmetna nekretnina bračna stečevina, onda je zaključiti da obzirom na činjenicu da je stan plaćen 91.000,00 EUR, a tužiteljica-protutužena je sudjelovala sa činjenicom da je bila u braku sa tuženikom u otplati 6.400,00 EUR kredita (48.000,00 Kn), dočim je ostatak kredita u cijelosti podmirio tuženik, u obvezi je vratiti posudbu majci i osobna je imovina udio u kupoprodajnoj cijeni od 13.333,00 EUR (100.000,00 Kn), to bi ukoliko se od ukupnog iznosa kupoprodajne cijene oduzme 6.400,00 EUR došlo do iznosa od 84.600,00 EUR, i kada se taj iznos podijeli na pola dolazi se do iznosa od 42.300,00 EUR koliko bi tužiteljica-protutužena bila dužna nadoknaditi tužitelju za svoj udio u kupoprodajnoj cijeni stana. U slučaju kada bi sud usvojio tužbeni zahtjev tuženik predlaže da sud obveže tužiteljicu-protutuženu da isplati tuženiku-protutužitelju iznos od 42.000,00 EUR zajedno sa pripadajućim kamatama sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
5.1. Po protutužbi tuženika-protutužitelja formiran je novi spis pod poslovnim brojem P Ob-605/2025 koji je pripojen ovom spisu P Ob-164/2021 radi zajedničkog raspravljanja.
6. Tužiteljica-protutužena je konačno uredila zahtjev na ročištu od 2. lipnja 2026.g. to u točki II. tužbenog zahtjeva te predlaže da joj tuženik-protutužitelj isplati iznos od 110.000,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Navela je sudu da prilikom donošenja odluke ima na umu kako je tuženik raspolagao predmetnom nekretninom unutar svoje obitelji nakon što je tužiteljica podnijela tužbu da se utvrdi njena bračna stečevina na predmetnom stanu. Navedena činjenica je bitna utoliko što ukazuje na upornost tuženika da unatoč pokrenutom parničnom postupku, pravnim poslom onemogući tužiteljicu u zaštiti njenih prava.
7. Tuženik-protutužitelj se protivio ovako uređenom tužbenom zahtjevu. U odnosu na navode tužiteljice-protutužene da bi tuženik-protutužitelj raspolagao nekretninom nakon podnošenja tužbe ističe kako je isto raspolaganje pojasnio u ovom postupku te da dalje stoji na stajalištu da se govori o nekretnini stečenoj isključivo njegovom osobnom imovinom odnosno novčanim sredstvima u vlasništvu njegove majke.
8. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom vjenčanog lista stranaka, Ugovora o kupoprodaji od 30. kolovoza 2016.g. ovjeren kod javnog bilježnika Tea Karabotića broj OV-5309/16 i broj OV-5310/16 od 30. kolovoza 2016.g., izvatka iz zemljišne knjige ZK odjela u Splitu na dan 31. ožujka 2021.g., ugovora o radu od 17. ožujka 2019.g., 1. srpnja 2013.g., rješenja Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Klasa: UP/I-335-02/13-01/924, Urbroj:
2181-01-02/003-13-3 od 16. srpnja 2013.g., izvodi booking-a za 2014.g. i 2015.g. te za period do kolovoza 2016.g., uplate na račun tuženika u Splitskoj banci, ugovora o darovanju nekretnine od 5. siječnja 2018.g., izvatka iz zemljišne knjige ZK odjela Split od 12. srpnja 2024.g. zapisnika od 26. ožujka 2019.g. u predmetu P Ob-720/18, poreznog rješenja Ministarstva financija Područni ured Split, Klasa: UP/I-410-20/2023- 001/02995, Urbroj: 513-007-17-01-2023-0003 od 20. prosinca 2023.g., univerzalnog naloga za plaćanje na dan 15. listopada 2020.g., ugovora o kupoprodaji od 30. kolovoza 2016.g., saslušanjem tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja, pregledom spisa ovog suda P Ob-720/18, saslušanjem svjedoka ZC, VC, DC, IC, MC, PC i UC.
9. Tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene pod točkom I. je osnovan, a pod točkom II. djelomično osnovan.
10. Protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja je djelomično osnovan.
11. Punomoćnik tužiteljice-protutužene i punomoćnik tuženika-protutužitelja su popisali parnični trošak.
12. U ovoj pravnoj stvari sud treba odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutužene i to u pogledu utvrđenja je li nekretnina označena i opisana kao čest. zem. [katastarska čestica] zagrada, ukupne povšine 27m2, ZU 22611 k. o. [katastarska općina] i to deveti suvlasnički dio: 42/544 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), stan S9, etaža drugi kat, označen brojem 9, ukupne površine 38,38m2, koji se sastoji od hodnika, sobe, kuhinje plus blagovaonice, dnevnog boravka i kupaonice, te pripatka balkona površine 4,24 m[2] (korisne površine 2,12m ), stanu pripada ostava br. 9-OS-9, površine 2,50m (korisne površine 1,25m[2] ), na adresi [adresa] u [adresa], predstavlja bračnu stečevinu između tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja, svakog za ½ dijela.
13. U ovom postupku su mjerodavne odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 162/98- dakle ObZ-a), a koje odredbe se identične odredbama Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 116/03, 117/04, 136/04, 107/07 i 61/11- dakle ObZ-a)
14. Odredbom čl. 247. ObZ-a je propisano da bračnu drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Bračna stečevina je definirana odredbom čl. 248. ObZ-a kao ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine dok je odredbom čl. 249. st. 1. istog Zakona propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. Odredbom čl. 253. ObZ-a je pripisano da je vlastita imovina ona imovina koju je bračnu drug imao u trenutku zaključenja braka kao i ona imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od onog navedenog u čl. 248. istog Zakona (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.)
15. Među strankama nije sporno da su stranke zaključile brak dana 22. kolovoza 2014.g., a koji brak je pravomoćno razveden djelomičnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-720/2018-97 od 12. travnja 2024.g. Nije ni sporno da je u braku stranaka rođeno jedno dijete mldb. BC rođen **.**.2015. Nije ni sporno da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-720/2018- 105 od 12. travnja 2024.g. određeno da će zajedničko dijete stranaka mldb. BC stanovati sa majkom AC; ocu CC su određeni osobni odnosi sa djetetom, te je utvrđena obveza uzdržavanja CC za mldb. dijete.
16. Nije ni sporno da predmetni stan u [adresa], pobliže opisan u točki 9. obrazloženja ove odluke, kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka.
Nije ni sporno da je Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana koji se nalazi u [adresa] zaključen 30. kolovoza 2016.g. i da je kao kupac označen CC. Stan je kupljen za iznos od 91.000,00 EUR, a što je utvrđeno i pregledom ugovora o kupoprodaji (strana 5/6 i 7/8 spisa). Dakle, kao vlasnik stana u Zemljišniku je upisan tuženik-protutužitelj CC, a što proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige, a isto nije ni sporno među strankama.
17. Iz iskaza saslušane tužiteljice-protutužene proizlazi da je bračna zajednica nje i tuženika-protutužitelja prestala 4. kolovoza 2018.g. kada je ona sa djetetom izbačena iz stana. Brak sa tuženikom da je sklopila 22. kolovoza 2014.g. Prije sklapanja braka sa njim da je živjela u izvanbračnoj zajednici godinu dana na adresi u [adresa]. Tu da je bila više nego kod kuće. Tu godinu dana da nije bila prijavljena na toj adresi. Prije nego je sklopila brak sa tuženikom da je radila kod njega na crno i to sve oko turizma, dočekivanja gostiju, čišćenja. U početku stan je tuženik preko zime iznajmljivao studentima, a ljeti bi ga iznajmljivao turistima. Nakon adaptacije stana [adresa] podijeljen je na dva zasebna studija koje je tuženik iznajmljivao. To da je bilo sve godinu dana prije nego su ona i tuženik sklopili brak. Nikada da nije dobivala nikakvu naknadu za to što je čistila stan i dočekivala goste. Rezervacije da su išle preko mobitela tuženika, a ona da je iznajmljivala. Ona da ne zna tko je bio vlasnik toga stana na adresi [adresa], odnosno da li je to bio tuženik ili je to bila njegova majka. Prije nego su sklopili brak da je vlasnica stana bila njegova majka, a sada da ne zna. Prema njenim saznanjima u sezoni se na račun tuženika znalo uplaćivati sigurno 200.000,00 Kn, a sezona je trajala od lipnja do listopada. Sa tuženikom da se upoznala još 2012.g. i radila je kod njega sve do zaključenja braka. Nešto sitno novca da bi znala dobiti na ruke, a sve ostalo je išlo na račun tuženika. Primjerice tuženik bi je znao izvijestiti da dolazi pet ljudi u apartman te bi joj uplatili i ona bi taj novac dala tuženiku. Obzirom da je tuženik radio ona da je ovaj posao vezano za apartmane radila za njega. Novac koji je zaradila nije zadržala za sebe jer su njih dvoje bili u vezi i htjela je pomoći tuženiku. Prije nego je počela živjeti kod tuženika da bi često bila kod njega, inače cijelu bi sezonu bila kod njega. Ona i on da su bili dvije i pol godine u vezi prije sklapanja braka. Sve vrijeme da je radila besplatno. U početku tuženik je rekao da će joj biti plaća 3.500,00 Kn i nikada nije davao taj novac. Za vrijeme trajanja bračne zajednice da je kupljen stan u [adresa]. Za kupnju stana u [adresa], navodi da je njen brat PC posudio njoj i tuženiku 25.000,00 EUR, zatim da su digli kredit kod OTP banke u iznosu od 20.000,00 EUR, ona da je bila sudužnik kredita, a ostatak novca da je bio od apartmana. Cijena stana da je iznosila 91.000,00 EUR. Njenom bratu PC da je vraćen novac od 25.000,00 EUR, ona ne zna što je sa kreditom od 20.000,00 EUR koji je podignut za kupnju stana. Ona da je slabo bila upućena za vraćanje tog kredita, a pretpostavlja da je vraćan za vrijeme trajanja bračne zajednice. Ona ne zna kolika je bila rata kredita i na koliko godina je taj kredit podignut. Smatra da je bračna stečevina od iznosa koji je plaćen od iznajmljivanja apartmana. Prilikom čišćenja apartmana da joj je pomagala prijateljica ZC. Ona je apartmane čistila u vremenskom razdoblju kada je ona rodila u ljeto 2015.g. Stan koji su kupili da nije bilo potrebno renovirati, trebalo je renovirati u [adresa]. Ona da je čistila apartmane i od toga zarađivala i nakon što je sklopila brak sa tuženikom. Pomagala mu je u iznajmljivanju i čistila sve dok nije sklopila brak i rodila dijete. Nakon što je rodila dijete stan je čistila ZC. Nikada da nije bila formalno zaposlena za vrijeme trajanja braka. Ubrzo daje rodila dijete i sva briga oko djeteta da je pala na nju. Sav novac koji je zarađen od iznajmljivanja stana [adresa] da je išao tuženiku. Njegova majka koja je bila vlasnica toga stana koji je stekla nasljeđivanjem i sav je prihod od iznajmljivanja išao tuženiku. Majka nije imala nikakav doticaj sa novcem od iznajmljivanja već je sav novac išao tuženiku. Navela je da nije razumjela pitanje u predmetu poslovni broj P Ob-720/18. Ona zasigurno da je sa tuženikom živjela u zajedničkog domaćinstvu godinu dana prije nego su sklopili brak.
18. Iz iskaza saslušanog tuženika-protutužitelja proizlazi da je njihova zajednica prestala u svibnju ili lipnju 2018.g., a ne u kolovozu. On i tužiteljica da prije sklapanja braka nisu živjeli skupa, već su bili momak i cura 10-tak mjeseci. Tužiteljica da nikada nije pomagala čistiti apartmane, možda mi je prije vjenčanja pomagala u logistici i nabavi dok je on bio na poslu, ali nikada nije čistila. Prije sklapanja braka da je živio na adresi u [adresa]. Nakon sklapanja braka on i tužiteljica da su jedno vrijeme živjeli na adresi u [adresa] i to oko godinu dana, bio je prisiljen kupiti stan u [adresa] obzirom da nitko od obitelji nije moga vidjeti dijete, a tužiteljica nije htjela živjeti u [adresa]. Predmetni stan da je kupljen od kredita koji je on digao kod OTP banke, zarade od apartmana koji su u vlasništvu njegove majke tj. nisu njegovi. Stan da nije kupljen od brata tužiteljice. Istina je da je brat od tužiteljice njemu posudio 20.000,00 EUR, ali taj iznos da je posudio kada je već kupio stan i od tog novca nije kupljen stan. Tih 20.000,00 EUR ja sam posudio od njega kako bi imao nešto ušteđevine, jer da je ostao sa 500,00 EUR. Posuđeni iznos da je uredno vratio bratu od tužiteljice, čak i prije sezone i to na način da je nešto novca posudio da vrati što je mu je pozajmio. Nakon što je kupljen stan tu da su počeli živjeti. Iako su bili u braku nisu živjeli skupa jer je tužiteljica često išla u Bosnu i Hercegovinu svojim roditeljima, čak ni sve svoje stvari nije prenijela u Washingtonovu 1. Stan nije preuređivan, a prodao ga je na način da ga je ustupio svojoj sestri. Za kupnju stana u [adresa] da je podigao kredit za 20.000,00 EUR i stan je otplaćen u cijelosti. Za vrijeme trajanja braka isplatio je 24 rate u iznosu od 300,00 EUR mjesečno. Sve vrijeme da je zaposlen kako prije braka, tako i za vrijeme trajanja braka u tvrtci "Grand Marina Lav". Za vrijeme trajanja braka primanja su mu iznosila 4.500,00 Kn. Nisu mogli živjeti od njegove plaće jer je tužiteljica bila nezaposlena. Kako je imao otvoren račun na ime majke mogao je sa računa svoje majke uzimati račun. Tužiteljica da ga je prisila da sa računa svoje majke uzme cijeli iznos da kupi stan. Nije mu stavila pištolj na glavu da bi ga prisilila, ali da ga je stalno maltletirala sa svojim odlascima u Bosnu i Hercegovinu i onda da je digao novac sa računa majke i kupio stan. Htio ga je kupiti na majčino ime da izbjegne ovu situaciju, ali ga je ipak kupio na svoje ime da spasi dijete. Dijete da zadnjih 10 godina da vidi utorkom jedan sat umjesto da ga viđa kako je određeno sudskom odlukom, pa je zato jasan njegov strah zašto je kupio stan na svoje ime, a ne na ime svoje majke jer mu je dijete bilo u Bosni i Hercegovini. Deset godina da ga tužiteljica maltletira. Upitan je li stan prodao svojoj sestri ili ga je darovao, tuženik je naveo da je posudio novac od nekoga, a to da je bila njegova majka i vratio je obitelji stan koji je uzeo tj. vratio ga je svojoj sestri. On da je u biti vratio stan jer nije htio da mu netko sutra kaže od njegove braće i sestara da je 2016.g. posudio 100.000,00 EUR, a 2025.g. stan da vrijedi puno više ili 30% više i stoga da je vratio stan. Goste da je dočekivala gospođa koja je radila do 16 sati popodne, a drugu godinu ZC. Novac koji je dobivao na ruke da bi jedan dio ostavio za sebe, a drugi dio da je davao majci. Zaradio bi 150,000,00 Kn po sezoni, a 100.000,00Kn nakon sezone da bi dao majci, a sebi uzeo 30.000,00 Kn od kojeg bi platio ženu koja radi i troškove, a sebi bi sigurno ostavio 20.000,00 Kn. To je bilo da može uz plaću imati neki iznos, a ono što je majci dao da ostane u obitelji. Prije bolesti da je njegova majka imala građevinsku firmu, prodavala je građevinski materijal, firmu su zatvorili pa su je iznajmili nekom drugom. Firma se zvala Anselmo d.o.o., majka je tu firmu iznajmljivala, ima prihod od firme kao i svoju mirovinu.
19. Iz iskaza saslušane svjedokinje ZC proizlazi da je prijateljica od tužiteljice unatrag 23 godine. Kod bivšeg supruga tužiteljice da je počela raditi 2015.g. i to dva ljeta za redom jer je AC rodila. Njih dvije da su čistili apartmane dva ljeta 2015/2016, a nakon toga da više nije čistila. Dobivala je plaću na ruke od CC. Čistila je apartmane na adresi u [adresa]. Na čišćenje apartmana dolazila bi šest puta tjedno, ona i AC da bi skupa čistile. U vrijeme 2015.g. zajedničko dijete stranaka da je imalo 5-6 mjeseci. Poznato joj je da AC nije dobivala plaću. Prema njenim saznanjima vlasnik tih apartmana da je bio CC. Ona i AC da su dočekivale goste. Ne zna tko je vodio booking tih apartmana. Koliko ona zna prije 2015.g. apartmane je čistila AC. To da zna iz priče sa njih dvoje. Hostel koji su čistile da je iznajmljivan na dnevnoj bazi, gosti su se rijetko zadržavali. U pravilu bi čišćenje trajalo oko dva sata, a to bi obavljale ona i AC. Gosti bi novac davali njoj ili AC, a potom bi njih dvije davale tuženiku. Sada je sa tužiteljicom prijateljica, sa tuženikom da se družila dok su njih dvoje bili u braku, a sada da sa njim ne komunicira. Stranke da su počele hodati 2012.g. tijekom zime, a počele su živjeti nakon godinu dana veze, a prije je kod njega znala povremeno prespavati. Ne sjeća se od kojeg su mjeseca 2013.g. počele živjeti skupa. Majku tuženika da je vidjela samo na vjenčanju, više nije nikako. Prije vjenčanja su stranke živjele u stanu koji je iznajmljivao tuženik, odnosno u jednom apartmanu, a drugi dio se iznajmljivao. Sa A da je znala popiti kavu, a došla bi do njih kući i družila se sa njima. Kada bi čistila apartmane sa tužiteljicom da bi sa djetetom bila sestra od tužiteljice i njena majka. Sa AC da se čuje jer su prijateljice, a zna i zašto je došla na sud.
20. Iz iskaza saslušane svjedokinje VC, inače sestre od tužiteljice, proizlazi da je njena sestra u vezi sa tuženikom od 2012.g. Sestra da je vodila najam stanova koji su u vlasništvu majke od tuženika. U to vrijeme tuženik je radio i često je bio odsutan i stoga je tužiteljica čistila apartmane, dočekivala goste i to je radila sveo od 2012.g. Kada su njih dvoje počeli živjeti skupa ti apartmani nisu bili iznajmljivani u cijelosti već je samo jedan apartman služio za iznajmljivanje studentima, a u drugom su živjeli njena sestra i njen bivši suprug. Njena sestra nikada nije bila zaposlena kod tuženika i nije dobivala plaću. Odmah nakon što su se upoznali počeli su živjeti skupa. Ona da ima neposredna saznanja da je njena sestra vodila najam apartmana, pomagala prilikom iznajmljivanja apartmana i čistila apartmane. U proljeće 2013.g. u stanu njenog oca da se razgovaralo o tome da bi taj stan u [adresa], moglo pretvoriti u dva apartmana, obzirom da su njena sestra i tuženik već tada bili u ozbiljnoj vezi, njen otac i brat da su se angažirali oko vođenja apartmana. Za instalaciju struje da je angažiran MC zvan C. Oni su pomagali da se taj apartman pretvori u dva apartmana. Koliko joj je poznato da C naplatio izvođenje radova u apartmanu, a svakako je to bio manji iznos, dok otac i brat nisu naplatili ništa za izvođenje radova. Stan o kojem govori iznajmljivao se studentima, a nakon što je renoviran u turističke svrhe se počeo iznajmljivati u ljeto 2013.g. Misli da je booking tih apartmana vodio bivši suprug njene sestre, a njena sestra da je većinom naplaćivala za iznajmljivanje. Nekoliko puta da je bila prisutna kada je dobivala iznos za iznajmljivanje. Nakon što su se njena sestra i tuženik vjenčali, nastavili su živjeti u jednom apartmanu, a drugi se iznajmljivao studentima preko zime, a ljeti turistima. Godine 2015.g. njena sestra je rodila zajedničko dijete stranaka, a kada se oporavila nastavila je čistiti apartmane. Ona da je nekoliko puta pričuvala dijete kao i njena majka. Njen brat PC dao je iznos od 25.000,00 EUR za kupnju stana u [adresa]. Ona da je bila prisutna kada je tuženik kazao da je od iznajmljivanja zaradio 300.000,00 Kn. Skupa sa njenom sestrom da je išao u banku i digao kredit od 20.000,00 EUR, a njena sestra je bila sudužnik. Od tih novaca kupljen je stan 30. kolovoza 2016.g. To znam jer je tada bila njihova godišnjica braka, idealan razlog za slavlje. U rentanju stana [adresa] Petrova majka da nije sudjelovala. Poznato je da je CC vratio njenom bratu novčana sredstva. Renoviranje apartmane na adresi [adresa], da ne zna tko je financirao, vjerojatno AC i CC. Upitana odakle bi njena sestra imala novčana sredstva za renoviranje stana [adresa], svjedokinja navodi da njena sestra nije bila zaposlena, ali je čistila apartmane i za to dobivala novac koji je sav davala tuženiku. Prilikom izvođenja radova na renoviranju apartmana svjedokinja navodi da je ona bila prisutna, a o trenutku završetka radova da se ne sjeća. Ona ne zna sa sigurnošću da li su njen brat ili otac uzeli nešto za izvođenje radova na apartmanima, obzirom da su AC i CC tada bili u vezi. Tuženik je vratio novac njenom bratu dok su tužiteljica i tuženik još bili u braku. Vlasnica objekta [adresa] da je Petrova majka.
21. Iz iskaza saslušane svjedokinje DC, inače sestre od tuženika, proizlazi da je tužiteljicu vidjela svega dva puta, uključujući i pir koji je bio. Ima saznanja da je stan koji se nalazi u [adresa] stan koji je vlasništvo njihove majke. Zna da se taj stan iznajmljivao tijekom ljetne sezone tri mjeseca i brat da bi sav novac davao njihovoj majci, a što je u redu jer je vlasnica stana. Ustvari tuženik je iznajmljivao taj stan. Tužiteljica i tuženik da su u tom stanu živjeli kratko možda godinu dana. Tužiteljica da je vršila pritisak na CC da se stan u [adresa] prepiše na CC. Kada je vidjela da od toga neće biti ništa konstantno je uznemiravala njihovu majku. Koliko je njoj poznato tužiteljica i tuženik nisu živjeli prije sklapanja braka. Počeli su živjeti u ljeto 2014.g. kada su sklopili brak. Možda je tužiteljica prije sklapanja braka čistila stan, tj. dolazila dva puta tjedno promijeniti posteljinu, ali prije sklapanja braka to sigurno nije radila, jer je uznemiravala njihovu majku da što prije prepiše stan na CC. Nema logike da ona čisti stan koji je vlasništvo njene majke i obzirom na čitavu situaciju. Ona da ne zna što je izazvalo toliki bijes tužiteljice naspram njihove majke jer je vidjela tri do četiri puta. Ima saznanja od kojeg novca je kupljen stan koji je predmet ovog postupka. Njen brat da je iznajmljivao apartmane koji su u vlasništvu njihove majke unatrag tri godine prije sklapanja braka. Taj novac da nije trošio jer je to novac njihove majke. Od tih novaca kupljen je stan u [adresa]. Tužiteljica je inzistirala da CC nešto kupi jer je htjela biti stambeno zbrinuta. Onda je brat uzeo od majke kao pozajmicu i od dijela novca je kupljen stan u [adresa], a ostatak od Petrove ušteđevine ili od kredita. Stan je kupljen za iznos od 90.000,00 EUR. Nakon sklapanja braka apartmane da je čistila ZC prijateljica od tužiteljice, a logično je da je to činila jer je tužiteljica imala bebu. Od 2018.g. da je konstantno u Splitu, a godinu prije da je dolazila tri do četiri puta godišnje. Njena majka da je dolazila u stan i vidjela ZC kako čisti. Vlasnica stana u [adresa] da je sada njihova sestra ŽC. Upitana je li joj poznato na koji način je njena sestra ŽC stekla stan, svjedokinja navodi da je od njihove majke negdje 2016.g. CC uzeo 350.000,00 Kn kao pozajmicu, koji novac je od iznajmljivanja, i to kako bi kupio stan u [adresa] i spasio svoj brak. Majka je dala novac da spasi brak, odnosno da kupi taj stan. U međuvremenu da je došlo do razvoda tužiteljice i tuženika. Tada da su oni između sebe braća i sestre odlučili riješiti svoja imovinsko-pravna pitanja. Majka je odlučila da dio stana [adresa] ustupi CC, a najmlađoj sestri da CC ne vraća taj iznos koji je majka dala za kupnju stana, već da ustupi u cijelosti stan u [adresa] jer je stan kupljen od obiteljske mirovine. To su riješili na način da su sklopili kupoprodajni ugovor i da se sestra zaštiti te da nitko od ostalih braće i sestara ne dira u njeno vlasništvo. Nju se ne tiče je li njihova sestra ikada isplatila kupoprodajnu cijenu za stan u [adresa] i da nije upućena u to. Upitana zašto je njena majka onda 2018.g. bratu darovala stan u [adresa], a pet godina nakon toga stan u [adresa] da je prešao u vlasništvo njene sestre. Svjedokinja navodi da su 2018.g. oni nisu bili u srednjoj školi i niti jedno dijete se nije zanimalo gdje će živjeti i rješavanje obiteljske imovine. Tek 2023.g. kada je njena sestra završila fakultet i trebalo je riješiti njeno stambeno zbrinjavanje, onda je njena majka odlučila riješiti tu pozajmicu koju je dala CC za kupnju stana u [adresa], a pozajmica je od iznajmljivanja stana [adresa].
22. Iz iskaza saslušane svjedokinje IC, majke tuženika proizlazi da je stan u [adresa] u [adresa] kupljen od njenog novca. Nakon smrti oca JC da je naslijedila stan u [adresa]. Tuženik da je živio sa njenim ocem i otac je imao želju da taj stan da tuženiku koji je živio skupa sa njim sve do njegove smrti. Ona da nije znala što će se događati u budućnosti vezano za taj stan te ga nije odmah prepisala na tuženika, to da nije napravila do danas. Što se tiče bivše supruge njenog sina, istu da je vidjela na piru i još jednom 2015.g. kada je bila trudna sa unukom. Htjela je doći vidjeti ga, ali po glasu svoga sina je osjetila da nešto nije u redu. Nakon smrti njenog oca JC, sin da je iznajmljivao hostel na adresi [adresa] i nakon toga da ga je preuredio u apartman i od tada da ga iznajmljuje. To se počelo iznajmljivati 2010.g. ili 2011.g. Nakon završetka sezone sin da bi joj dao čitavi novac, a ona od toga iznosa da bi dala 20.000,00 Kn do 30.000,00 Kn kako bi opiturao apartman i platio režije. On da bi njoj dao novac i rekao majko čuvaj novac. Po sezoni da bi znao zaraditi 110.000,00 Kn. Apartman da su čistile dvije starije žene, a prisutnu svjedokinju ZC da nije nikada vidjela. Apartmane da nije nikada čistila tužiteljica. Tužiteljica da je nikada nije podnosila i nisu se vidjele par puta u životu. Za kupnju stana da je dala 300.000,00 Kn, a i tužitelj da je digao kredit u OTP banci. Ona da mu je dala novac na ruke jer je inače novac držala u kući. Dva puta da joj se dogodio kaos sa bankom i više da ne drži novac u banci, da nema povjerenja. Ona tužiteljicu da nikada nije vidjela da je čistila apartmane ili da ih je iznajmljivala. Zna da se apartman na adresi [adresa] iznajmljivao i ona da je dala ideju CC da od njega napravi dva apartmana. Ona da je dala novac za renoviranje tih apartmana na adresi [adresa]. Zna i da je brat od tužiteljice dao CC 20.000,00 EUR i sin da mu je vratio te novce. Izvođač radova na tim apartmani da je bio brat od tužiteljice, sređivao je kupatilo, zna da mu je sin za to dao 2.200,00 EUR. Radili su i prijatelji od sina, struju je radio jedan čovjek, a vodu da mu je radio jedan rođak. Plaćen je i čovjek koji je sređivao struju, ali ne zna koliko. Novac za renoviranje bi je od rentanja, a dio od osobnog novca. U vrijeme kada je rađena adaptacija stana ona i suprug da su imali dućan, prodavali su građevinski materijal, željezo, matune i slično. Te dvije starije gospođe su čistile apartmane u periodu od 2015.g. i 2016.g. Njen sin da je vodio booking apartmana, dočekivao goste i naplaćivao. To je mogao jer je radio noćne smjene u Lavu od 22,00 sata do 6,00 sati pa je bio slobodan po danu. Upitana je li joj poznato tko je vlasnik stana u [adresa], svjedokinja je pojasnila da ona osim tuženika ima još troje djece, tražila je da stan u [adresa] prepiše na sestru ŽC, a ona da će zauzvrat njemu dati sve na [adresa]. Upitana može li objasniti, a obzirom da je stan na adresi [adresa].g. darovala tuženiku, kako se to slaže sa tvrdnjom da će mu prepisati [adresa] nakon što sestri da stan u [adresa]. Svjedokinja je u odnosu na navedeno navela kako je njoj tuženik vratio darovani stan na adresi [adresa] kada je dizao kredit, tako da je taj stan ponovno njeno vlasništvo. Stan na adresi [adresa] je 2018.g. darovala tuženiku jer je isti trebao dizati kredit, a da pokrije sa tim kreditom ostatak kupoprodajne cijene za stan u [adresa].
23. Iz iskaza saslušanog svjedoka MC proizlazi da tužiteljicu i tuženika zna preko brata tužiteljice PC. On da je obavljao poslove postavljanja struje na [adresa] i tu ga je pozvao brat od tužiteljice PC. Postavljao je struju u dva apartmana, ne zna točno adresu, a ostale radove da je radio PC i njegov otac i čini mu se da je to bilo 2013.g. Misli da je stan u kojem je postavljao struju bio I, ne zna tko je bio upisan kao vlasnik, ali zna da su u tom stanu dok je izvodio radove živjeli AC i CC. Za izvođenja radova da je naplaćeno minimalan iznos nekih 3.000,00 Kn, radove da je izvodio na prijateljskoj bazi svom prijatelju PC. Obavljao ih je nekih 15 dana, ali ne u kontinuitetu. Tužiteljica i tuženik da su tu živjeli. Inače vrijednost radova da nisu rađenih na prijateljskoj bazi iznosili bi nekih 4.000,00 DEM. Dok je tamo radio majku od CC da nije vidio, a trošak mu je platio M. Je li to zajednički novac između Z i AC, da on u to ne ulazi. Kada je naveo da bi radovi iznosili 4.000,00 DEM, navodi da bi u to bilo uključeni materijal i ruke. On da je osigurao nešto materijala, a nešto bi kupili što bi trebalo i on ne zna tko je za to dao novac. Kada je bio prilikom izvođenja radova u apartmanima, da je tu bila AC, a da li je tu bila noću da ne može znati.
24. Iz iskaza saslušanog svjedoka PC, brata od tužiteljice proizlazi da je 2013.g. izvodio građevinske radove na adresi u [adresa] i to u stanu koji je vlasništvo majke CC. Obavljao je kompletno sve radove u tom stanu, u naravi da je to veliki stan koji su podijelili na dva dijela, što u naravi predstavlja dva apartmana. On i njegov otac da su kompletno obavljali radove od rušenja do finijih radova. Pomagao mu je postaviti struju prijatelj MC. Žbuku da mu je postavio drugi prijatelj. Majku tuženika nikada nije vidio prilikom izvođenja radova, a CC da je platio sam materijal. Što se tiče radova misli da se radilo o iznosu od 10.000,00 EUR, a sada da bi to bilo daleko više. M da je bio tu i pomagao sve što je trebalo i kupovao je materijal. Njegova sestra, ovdje tužiteljica da je sve vrijeme živjela sa tuženikom, njih dvoje da su se upoznali 2012.g., a nakon toga su živjeli skupa iako nisu bili vjenčani. Sestra i M da su živjeli u jednom dijelu toga stana [adresa]. Kada se rodilo dijete M je htio iseliti iz toga stana kako bi čitavi stan rentao. Skupa sa M da je išao tražiti stan i bio je sa njim na dva tri mjesta. Našli su stan u [adresa] i kupljen je stan u kolovozu 2016.g. i plaćen 91.000,00 EUR. M nije imao sav novac za platiti stan, sjeća se da su on i AC kod banke digli 20.000,00 EUR, a on da je V tada posudio 25.000,00 EUR za kupnju toga stana. On da mu je to uredno vratio, ne sjeća se u kojem periodu, a svakako je vratio sav novac. Misli da je ostatak novca imao ušteđen i to od rentanja stana, ne zna o kojem se iznosu radilo jer je od toga iznosa plaćen ostatak cijene za stan. Njegova sestra AC da je pomagala prilikom iznajmljivanja tih apartmana, dočekivala goste i non stop bila prisutna, sa njom je radila i njena prijateljica jedan period. M nije davao nikakav novac tužiteljici, a što će joj davati kada su skupa radili. Poznato mu je da je prije renoviranja M iznajmljivao stan na adresi [adresa]. Zimi je iznajmljivao studentima, a ljeti turistima. U tim apartmanima puno se svijeta mijenjalo, AC je non stop pomagala, dočekivala goste, prala posteljinu i čistila, sve ono što je trebalo, a M je radio u Lučici. Nije sigurno kako se naplaćivalo gostima. M mu je vratio iznos od 25.000,00 EUR za kupnju stana u [adresa]. Za izvođenje radova Marjanski put da nije ništa tražio, ali da je tražio zasigurno bi mu bilo plaćeno za izvođenje tih radova. Poznato mu je da je nešto sitno platio njegovom prijatelju koji je postavljao struju. M mu je govorio da bi po sezoni znao zaraditi 200,00 Kn do 250,00 Kn. Misli da je zarađivao solidne novce od iznajmljivanja apartmana. Radovi na apartmanima su se izvodili u siječnju i veljači 2013.g. i radilo se najmanje dva mjeseca. Bilo je puno posla, završnih radova i keramike. Keramiku da je postavljao njegov prijatelj, napravio mu je radove za povoljniju cijenu, a platio ga je M. On da nije ništa posuđivao od Z i da to nema nikakve veza sa radovima na adresi [adresa], sve je radove obavljao besplatno.
25. Iz iskaza saslušanog svjedoka UC, inače vjenčanog kuma tuženika, proizlazi da dobro poznaje tužiteljicu i tuženika. Tužiteljica i tuženik da nisu živjeli u izvanbračnoj zajednici prije nego su sklopili brak. Prije sklapanja braka da su bili skupa godinu i pol dana. Često da je dolazio kod CC jer je on živio, a AC da nije viđao. Koliko mu je poznato M da je iznajmljivao stan koji je u vlasništvu njegove majke, ne zna na koji način ima dobit od toga i je li mu majka davala neki postotak. Stan u [adresa] kupljen je od novca od Perine majke. Često da je bio u kontaktu sa M, nikada mu nije rekao da on i AC nešto rade u stanu. Znao bi reći da je AC u stanu ili u Bosni. Iz razgovora sa M da ima saznanja da je kod njega bila zaposlena prijateljica od AC koja im je pomagala. Sa AC da je u nikakvim odnosima. Tužiteljica da nije htjela živjeti na adresi [adresa]. M je htio spasiti brak pa je pod pritiskom tužiteljice uzeo novac od svoje majke i kupio stan u [adresa]. Ima neposredna saznanja jer je tu bio fizički da je poslove iznajmljivanja, booking ,check in radio M. Kada je kupio stan majčinim novcem M je stavio na svoje ime stan radi pritiska supruge AC, a na njega je vršila pritisak i sestra od AC. Radi navedenog pojavio se problem unutar obitelji između Perine majke IC i njezine ostale njene djece, radi čega je poslije stan koji se nalazi na adresi u [adresa] prebačen na sestru od CC. Tužiteljica da je skoro 90% svoga vremena provodila u Bosni i Hercegovini. To odmah između njih u početku nije štimalo.
26. Pregledom Ugovora o radu sklopljen između Trgovačkog društva "Grand Marina Lav d.o.o." i tuženika SC utvrđeno je da je isti bio zaposlen u navedenoj tvrtci na radnom mjestu mornara. Najprije je bio zaposlen od 17. ožujka 2009.g. do 16. rujna 2009.g. a potom je u 1. srpnja 2013.g. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
27. Uvidom u rješenje Državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, Služba za gospodarstvo od 16. srpnja 2013.g. utvrđeno je da se IC odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na adresi u [adresa] i to usluge smještaja u dva objekta za ukupno četiri gosta.
28. Uvidom u ugovor o darovanju od 5. siječnja 2018.g. utvrđeno je da je IC darovala sinu CC apartmane na adresi u [adresa].
29. Uvidom u potvrde o uplatama na račun tuženika Splitske banke od 28. kolovoza 2014.g. utvrđeno je da je tuženik na svoj račun uplatio iznose 4.570,00 EUR, 54.000,00 Kn i 4.570,00 Kn. Zatim dana 10. rujna 2015.g. iznos od 7.000,00 Kn i 485,00 EUR; dana 10. kolovoza 2015.g. iznos od 17.000,00 Kn i 380,00 EUR; dana 31. srpnja 2015.g. iznos od 265,00 EUR i 17.000,00 Kn; dana 9. srpnja 2015.g. iznos od 15.000,00 Kn; dana 20. srpnja 2015.g. iznos od 9.000,00 Kn; dana 15. srpnja 2015.g. iznos od 505,00 EUR; dana 15. srpnja 2020.g. 15.000,00 Kn; dana 30. lipnja 2015.g. iznos od 11.000,00 Kn; dana 23. lipnja 2015.g. iznos od 16.000,00 Kn; dana 8. svibnja 2015.g. iznos od 6.000,00 Kn te 11. listopada 2013.g. iznos od 800,00 Kn.
30. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da su stranke sklopile brak 22. kolovoza 2014.g., a koji je brak pravomoćno razveden djelomičnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-720/2018-97 od 12. travnja 2024.g. U braku stranaka rođeno je jedno dijete BC rođen **.**.2015. Utvrđeno je i da je stan koji je predmet postupka, a nalazi se u [adresa] kupljen temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 30. kolovoza 2016.g. te da je kao kupac označen CC i stan je kupljen za iznos od 91.000,00 EUR. Temeljem navedenog ugovora tuženik-protutužitelj CC je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine opisane u točki 9. obrazloženja ove odluke. U tijeku ovog parničnog postupka predmetni stan tuženik-protutužitelj prodao je svojoj sestri TC ugovorom od 9. listopada 2023.g. za iznos od 100.000,00 EUR. TC je poreznim rješenjem Ministarstva financija Porezna uprava ispostava Split od 20. prosinca 2023.g., kao poreznom obvezniku utvrđena osnovica poreza na promet nekretnine u iznosu od 157.163,28 EUR, te je na osnovi ovog iznosa utvrđen porez na promet nekretnine te je kao vlasnica predmetne nekretnine odnosno stana u [adresa] sada upisana sestra tuženika TC. Utvrđeno je, a što nije sporno među strankama da je stan kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka.
30.1. Tužiteljica-protutužena tvrdi da je stan kupljen od novca kojeg je posudio njen brat PC u iznosu od 25.000,00 EUR, od kredita u iznosu od 20.000,00 EUR koji je podigao njen bivši suprug, ovdje tuženik-protutužitelj, a ostali dio novca da pretpostavlja da je od novca od iznajmljivanja apartmana. Tvrdi i da je bila u životnoj zajednici sa tuženikom-protutužiteljem i prije sklapanja braka za vrijeme čijeg trajanja je doprinosila povećanju njegove imovine. Sa tuženikom-protutužiteljem da je živjela nekih godinu dana prije sklapanja braka. Vodila je najam apartmana u vlasništvu majke tuženika IC, na adresi u [adresa], vodila booking istog, dočekivala goste i čistila apartman. Iako je obavljala navedene poslove da za to nije bila plaćena.
31. Tuženik-protutužitelj tvrdi kako je novčana sredstva za kupnju stana počeo prikupljati prije zaključenja braka te da je imao iznos od 100.000,00 Kn (13.272,28 EUR) koji mu je darovala majka IC, zatim od kredita u iznosu od 20.000,00 EUR koji je dignut kod Splitske banke, a ostatak da je majčin poklon.
32. U ovom postupku valjalo je utvrditi jesu li stranke živjele zajednički prije sklapanja braka u zajedničkom kućanstvu i zajednički privređivali prije sklapanja braka. Tužiteljica-protutužena navodi da su prije sklapanja braka živjeli godinu dana, a prije da su bili u vezi dvije godine dok tuženik to negira. Na navedenu okolnost svjedoci predloženi od strane tužiteljice-protutužene, ZC (prijateljica), VC (sestra), PC (brat), koji su iskazivali da su njih dvoje živjeli skupa od 2013.g. Saslušane svjedokinje ZC i VC su u svom iskazu bile životne i logične. Iz njihovih iskaza jasno proizlazi da su stranke živjele zajedničkim životom nekih godinu dana prije sklapanja braka, te da je tužiteljica pomagala prilikom iznajmljivanja apartmana [adresa], u [adresa], ista nije bila u radnom odnosu, za razliku od tuženika, pa je apartmane čistila, dočekivala i ispraćala goste te vršila naplatu na ruke. Sve to ukazuje da je tužiteljica bila u životnoj zajednici sa tuženikom prije sklapanja braka, te da je za to vrijeme trajno doprinosila povećanju imovine. U prilog navedenoj činjenici da su tužiteljica-protutužena i tuženik-protutužitelj bili u ozbiljnoj vezi govori i činjenica da je tijekom 2013.g. tužiteljica-protutužena ostala trudna, zatim da je tuženik-protutužitelj zajedno sa bratom tužiteljice-protutužene i njenim ocem uređivao apartman majke tuženika IC koji se nalazi na adresi u [adresa], kako bi se apartmani što bolje mogli iznajmljivati. Poklanja vjeru i saslušanom svjedoku PC da su on i otac besplatno radili na preuređenju tih apartmana, angažirali poznatu osobu da ti radovi budu izvedeni što jeftinije, što je potvrdio i saslušani svjedok MC koji je postavljao struju u apartmanima, a koji je došao po pozivu brata tužiteljice-protutužene PC. On je potvrdio da je radio na prijateljskoj bazi i da je plaćen sa dosta manjim iznosom nego što bi bila normalna cijena. Svjedok MC je također potvrdio da su stranke živjele skupa. Što se tiče svjedokinje DC (sestre tuženika), ista nije imala neposrednih saznanja vezano za uređenje apartmana na adresi [adresa] koji su vlasništvo njene majke dok je IC (majka tuženika-protutužitelja) potvrdila da su se njeni apartmani renovirali i da je brat tužiteljice-protutužene pomagao prilikom renoviranja apartmana.
32.1. Iz svega naprijed navedenog očito je da nitko ne bi pomagao uređenju tuđih apartmana, da stranke nisu bile u životnoj zajednici prije sklapanja braka i to godinu dana. Za vrijeme trajanja kako prije braka, tako i nakon sklapanja braka, tužiteljica- protutužena je značajno doprinosila povećanju imovine.
33. Iz iskaza saslušanih svjedoka razvidno je kako su stranke prihode osim plaće tuženika ostvarivali i od iznajmljivanja apartmana na adresi [adresa], a koja apartmani su u vlasništvu majke tuženika, a koja sredstva je tuženik davao majci IC na čuvanje, a što je i sama ona u svom iskazu potvrdila, gdje je kazala "on bi meni davao novac i rekao ti majko čuvaj novac", te "kada je radio u Lava tuženik mi je uvijek davao novac", dok je tuženik u svom iskazu od 5. prosinca 2024.g. također potvrdio kada je iskazao "a ono što sa majci dao da ostaje u obitelji i čuvamo ga za neku investiciju". Obitelj tuženika su bili tužiteljica-protutužena i njihovo zajedničko dijete.
Za zaključiti je, da je taj novac bio od majke tuženika, tada joj tuženik zasigurno ne bi predavao novac na čuvanje. Stoga su tvrdnje tuženika da je nekretnina na adresi u [adresa], u [adresa], kupljena vlastitim sredstvima, a koju je dobio darovanjem majke neistinita.
34. Među strankama nije sporno da je kod Splitske banke podignut kredit u iznosu od 20.000,00 EUR za kupnju stana. Tuženik-protutužitelj tvrdi da je ostatak za kupnju stana podmiren od novca koji mu je darovala majka od iznajmljivanja njenih apartmana, dok tužiteljica-protutužena tvrdi da je njen brat PC posudio iznos od 25.000,00 EUR, iznos od 20.000,00 EUR je pribavljeno kreditom, a ostatak novca da je od najma stana na adresi u [adresa].
35. Sud ne poklanja vjeru tuženiku-protutužitelju kada kaže da je iznos novca koji je posudio od brata tužiteljice-protutužene PC posudio da bi imao nešto od ušteđevine, a ne za kupnju stana, jer to nije ni životno ni logično posuđivati novac od nekog da bi se imala ušteđevina. Taj novac od 25.000,00 EUR je bio za kupnju predmetnog stana. To je potvrdio i svjedok PC čiji je iskaz sudu bio veoma uvjerljiv jer je taj novac ipak dat strankama, a koji novac je i uredno vraćen PC što je isti potvrdio u svom iskazu.
Dakle, ostatak do 91.000,00 EUR namiren je od iznajmljivanja apartmana u [adresa], koji su u vlasništvu majke tuženika-protutužitelja IC. Istina je da je njoj kao vlasnici stana rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji od 16. srpnja 2013.g. odobreno pružanje usluga u domaćinstvu i to usluge smještaja u dva objekta za ukupno četiri gosta na adresi u [adresa]. Međutim iz njenog iskaza se da zaključiti kako je nekretnina na kojoj se nalaze apartmani bila samo formalno upisana kao njeno vlasništvo. U postupku je utvrđeno da je tuženik upravljao tom nekretninom i da mu je to bio dodatni prihod jer je na zapisniku od 5. prosinca 2024.g. izjavio da su mu primanja za vrijeme braka iznosila 4.500,00 Kn te da on i tužiteljica nisu mogli živjeti od njegove plaće jer je tužiteljica bila nezaposlena. Pri tome valja ne zanemariti njen iskaz u dijelu gdje ista govori što se tiče stana [adresa] da je želja njenog oca bila da taj stan pripadne tuženiku- protutužitelju jer je isti živio sa njim. Zbog toga što nije znala što će se događati u budućnosti vezano za taj stan da ga odmah nije prepisala na tuženika-protutužitelja. Teško je za povjerovati da bi tužiteljica-protutužena i tuženik-protutužitelj sve vrijeme iznajmljivali apartmane, kako bi povećali imovinu majke od tuženika. Dakle, ista se ponašala kao da je taj stan tuženikov iako je ona bila vlasnica. Životno je i logično da je majka tuženika-protutužitelja čuvala sredstva od zarade od iznajmljivanja koje je njoj na čuvanje davao tuženik-protutužitelj.
36. Što se tiče svjedoka UC, DC i IC za navesti ja da UC nema neposredna saznanja vezano za predmet spora, dok su DC i IC osobno zainteresirane za uspjeh tuženika-protutužitelja u ovom postupku, a iz njihovih iskaza proizlazi da su njihovi odnosi sa tužiteljicom- protutuženom trajno narušeni pa takvi odnosi i utječu na samu vjerodostojnost njihovih iskaza.
37. Slijedom svega naprijed navedenog, sud smatra utvrđenim da je jedan dio stana plaćen kreditom podignutim kod Splitske banke (20.000,00 EUR) i pozajmicom brata tužiteljice-protutužene PC (25.000,00 EUR), dok je ostatak cijene plaćen iz sredstava koje su parnične stranke zaradile od iznajmljivanja stana na adresi [adresa].
Okolnost da je dio predmetne nekretnine stečen na način da je plaćen sredstvima kredita čiji je korisnik samo tuženik, nije od utjecaja na veličinu suvlasničkih dijelova stranaka u bračnoj stečevini.
38. Odredbom Obiteljskog zakona jasno je propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako nisu drugačije ugovorili. Rad je konstruktivni element za nastanak bračne zajednice predstavlja svaki oblik rada kojim se stvara vrijednost, odnosno koji je jedan od bračnih drugova upotrijebio za stvaranje imovine koja ima status bračne stečevine. Tužiteljica-protutužena je u postupku dokazala da je prije sklapanja braka kao i za vrijeme trajanja bračne zajednice dala svoj doprinos u stjecanju zajedničke imovine u ½ dijela. Ista je čistila apartmane, dočekivala goste, naplaćivala, vodila brigu o domaćinstvu, skrbi o zajedničkom djetetu, odnosno bračnu stečevinu je stvarala putem pomoći drugom bračnom drugu u preuzimanju brige za kućanstvo i odgoj djeteta, što je tužiteljica također radila.
39. Iz navedenog proizlazi da je nekretnina koja je predmet spora koja se nalazi na adresi u [adresa], zasigurno bračna stečevina stranaka, stranke su za vrijeme trajanja bračne zajednice na podjednak način doprinijeli u zajedničkom domaćinstvu, zajednički su vodili brigu o mldb. djetetu, predmetna nekretnina je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, te slijedom navedenog i predstavlja bračnu stečevinu na jednake dijelove, te nije kupljena niti vlastitom imovinom tuženika-protutužitelja kao ni imovinom majke tuženika IC.
40. Radi naprijed navedenog suda je utvrdio da nekretnina označena i opisana kao čest. zem. [katastarska čestica] ZGRADA, ukupne površine 274m2, ZU 22611, K. O. [katastarska općina] i to 9. suvlasnički dio: 42/544 Etažno vlasništvo (E-9), Stan -S9, etaža II. (drugi ) kat, označen brojem 9, ukupne površine 38,38 m2, koji se sastoji od hodnika, sobe, kuhinje + blagovaonice, dnevnog boravka i kupaonice, te pripatka balkona površine 4,24 m2 (korisne površine 2,12 m2), stanu pripada ostava broj 9. -OS9 u podrumu, površine 2,50 m2 (korisne površine 1,25 m2) predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice ACN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog za 1/2 dijela cjeline, a sve kako je odlučeno u točki I. izreke presude.
41. Kako je već naprijed kazano za vrijeme trajanja ovog postupka tuženik- protutužitelj je stan koji je predmet ovog postupka prodao svojoj sestri TC sa ugovorom od 9. listopada 2023.g. za iznos od 100.000,00 EUR. TC je poreznim rješenjem Ministarstva financija od 20. prosinca 2023.g. utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 15.163,28 EUR, te je na osnovi ovog iznosa utvrđen porez na promet nekretnina.
42. Obzirom da je tuženik-protutužitelj prodao stan svojoj sestri odnosno da su se promijenile okolnosti, to je tužiteljica-protutužena zatražila isplatu ½ cijene vrijednosti prodanog stana. S obzirom da iz poreznog rješenja naprijed citiranog iz točki 41. obrazloženja ove odluke proizlazi da je osnovica poreza za stan u [adresa] procijenjena u iznosu od 157.163,28 EUR i da je ista određena usporedno sa vrijednošću drugih nekretnina na toj lokaciji, približno godina izgrađenosti i stanja, to je sud prihvatio da vrijednost predmetne nekretnine iznosi u naprijed navedenom iznosu radi čega i nije prihvatio prijedlog tužiteljice-protutužene da se provede očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka koji će utvrditi vrijednost predmetne nekretnine. Kako je sud utvrdio da je predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice-protutužene za 1/2, to je sud obvezao tuženika-protutužitelja da isplati tužiteljici-protutuženoj iznos od 78.581,64 EUR (157.163,28 : 2), u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate te za više zatraženo u iznosu od 31.418,36 EUR tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, a sve kako je odlučeno u točki II. izreke presude.
43. Tuženik-protutužitelj je postavio obvezno-pravni zahtjev i to ukoliko bi sud utvrdio da je predmetna nekretnina bračna stečevina. Nesporno je da je jedan dio stana koji se nalazi u [adresa] plaćen kreditom koji je podignut kod Splitske banke u iznosu od 20.000,00 EUR, a isto tako je utvrđeno da je jedan dio u iznosu od 25.000,00 EUR isplaćen pozajmicom brata tužiteljice-protutužene PC. Postavlja se pitanje kredita koji je podignut za vrijeme trajanja bračne zajednice u iznosu od 20.000,00 EUR. Obveza otplate kredita koja je nastala i plaćena za vrijeme trajanja bračne zajednice ulazi u bračnu stečevinu i dijeli se na pola, a obveze nastale nakon bračne zajednice ne ulaze u bračnu stečevinu i ne dijele se automatski. U tijeku postupka tuženik-protutužitelj je naveo da je od dizanja kredita pa do prestanka bračne zajednice u kolovozu 2018.g. za kredit isplaćen iznos od 6.400,00 EUR. Na navedeno tužiteljica-protutužena nije prigovorila te sud navedenu činjenicu smatra utvrđenom. Nakon prestanka zajednice u kolovozu 2018.g., tuženik-protutužitelj nastavio je plaćati kredit koji kredit je isplatio u tijeku ovog postupka. Nije dostavio dokaz koliki je iznos kredita je otplatio nakon prestanka bračne zajednice, pa sud, a obzirom da je podignut iznos od 20.000,00 EUR smatra da je tuženik-protutužitelj nakon prestanka bračne zajednice otplatio iznos od 13.600,00 EUR. Obzirom da tuženik-protutužitelj tijekom trajanja bračne zajednice isplatio kredit u iznosu od 6.400,00 EUR, a što ulazi u bračnu stečevinu, to je tužiteljica-protutužena dužna tužitelju platiti ½ toga iznosa i to 3.200,00 EUR, kao i ½ iznosa od 13.600,00 EUR što iznosi 6.800,00 EUR, budući da je utvrđena suvlasnica u predmetnom stanu za ½ dijela.
Kako je za kupnju stana uzeta pozajmica i od brata tužiteljice-protutužene PC u iznosu od 25.000,00 EUR što također ulazi u bračnu stečevinu jer je pozajmica vraćena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, tako da tuženiku- protutužitelju na ime bračne stečevine pripada iznos od 12.500,00 EUR. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično prihvatiti zahtjev tuženika- protutužitelja te obvezati tužiteljicu-protutuženu da počevši od dana podnošenja protutužbenog zahtjeva 2. prosinca 2024.g. isplati tuženiku-protutužitelju iznos od 22.500,00 EUR (3.200,00 EUR + 6.800.00 EUR + 12.500,00 EUR), te za više zatraženo u iznosu od 19.800,00 EUR protutužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki III. izreke presude.
44. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08. 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO).
45. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 2., 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP-a). Obzirom da su tužiteljica-protutužena i tuženik-protutužitelj u cijelosti uspjeli u osnovi tužbenog odnosno protutužbenog zahtjeva, kao i djelomično u visini tužbenog zahtjeva i protutužbenog zahtjeva to je su odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, a sve kako je odlučeno u točki IV. izreke presude.
U Splitu, 24. kolovoza 2026. godine
S U D A C
Ivanka Marasović Duvnjak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, za Županijski sud u Splitu, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun tužiteljice-protutužene
- pun tuženika-protutužitelja
- u spis
