Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-387/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjskom, odvjetniku u OD Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica Varaždin, protiv tuženika IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate (regresa), 24. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, plati iznos od 2.689,42 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 2023. pa do isplate, s time da se za razdoblje do 29. prosinca 2023. stopa određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate stopa se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

I. Nalaže se tuženiku EK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 396,90 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. kolovoza 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. lipnja 2026. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika radi regresa. U tužbi tvrdi da se 22.12.2022. u 4,00 sati, dogodila se prometna nesreća na način da je tuženik upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], kolnikom [adresa] u [adresa], u mjeru sjevera (Trg bana Jelačića-Sajmišna), te dolaskom do kbr. 16 nije se kretao vozilom sredinom obilježene prometne trake, već bliže desnom rubu, zbog čega je desnom bočnom stranom vozila okrznuo desnu bočnu stranu teretnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo t.d. GK GRUPA d.o.o., [adresa], koji se nalazio parkiran dijelom na kolniku, a dijelom na nogostupu s istočne strane kolnika, prednjom stranom okrenutom u smjeru juga. Nakon prometne nesreće tuženik je s osobnim vozilom napustio mjesto prometne nesreće, a da vlasniku oštećenog vozila nije ostavio podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovao prometnu nesreću. Nadalje je naveo da su 22.12.2022. u 8,12 sati, u [adresa] u [adresa], policijski službenici pronašli osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] te su izvršili očevid na vozilu te su na istoj adresi pronašli i vozača osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], ovdje tuženika, sa kojim su obavili razgovor na okolnosti prometne nesreće. Za nastanak gore opisanog događaja tuženik je odgovoran u omjeru od 80%, dok je u omjeru od 20% odgovoran vozač teretnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] jer je nepropisno parkirao vozilo. U predmetnom događaju nastala je imovinska šteta na vozilu reg. oznake [registarska oznaka]. Tuženik je u trenutku nezgode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola. Naime, tuženik je po nezgodi alkotestiran te mu je utvrđena koncentracija alkohola od 0,85 g/kg. Nakon toga je tuženik isključen iz prometa te mu je privremeno oduzeta vozačka dozvola, a zbog počinjenih prekršaja protiv njega je podnesen i obavezni prekršajni nalog. Tvrdi da je da je stanje alkoholiziranosti u kojem se nalazio tuženik upravljajući vozilom predmetne zgode, a koje je u bitnoj mjeri smanjilo njegove vozačke sposobnosti, u izravnoj uzročnoj vezi sa nastankom prometne nesreće. Zbog alkoholiziranosti je tuženik izgubio svoja prava iz osiguranja jer je člankom A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, a koji Uvjeti su sastavni dio police osiguranja, propisano da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ukoliko u vrijeme prometne nesreće upravlja vozilom pod utjecajem alkohola, ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više. S obzirom da je osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], marka i tip VOLKSWAGEN GOLF 1,6 TDI, god. proizvodnje 2017., broj šasije:

WVWZZZAAUZHW376813, u vlasništvu PORSCHE LEASING d.o.o., Podružnica Varaždin, [adresa], korisnika DK, [adresa], a kojim je tuženik upravljajući pod utjecajem alkohola prouzročio predmetnu prometnu nesreću, na dan nesreće (22.12.2022.) bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068500633542 (razdoblje osiguranja 23.10.2022. -23.10.2023.), nadoknadio je štetu koja je u prometnoj nesreći nastala na vozilu reg. oznake [registarska oznaka]. Naveo je da je u prometnoj nesreći oštećen teretni automobil reg. oznake [registarska oznaka], marka i tip RENAULT KANGOO, broj šasije: [broj šasije], su vlasništvu t.d. GK GRUPA d.o.o., [adresa], slijedom čega mu je isto podnijelo zahtjev za naknadom nastale štete. Nakon obrade predmeta sukladno izvidu štete od 30.12.2022. i računu Auto Centar Kos d.o.o., [adresa], broj 3826/1/1 od 7.6.2023. ponudio oštećenom 7.6.2023. iznos od 2.689,42 EUR (iznos po računu Auto Centra Kos d.o.o. bez PDV-a i umanjen za doprinos od 20%). Navedenu ponudu oštećeno t.d. GK GRUPA d.o.o. je prihvatilo te je istom 16.6.2023. i isplatio ponuđeni iznos od 2.689,42 EUR. Budući je tuženik predmetnu prometnu nesreću prouzročio upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola od 0,85 g/kg u krvi, to je isplatom navedenog iznosa štete stekao pravo regresa prema tuženiku u visini isplaćene štete, sve temeljem odredaba čl. 963. Zakona o obveznim odnosima, te čl.A.1.2. tada važećih Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja, a u vezi s čl.24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Naime, čl.963. st.1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Člankom 24. ZOOP-a propisano je da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice (st.1.t.4.). Člankom A.1.2. Uvjeta propisano je da osiguranik gubi sva prava iz osiguranja ukoliko u vrijeme prometne nesreće upravlja vozilom pod utjecajem alkohola, ako se analizom krvi ili drugom mjernom količinom alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više. Nadalje, čl.24.st.3. ZOOP-a propisano je da društvo za osiguranje koje je temeljem st.1. točka 4. ovog članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu isplaćenog iznosa štete, na kamate i troškove do iznosa od 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku. Dakle, kao što je navedeno, tuženik je prouzročio prometnu štetu upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola te je stoga izgubio svoja prava iz osiguranja, te se slijedom navedenoga stekao pravo regresa prema tuženiku od visine isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova. Prosječna mjesečna neto plaća prema Državnom zavodu za statistiku iznosila je za 2023. 1.148,00 EUR. Neposredno je da je predmetno potraživanje manje od iznosa 12 prosječnih plaća u vrijeme isplata te da stoga tužitelj ima pravo naplatiti od tuženika cjelokupno predmetno potraživanje. Naveo da se prije podnošenja ove tužbe tuženiku obraćao s prijedlozima za mirno rješenje spora i to dopisima od 30.11.2023. i od 21.3.2026., no tuženik se na iste oglušio. Predložio je da sud naloži tuženiku da mu isplati iznos od 2.689,42 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te da mu nakadi troškove postupka.

2. Pozivom poslovni broj P-387/2026-2 od 30. lipnja 2026. tužba je dostavljena tuženiku te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave da svoj pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP).

3. Tužba i poziv poslovni broj P-387/2026-2 od 30. lipnja 2026. su uredno dostavljeni tuženiku 16. srpnja 2026. (dostavnica na stranici 58 spisa), na adresu navedenu u tužbi, koja je adresa prijavljenog prebivališta tuženika prema podacima JRO RH (MUP), no u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije sudu podnio pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP donio presudu zbog ogluhe.

4. Sukladno odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

-ako su tuženiku tužba i poziv na davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

-ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

-ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

-ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Dakle, kako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 16. srpnja 2026., a tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom mu roku od 30 dana, te kako je tužitelj u tužbi naveo činjenice koje ukazuju na osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, i te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio (podaci o prometnoj nezgodi – stranice 9-10 spisa, potvrda Policijske uprave Varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin od 17.1.2023. – stranice 11- 12 spisa, Prijava i zahtjev za naknadu štete iz AO od 28.12.2022. – stranice 13-14 spisa, kopija police osiguranja od automobilske odgovornosti – stranica 15 spisa, Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti - stranica 16-38 spisa, preslika prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] – stranice 39-40 spisa, izvid štete od 30.12.2022. – stranica 41 spisa, fotografije oštećenog vozila reg. oznake [registarska oznaka] - stranice 42-45 spisa, obračun štete od 7.6.2023. - stranica 46 spisa, obrazložena ponuda – P/O od 7.6.2023. – stranice 47-48 spisa, preslika emaila od 6.9.2023. – stranice 49-50 spisa, detalji naloga – stranica 51 spisa, interni nalog za jednokratnu isplatu od 16.6.2023. – stranica 52 spisa, prosječna mjesečna isplaćena neto plaća i prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2023. (NN 21/2024) – stranica 53 spisa, regresni zahtjev stranica 54 spisa, regresni zahtjev-opomena – stranica 55 spisa), ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, sud je utvrdio da su u konkretnom ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe. Naime, presuda zbog ogluhe zasniva se na tezi da je tuženik svojom pasivnošću kvalificirano prešutno priznao činjenične navode tužitelja, te da činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi predstavljaju relevantnu činjeničnu osnovu za donošenje odluke. Tuženik je imao priliku osporiti i očitovati se na navode tužitelja podnošenjem odgovora na tužbu, no to nije učinio, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Valja napomenuti i da je u konkretnom slučaju mjerodavna odredba čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14). Iz odredbe st. 2. istog članka proizlazi da gubitak prava iz osiguranja na temelju stavka 1. točke 1. do 7. tog članka nema utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu štete te oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju. Iz odredbe st. 3. istog članka Zakona o obveznim osiguranjima u prometu proizlazi da društvo za osiguranje koje je u slučaju iz stavka 1. točke 2. tog članka Zakona o obveznim osiguranjima u prometu oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu isplaćenog iznosa štete, kamatu i troškove najviše do iznosa 12. prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku. Iznos od 2.689,42 EUR, koji je tužitelj isplatio oštećenoj osobi, a kako to proizlazi iz dokumentacije priložene uz tužbu, manji je od iznosa 12. prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku. Mjerodavna je i odredba čl. A.1.1. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti i čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) iz koje proizlazi da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Slijedom navedenoga sud je imajući u vidu navedene odredbe te čl.331.b ZPP-a odlučio kao u izreci.

6.Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, s obzirom da je tužitelj uspio u ovoj parnici u cijelosti, odnosno tuženik je u cijelosti izgubio parnicu. Sud je, u smislu odredbi čl. 155. ZPP, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, tužitelju priznao kao opravdan trošak, sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.689,42 EUR, zatraženi trošak u iznosu od 200,00 EUR, plus PDV u iznosu od 50,00 EUR, za sastav tužbe po punomoćniku odvjetniku, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23, dalje Tarifa), u vezi s tbr. 46. i 54. Tarife. Priznat je i zatraženi trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 73,45 EUR i te presude zbog ogluhe u iznosu od 73,45 EUR. Dakle, tuženiku je valjalo naložiti da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 396,90 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

7. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu 24. kolovoza 2026.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Vladimiru Slunjskom, odvjetniku u OD Grgić & partneri, Pisarnica Varaždin

2. Tuženiku IK, [adresa]