Poslovni broj: Usž-1604/2026-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠE , OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Kraljić, odvjetnik u Rijeci, Kumičićeva 69, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske,OIB: 36162371878, Policijske uprave primorsko-goranske, I. policijske postaje Rijeka, Rijeka, Đure Šporera 4, radi ukidanja zabrane ulaska i boravka , odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1346/2025-14 od 25. veljače 2026. na sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1346/2025-14 od 25. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko- goranske, I. policijske postaje Rijeka, KLASA:UP/I-112-02/25-11/70, URBROJ:511- 09-23-25-1 od 11. lipnja 2025. i za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, I. policijske postaje Rijeka, KLASA:UP/I-212-01/25-01/1, URBROJ:511-09-23-25-1 od 13. lipnja 2025 te radi naknade troškova ovog upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika KLASA:UP/I-112-02/25-11/70, URBROJ:511-09-23-25-1 od 11. lipnja 2025. odbijen je prijedlog tužitelja zaprimljen 12. prosinca 2024. za ukidanje zabrane ulaska i boravka tužitelja, državljanina Bugarske u Republici Hrvatskoj, uz ostale prateće odluke (detaljno u izreci rješenja). Rješenjem tuženika KLASA:UP/I-212-01/25-01/1, URBROJ:511-09-23-25-1 od 13. lipnja 2025 odbijen je prijedlog tužitelja zaprimljen 2. svibnja 2025. za ukidanje zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj tužitelja, državljanina Bugarske, uz ostale prateće odluke (detaljno u izreci tog rješenja).

3. Tužitelj je protiv rješenja tuženika od 11. lipnja 2025. i rješenja tuženika od 13. lipnja 2025. podnio zasebne tužbe Upravnom sudu u Rijeci, zaprimljene pod poslovnim brojem: Us I-1346/2025 i poslovnim brojem: Us I-1347/2025, koje tužbe je izvanraspravnim rješenjem od 19. studenoga 2025. prvostupanjski sud spojio, na temelju članka 107. stavaka 1. i 3. u vezi s člankom 8. Zakona o upravnim sporovima, jer se oba predmeta temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, a jedinstveni postupak je nastavljen pod poslovnim brojem: Us I-1346/2025.

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi u bitnome kronologiju ranijeg upravnog postupka protjerivanja, ističe da je zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj za tužitelja donesena na temelju negativnog mišljenja Sigurnosne obavještajne agencije (SOA) te mu je izrečena zabrana za razdoblje od tri godine, trajanje zabrane ulaska i boravka izravno je navedeno u rješenju o protjerivanju, a u međuvremenu nisu utvrđene nove okolnosti koje bi mogle utjecati na ukidanje ili skraćivanje zabrane. Ponavlja da nije zaprimljeno novo mišljenje SOA-e koje bi moglo utjecati na prihvaćenje predmetnog zahtjeva. Ističe da iz obrazloženja ove pobijane presude prvostupanjskog suda proizlazi da je sud ponovno postupio na način da je prihvatio mišljenje drugog tijela odnosno SOA-e, koje tereti tužitelja, a nije prihvatio ni utvrđivao činjenice koje tužitelju idu u korist niti je zatražio njihovo utvrđivanje, a bez utvrđivanja tih činjenica koje idu u prilog tužitelja ne može se raditi o pravičnom suđenju sukladno članku 29. Ustava Republike Hrvatske. Nadalje navodi da je sukladno članku 48. Zakona o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji, imajući na umu da mu je izrečena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj na rok od tri godine , u razumnom roku podnio zahtjev za skraćivanje zabrane uz navođenje okolnosti za koje nije dobio odgovor. Navodi da je posljedica ovog postupka i duljina trajanja, razlog razdvojenosti u životnoj zajednici njega i njegove nevjenčane supruge, veliki financijski izdaci radi razdvojenosti i imovinska šteta na poslovima koje je vodio u Republici Hrvatskoj, nemogućnost upravljanja vlastitim nekretninama, čime su povrijeđena ustavna i konvencijska prava. Predlaže provjeru i prihvaćanje okolnosti odnosno dokaze koji potvrđuju navode tužitelja bez upućivanja u nove postupke po izvanrednim pravnim lijekovima. Predlaže usvojiti žalbu i poništi presudu Upravnog suda u Rijeci od 25. veljače 2026. te poništiti osporavana rješenja tuženika. Potražuje troškove upravnog spora u iznosu od 4.000,00 eura.

5. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu, iako je uredno pozvan.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26.- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

8. Rješenjem tuženika od 11. lipnja 2025. odbijen je prijedlog tužitelja zaprimljen 12. prosinca 2024. za ukidanje zabrane ulaska i boravka tužitelja, državljanina Bugarske u Republici Hrvatskoj, uz ostale prateće odluke (detaljno u izreci rješenja), a rješenjem tuženika od 13. lipnja 2025 odbijen je prijedlog tužitelja zaprimljen 2. svibnja 2025. za ukidanje zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj tužitelja, državljanina Bugarske, uz ostale prateće odluke (detaljno u izreci tog rješenja).Prema obrazloženju prvostupanjskog suda oba prijedloga tužitelja odnose se na zabranu ulaska i boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj u trajanju od tri godine koja je određena rješenjem tuženika KLASA:NK-UP/I-216-04/24-01/1079, URBROJ:511-09-23-24-1 o d 5. ožujka 2024.

9. Člankom 48. stavkom 1. Zakona o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ 66/19., 53/20., 144/20 i 114/22.-Zakon) propisano je da državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji kojima je zabranjen ulazak i boravak mogu nakon isteka razumnog roka, ovisno o okolnostima, a najkasnije nakon proteka tri godine od početka računanja zabrane ulaska i boravka, podnijeti zahtjev za ukidanje i skraćivanje zabrane ulaska i boravka.

10. Prema stavku 2. članka 48. istoga Zakona zahtjev iz stavka 1. ovoga članka odobrit će se ako je došlo do bitnih promjena okolnosti koje predstavljaju razlog za protjerivanje.

11. Pravilno obrazlaže prvostupanjski sud u pobijanoj presudi da se meritum ovog spora odnosi isključivo na pitanje je li došlo do bitnih promjena okolnosti koji predstavljaju razlog za protjerivanje u smislu članka 48. Zakona, a u ovom sporu se ne ocjenjuje zakonitost prijašnjih rješenja tuženika donesenih u drugim upravnim postupcima. Naime, prvostupanjski sud ističe da se većina tužiteljeve argumentacije iscrpljuje na prigovore vezane uz prijašnji postupak protjerivanja tužitelja, što ne može biti predmet ovog spora, a postojanje medijskih objava vezanih uz odnos sjeverno makedonskih sigurnosnih službi prema tužitelju ne predstavljaju bitno prom ijenjene okolnosti koje predstavljaju razlog protjerivanja, takvu bitnu promjenu okolnosti ne čini ni protek vremena jer je trajanje zabrane ulaska i boravka tužitelja određeno rješenjem donesenim pri rješavanju predmeta protjerivanja, a trajanje zabrane čini sastavni dio predmeta upravne stvari protjerivanja stranca.

12. U obrazloženjima oba osporena rješenja tuženika navedeno je da presuda Upravnog suda u Rijeci od 15. svibnja 2025., kojom je potvrđena zakonitost i opravdano donošenje rješenja o protjerivanju s rokom zabrane ulaska i boravka tri godine, uz dodatno implementirani dio u vidu upoznavanja tužitelja što mu se konkretno od strane SOA-e stavlja na teret, odnosno koji razlozi su bili odlučujući u definiranju negativnog mišljenja, ide u smjeru potvrđivanja opravdanosti odbijanja zahtjeva za skraćivanje zabrane ulaska i boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj.

13. S obzirom na navedeno, valja ponoviti da je rješenje tuženika od 5. ožujka 2024., imajući na umu dopise Sigurnosno obavještajne agencije (SOA) od 12. siječnja 2024. i 23. veljače 2024., prema kojima tužitelj, stranac predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost, doneseno sukladno članku 45. stavku 1., članku 46. stavku 5. i članku 47. stavku 1. Zakona. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj:UsI- 407/2025-26 od 15. svibnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje navedenog rješenja, a u obrazloženju presude Upravni sud u Rijeci je naveo da je ponovno izvršio uvid u spis SOA-e 25. travnja 2025. nakon čega je ocijenio osporavano rješenje tuženika zakonitim jer je uvidom u navedeni spis utvrdio da je tužitelj član kriminalne skupine u Sjevernoj Makedoniji odnosno pripadnik je transnacionalnog organiziranog kriminala i organizirane kriminalne skupine koja djeluje u Sjevernoj Makedoniji i na ostalim područjima susjednih država, a ta skupina je povezana s činjenjem (najvećih) kaznenih djela ubojstava, krijumčarenjem droga, iznudama, nasilnim kriminalom, pa je tužitelj uključen u različite oblike kriminalne aktivnosti koje ugrožavaju Ustavom utvrđen poredak i nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Sama činjenica njegovog boravka u Republici Hrvatskoj implicira sigurnosni rizik obračuna sa suprotstavljenim kriminalnim skupinama Republike Hrvatske. Ovosudnom presudom poslovni broj: Usž-2738/2025-4 od 5. studenoga 2025. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv navedene presude prvostupanjskog suda , s obrazloženjem među ostalim da je 5. studenoga 2025. i ovaj Sud izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e, a iz tih podataka proizlazi da u tužiteljevu slučaju postoje okolnosti koje upućuju na zaključak da postoje sigurnosne zapreke odnosno razlozi zaštite javnog poretka i nacionalne sigurnosti.

14. Imajući na umu žalbene navode i navode tužitelja na zapisniku s rasprave od 4. veljače 2026. pri Upravnom sudu, ovaj Sud je dana 3. lipnja 2026. ponovno izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e iz kojih podataka proizlazi da u tužiteljevu slučaju postoje okolnosti koje upućuju na zaključak da postoje sigurnosne zapreke odnosno razlozi zaštite javnog poretka i nacionalne sigurnosti. Ocjenjujući navedene podatke sadržane u spisu SOA-e samostalno i zajedno s ostalim dokazima provedenima u postupku, ovaj Sud smatra da činjenično stanje utvrđeno u ovom postupku pruža valjanu osnovu za donošenje rješenja tuženika kojima su odbijeni prijedlozi tužitelja za ukidanje zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj.

15. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede ustavnih i konvencijskih prava ovaj Sud nije našao.

16. Kako je tužbeni zahtjev odbijen, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za naknadu troška upravnog spora na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, a kako je i žalba odbijena, odbijen je i trošak žalbenog postupka (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

17. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 24. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan