Poslovni broj: Usž-3592/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽVF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim boravkom u Republici Hrvatskoj, Ulica Plokata 19. travnja 1921. 27, Koručula, zastupan po opunomoćeniku Marku Praljku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Praljak & Svić d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 37b, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, OIB: 36162371878, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-464/2025-10 od 21. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 464/2025-10 od 21. svibnja 2025. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima upravnog spora odlučit će se zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, KLASA: UP/I-216-04/24-01/3185, URBROJ: 511-03-07-25-14 od 13. veljače 2025., a točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.
2. Rješenjem tuženika od 13. veljače 2025. protjeran je iz [adresa] ŽVF, rođen **.**.1983. nositelj dozvole boravka u RH, s rokom valjanosti do 14. listopada 2024.; državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak u EGP-u i određuje se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske; s obzirom na to da je 10. listopada 2024. iz zračne luke Resnik zrakoplovom otputovao u London, Velika Britanija, isti je napustio područje države članice odnosno Schengenskog teritorija (sve detaljno u izreci tog rješenja u točkama I. do II.).
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj radi bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Upire na obrazloženje presude u točki 12. te ističe da sud nije uzeo u obzir okolnosti donošenja rješenja tužen ika. Poziva se na presudu istog suda poslovni broj Us I-2015/2024 od 14. siječnja 2025. kojom je poništeno rješenje tuženika od 12. kolovoza 2024. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Upire na obrazloženje pobijane presude u ovom sporu u kojoj je navedeno da je za predmet spora jedino relevantno da je rješenje odnosno prekršajni nalog postao izvršan jer je tužitelj platio novčanu kaznu. Ističe da ponovno ukazuje na činjenicu da predmetni prekršajni nalog nije postao izvršan jer tužitelj nije upozoren da se koristi svojim jezikom odnosno da u postupku bude nazočan tumač, stoga nije ni protekao rok za prigovor na prekršajni nalog jer je tek dana 16. kolovoza 2024. tužitelj opunomoćio odvjetnika Marka Praljka koji mu je protumačio postupak koji se protiv njega vodio i posljedice koje slijede iz postupka. Navodi da kako nije protekao rok za prigovor to je 20. kolovoza 2024. tužitelj putem opunomoćenika podnio zahtjev za povrat u prijašnje stanje i prigovor putem Državnog inspektorata Rijeka, nadležnom prekršajnom sudu te zaključuje da se ne može smatrati da se tužitelj odrekao prava na prigovor plaćanjem dvije trećine novčane kazne jer je iz uplatnice vidljivo da tužitelj nije platio kaznu, već društvo Alasia d.o.o., a prava na prigovor se može odreći okrivljenik, a ne treća osoba koja nije imala tužiteljevo ovlaštenje. Ističe da iz rješenja Visokog prekršajnog sud od 8. listopada 2024., poslovni broj: Ppž-7972/2024 proizlazi da je prigovor pravodoban i određeno je provođenje prekršajnog postupka u kojem će se utvrditi je li došlo do počinjenja prekršaja. Poziva se na članak 196. stavak 1. Zakona o strancima u vezi osiguranja prevođenja na jezik koji državljanin treće zemlje razumije te navodi da iz presude suda ne proizlazi da je tužitelju omogućeno adekvatno sudjelovanje u upravnom postupku jer nije sudjelovao ovlašteni sudski tumač za jezik na kojem se postupak vodio i koji tužitelj razumije te upire i na članak 87. Prekršajnog zakona. Ističe da saslušanje nije provedeno u skladu s odredbama mjerodavnog prava, pa obrazloženje suda da je postupak saslušanja tužitelja proveden zakonito jer se postupak vodio na engleskom jeziku kojeg voditelj govori i razumije nije zakonito. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Podnesci tužitelja od 18. veljače 2026. i 29. travnja 2026. podneseni su nakon isteka roka za žalbu, pa ih ovaj Sud nije razmatrao.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana i predlaže istu odbiti. Ističe da je postupak koji je prethodio donošenju rješenja pravilno i zakonito proveden, da je odluka o protjerivanju donesena u granicama zakonskih ovlasti. Opširno navodi tijek postupka inspekcijskog nadzora Državnog inspektorata, poziva se na članak 235. stavak 5. Prekršajnog zakona kojeg citira i zaključuje da je tužitelj platio novčanu kaznu za počinjeni prekršaj, pa je prekršajni nalog postao izvršan te su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 189. Zakona o strancima. U odnosu na saslušanje tužitelja u upravnom postupku upućuje na članak 14. Zakona o općem upravnom postupku i članak 196. Zakona o strancima te upire na zapisnik o saslušanju tužitelja od 12. kolovoza 2024. kojeg je tužitelj potpisao bez primjedbi. Ponavlja da je osporeno rješenje zakonito.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24 i 39/26.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske- ZUS), ovaj Sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučnu činjenicu.
7. Prema podacima spisa predmeta rješenje tuženika od 13. veljače 2025. doneseno je po službenoj dužnosti na temelju odredaba Zakona o strancima („Narodne novine“133/20., 114/22. i 151/22.-Zakon) članaka 88. stavka 3., 189. i 192. koji su citirani u rješenju, s obrazloženjem među ostalim da je u postupku utvrđeno da je tužitelj počinio prekršaj iz članka 88. stavka 3. Zakona radi čega je prekršajnim nalogom Državnog inspektorata od 8. kolovoza 2024. proglašen kriv im te je izrečena novčana kazna, a ta odluka je postala izvršna i pravomoćna 12. kolovoza 2024. te da je u postupku državljaninu treće zemlje omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima i pravnim pitanjima važnim za donošenje rješenja o protjerivan ju, o čemu je sačinjen zapisnik i postoje dokazi u spisu.
8. Prvostupanjski se sud pozvao na zapisnik o saslušanju stranca od 12. kolovoza 2024. te zaključio da je prema sadržaju navedenog zapisnika nedvojbeno da je u postupku saslušanja tužitelja prevođenje s hrvatskog na engleski jezik obavljeno uz suglasnost tužitelja, da je zapisnik tužitelj potpisao bez primjedbi.
9. Prema članku 196. stavku 1. Zakona, u postupku donošenja rješenja o protjerivanju državljaninu treće zemlje koji ne razumije hrvatski jezik osigurat će se prevođenje na jezik koji razumije, što je u konkretnom slučaju i učinjeno.
10. Međutim kako prvostupanjski sud nije ocjenjivao ni obrazlagao tužbene navode odnosno činjenicu da o prekršajnoj odgovornosti tužitelja u vrijeme donošenja odluke nije još pravomoćno odlučeno, ovaj Sud je poništio presudu prvostupanjskog suda i predmet vratio prvostupanjskom sudu radi postupanja sukladno članku 105. stavku 2. točki 1. ZUS-a, prema kojem sud rješenjem može prekinuti spor dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom.
11. Ovo stoga jer iz tužbe tužitelja proizlazi da je tužitelj 20. kolovoza 2024. nadležnom prekršajnom sudu podnio zahtjev za povrat u prijašnje stanje i prigovor protiv prekršajnog naloga, zbog propusta prevođenja koji uključuju i prigovor da je rješenje tuženika na hrvatskom jeziku, iako je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj ne razumije hrvatski jezik, o kojem prigovoru nije pravomoćno odlučeno. U odnosu na konkretan slučaj, iako je riječ o upravnom postupku i sporu koji su prethodili , oni su proizašli iz prekršajnog postupka koji se protiv tužitelja vodio i u kojem je on proglašen krivom (ustavnosudska odluka broj: U-III-3756/2025 od 11. ožujka 2026. donesena u istovrsnom predmetu).
12. Slijedom navedenog, kako prvostupanjski sud nije utvrdio odlučnu činjenicu u vezi prekršaja odnosno neodlučenog prigovora podnesenog protiv prekršajnog naloga pred nadležnim sudom, na temelju članka 135. stavka 3., odlučeno je kao u izreci ove presude (točka I.).
13. S obzirom da upravni spor nije okončan i još uvijek nije poznato koja od stranaka je uspjela u sporu, nije donesena odluka o troškovima upravnog spora. Takvo shvaćanje u skladu je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluka broj: U zpz 21/2024 od 3. prosinca 2024. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu 24. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
dr sc Sanja Otočan
