Poslovni broj: Usž-467/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Brig, Vižinada, kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Fanuko, odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 4/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi odobrenja dugotrajnog boravišta, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1264/2025-8 od 2. prosinca 2025, na sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1264/2025-8 od 2. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, KLASA: UP/I-216-02/23-20/1639, UR. BROJ: 511-01-204-25-4 od 16. svibnja 2025. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 16. svibnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje dugotrajnog boravišta.
3. Protiv naprijed navedene presude žalbu je tužitelj podnio radi povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi u binome da sud nije uzeo u obzir navode iz tužbe niti se očitovao na njih. Poziva se na članak 150. stavak 2. Zakona o strancima te smatra da navedenim člankom nije eksplicitno propisano da će se u slučaju neispunjavanja određenih uvjeta odbiti dugotrajni boravak ako nisu ispunjeni uvjeti iz tog članka. Ističe da je naveo opravdane razloge zašto je napuštao Republiku Hrvatsku odnosno da je posjetio obitelj. Navodi da sud nije cijenio činjenicu da je tužitelj vlasnik više nekretnina upisanih u sedam zemljišnoknjižnih uložaka, što uz mjesečna primanja potvrđuje njegovu sposobnost uzdržavanja, a vlasništvo nekretnina predstavlja namjeru da dugotrajno boravi u [adresa]. Ističe da mu je posljednji privremeni boravak u svrhu rada odobren od 4. veljače 2025. do 1. veljače 2026. , pa je evidentno da ima namjeru raditi u Republici Hrvatskoj. Ponavlja da je u tužbi istaknuo da ima dovoljno sredstva za uzdržavanje čak i da njegov otac nema mjesečna primanja, iako ih ima, što proizlazi iz dostavljenih dokaza. Smatra da nije u obvezi uzdržavati druge članove obitelji, a činjenica da imaju boravište na istoj adresi ne znači da su to članovi istog domaćinstva. Prigovara da nije sudjelovao neposredno u upravnom sporu i da nisu saslušani predloženi svjedoci. Predlaže da se usvoji žalba i preinači prvostupanjska presuda ili da se predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje.
Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da nisu osnovani žalbeni navodi u vezi primjene članka 150. stavka 2. i stavka 6. Zakona o strancima, poziva se na članak 94. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, („Narodne novine“ 40/25.) u vezi stavka 6. članka 150. Zakona o strancima. Ističe da Zakon o strancima ne propisuje razloge za opravdavanje izbivanja duže od propisanog člankom 150. stavkom 2. istoga Zakona, a pozivanje na vlasništvo nekoliko nekretnina nije od utjecaja na drugačije rješenje. U vezi članova kućanstva ističe da ni do dana donošenja osporenog rješenja i pobijane presude tužitelj nije dostavio izjavu, iako je bio pozvan očitovati se u vezi broja članova kućanstva, pa je prema službenim evidencijama tuženika utvrđeno da obitelj tužitelja čine tri člana kućanstva za koje nije dokazao da raspolaže dostatnim sredstvima za uzdržavanje koja moraju biti redovita. Presudu prvostupanjskog suda smatra zakonitom. Predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24. i 39/26.- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske. - ZUS), Sud žalbene razloge smatra neosnovanim.
7. Prvostupanjski sud je ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je odbijen zahtjev tužitelja od 13. travnja 2023. za odobrenje dugotrajnog boravišta, uz obrazloženje da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 150. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22. -Zakon ), budući da je tužitelj u razdoblju od 14. travnja 2018. do dana podnošenja zahtjeva 13. travnja 2023. izbivao iz Republike Hrvatske u višekratnom trajanju dužem od deset mjeseci. Tužitelj u Republici Hrvatskoj ima odobreni privremeni boravak u svrhu rada od 26. ožujka 2018., a posljednji privremeni boravak u svrhu rada odobren mu je od 4. veljače 2025. do 1. veljače 2026.
8. Sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporenog rješenja tuženika, a imajući na umu rezultate dokaznog postupka, izjavu tužitelja od 26. kolovoza 2024. i presliku putovnice tužitelja (sa štambiljima otisnutim na graničnim prijelazima) tužitelj nije doveo u sumnju utvrđene činjenice izbivanja. Tužitelj je u izjavi naveo da je mjesečno odlazio u Bosnu i Hercegovinu kod oca i majke te obitelji, a da živi i radi u Republici Hrvatskoj.
9. Tuženik i sud su pravilno naveli da Zakonom o strancima koji se u konkretnom predmetu primjenjuje nije propisana mogućnost opravdavanja za izbivanje izvan Republike Hrvatske više od propisanih člankom 150. Zakona, da osobni, obiteljski odnosno poslovni razlozi nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari. Pravilno zaključuje sud da je već samo izostanak ovog uvjeta razlog za odbijanje zahtjeva tužitelja.
10. U odnosu na izostanak ispunjavanja uvjeta propisanih člankom 153. stavcima 1. i 2. Zakona, u postupku je utvrđeno da tužitelj ima tročlano kućanstvo , a nije dokazao da ima sredstva za uzdržavanje. Tužitelj tijekom postupka nije dostavio izjavu o broju članova kućanstva iako je bio pozvan zaključkom tuženika od 19. srpnja 2024. U izjavi od 26. kolovoza 2024. nije naveo s kim živi u zajedničkom kućanstvu, već je dostavio obračune plaće za veljaču do srpnja 2024.
11. Polazeći od činjenica utvrđenih u upravnom postupku, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
12. Prvostupanjski sud je održao usmenu i javnu raspravu na kojoj je bio nazočan opunomoćenik tužitelja, dakle dana je mogućnost strankama izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom upravnom sporu. Ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u vezi odbijenih predloženih saslušanja, imajući na umu sve podatke spisa ovog predmeta te obrazloženje suda u vezi obveze uzdržavanja.
13. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja.
14. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
15. Kako je žalba odbijena, to tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
16. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 24. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan
