Poslovni broj: Usž-2237/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PARILIS d.o.o. Split, Hercegovačka 70, OIB: 05409015019, zastupanog po opunomoćeniku Neviu Sanaderu, odvjetniku u Splitu, Ulica slobode 39, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2451/2024-8 od 7. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2451/2024-8 od 7. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva turizma i sporta, KLASA: UP/II-335-06/24-01/34, URBROJ: 529- 06-03-02-02/1-24-2 od 5. lipnja 2024. (točka I. izreke) i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Osporenim rješenjem tuženika od 5. lipnja 2024., pod točkom I. izreke, ispravljena je točka 1. izreke rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, KLASA:UP/I-335-02/24-0003/0015, URBROJ: 2181/1- 06-01-02/28-24-0004 od 22. ožujka 2024., ispravljenog rješenjem, KLASA: UP/I-335-

02/24-0003/0015, URBROJ:2181/01-06-01-02/02-24-0006 od 11. travnja 2024. Točkom II. izreke osporenog rješenja odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet, KLASA: UP/I-335-02/24-0003/0015, URBROJ: 2181/1-06-01-02/28-24-0004 od 22. ožujka 2024., ispravljenog rješenjem KLASA: UP/I-335-02/24-0003/0015, URBROJ: 2181/01-06-01-02/02-24-0006 od 11. travnja 2024.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv presude prvostupanjskog suda zbog povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije iznio ocjene i zaključke o spornim činjenicama , već je samo naveo kako tužbeni zahtjev nije osnovan , iz čega proizlazi da presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a posebice jer ne odgovara stanju spisa i sadržaju zapisnika i priloženih isprava. Navodi da se presuda temelji na zaključku kako je tuženik osporavanim rješenjem pravilno utvrdio da je tužitelj prestao ispunjavati uvjete propisane odredbom članka 24. stavka 5., a u svezi s člankom 24. stavkom 1. točke 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21., dalje: ZUD), ne ispitujući pritom pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Rješenje Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet od 22. ožujka 2024., kojim je određeno kako tužitelj više nema pravo korištenja poslovnog prostora u kojem obavlja ugostiteljsku djelatnost, u cijelosti je nezakonito, a slijedom čega ni osporeno rješenje od 5. lipnja 2024. ne može biti zakonito jer je tuženik rješenje donio bez da je prethodno utvrdio materijalnu istinu . Ističe da prvostupanjsko tijelo nije na neupitan način utvrdilo eventualni prestanak ispunjavanja uvjeta koji se odnose na pravo korištenja poslovnog prostora te pri tome nije imalo na umu sporazum o davanju na privremeno korištenje poslovnog prostora od 27. travnja 2022. niti je prvostupanjski sud utvrdio pitanje prava korištenja poslovnim prostorom . Smatra da je prvostupanjski sud u cijelosti zanemario tvrdnje tužitelja da su ugovori o zakupu po svom pravnom karakteru obvezno-pravni, a ne stvarno-pravni ugovori te da nemaju za posljedicu ništavost ako ih je zaključio ne vlasnik. S obzirom na to da ugovorni odnos između tužitelja i Grada Splita nije prestao na jedan od zakonom predviđenih načina, tužitelj ističe kako sukladno Zakonu o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“, 125/11., 64/15. 112/18. i 123/24.) proizlazi i njegovo zakonsko ovlaštenje na daljnje korištenje poslovnog prostora. Smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te slijedom tako pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tužitelja koji ispunjava sve uvjete propisane ZUD- a, posebice one glede prava korištenje poslovnog prostora/objekta. Predlaže da sud žalbu usvoji, poništi presudu Upravnog suda u Splitu, predmet vrati sudu na ponovno postupanje u dijelu koji se odnosi na prijedlog tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva turizma i sporta od 5. lipnja 2024. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Dalje traži da se tuženiku naloži da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Predlaže ovom Sudu donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbeni navod da Upravni sud u prvostupanjskoj presudi nije ispitao pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja tuženika, odnosno da nije nedvojbeno utvrdio materijalnu istinu, zbog čega se presuda ne temelji na stvarnom činjeničnom stanju. Naime, sud je prilikom odlučivanja o tužbi izvršio uvid u relevantne dokaze te je njihovom ocjenom došao do zaključka koji je iznio u obrazloženju presude. Tuženik dalje ističe da nije osnovan žalbeni navod tužitelja kako sud svoju presudu temelji isključivo na paušalnim tvrdnjama tuženika iz pobijanog rješenja jer je temeljnu činjenicu, odnosno činjenicu da je predmetni poslovni prostor pomorsko dobro Upravni sud utvrdio uvidom u rješenje Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela, broj: Z-21522/2023 od 5. veljače 2024. a koji podatak je proveden i u zemljišnim knjigama. Tuženik dalje navodi da pravilno Upravni sud rješenje doneseno u drugom upravnom postupku, koje se odnosi na drugi ugostiteljski objekt, različit od objekta tužitelja, nije uzeo u obzir, obrazlažući da nije od utjecaja na donošenje odluke u konkretnom upravnom sporu. Na ostale žalbene navode tuženik se očitovao u odgovoru na tužbu. Predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelju rješenjem KLASA: UP/I-335-02/18- 03/00215, URBROJ: 2181-1-02/005-18-02 od 1. lipnja 2018. i rješenjem KLASA: UP/I-

335-02/21-03/69, URBROJ: 2181-01-02/21-03/69, URBROJ: 2181-01-02/521-21-2 od 9. travnja 2021. utvrđen nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste caffe bar te na prostoru za usluživanje na otvorenom ispred predmetnoga ugostiteljskog objekta, površine 70 m2 i sa 100 konzumnih mjesta .

8. Osporenim prvostupanjskim rješenjem od 22. ožujka 2024. (ispravljenog rješenjem od 11. travnja 2024.) ukinuto je rješenje od 1. lipnja 2018. uz obrazloženje da se predmetni ugostiteljski objekt nalazi na pomorskom dobru, da tužitelj nema dodijeljenu koncesiju i zaključen ugovor o koncesiji te time ne ispunjava uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti sukladno članku 24. stavku 1. točki 2. ZUD-a.

9. Odredbom članka 24. stavka 1. točke 2. ZUD-a propisano je da će se rješenje iz članka 20. stavaka 1. i 2. i članka 21. stavka 1. toga Zakona izdati ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. istog Zakona ako, između ostalog, ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom.

10. Odredbom članka 27. stavka 1. točke 1. ZUD-a propisano je da će se rješenje o ispunjavanju propisanih minimalnih uvjeta ukinuti ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. toga Zakona.

11. Među strankama je sporno jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za ukidanje rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti te je li činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo.

12. Prema podacima spisa, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su ispunjeni uvjeti za ukidanje prvostupanjskih rješenja od 1. lipnja 2018. i od 9. travnja 2021., s obzirom na to tužitelj nema ugovor o zakupu javne površine, pa time više nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 24. stavka 1. točke 2. ZUD-a.

13. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj obavljao ugostiteljsku djelatnost u ugostiteljskom objektu vrste caffe bar te na prostoru za usluživanje na otvorenom ispred predmetnoga ugostiteljskog objekta, površine 70 m2 i sa 100 konzumnih mjesta, naziva "caffe bar Bar Therapy" u Splitu, u Uvali Bačvice, na temelju sporazuma o davanju na privremeno korištenje poslovnog prostora od 27. travnja 2022. solemniziranog od javnog bilježnika Dalibora Pavlovića dana 28. travnja 2022., pod brojem OV-1612/2022. Navedeni sporazum sklopljen je između trgovačkog društva Splitska obala d.o.o., kao davatelja (koje društvo je u vlasništvu Grada Splita) i tužitelja, kao korisnika, kojim se na korištenje daje poslovni prostor označen brojem 2.17., ukupne površine 25.54 m2 smješten u prizemlju Kupališno-poslovnog kompleksa Bačvice Split, sagrađenog na kat. čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

14. Prema članku 3. toga sporazuma, sporazum se zaključuje na rok do izbora najboljeg ponuditelja na javnom natječaju za zakup dijela poslovnih prostora KPK Bačvice, kojim će biti obuhvaćen i predmetni poslovni prostor. Prema članku 12. stavku 1. sporazuma, ako se u međuvremenu utvrdi da Grad Split nije vlasnik poslovnog prostora koji je predmet sporazuma, danom takvog utvrđenja (datum pravomoćne presude, nagodbe i sl.) ugovorni odnos i sporazum o davanju na privremeno korištenje poslovnog prostora automatski se raskidaju.

15. Spisu predmeta priložen je dopis zakupodavca - trgovačkog društva Splitska obala d.o.o. od 22. prosinca 2022. kojim je tužitelj obaviješten da s danom 1. siječnja 2023. zakupodavac raskida sporazum o privremenom korištenju poslovnog prostora u sklopu KPK Bačvice, kao i sve pripadajuće mu anekse i/ili dodatke, radi proglašavanja predmetne nekretnine pomorskim dobrom.

16. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela, broj: Z- 21522/2023. od 5. veljače 2024., za predmetni poslovni prostor oznake broj 2.17. površine 25.10 m2, na kat. čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopušten je upis pomorskog dobra uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena Grada Splita. Navedeno rješenje provedeno je u zemljišnoj knjizi, što je vidljivo iz spisu priloženih izvadaka iz zemljišne knjige za navedenu česticu.

17. Člankom 5. stavkom 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", 83/23.) određeno je da pomorsko dobro ne može biti predmet ugovora o zakupu.

18. S obzirom na činjenicu da iz zemljišnoknjižnog izvatka Općinskog suda u Splitu proizlazi da je predmetni poslovni prostor u prizemlju označen oznakom 2.17. ukupne površine 25.10 m2, pomorsko dobro, on se može koristiti na temelju koncesije na pomorskom dobru, a ne na temelju ugovora o zakupu.

19. Stoga, kako je sporazum o davanju na privremeno korištenje poslovnog prostora, kojim je tužitelj dokazivao pravo korištenja predmetnog poslovnog prostora raskinut jer je riječ o pomorskom dobru, a tužitelj nema dodijeljenu koncesiju, valja zaključiti da ne ispunjava uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti sukladno članku 24. stavku 1. točki 2. ZUD-a. Okolnost da tužitelj više ne ispunjava uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti sukladno citiranom članku 24. stavku 1. točki 2. ZUD-a, sama po sebi, ukazuje na pravilnost i zakonitost, kako rješenja javnopravnih tijela, tako i osporene prvostupanjske presude, pa je time neosnovan i prigovor u vezi sa Zakonom o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora odnosno navod da su ugovori o zakupu obvezno-pravni, a ne stvarno-pravni ugovori.

20. Rješenje javnopravnog tijela na koje se tužitelj poziva navodeći da je u istoj činjeničnoj stvari riješeno drugačije, prvostupanjski sud niti ovaj Sud nisu uzeli u obzir jer isto nije od utjecaja na donošenje odluke u konkretnom upravnom sporu.

21. Polazeći od činjenica utvrđenih u upravnom postupku, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Prvostupanjski sud se očitovao o svim tužbenim prigovorima i iznio razloge na temelju kojih smatra da nisu osnovani ni od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud.

22. Ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

23. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

24. S obzirom na to da je odlučeno o meritumu predmetne upravne stvari, prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe ( u žalbenom postupku) Sud ocjenjuje bespredmetnim.

25. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na članak 135. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) donesena je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 24. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković