Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-185/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća Gorana Miličevića i Ivice Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JO, zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. vezi sa člankom 228. stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12,56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i okrivljenika podnesene putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: K-32/2024 od 21. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana, 24. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i okrivljenika JO, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: K-32/2024 od 21. veljače 2025., okrivljeni JO, proglašen je krivim zbog kaznenih djela protiv imovine i to opisano pod točkama 2, 3. i 6., presude - krađa iz članka 228. stavka 1. KZ/11, u svezi člankom 52. KZ/11, pod točkom 1. presude - teška krađa iz članka 229. stavka 1. točke 1., u vezi sa člankom 228. stavkom 1. KZ/11, pod točkom 4. presude - krađa iz članka 228. stavka 1. KZ/11, i pod točkom 5. presude - krađa iz članka 228. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. KZ/11, te mu je za kazneno djelo opisano pod točkom 1. presude, iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi člankom 228. stavkom 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za produljeno kazneno djelo opisano pod točkama 2, 3. i 6. presude, temeljem članka 228. stavka 1. KZ/11, u svezi člankom 52. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo opisano pod točkom 4. presude iz članka 228. stavka 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, za kazneno djelo opisano pod točkom 5. presude iz članka 228. stavka 3. u vezi stavkom 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, da bi ga potom temeljem članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

1.1.Temeljem članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od dana uhićenja 03. listopada 2023. do 3. travnja 2024.

1.2. Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenice JOD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u iznosu od 150,00 eura, te je naloženo okrivljeniku da u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude oštećenici naknadi štetu u navedenom iznosu.

1.3. Temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08, prihvaća se imovinskopravni zahtjev oštećenika ĐO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u iznosu od 4.000,00 eura, te je naloženo okrivljeniku da u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude oštećeniku naknadi štetu u navedenom iznosu.

1.4. Temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08, djelomično je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenika SO u iznosu od 6,14 eura, te je naloženo okrivljeniku da u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude oštećeniku naknadi štetu u navedenom iznosu, dok je u preostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen da isti može ostvarivati u parničnom postupku.

1.5. Temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08, prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenika ZO u iznosu od 200,00 eura, te je naloženo okrivljeniku da u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude oštećeniku naknadi štetu u navedenom iznosu.

1.6. Temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08, prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenika HO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u iznosu od 700,00 kuna protuvrijednosti 91,92 eura, te je naloženo okrivljeniku da u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude oštećeniku naknadi štetu u navedenom iznosu

1.7. Temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08, prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenika NO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u iznosu od 11.500,29 eura, te je naloženo okrivljeniku da u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude oštećeniku naknadi štetu u navedenom iznosu.

1.8. Temeljem članka 158. stavka 2. ZKP/08 prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenika FO (OIB [osobni identifikacijski broj]) u iznosu od 330 ,00 eura, te je naloženo okrivljeniku da u roku 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude oštećeniku naknadi štetu u navedenom iznosu.

1.9. Temeljem članka 148. stavka 6. ZKP/08, okrivljenik je oslobađen obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv presude žabu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog odluke o kazni.

3. Protiv presude žabu je podnio okrivljeni JO, putem branitelja Lovre Vitlova, odvjetnika iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno preinači pobijanu presudu i okrivljenika oslobodi o d optužbe.

4. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zadru podnio je okrivljenik i predložio da se ista odbije, kao neosnovana.

5. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

6. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika.

7. Državni odvjetnik u žalbi ističe kako se visinom izrečene kazne zatvora okrivljenom, ne može ostvariti kako svrha specijalne, tako niti svrha generalne prevencije .

8. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje (izravna namjera), pogibeljnosti djela i osobi okrivljenika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu okrivljenikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.

9. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, izrečena kazna zatvora, nije preblaga, a niti prestroga za predmetna kaznena djela, te će se sa njome, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjen ih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

10. Uzevši u obzir prethodno izneseno, neosnovane je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, jer je izrečena kazna u svemu adekvatna utvrđenim otegotnim okolnostima.

U odnosu na žalbu okrivljenika.

11. Nije osnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, izreka pobijane presude je jasna, određena i razumljiva, te sadrži sve odlučne činjenice koje predstavljaju zakonska obilježja kaznenih djela za koja je okrivljenik proglašen krivim. Između izreke i obrazloženja nema proturječja, a obrazloženje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je naveo koje je dokaze proveo, iznio njihov sadržaj u bitnim dijelovima, ocijenio vjerodostojnost iskaza oštećenika i obrane okrivljenika, te obrazložio zbog čega prihvaća jednu, a ne prihvaća drugu verziju događaja. Okolnost da obrana ne prihvaća zaključke prvostupanjskog suda o dokaznoj vrijednosti pojedinih dokaza ne predstavlja bitnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, već se u biti odnosi na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i ocjenu dokaza. Neosnovan je i navod o navodnoj proturječnosti između sadržaja isprava i zapisnika i razloga presude. Prvostupanjski sud je sadržaj odlučnih dokaza pravilno prenio i na temelju njih izveo zaključke koji nisu u suprotnosti s njihovim stvarnim sadržajem.

11.1. Okrivljeni u žalbi ponavlja tvrdnju da je njegovo priznanje pred policijskim službenicima nezakonito i nevjerodostojno, jer je dano pod pritiskom i prijetnjama policijskih službenika, te bez odgovarajućeg ostvarivanja prava na branitelja. Takvi žalbeni navodi nisu osnovani. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je pitanje zakonitosti zapisnika o ispitivanju okrivljenika pred redarstvenim vlastima već bilo predmet posebnog odlučivanja.

12. Prvostupanjski sud je rješenjem, poslovni broj 81 Kov-595/2023. od 14. prosinca 2023. odbio prijedlog obrane za izdvajanje tog zapisnika kao nezakonitog dokaza, a navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Kž- 3/2024 od 9. siječnja 2024. Prema tome, žalbeni navodi kojima se ponovno problematizira zakonitost istog dokaznog izvora, a da se ne iznose nove pravno relevantne okolnosti koje bi dovele u pitanje pravomoćnu odluku o zakonitosti dokaza, ne dovode u pitanje pravilnost pobijane presude.

13. Osim toga, iz sadržaja pobijane presude jasno proizlazi da prvostupanjski sud svoju odluku nije temeljio isključivo na sadržaju policijskog ispitivanja okrivljenika, već je taj dokaz cijenio u vezi s ostalim izvedenim dokazima. Pri tome valja posebno istaknuti da je okrivljenik prilikom ispitivanja pred policijskim službenicima iznio niz vrlo konkretnih podataka o svakom pojedinom događaju. Tako je opisao način na koji je ušao u kuću u [adresa], uključujući okolnost da je pronašao ključ i njime otvorio vrata, mjesto gdje se nalazio novac i iznos od 150,00 eura. U odnosu na događaj u Jasenicama naveo je da je ušao u kuću i iz spavaće sobe uzeo 4.000,00 eura. U odnosu na događaj u Selinama opisao je ulazak u dva apartmana, te otuđenje novca i čeških kruna. Za događaj u Kaštel Žagarskom opisao je način svladavanja prepreke na prozoru, ulazak u kuću, te otuđenje novca i dva zlatna lančića. U odnosu na događaj u Ljupču naveo je da je u prizemlju uzeo 2.000,00 eura, a potom pronašao ključ zaključane sobe na katu i iz nje uzeo dodatni novac. Za događaj u Škabrnji naveo je da su vrata bila otvorena, te da je ušao u kuću i uzeo novac. Takve pojedinosti nisu samo općenite okolnosti koje bi se mogle zaključiti iz same činjenice da su krađe prijavljene, već se odnose na konkretne okolnosti pojedinih mjesta događaja i načina počinjenja.

14. Suprotno žalbi, prvostupanjski sud nije izveo zaključak o krivnji samo na temelju priznanja okrivljenika pred policijom. Naprotiv, to je priznanje ocijenio zajedno s iskazima oštećenika, zapisnicima o očevidima, podacima o boravku okrivljenika na slobodi, podacima o prelasku državne granice, kao i ostalim dokazima. Iskazi oštećenika u bitnim se dijelovima podudaraju s onim što je okrivljenik prethodno naveo u svojoj obrani. Tako iskazi oštećenika potvrđuju mjesta događaja, način ulaska u njihove kuće i apartmane, položaj i način držanja otuđenog novca , te iznose koji su otuđeni. Zapisnici o očevidima dodatno potvrđuju okolnosti pretraživanja pojedinih prostorija, položaj novčanika i druge tragove zatečene na mjestu događaja.

15. Stoga prvostupanjski sud osnovano zaključuje da podudarnost između pojedinosti koje je naveo okrivljenik i činjenica utvrđenih drugim dokazima predstavlja ju značajnu potvrdu vjerodostojnosti njegove prve obrane. Pritom nije od odlučnog značaja što okrivljenika niti jedan oštećenik nije neposredno identificirao kao počinitelja. Kaznena odgovornost može se dokazivati različitim dokaznim sredstvima, a zakon ne zahtijeva da počinitelj mora biti neposredno opažen od strane svjedoka. Upravo suprotno, u predmetu u kojem je počinitelj ulazio u kuće i otuđivao predmete u odsutnosti njihovih vlasnika, razumljivo je da neposrednog svjedoka samog čina najčešće nema.

16. Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio i naknadnu obranu okrivljenika kojom je u cijelosti porekao počinjenje kaznenih djela. Naime, obrana okrivljenika tijekom postupka nije bila konzistentna. Prilikom prvog ispitivanja nakon podnošenja optužnice okrivljenik je tvrdio da djela iz 2023. godine nije mogao počiniti jer je bio u Valpovu sa sestrom i to od petka do ponedjeljka, dok je za događaj iz 2018. godine naveo da je tada otišao u Srbiju i ondje izdržavao kaznu zatvora. Na raspravi je, međutim, naveo da misli da je u vrijeme počinjenja djela iz 2023. godine bio u Zatvoru u Šibeniku ili da je bio izašao iz zatvora, dok je za događaj iz 2018. godine naveo da misli da je tada bio u Zatvoru u Zadru. Takve različite tvrdnje pravilno je prvostupanjski sud doveo u vezu s objektivnim podacima iz spisa. Iz očitovanja Zatvora u Šibeniku proizlazi da je okrivljenik u tom zatvoru boravio do 4. kolovoza 2023., dok su predmetna kaznena djela iz 2023. godine počinjena nakon toga, 9. kolovoza te 28. i 29. rujna 2023.

17. Nadalje, iz podataka o prelasku državne granice proizlazi da je evidentiran ulazak okrivljenika iz Republike Srbije u Republiku Hrvatsku 2. listopada 2019., bez evidentiranog izlaska, dok je posebno značajno da je okrivljenik 9. kolovoza 2018. osobno pristupio u Policijsku postaju Obrovac radi prijave krađe osobne iskaznice, potom 14. kolovoza 2018. podnio zahtjev za izdavanje nove osobne iskaznice, a istu preuzeo 17. kolovoza 2018. Navedene objektivne okolnosti u cijelosti pobijaju njegovu tvrdnju da se 13. kolovoza 2018. nalazio u Srbiji. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da naknadne obrane okrivljenika nisu vjerodostojne.

18. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje okrivljenik također ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjski sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08. stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor, žalba neosnovana.

19. Nije osnovana ni žalba zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona o odmjeravanju kazne, te je pri tome ocijenio sve okolnosti relevantne za izbor vrste i mjere kazne. Kao osobito otegotnu okolnost osnovano je cijenio višestruku raniju osuđivanost okrivljenika za istovrsna kaznena djela, pri čemu su mu ranije izricane i bezuvjetne kazne zatvora. Takva prethodna osuđivanost pokazuje da ranije izrečene kaznenopravne sankcije nisu ostvarile svrhu kažnjavanja u odnosu na okrivljenika, odnosno nisu ga odvratile od ponovnog počinjenja istovrsnih kaznenih djela.

20. Osnovano je prvostupanjski sud kao otegotno cijenio i broj kaznenih djela, način njihova počinjenja, te ukupnu imovinsku štetu nanesenu većem broju oštećenika. Pri tome nisu utvrđene olakotne okolnosti takvog značaja koje bi opravdavale izricanje blaže kazne. Pojedinačno utvrđene kazne zatvora, kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, s obzirom na broj i prirodu kaznenih djela, način njihova počinjenja, visinu pribavljene imovinske koristi i raniju višestruku istovrsnu osuđivanost, nisu prestroge. Naprotiv, ovako odmjerena kazna primjerena je stupnju krivnje okrivljenika i težini počinjenih kaznenih djela, te je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

21. Nisu osnovani niti žalbeni navodi prema kojima je prvostupanjski sud sve oštećenike trebao uputiti da svoje imovinskopravne zahtjeve ostvaruju u parničnom postupku.

22. Prema članku 158. stavku 2. ZKP/08, u presudi kojom okrivljenika proglašava krivim sud može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili djelomično, a oštećenika će uputiti u parnicu samo ako podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za potpuno ili djelomično presuđenje. U konkretnom slučaju takva pouzdana osnova postoji. Oštećenici su neposredno i okolnosno iskazivali o iznosima novca koji su se nalazili u njihovim kućama, mjestu na kojem su novac držali i okolnostima u kojima su utvrdili da je novac otuđen. Njihovi iskazi u bitnim su dijelovima potvrđeni zapisnicima o očevidima, a u značajnoj mjeri podudaraju se i s ranijom obranom okrivljenika.

23. Stoga činjenica da pojedini oštećenici nisu imali račune ili druge materijalne dokaze kojima bi dokazivali posjedovanje svakog pojedinog novčanog iznosa ne znači da ne postoji pouzdana dokazna osnova za odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu. Naprotiv, u kaznenom postupku dopušteno je postojanje i visinu štete utvrđivati svim zakonom dopuštenim dokazima. Slijedom navedenog, niti odluka o imovinskopravnim zahtjevima nije dovedena u pitanje žalbenim navodima.

24. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

25. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

Vukovar, 24. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski