REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. Povrv-574/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Info financije d.o.o. Zagreb, Ulica Dragojla Kušlana 27, OIB 52022283876, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Panić Šušteršić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika LETA-ROL d.o.o. Radoboj, Radoboj 59, OIB 92137961004, radi isplate, bez održavanja glavne rasprave, 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I) U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javne bilježnice Martine Majcen iz Krapine , poslovni broj: Ovrv-9294/2025 od 29.12.2025. godine kojim je naloženo tuženiku LETA-ROL d.o.o., OIB: 92137961004, RADOBOJ 59, Radoboj isplatiti tužitelju Info financije d.o.o., OIB: 52022283876, ULICA DRAGOJLA KUŠLANA 27, 10123 Zagreb iznos od 244,38 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku od dana 27. siječnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 87,50 eura uvećanom za zatezne kamate koje teku od 29. prosinca 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku LETA-ROL d.o.o., OIB: 92137961004, RADOBOJ 59 isplatiti tužitelju Info financije d.o.o., OIB: 52022283876, ULICA DRAGOJLA KUŠLANA 27, 10123 Zagreb iznos od 40,00 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 27.01.2024. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.”

III) Nalaže se tuženiku LETA-ROL d.o.o., OIB: 92137961004, RADOBOJ 59 naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju Info financije d.o.o., OIB: 52022283876, ULICA DRAGOJLA KUŠLANA 27, 10123 Zagreb u iznosu od 75,77 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke počev od 24. kolovoza 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, zatražio određivanje ovrhe protiv tuženika, kao ovršenika, u postupku pred javnim bilježnikom, a uz prijedlog je dostavio vjerodostojnu ispravu, račun br 000000129/01/01. na kojem zasniva utuženo potraživanje (list 13 spisa).

2. Protiv rješenja o ovrsi koju je odredio javni bilježnik (ovršenik) tuženik je po prokuristu izjavio prigovor u kojem je navedeno rješenje osporio u cijelosti ističući kako je između stranaka postojao usmeni dogovor prema kojem je za predmetnu uslugu ugovorena cijena u iznosu od 391,00 eur, s uključenim porezom na dodanu vrijednost. Pojašnjava da je tužitelj protivno tom dogovoru samovoljno povećao cijenu usluge na 439,89 eur. Nadalje, ističe da je prije sklapanja posla komunicirao s tužiteljem, kojom prilikom mu je rečeno da tužitelj nije u sustavu PDV-a te da račun može biti plaćen u dva obroka. Sukladno tome, prvi račun u iznosu od 39,10 eur je plaćen. Međutim, prilikom izdavanja drugog računa koji je trebao iznositi 195,50 eur s uključenim PDV- om, tužitelj je ispostavio račun na iznos od 244,38 eu jer je tužitelj ušao u sustav PDV- a. Tuženik zato smatra da je oštećen, iako ne spori da je dužan platiti dio računa za isporučenu uslugu.

3. Postupajući po prigovoru tuženika, Općinski sud u Zlataru rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te se oglasio stvarno nenadležnim. Po pravomoćnosti navedenog rješenja, poslovni broj Povrv-53/2026 od 25. ožujka 2026., spis je upućen naslovnom sudu na postupanje.

4. Podneskom od 19. ožujka 2026. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika, u bitnome navodeći je za sklapanje valjanog ugovora važna izjava ponuđenika da prihvaća ponudu te da ponuda sadrži sve bitne sastojke ugovora. Vezano uz navedeno, tužitelj pojašnjava da su stranke telefonskim putem uspostavile kontakt 21. studenoga 2023. te je tužitelj tom prilikom uputio ponudu tuženiku koju je tuženik prihvatio. Navodi da je prema odredbi čl. 252. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.: dalje ZOO) ugovor sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu, što se u konkretnom slučaju dogodilo.

5. Tužitelj pored istaknutog tužbenog zahtjeva potražuje u skladu s odredbom čl. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ br. 108/12., 144/12., 81/33., 112/13., 121/13., 78/15., 71/15., 114/22., dalje: ZFPPN) iznos od 40,00 EUR na ime posebne naknade za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze u poslovnim transakcijama.

6. U dokaznom postupku sud je na temelju odredbe čl. 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91.,191/92.,112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,

2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 7/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23. i 146/25: dalje ZPP) dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako pročitao i cijenio isprave koje priležu spisu i to: račun broj: 000000129/01/01, transkript audio snimke i sudsku praksu koja se odnosi na analognu pravnu situaciju (list 26-104 spisa).

7. Predmet spora je novčana tražbina u iznosu od 244,38 eur koju tužitelj ima prema tuženiku po ispostavljenom računu u obvezno-pravnom odnosu, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća naznačenog na računu pa do isplate.

8. Tuženik ne osporava postojanje poslovnog odnosa između stranaka niti vjerodostojnost pisanih isprava koje je tužitelj dostavio u spis, ali spori visinu utuženog potraživanja koja, prema njegovim navodima, ne odgovara usmenom dogovoru između stranaka.

9. Vrijednost predmeta spora je 244,38 eur što ga svrstava u postupke male vrijednosti koji se, u pravilu, provode kao pisani postupci. Sud napominje da u sporovima male vrijednosti iznimno, održava ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog (čl. 461. a. ZPP-a).

10. Sud ističe da je u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, u smislu odredbe čl. 461.a. st. 4. ZPP-a ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, a protiv kojeg rješenja nije dopuštena posebna žalba. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da je sud slobodan u postupanju, da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja te da ima pravo diskrecijske ocjene.

11. Obzirom na navedene posebnosti maličnih postupaka, sud je rješenjem od 23. srpnja 2026. upozorio stranke da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak te da će održati ročište ako to bude smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Stranke su upozorene da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

12. U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je, nadalje dužan najkasnije u roku od 15 (petnaest) dana od primitka tužiteljevog podneska iz odredbe čl. 461.a st. 6. ZPP-a iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, što u konkretnom slučaju tuženik nije učinio.

13. Sud naglašava da stranke nisu predložile održavanje ročišta (usmenu raspravu) te iz priloženih pisanih isprava proizlazi osnovanost tužiteljevog potraživanja. Kako su stranke imale priliku iznijeti svoje tvrdnje o činjenicama i priložiti odgovarajuće dokaze u pisanom postupku te su propisno upozorene na moguće posljedice koje proizlaze iz pasivnosti, sud je zaštitio pravo stranaka na pravično suđenje u smislu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pročišćeni tekst MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10: dalje Konvencija).

14. Iako, odredba čl. 6. Konvencije izričito navodi pravo na javnu, raspravu kao usmenu raspravu, to pravo se može ograničiti samo u iznimnim situacijama ako su sva jamstva prava na pristup sudu zadovoljena. Pojam iznimne situacije nije definiran Konvencijom, pa o tome odlučuje sud u svakom pojedinačnom slučaju. Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP), kroz svoje odluke pojasnio je da se izostanak održavanja usmene rasprave može opravdati načelom ekonomičnosti i potrebom učinkovitosti pravosudnog sustava (V: ESLJP, Pönkä v. Estonia, zahtjev broj 64160/11, presuda od 8. studenoga 2016.).

15. U ovom predmetu nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu koji u naravi predstavlja ugovor o djelu iz odredbe čl. 590. ZOO)-a što sud utvrđuje iz prirode usluge koju je tužitelj izvršio za tuženika.

16. Ugovor o djelu je ugovor kojim se jedna strana (izvođač) obvezuje obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada (u predmetnom slučaju radi se o marketinškim uslugama), a druga strana (naručitelj) obvezuje se platiti mu za to naknadu. Bitni sastojci ovog ugovora su djelo i naknada.

17. U ovom sporu male vrijednosti sud utvrđuje da je poslovni odnos između stranaka uspostavljen prihvaćanjem ponude, što tuženik ne osporava, kao što ne osporava ni izvršenje ugovorene usluge.

18. Odlučna činjenica u ovom sporu je da tuženik nije dokazao da bi pravovremeno i argumentirano prigovorio izvršenoj usluzi. S tim u vezi valja istaknuti da je odredbom čl. 604. ZOO-a propisano da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen. Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju.

19. U ovom predmetu teret dokaza o navedenim odstupanjima od ugovora odnosno eventualnog nepridržavanja ugovorenih uvjeta, leži na tuženiku. Kako tuženik nije dokazao da je eventualnim odstupanjima od ugovora prigovorio te nije dokazao da je račun osporio i vratio tužitelju, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan, kako u osnovi, tako i u visini, pa je u cijelosti održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju po ovrsi javnog bilježnika (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

20. U skladu s odredbom čl. 9. ZOO-a svaki sudionik obvezno-pravnog odnosa dužan je ispuniti preuzetu obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Radi se o jednom od osnovnih načela obveznih odnosa iz kojeg izvire ovlaštenje strane koja je bila vjerna ugovoru, da od druge strane tužbom zahtijeva prisilno ispunjenje obveze.

21. Prema odredbi čl. 29. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zateznu kamatu. Kako tuženik nije podmirio utuženi iznos po nespornom datumu dospijeća računa, tužitelju pripadaju i zatezne kamate tekuće na iznos glavnice od dolaska tuženika u zakašnjenje s plaćanjem pa do isplate, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a. Radi se o trgovačkom ugovoru.

22. Tužitelj je odbijen za iznos od 40,00 eur koji potražuje na temelju odredbe čl. 13. st. 1. ZFPPN. Naime, navedeni zahtjev nije sadržan u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, niti je o njemu odlučeno platnim nalogom sadržanom u rješenju o ovrsi javnog bilježnika. Budući da se u ovom postupku odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi i zahtjevu o kojem je tim rješenjem odlučeno, tužbeni zahtjev je u tom dijelu odbijen.

23. Ovaj sud dodatno pojašnjava da tužitelj nije dokazao na koji je način navedena posebna naknada konkretizirana kao samostalna novčana obveza. Sama okolnost da navedeno pravo može nastati na temelju zakona ne oslobađa tužitelja obveze da u postupku dokaže postojanje i dospijeće konkretne tražbine koju potražuje, Dužniku mora biti omogućeno da navedenu obvezu evidentira u svojim poslovnim knjigama, a isto tako vjerovnik je tu tražbinu dužan evidentirati u svojim poslovnim knjigama kao svoje potraživanje prema dužniku, a što u ovom postupku nije dokazao da je učinio.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a, Budući da je tužitelj uspio u parnici, ima pravo na naknadu parničnog troška.

25. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

26. Tužitelju je priznat trošak sastava obrazloženog podneska (Tbr.8.1.Tarife) u iznosu od 50,00 eur, što uvećano za PDV 25 %, iznosi 62,50 eurr. Kad se tome pridoda sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 eur, dosuđeni trošak iznosi 75,77 eur.

27. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelju su priznate zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 24. kolovoza 2026. kao dana donošenja presude, pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a)

28. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci

Zagreb, 24. kolovoza 2026.

S U D A C

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP-a).