Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-69/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović kao predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Bojani Skenderović kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici iz Bjelovara, protiv tuženika ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, uz sudjelovanje mlt. KK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po posebnoj skrbnici MK iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, radi razvoda braka, povodom žalbi tužiteljice i tuženika izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-423/2025-39 od 7. svibnja 2026., dana 24. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženika te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-423/2025-39 od 7. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-423/2025-39 od 7. svibnja 2026. kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere.

II. Trošak žalbi tužiteljici i tuženiku se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke presuđeno je da će mlt. KK i mlt. ČK stanovati s ocem i imati prebivalište na njegovoj adresi u [adresa], dok je pod točkom II. izreke određeno da će mlt. KK i mlt. ČK osim u mjesecu srpnju i kolovozu boraviti od petka popodne (po završetku školske i vrtićke smjene) do nedjelje do 19,00 sati sa majkom, od nedjelje od 19,00 sati do srijede popodne s ocem, od srijede popodne (po završetku školske i vrtićke smjene) do petka popodne kod majke i potom od petka popodne (po završetku školske i vrtićke smjene) do nedjelje do 19,00 sati kod oca i tako redom, da će sve vjerske blagdane i državne praznike koji su u Republici Hrvatskoj neradni dani mlt. djeca stranaka provoditi naizmjence sa svakim roditeljem te da će u neparnim godinama prvu polovicu mjeseca srpnja i kolovoza mlt. djeca stranaka boraviti neprekidno kod majke, a drugu polovicu mjeseca srpnja i kolovoza neprekidno kod oca, dok će u parnim godinama mlt. djeca stranaka boraviti neprekidno kod oca prvu polovicu srpnja i kolovoza, a kod majke neprekidno drugu polovicu mjeseca srpnja i kolovoza na način da će roditelj koji preuzima djecu na prvi dan termina u kojem će djeca boraviti sa njim po istu doći na adresu drugog roditelja i preuzeti ih u 10,00 sati. Ujedno je pod točkom III. izreke presude određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Rješenjem istog suda odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere sadržaja kako je to naznačeno u izreci.

2. Navedenu presudu i rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija tužiteljica iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu prihvati, preinači presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice kao i prijedlog za donošenje privremene mjere uz naknadu troškova tužiteljici.

3. U odnosu na točku III. izreke presude pravodobno podnesenom žalbom istu pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud dosudi troškove parničnog postupka tuženiku na teret tužiteljice.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženik navodi da se sa žalbom tužiteljice nikako ne slaže, niti da je ista od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, pa predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

5. U odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica smatra da su neosnovani njegovi navodi kako je tužiteljica svojim postupanjem prouzročila parnične troškove, a kako smatra da je odluka o troškovima nezakonita te ponavlja da nije bilo mjesta odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, predlaže žalbu tuženiku odbiti kao neosnovanu.

6. Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.

7. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva a obzirom da je ranijom presudom u ovom postupku prvostupanjski sud razveo brak stranaka, odredio da će oba roditelja zajednički obavljati roditeljsku skrb, da će djeca stanovati i imati prebivalište na adresi oca i odredio održavanje osobnih odnosa te odlučio o uzdržavanju mlt. djece, troškovima postupka i o predloženoj privremenoj mjeri od strane tužiteljice, a stranke nisu izjavile žalbu u odnosu na dio presude u kojem je odlučeno o razvodu braka stranaka, zajedničkoj roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, dok je po žalbi tužiteljice presuda ukinuta u dijelu koji se odnosi na odluku o stanovanju mlt. djece, osobnim odnosima i troškovima postupka, kao i u dijelu u kojem je predložena privremena mjera od strane tužiteljice, prvostupanjski sud je postupajući sukladno uputi ovoga suda zatražio od Hrvatskog zavoda za socijalni rad PU Bjelovar (dalje: Zavoda) i posebne skrbnice mlt. djece stranaka dopune danih mišljenja.

8. Stoga pozivajući se na odredbe čl. 360. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ) te Pravilnika o načinu pribavljanja mišljenja djeteta ("Narodne novine" broj: 123/25) kao i sukladno mišljenju Zavoda, a u svezi s čl. 3. i 18. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine – Međunarodni ugovori broj: 12/93 i 20/97), te uvažavajući mišljenje posebnog skrbnika a i mišljenje mlt. djece stranaka, sud je prihvatio kao najbolje rješenje da mlt. djeca stranaka kao i do sada i nadalje podjednako vremena borave i s majkom i s ocem, jer su na to već stvorila naviku, odnosno to je postala njihova životna rutina, vole to i izrazila su želju da se to nastavi, odnosno da se postojeće stanje ne mijenja. Isto tako sud ukazuje da je prilikom navedene odluke vodio računa i o tome da je takav način života stranaka s mlt. djecom nakon njihova razlaza na zadovoljavajući način funkcionirao i bez odluke suda te se je to na istovjetan način nastavilo i tijekom ovog postupka sve do danas, da je takav način života od strane tužiteljice i tuženika kao roditelja, neovisno o njihovom razlazu i disponiranju tijekom postupka, čitavo to vrijeme gotovo u cijelosti uspješno provođen te nije uzrokovao nikakvu štetu na kvaliteti življenja mlt. djece stranaka jer ih zasada nije dodatno opteretio ili umanjio rezultate koje je mlt. KK ostvario u školi tj. nije promijenio ponašanje mlt. ČK u vrtiću. Stoga sud smatra da je u interesu i za dobrobit mlt. djece strana da se odluka u ovom predmetu donese shodno tome tj. da se za sada ne zadire u odnos koji, unatoč različitim ocjenama stranaka tijekom postupka, funkcionira na način koji zadovoljava interese mlt. djece a posredno i samih stranaka kao roditelja.

9. Osim toga, prvostupanjski sud je stava, pozivajući se na odredbu čl. 96. st. 2. ObZ- a, a obzirom na stavove stranaka u pogledu budućeg prebivališta njihove mlt. djece, da ista i dalje trebaju ostati prijavljena na adresi oca tj. da će zadržati postojeće prebivalište, odnosno odredio da će stanovati kod oca jer ne smatra da postoji potreba da se postojeće prebivalište sada mijenja samo u formalnom smislu, s obrazloženjem da to u stvarnom smislu nije odlučno jer će djeca boraviti gotovo u jednakom vremenu kod oba roditelja. Osim toga sud napominje da je tužiteljica nakon razlaza stranaka već u dva navrata promijenila mjesto stanovanja pa smatra da i u praktičnom smislu ima prednost to da se djeci zadrži postojeće mjesto stanovanja jer u tom slučaju neće biti potrebe za promjenama upisa u odgovarajućim evidencijama, osobnim dokumentima ili u pogledu toga kojoj školi ili vrtiću djeca teritorijalno pripadaju prema mjestu stanovanja.

10. U odnosu na odluku o ostvarenju osobnih odnosa prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 95. i 119. ObZ-a, prvenstveno imajući u vidu da su osobni odnosi primjereni konkretnim okolnostima i imajući u vidu dob djece kao i udaljenost između roditelja, a i na tragu jasno izražene želje mlt. djece, prijedloga nadležnog Zavoda i posebne skrbnice mlt. djece, a obzirom na iskazanu suglasnost stranaka i spremnost da djeca imaju kontakte sa oba roditelja osim onog nužnog, nije ulazio u podrobnije definiranje načina osobnih odnosa u pogledu preuzimanja i vraćanja djece te lokacija održavanja susreta kao i kontakata preko komunikacijskih uređaja i aplikativnih platformi jer je obzirom na sve utvrđeno tijekom postupka smatrao da će stranke to sporazumno riješiti, ovisno o okolnostima konkretnih situacija. Nadalje imajući u vidu navode stranaka koji upiru na postojanje kaznenih postupaka protiv istih sud ukazuje da je isto primio na znanje no odluku kao u izreci donio je ne samo zbog toga što u Republici Hrvatskoj vrijedi presumpcija nevinosti iz čl. 28. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) već i zbog toga što je život stranaka i njihove mlt. djece nakon razlaza pokazao da za to postoje pretpostavke jer postupanja stranaka kao roditelja u odnosu na njihovu mlt. djecu tijekom proteklog vremena nisu se pokazala onakvim za kakve ih se tereti u tim postupcima. Pojašnjava da to što se vode kazneni postupci koji su pokrenuti na osnovu međusobnog prijavljivanja stranaka po ocjeni suda, za sada nije od utjecaja na mogućnost da se odluči drugačije, ali da to neće predstavljati zapreku da se u budućnosti, ovisno o ponašanju stranaka ili ishodima kaznenih postupka, odluči drugačije.

11. Kako je ranijom odlukom u ovom predmetu koja je postala pravomoćna sud odlučio o uzdržavanju mlt. djece sud ponavlja da takvu odluku i nadalje smatra sukladno interesu i dobrobiti istih te slijedom toga u ponovljenom postupku nije donio novu odluku o uzdržavanju. Osim toga iz naprijed navedenih razloga o tome kako u konkretnom slučaju funkcioniraju stanovanje i osobni odnosi sud je ponovno odbio prijedlog za određivanje privremene mjere a posebice iz toga što su stranke prije i tijekom ovog postupka u stvarnosti ipak postigle dogovor oko svih bitnih pitanja koja se, doduše na drugačiji način, predlažu u privremenoj mjeri.

12. Cijeneći ishod ovog postupka i sve okolnosti ovog spora tj. konkretnog slučaja u kojem je odluka o spornom dijelu (o stanovanju i osobnim odnosima) ishod zatečene situacije koju su ranije svojim postupanjem stvorile i tijekom postupka provodile stranke ili ishod njihova pristanka, sud je na temelju odredbe čl. 366. ObZ-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove cijeneći pritom činjenicu da u pogledu prijedloga za određivanje privremene mjere, koji je u cijelosti odbijen nisu nastali posebni troškovi postupka.

13. U žalbi tužiteljica iznosi da je tuženik nasilna osoba koja je za gotovo čitavo vrijeme trajanja bračne zajednice vršila nasilje nad tužiteljicom u prisutnosti mlt. djece, zbog čega je protiv tuženika u tijeku kazneni postupak zbog sumnje na počinjenje čak 5 kaznenih djela i to kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ-a, kaznenog dijela protiv života i tijela – tjelesna ozljeda iz čl. 117. st. 2. KZ- a, kaznenog djela protiv spolne slobode – bludna radnja iz čl. 153. st. 3. KZ-a i zbog 2 kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ-a, te je prijedlog sankcija za tuženika zatvorska kazna u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci uz napomenu da je u međuvremenu rješenjem Općinskog suda u Bjelovar broj Kovm-45/2025-11 od 3. listopada 2025. optužnica protiv tuženika potvrđena te je kazneni postupak u tijeku. Stoga smatra da nije bilo mjesta odluci da djeca i nadalje žive s ocem nasilnikom, a ne s majkom jer mlt. djeca neće odlaskom tuženika na izdržavanje zatvorske kazne moći stanovati na adresi tuženika pa da je sud trebao odrediti kako će nakon razvoda braka mlt. djeca imati i prijavljeno prebivalište kod majke. Osim toga ista smatra da način održavanja osobnih odnosa djece i stranaka određeni u točki II. izreke presude nije u interesu mlt. djece jer ista na način na koji su određeni osobni odnosi nemaju stabilnost mjesta obzirom da je faktično određeno da polovicu tjedna djeca borave kod oca a drugu kod majke. Tvrdi da su ista premale kronološke dobi da bi se na ovaj način mogla "prebacivati" a da im to ne bi stvaralo poteškoće pa uslijed navedenog isti ne znaju gdje su im potrebni predmeti, školski pribor, knjige, bilježnice, odjeća, obuća i slično. Dodatno se ukazuje kako između stranaka nije moguće uspostaviti nikakvu komunikaciju pa uslijed toga i onu koja se odnosi na mlt. djecu i to iz razloga jer tuženik ima mjeru zabrane približavanja i uspostavljanja kontakta s tužiteljicom. Ukazuje kako je nadležni Zavod ostao kod mišljenja da djeca podjednako borave kod svakog od roditelja međutim da je to mišljenje samo pomoćno sredstvo sudu putem kojeg dobiva određene informacije ali da ono ne smije biti iznad stava drugostupanjskog suda pa kad se životno i logično analizira što je za djecu najbolje da sud mora donijeti odluku koja je drugačije od onog što je preporuka a ne obvezujući naputak Zavoda. Smatra da se posebna skrbnica nije trebala osloniti isključivo na navode Zavoda a da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada zaključuje da je ista razgovarala s mlt. djecom a kako su ista u trenutku obavljanog razgovora u Zavodu imala sedam, odnosno osam te četiri, odnosno pet godina, tužiteljica smatra da djeca tako niske kronološke dobi ne mogu racionalno iznositi mišljenja te ne mogu znati što je potrebno za njihov uredan psihosocijaln i razvoj i njihovo uredno funkcioniranje. Tužiteljica opetovano ponavlja važnost vođenja kaznenog postupka protiv tuženika i potrebu uređenja osobnih odnosa s mlt. djecom na način kako je to predloženo u prijedlogu za donošenje privremene mjere jer bi takvim načinom održavanja osobnih odnosa djeca imala sigurnost te osjećaj pripadnosti pa da nije bilo uvjeta za odbijanje predložene privremene mjere smatrajući da nije bilo mjesta da sud donese odluku kako svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka.

14. U žalbi tuženik ukazuje da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 366. ObZ -a jer je očito da tužiteljica kroz dva stadija ovog parničnog postupka nije uspjela sa svojim zahtjevima pa je nezakonito odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove. Brani tezu da je na osnovu temeljito obrazložene odluke suda veći dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbijen, odnosno da je sud odredio održavanje osobnih odnosa na drugačiji način nego što je to tražila tužiteljica, a sukladno prijedlogu tuženika i stvarnom održavanju osobnih odnosa te u skladu s aktualnim mjestom stanovanja, pa da je kod odluke o troškovima sud trebao više voditi računa o postupanju stranaka , posebno tužiteljice te primijeniti odredbu čl. 366. st. 1. i 3. ObZ-a u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 156. Zakona o parničnom postupku.

15. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. ObZ-a, obzirom da ni tužiteljica ni tuženik sadržajno uopće ne ukazuju na počinjene ijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena ijedna bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

16. Nadalje u odnosu na odluku s kojim roditeljem će djeca stanovati sukladno odredbi 96. st. 2. ObZ-a ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da mlt. djeca i nadalje ostanu prijavljena na adresi oca tj. da će ista imati mjesto stanovanja kod tuženika, obzirom da ne postoji potreba da se postojeće prebivalište mijenja samo u formalnom smislu. Kako prema mišljenju ovog suda okolnost da dijete ima mjesto stanovanja kod jednog roditelja nije presudna, obzirom da je određeno da će djeca boraviti gotovo u jednakom vremenu kod oba roditelja, a nije zanemariva ni činjenica da je tužiteljica nakon prestanka bračne zajednice već u dva navrata promijenila mjesto stanovanja, u interesu je mlt. djece da zadrže postojeće mjesto stanovanja jer u tom slučaju neće biti potrebe za promjenom u odgovarajućim evidencijama, osobnim dokumentima, a navedena činjenica je važna i kod teritorijalne pripadnosti u svezi upisa i pohađanja škole mlt. djece. Osim toga ukazuje se, a suprotno žalbenim navodima tužiteljice da se nadležni Zavod u svom podnesku od 3. veljače 2026. nije izjašnjavao o prijedlogu tužiteljice da zajednička mlt. djeca stranaka imaju mjesto stanovanja kod majke dok je svoje mišljenje 21. travnja 2026. izrazila samo posebna skrbnica mlt. djece koja se priklonila danom mišljenju navedenog Zavoda.

17. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je sukladno odredbi čl. 95. i 119. ObZ-a presudio da će djeca podjednako vremena boraviti kod svakog od roditelja, obzirom da je u zatraženoj dopuni mišljenja nadležnog Zavoda i posebne skrbnice, a cijeneći spremnost djece da imaju kontakte sa oba roditelja te da su i do sada podjednako boravila i sa majkom i sa ocem te su se na takav način navikla, te je to postala njihova životna rutina pa su izrazila želju da se to nastavi odnosno da se postojeće stanje ne mijenja, izražen stav da djeca ne mijenjaju način održavanja osobnih odnosa s roditeljima te podjednako vremena provode kod svakog od roditelja, dok iz provedenih dokaza proizlazi da takav način održavanja osobnih odnosa nije uzrokovao nikakvu štetu, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, na kvalitetu življenja mlt. djece stranaka jer to nije dodatno opteretilo ni umanjilo rezultate koje je mlt. KK ostvario u školi, niti je takav način ostvarivanja odnosa promijenilo ponašanje mlt. ČK u vrtiću. Stoga ovaj sud smatra da je u interesu i na dobrobit mlt. djece stranaka da se način funkcioniranja osobnih odnosa roditelja s mlt. djecom odvija kako je to i do sada funkcioniralo a posebno jer su djeca iznosila zadovoljstvo tako uređenim osobnim odnosima s roditeljima.

18. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da je sud pogrešno utvrdio da je posebna skrbnica razgovarala s mlt. djecom valja istači da iz stanja spisa proizlazi da su mlt. djeca razgovarala s posebnom skrbnicom 6. lipnja 2025. u Centru za posebno skrbništvo Podružnice Virovitica u pratnji tuženika te ponovno nakon toga u nadležnom Zavodu krajem 2025. od strane stručnih radnika Područnog ureda.

19. Kako prema stanju spisa proizlazi da sud svoju odluku o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djece s roditeljima nije temeljio isključivo na mišljenju mlt. djece već istu temelji i na stručnom mišljenju Zavoda, posebne skrbnice djece te iskaza stranaka iz kojeg je pravilno izveo zaključak da je za dobrobit i najbolje rješenje za mlt. djecu da kao i do sada i nadalje podjednako borave i sa ocem i sa majkom obzirom da je to primjereno konkretnim okolnostima a imajući u vid dob djece kao i udaljenost između mjesta stanovanja roditelja, taj žalbeni navod ukazuje se nevažnim za ocjenu zakonitosti navedene odluke.

20. Nadalje u odnosu na tvrdnje tužiteljice da je tuženik nasilna osoba koja je čitavo vrijeme trajanja bračne zajednice vršila nasilje nad tužiteljicom u prisutnosti mlt. djece te je u tijeku kazneni postupak radi počinjenja pet kaznenih djela, obzirom je potvrđena optužnica 3. listopada 2025. te predložena zatvorska kazna u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, valja istači da ovaj sud pravilnim prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da ta okolnost obzirom da postupanje tuženika kao roditelja nije od odlučujućeg utjecaja na mogućnost da se zbog te činjenice odluči drukčije u odnosu na naprijed navedeno obzirom da je i u odnosu na tužiteljicu potvrđena optužnica zbog tri kaznena djela iz čl. 179.a KZ-a i dva kaznena djela iz čl. 177. st. 2. u vezi st. 1. KZ-a te je u odnosu na istu također djelomično predložena bezuvjetna kazna zatvora, pa će se te okolnosti cijeniti u budućnosti, ukoliko će biti potrebe promijeniti odluku suda koja je donesena u ovom postupku.

21. Kako ovaj sud smatra da je i u odnosu na odluku o troškovima postupka pravilno primijenjeno materijalno pravo jer je sukladno odredbi čl. 366. st. 1. ZPP-a o troškovima postupka sud odlučio slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, svi žalbeni navodi i tužiteljice i tuženika ukazuju se neosnovanim.

22. Iz gore navedenih razloga neosnovani su i žalbeni navodi tužiteljice kojom pobija rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prijedlog za donošenjem privremene mjere kako je to precizirano u izreci a kojom ista traži da mlt. djeca žive s njom te da tuženik ostvaruje osobne odnose svaki drugi vikend, polovicu svih zimskih i ljetnih praznika, svaki drugi vjerski i državni blagdan i praznik te svaki utorak.

23. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe tužiteljice i tuženika potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi čl. 346. ObZ-a valjalo je odbiti žalbu tužiteljice u odnosu na pobijano rješenje.

24. Trošak žalbe tužiteljici i tuženiku se ne dosuđuju jer isti nisu uspjeli u žalbenom postupku.

U Varaždinu 24. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović