Poslovni broj: Usž-1467/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković - Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanina Republike Turske, s boravištem u [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, OIB: 36162371878, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3879/2025-7 od 25. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3879/2025-7 od 25. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/14516, URBROJ: 511-01-212-25- 15 od 25. rujna 2025. Točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu, a točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti odvjetniku Milanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Rješenjem tuženika od 25. rujna 2025. odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio GŽ, rođen **.**.1987. u mjestu Van Gevas, Republika Turska, državljanin Republike Turske te je određeno da je u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja imenovani dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.
3. Protiv točke I. izreke presude prvostupanjskog suda žalbu je podnio tužitelj radi bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi u bitnome da je sud prihvatio zaključke tuženika bez provođenja ocjene svih okolnosti slučaja osobito u pogledu procjene osnovanog straha od progona. Ističe da sud nije razmotrio individualne okolnosti tužitelja, njegovu pripadnost kurdskoj etničkoj skupini, politički kontekst u Republici Turskoj, međunarodne izvore koji ukazuju na sustavno kršenje ljudskih prava pripadnika kurdske manjine. Navodi da je u tužbi isticao osnovani strah od povratka u Republiku Tursku, da su članovi kurdske manjine u toj zemlji dugi niz godina izloženi sustavnom proganjanju, diskriminaciji, proizvoljnim uhićenjima i kaznenim postupcima koji se temelje na politički motiviranim optužbama. Ističe da je sud pogrešno prihvatio zaključak tuženika da je tužitelj napustio zemlju podrijetla isključivo radi izbjegavanja kaznenog postupka zbog kaznenog dijela uvrede. Poziva se na članak 24. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te smatra da su taj članak Zakona tuženik i sud propusti pravilno primijeniti, imajući na umu pripadnost tužitelja kurdskoj manjini. Navodi da je sud pogrešno ocijenio da se tužitelj neosnovano poziva na načelo zabrane prisilnog vraćanja (non-refoulement) jer s obzirom na pripadnost kurdskoj manjini i stanje ljudskih prava u Turskoj postoji stvarni rizik da bi povratkom tužitelj bio izložen kaznenom progonu, proizvoljnom lišavanju slobode i drugim oblicima kršenja temeljnih ljudskih prava. Ističe da je zbog pripadnosti kurdskoj manjini morao napustiti Tursku jer je bio progonjen, da je protiv njega raspisana i potjernica jer mu se sudi za kritiku režima odnosno za verbalni delikt , kritiziranje vlasti predsjednika G, pa mu prijeti dugogodišnja kazna zavora, vjerojatno mučenje i nehumano postupanje u turskim zatvorima jer vlast progoni Kurde, pa je u strahu morao pobjeći iz Turske. Ističe da je učinio napor da svoj zahtjev potkrijepi vlastitim izjavama i dokumentacijom i drugim dokazima kojima raspolaže te smatra da u postupcima međunarodne zaštite teret dokazivanja nije isključivo na tražitelju azila, već se radi o podijeljenom teretu dokazivanja tužitelja i nadležnog tijela Predlaže uvažiti žalbu preinačiti pobijanu presudu ili vratiti na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj u žalbi ne iznosi nove činjenice, pa zaključuje da žalbu podnosi radi nezadovoljstva presudom. Navodi da je činjenično stanje točno i potpuno utvrđeno i pravilno prim ijenjen odgovarajući propis. Ostaje kod shvaćanja iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja i odgovoru na tužbu te predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26.- odluka Ustavnog suda RH, - ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Naime, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu, na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi i na raspravi 18. veljače 2026. kada je tužitelj saslušan. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavne i u presudi citirane odredbe članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ 70/15. , 127/17. , 33/23. i 17/25.). Upravni sud je odluku donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao dostatno obrazloženje, ocjenjujući pri tome sve navode tužbe.
8. S obzirom na postojeće podatke spisa i prema ocjeni ovoga Suda, prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva tuženik je proveo detaljan postupak procjene vjerodostojnosti iskaza i valjanosti dokaza, procjene budućeg rizika te je s obzirom na dokaze koje je iznio tužitelj u upravnom postupku (saslušan na zapisnike 8. studenoga 2024. i 18. ožujka 2025.), prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, pravilno ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha u smislu odredbe članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti niti na postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona. Naime, sud je kao i tuženik, utvrdio da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo uvrede sukladno članku 125 . turskog Kaznenog zakona, tužbu je pokrenula dr. SŽ , predsjednica upravnog odbora Zaklade za omladinu i usluge obrazovanja Republike Turske jer da je tužitelj putem Facebook-a objavio komentar koji sadrži tešku uvredu, čime su osobna prava imenovane podnositeljice tužbe bila povrijeđena. Nadalje je utvrđeno da tužitelj zbog nedostupnosti nije prisilno doveden na raspravu održanu 10. listopada 2024. Tuženik je utvrdio da je tužitelj zemlju podrijetla napustio s ciljem izbjegavanja kaznenog postupka, a ne zbog straha od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde, tuženik obrazlaže da je izdan nalog za prisilno dovođenje kako bi se osigurala tužiteljeva prisutnost na naprijed navedenoj raspravi da bi se mogla donijeti presuda.
9. Saslušan na raspravi 18. veljače 2026. tužitelj je iskazao da je iz Republike Turske otišao jer je za njim raspisana tjeralica radi primjene mjere istražnog zatvora, a radi uvrede predsjednika Republike Turske, pa se boji da će postupak završiti osuđujućom presudom jer je Kurd. Nadalje je naveo da je preko društvene mreže Facebook komentirao snimku mitinga koji se održavao Turskoj, a tema je bila prosvjed protiv izraelske agresije protiv Palestine, da nije uvrijedio ni predsjednika ni SŽ koju ne poznaje, da nije član političke stranke, već njegov otac Naveo je da je u Republiku Hrvatsku došao iz Bosne i Hercegovine kamionom , a put su organizirali krijumčari.
10. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da osporenim rješenjem, kojim je zahtjev tužitelja odbijen, nije povrijeđen zakon na njegovu štetu te zaključio da se tužitelj neosnovano poziva na načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (non- refoulement).
11. Odluke i tuženika i prvostupanjskog suda donesene su i obrazložene prema u konkretnom slučaju mjerodavnim odredbama materijalnog i postupovnog prava, pa ovaj Sud ocjenjuje da tužitelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
12. Ustavno pravo na pravično suđenje jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova. Arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od prakse, nije uzeo u obzir očigledan mjerodavan propis ili je mjerodavno pravo protumačio i primijenio na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini neprihvatljivim (shvaćanje izraženo u nizu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), što ovdje nije slučaj, imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u upravnom sporu (nakon održane rasprave u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i predstavnika tuženika ).
13. Kako je žalba odbijena, to je o troškovima žalbenog postupka odlučeno na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a.
14. Stoga je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 24. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
