1

Poslovni broj 10 P-150/2022-15

                

          REPUBLIKA HRVATSKA

  OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

                  10 370 Dugo Selo,

Ulica biskupa Augustina Kažotića 13

 

                                                                                                  Poslovni broj 10 P-150/2022-15

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

PRESUDA

 

              Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. Š. iz D. S., , OIB: …, zastupan po punomoćnici Z. P. , odvjetnici iz Z. protiv N. Š. iz D. S., K.,   , OIB: …, zastupane po punomoćniku D. K., odvjetniku iz D. S., radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene dana 20. rujna 20231. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 16. veljače 2024. objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

             

              I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

" Nalaže se tuženoj N. Š. iz K. (D. S.),     , OIB: …, isplatiti tužitelju N. Š. iz D. S.,    , OIB: … iznos od 6.862,39kn / 910,80EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 1.000,00kn / 132,72EUR koja teče od 17.02.2021. do isplate

- na iznos od 1.000,00kn / 132,72EUR koja teče od 17.02.2021. do isplate

- na iznos od 700,00kn / 92,91EUR koja teče od 19.02.2021. do isplate

- na iznos od 1.388,58kn / 184,30EUR koja teče od 02.04.2021. do isplate

- na iznos od 1.388,81kn / 184,33EUR koja teče od 04.05.2021. do isplate

- na iznos od 1.385,00kn / 183,82EUR koja teče od 15.08.2021. do isplate

a koja zakonska zatezna kamata se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

 

              II. Nalaže se tužitelju da tuženici podmiri trošak parničnog postupka u iznosu od 1.119,83 eur, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj u tužbi od 5.4.2022. navodi mu je presudom Općinskog suda u Dugom Selu P-212/01 od 12. 7. 2001. naloženo da za uzdržavanje kćeri - tužene doprinosi iznos od 1.000,00 kn mjesečno. Ta presuda izmijenjena je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj POb-655/17, gdje je tužitelju naloženo od 27. 2. 2018. pa nadalje za uzdržavanje tužene doprinosi iznos od 1.385, 00 kn. Tužena je 5. 2. 2021. temeljem navedene presude P Ob-665/17 podnijela zahtjev za izravnu naplatu FINA-i za isplatu potraživanja dospjelih do 31. 1. 2021. u ukupnom iznosu od 9.535 00 kn sa zakonskom zateznom kamatom sukladno Specifikaciji potraživanja u prilogu, a od 1. 2. 2021. pa nadalje za tekuće iznose od 1. 385,00 kn. Tvrdi da je prilikom izravne naplate FINA-e došlo do dvostruke naplate, pa je tako tužena putem FINA-e 18. 2. 2021. naplatila iznos od 1.000,00 kn na ime glavnice i 77,66 kn na ime zatezne kamate za svibanj 2019., te iznos glavnice od 1.000,00 kn i zateznih kamata od 72.11 kn za lipanj 2019. Tužitelj je 16. 2. 2021. navedene obveze podmirio uplatom iznosa od 14.051,48 kn. Stoga je tužena stekla bez osnove iznos od 1.000, 00 kn na ime glavnice za mjesečnu obvezu za svibanj 2019. i 1.000, 00 kn za lipanj 2019. Također 18. 2. 2021. FINA-e je tužitelju skinula sa računa iznos od 1.385, 00 kn na ime glavnice i 0,65 kn obračunate kamate. Tužitelj je pak 9. 2. 2021. na bankovni račun tužene uplatio iznos od 700,00 kn na ime alimentacije za veljaču 2021. čime je tužiteljica stekla bez osnove iznos od 700, 00 kn. Potom je 1. 4. 2021. FINA-e izvršila naplatu sa računa tužitelja za obvezu za ožujak 2021. u iznosu 1. 385,00 kn na ime glavnice i 3, 58 kn na ime kamate iako je tužitelj svoju obvezu za ožujak 2021. izvršio uplatom iznosa od 1.385,00 kn na račun tužene. Potom mu je 3. 5. 2021. FINA-e izvršila naplatu za obvezu za travanj 2021. u iznosu 1. 385, 00 kn na ime glavnice i 3,81 kn na ime kamate iako je tužitelj svoju obvezu za travanj 2021. izvršio uplatom iznosa od 1.385,00 kn na račun tužene 9. 4. 2021. Dana 14. 8. 2021. račun tužitelja je ovršen u ukupnom iznosu od 2. 770,00 kn i to od HPB d.d. iznos od 1. 385, 00 kn i od S. d.d. iznos od 1.385,00 kn. S time je za taj mjesec tužena bez osnove stekla iznos od 1.385, 00 kn s obzirom da je dvostruko naplatila jednu te istu mjesečnu obvezu. Ukupno je tužena bez osnove stekla iznos od 6.862,39 kn koji tužitelj od nje potražuje s osnova stjecanja bez osnove sukladno čl. 1111 i čl.1115. ZOO-a. Tužbeni zahtjev je specificiran podneskom od 2. 11. 2022. (uređen s obzirom na uvođenje eura) i njime tužitelj potražuje isplatu iznosa od 910,80eura (tada 6.862,39kn), sa zateznom kamatom na svaki utuženi iznos od dana plaćanja do isplate, te naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

              2. Tuženica u odgovoru na tužbu ne osporava navode tužitelja da mu je presudama koje je naveo određeno uzdržavanje, te da je 5. 2. 2021. podnijela zahtjev FINA-e za naplatu dospjelih potraživanja po presudi P Ob 655/17. Osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kao i sve druge navode tužbe. Navodi da je zbog neurednog plaćanja po navedenoj presudi protiv tuženika pokrenula ovršni postupak. Osporava ikakvu uplatu u iznosu od 14.051,48 kn jer takve uplate na njen račun nije bilo. Nije jasno za koje razdoblje je tužitelj uplatio 700, 00 kn dana 9. 2. 2021. kao niti bilo koji drugi iznos, a s obzirom da je vidio da će mu tekuće alimentacije za svaki mjesec biti zaplijenjeni ovrhom. Tužena je imala i dodatna potraživanja s iste osnove koje prethodno nije naplatila od tužitelja, a što je utvrđeno u predmetu ovog suda P-332/2019. Radi se o predmetu gdje je tužitelj također tužio tuženu radi pretplaćenih iznosa alimentacije, ali mu je tužba odbijena jer je utvrđeno nalazom vještaka da nije u cijelosti podmireno njeno potraživanje s osnova zaostataka uzdržavanja, te da dug tužitelja na dan 4. 1. 2017. čini nepodmirena glavnica u iznosu 7.794,91 kn. Uplate na koje se tužitelj poziva vršio je dobrovoljno, nije naznačio što njima podmiruje, te tužena osporava da je ovrhom išta naplaćeno bez osnove.

              3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj navodi da je iznos od 14.051,48 kn on uplatio na svoj vlastiti račun, pa time smatra da je time podmirio mjesečne obveze prema tuženoj za svibanj i lipanj 2019. svaki u iznosu od 1.000, 00 kn, a za što ga je FINA-e ovršila 18. 10. 2022. Uplata od 700, 00 kn da se odnosi na veljaču 2021. Osporava da bi tužena imala i ranija dospjela potraživanja prema njemu. Ističe da presuda ovog suda P-332/2019 još nije pravomoćna jer se on žalio. Osporava da je izvršio navedene uplate nakon što je shvatio da je ovršen. Protivi se da se u ovom predmetu koristi nalaz financijskog vještaka iz navedenog predmeta P-332/2019.

4. Podneskom od 17. 10. 2022. tužena opreza radi ističe prigovor prijeboja u visini od 7.794,91 kn. Taj iznos se odnosi na dug tužitelja prema tuženoj utvrđen vještačenjem u predmetu P-332/2019. Tužitelj je bio obaviješten o ovrsi. Na ročištu 18. 10. 2022. predlaže prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka P-332/2019 jer smatra da je isti prethodno pitanje u smislu postojanja nepodmirenih potraživanja tužitelja prema njoj.

5.Tijekom postupka podneskom od 2. 11. 2012. tužitelj ističe da do podnošenja predmetne ovrhe on nikad nije bio ovršen, te nije znao da će mu se daljnji iznosi ustezati s računa svaki mjesec. Nije pokušao mirno riješiti spor s tuženom jer je s njom u lošim odnosima.

6. Sud nije prihvatio prijedlog tužene da se odredi prekid postupka do okončanja postupka P-332/2019, koji se vodio između stranaka zbog stjecanja bez osnove po istoj osnovi  jer je tužitelj i tamo tvrdio da je tužena od njega prisilno neosnovano naplatila na ime uzdržavanja dospjelog od 31.1.2026. do 19.1.2017. iznos od 15.189,75 kn. Sud taj prijedlog nije prihvatio jer se ne radi o slučaju iz čl. 213. ZPP-a, s obzirom da rješenje tog spora nije prethodno pitanje za ovaj spor.

7.U dokaznom postupku izvršen je uvid u presliku presude P Ob 655/17 (list 14. spisa ), preslike uplatnica (list 7-8, 77-78), specifikacija potraživanja tužene (list 49), očevidnik svih osnova za plaćanjem sa specifikacijom naplate FINA-e (list 18-48), promet po računu tužitelja kod HPB banke( list 12), promet po računu tužitelja kod S. (list 10), izvod prometa po računu tužene (list 57-62), izvod prometa po računu tužitelja kod N. H. B. (list 67). Izvršen je uvid u presudu ovog suda P-332/2019 (list 70-74), izvod iz prometa po računu tužene (list 97-121), saslušane su strane u svrhu dokazivanja (list 130-132).

8. U ovom predmetu nije korišten nalaz financijskog vještaka iz predmeta P-332/2019, jer se tužitelj s istim nije suglasio. Druge dokaze sud nije provodio jer ih stranke nisu predlagale.

              9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

              10.Predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati iznos od 910,80eura kuna na temelju odredbe čanka 1111. u vezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), dakle, zahtjev utemeljen na pravnoj osnovi stjecanja bez osnove, a koji iznos je neosnovano tužena naplatila na temelju pravomoćne i ovršne isprave u ovršnom postupku. Naime tužitelj smatra da je vlastitim uplatama za utuženi iznos preplatio svoje obveze.

              11.Nesporno je da je presudama Općinskog suda u Dugom Selu P-212/01 od 12. 7. 2001. naloženo tužitelju da za uzdržavanje kćeri- tužene doprinosi iznos od 1.000,00 kn mjesečno a presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj POb-655/17 da od 27. 2. 2018. pa nadalje za uzdržavanje tužene doprinosi iznos od 1.385, 00 kn. Nesporno je da je tužena podnijela zahtjev za izravnu naplatu FINA-i za isplatu potraživanja dospjelih do 31. 1. 2021. u ukupnom iznosu od 9.535 00 kn, te a od 1. 2. 2021. pa nadalje za tekuće iznose od 1. 385,00 kn. To proizlazi i iz Specifikacije potraživanja tužene (list 4).u prilogu

              12.Sporno je da li je temeljem provedene ovrhe i vlastitim uplatama tužitelja on preplatio svoju obvezu i za koji iznos, te da li je tužena utuženi iznos stekla bez osnove.

              13. U svom iskazu tužitelj je iskazao da nije plaćao uzdržavanje po presudi iz 2001., pa je već i zbog toga  bio dva puta ovršen. Po presudi P-Ob-655/17 je sve redovno podmirivao do 2020. Tada je počela njegova financijska agonija, pa je plaćao pola dosuđenog iznosa a za svibanj 2020. je platio puni iznos. Blokiran  mu je račun u veljači 2021., godinu dana nakon što je neredovito plaćao. Blokada računa mu je izvršena bez upozorenja u smislu da li bi on mogao platiti one polovine koje nije platio. U 2020 u cijelosti je platio samo iznos za svibanj, a ostale u polovici iznosa od 700,00 kn, na račun kako je navedeno u presudi. To je uplaćivao općim uplatnicama. Kada su mu predočene uplatnice sa lista 77 gdje piše opis plaćanja "plaćanje alimentacije" iskazao je da se vidi koji mjesec je to uplatio, pa je smatrao da to automatski znači da je to uplata za taj mjesec. Tijekom života imao je ovrhe za neki neplaćeni račun radi manjih primanja. Na upit kako to da je uplatio 14.051,48kn na svoj račun a ne na račun tužene ako je htio time podmiriti dugovanja za alimentaciju, iskazao je da je imao minus i na svom računu jer je bio ovršen. Kada je uplatio 14.051,48 kn nije imao druge ovrhe. Kad je uplatio 14.051,48 kn na svoj račun bio je u minusu nekih 1.800,00 kn. Sa računa mu se skida iznos kredita od 100,00 eura. Tako mu se dešavalo da ni taj dug nije bio podmirivan, skidano je sve što je bilo na računu. Iskazao je da mu je radi naplate  tražbine za uzdržavanje po prvoj presudi iz 2001. prestala 2018. jer je tada sve bilo podmireno. Nakon što  je pokrenuta ovrha u veljači 2021. smatra da je uplatom od 14.051,48 kn podmirio ovrhu i račun mu je deblokiran. Po zadnjoj presudi za uzdržavanje on to ne plaća na račun tužene već ostavlja na banci iznos od 1.400,00 kn do 1.500,00 kn pa mu se sa računa skida. Njemu je došlo neko rješenje sa suda po ovrsi, da više ne plaća direktno već će mu se skidati s računa. To nije razumio a nije se ni informirao što je to. Možda je i dobio obavijest od Fine da će se uzdržavanje ubuduće naplaćivati prisilno, ali nije  ga nisam razumio jer onda ne bi plaćao duple uplate. Kada je uplaćivao po uplatnicama koje mu je sutkinja predočila, u tom trenutku nije postojalo nikakvo dugovanje. Nije postojalo dugovanje jer je ovrhom uplatio konkretan iznos. Uplatom od 14.051,48 kn podmireno je cijelo dugovanje za 2020. Nakon veljače 2021. sa računa mu je Fina skidala puni iznos alimentacije a to nije znao pa je opet za svaki mjesec plaćao kompletan iznos na račun kćeri. Na upit da li se sjeća što je naplaćeno kada je ovršen u rujnu 2021. iskazao je da računu koji je imao na HPB-i, a na koji mu mjesečno dolazilo 157,00 kn s osnova što je HRVI, 15. kolovoza 2021. video da mu je račun u minusu od 1.200 i nešto kuna, i blokiran. Osnovni račun ima u S. Nije prigovorio ovrsi 2021. jer nije razumio da može.

              14.U svom iskazu tužena N. Š. iskazala je da su već 2019., 2020. i 2021. sjedali iznosi alimentacije ne u punom iznosu, već u manjem neki od 700,00 kn neki od 900,00 kn. Kako su sjedali manji iznosi od dosuđenih 1.385,00 kn ona je pokrenula ovrhu. Točno je da je i nakon pokrenute ovrhe tuženik plaćao iznose alimentacije ali ne uvijek kako on tvrdi u punom iznosu, već nekad pola i znatno manje. Tek 2022. se moglo  vidjeti za koji mjesec je naplaćena alimentacija. Sada se naplaćuje i nadalje uzdržavanje po ovršnom rješenju. Nakon uplate tužitelja od 14.051,48kn na njegov račun njoj nije isplaćen neki veći iznos na račun. Kada je počela ovrha po rješenju od veljače 2021. bilo je i nekog starog dugovanja po ranijoj presudi,  ali koliko se ne sjeća.

              15. Dakle iz iskaza stranaka  suglasno proizlazi, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu da tužitelj nije redovito podmirivao dosuđene iznose alimentacije već za 2019., 2020. i 2021., te je tužena pokrenula ovrhu. Iz njihovih iskaza proizlazi da nije istinit navod tužitelja da on nije i ranije imao iskustva s ovrhom jer je i zbog ranijeg neplaćanje bio ovršen. Također iz njegovog iskaza i uplatnica sa lista 77, jasno je da kod plaćanja uplatnicama nije naznačio za koji mjesec plaća uzdržavanje. Također nedvojbeno je da nije prigovorio pokrenutoj ovrsi. Nesporno je i da je iznos od 14.051,48 kn uplatio na svoj račun.             

              16. Dokaz činjenice je tužitelj preplatio svoje obveze prema tuženoj je na tužitelju, a isti nije predložio da se provede financijsko vještačenje kojim bi se utvrdilo što je njegovim uplatama, kako na njegov račun  tako i na račun tužene podmireno.

              17. Uvidom u Specifikaciju potraživanja tužene kojom je pokrenula ovršni postupak na ukupni iznos glavnice od 9.535, 00 kn (list 49) utvrđeno je da je njome tražila naplatu dugovanja za svibanj i lipanj 2019. svaki u iznosu od 1.000,00 kn te za siječanj, veljaču, travanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan. listopad, studeni, prosinac 2020. i siječanj 2021. svaki u iznosu od 685,00 kn te, daljnju naplatu od 1. 2. 2021. za tekuće iznose od 1.385,00 kn kako budu dospijevali. Ova specifikacija potvrđena je i iskazom tužene da joj nije podmirivao redovno  uzdržavanje već za 2019., 2020. i 2021.

              18. Uvidom u očevidnik svih osnova za plaćanje sa Specifikacijom naplate FINE utvrđeno je da je na 26/31 stranici tog očevidnika utvrđeno da je po prethodnoj ovrsi ostatak duga bio 0, a iz stranice 26/31 – 28/31, utvrđeno je u razdoblju od 16. 2. 2021. do 18. 2. 2021. isplaćeni tužiteljici svi utuženi dospjeli iznosi uzdržavanja s kamatom koji su određeni ovrhom po izravnoj naplati presude P Ob 655/17, a koju je temeljem navedene Specifikacije zatražila.

19. Iz navedenog očevidnika također proizlaz,i s lista 28/31-31/31, da je tuženiku redovno dalje skidano s računa i nadalje dospjeli iznosi uzdržavanja za 2/2021 do 3/22 u mjesečnom iznosu od 1.385,00 kn s time da je na rati za veljaču do kolovoz 2021. naplaćivana i zatezna kamata. Dakle iz stoga bi proizlazilo da je po pokrenutoj ovrsi po Specifikaciji potraživanja tužiteljice s lista 49 ovog spisa sve naplaćeno, a pri tome se vidi da je naplaćen i zatraženi trošak odvjetnika po toj ovrsi-list 26/31 očevidnika FINE.

20. Iz Izvoda prometa po računu tužene (list 57-62) proizlazi da je njoj na račun 18. 2. 2021. a po pokrenutoj ovrsi isplaćen iznos od 9.831,41 kn dakle dospjelo potraživanje po Specifikaciji duga, a potom se iz tog računa vidi da su joj dalje isplaćivani iznosi od 1.385, 00 kn kako su dospijevale daljnje rate uzdržavanja za veljaču 2021. pa nadalje. Iz toga sud zaključuje da je tužiteljica svoje dospjelo potraživanje koje je ovrhom zatražila i naplatila te, da joj se dalje redovno na račun uplaćuju dospjeli iznosi potraživanja kako isti dospijevaju.

21.Također uvidom u njen prometa po računu sud nalazi utvrđenim točnim tvrdnje tuženika da je on 9. 2. 2021. sam na račun tužene uplatio 700 kn, da je 8. 3. 2021. uplatio 1.385,00 kn, da je 12. 4. 2021. uplatio iznos od 1.385,00 kn. Dakle iz iskaza bi proizlazilo da je te iznose tužitelj samoinicijativno uplatio na ime alimentacije mimo onoga što mu se je naplaćivalo izravnom naplatom po FINI.

22. Tužitelj je tvrdio da  je 14. 8. 2021. ovršen za ukupni iznos za 2.770, 00 kn i to preko HPB d.d. iznos od 1.385, 00 kn i od S. iznos od 1.385,00 kn pa smatra da mu je dospjeli iznos za kolovoz 2021. očito naplaćen dvaput dok sud iz očevidnika FINE ne nalazi na listu 29/31 da je ta naplata izvršena za taj mjesec u dvostrukom iznosu, a to ne proizlazi niti iz prometa po računu tuženika  jer po prometu iz S. prisilno mu je naplaćen iznos od 1.245,57 kn 1. 9. 2021. i iznos od 1.385, 00 kn od 15. 09. 2021. Iz prometa po računu tuženika iz HPB banci proizlazi da je 16. 8. 2021. po prisilnoj naplati skinuti 142,99 kn.

23. Iz izvoda po prometu računa tužene kod E. B. ( list 97-121) isčitava se da je 9. 11. 2018. tužitelj uplatio zaostatke po presudi P Ob-655/17-13 u iznosu od 1.600 kn i 10.12. 2018. iznos od 1.400 kn. Potom je 10.1. 2019. uplatio 900 kn, 11. 2. 2019.  iznos od 385 kn, 11.3.2019. iznos od 385,00 kn, 8 .4. 2019. iznos od 385,00 kn, 9. 5. 2019. iznos od  385, 00 kn, 7. 6. 2019. iznos od 385,00 kn, 8.7 2019. iznos od 1.385,00 kn, 7.8.2019. iznos od 1.385,00 kn, 9.9.2019. iznos od 1.385,00 kn, 9.10.2019.  iznos od 1.385,00 kn, 7.11.2019. iznos od 1.385,00 kn, 9.12 2019. iznos od 1.385,00 kn, 9.1.2020. iznos od 700, 00 kn, 8.2.2020. iznos od 700,00 kn, 9.3.2020. iznos od 1.385,00 kn, 8.4.2020. iznos od 700,00 kn, 7.5.2020. iznos od 1.385,00 kn, 8.6.2020. iznos od 700,00 kn 7.7.2020. iznos od 700,00 kn, 7.8.2020. iznos od 700,00 kn 7.10.2020.,  iznos od 700,00 kn, 9.11.2020. iznos od 700,00 kn, 8.12.2020. iznos od 700, 00 kn, i 7. 1. 2020. iznos od 700,00kn.

23.1. Iz navedenog u točki 23. obrazloženja proizlazi da je tužena pravilno zatražila ovrhu po Specifikaciji potraživanja s lista 49 jer je za svibanj 2019. tužitelj uplatio iznos od 385,00 kn kao i za lipanj 2019., te nije tražila ovrhu za one mjesece do 16.1. 2021. za koje je platio puni iznos uzdržavanja u iznosu od 1.385,00 kn kao i da je tražila za one mjesece kada je platio 700,00 kn preostali iznos od 685,00 kn. Ipak iz tog iznosa proizlazi da tuženik njoj nije plaćao puni iznos alimentacije ni za razdoblje od 21.12. 2018. do 30.4.2019., u razdoblju od prestanka plaćanja zaostataka po presudi ( što je san naveo kod uplata) koje je zadnje uplaćeno 10.12.2018. U ovom postupku tužitelj ničim nije dokazao da je iz tog perioda nedovoljno uplaćene mjesečne iznose alimentacije u cijelosti podmirio ranijim uplatama osim onih na koje se poziva u tužbi.

24. Istina je da je on 9.2.2021. uplatio 700,00 kn, te je 8.3.2021. iznos od 1.385, 00 kn te, 9.4.2021. iznos od 1.385,00 kn, ali pri tim uplatama on nije naznačio za koje mjesece plaća uzdržavanje, već ih je samo naznačio u opisu plaćanja "plaćanje alimentacije". Dakle tim iznosima moguće je da je podmirena alimentacija koju nije u punom iznosu plaćao od 21.12.2018. do 30.4.2019. Također tužitelj nije dokazao da je njegovom uplatom od 14.051,48 kn koji je uplatio 16.2.2021. (a što je vidljivo na prometu po računu list 67 spisa) podmirio i ratu za svibanj i lipanj 2019. svaku u iznosu od 1.000,00 kn. Ovo iz razloga što je iz prometa po njegovom računu s lista 67 spisa utvrđeno ono što proizlazi iz prometa po računu tužiteljice odnosno da joj je po prisilnoj naplati isplaćen iz od 9.831,40 kn dok je iznos koji je njemu skinut u iznosu od 2.840,83 kn iznos koji je naplaćen odvjetnički trošak pun. tužene u predmetnoj ovrsi, a što je vidljivo iz očevidnika FINE sa stranice 26/31 sa lista 43 ovog spisa.

25. Sukladno čl. 171 st.1 Zakona o obveznim odnosima (NN, br.35/05, 41708,125/11, 78/15,114/11, 156/22 i 155/23) kojim je propisan redoslijed namirenja obveza proizlazi da kad između više osoba postoji višeistorodnih obveza, pa ono što ispuni dužnik nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Tuženik to nije učinio pa se primjenjuje st. 2. istog članka odnosno da kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje. Čl.172 ZOO- a je propisano da ako se pored glavnice duguju i kamate i troškovi, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

26. Kao što je već rečeno na tužitelju je bio teret dokaza sukladno čl. 219. ZPP-a, da je pretplatio svoje dugovanje prema tuženoj, a što sud smatra da nije dokazao. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

              27.Kako je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti o uloženom prigovoru prijeboja tuženice nije odlučivano.

              28.Odluka o trošku temelji se na članku 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a jer je tužena u cijelosti uspijela u sporu i važećoj Tarifi (NN 138/23 – dalje: Tarifa 2023) kojom je Tbr.52 propisano da  kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Vrijednost boda po Tbr.54 iznosi  2,00eura. Tuženičin trošak je obračunat prema troškovniku s l.135 spisa, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 910,80eura. Tako joj je priznat zatražen trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 149,31 eura prema Tbr. 7/1 OT, za sastav podnesaka od 17.10.2022., 27.1.2023. u zatraženom iznosu od 149,31 eura prema Tbr. 8/1 OT,  zastupanja na ročištima 18.10.2022. I 20.9.2023. u zatraženom iznosu od 149,31 eura prema Tbr 9/1 što iznosi 1895,86 eura + 25% PDV od 223,97 eura  ukupno 1.119,83 eur.

              28.S obzirom da tužiteljica nije zatražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka isti joj nije niti dosuđen sukladno čl.151.st.3 ZPP-a.

              29.. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

 

U Dugom Selu 16. siječanj 2024.

 

                                                                                                                                                          SUDAC

                                                                                                                                                   

                                                                                                                              Ranka Memišević, v.r.

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, a računajući od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

 

DNA

1. odvj. Z. P.
2. odvj. D. K.