REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2328/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja KU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Luka Mardešić iz Zagreba, Franje Račkoga 9, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi donošenja pojedinačne odluke, 24. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Upravni spor se obustavlja.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. travnja 2026. podnio tužbu radi donošenja pojedinačne odluke koja nije donesena u zakonom propisanom roku navodeći da je žalbu podnio 16. veljače 2026. Žalba je izjavljena radi šutnje prvostupanjskog tijela, odnosno ne donošenja rješenja od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Sesvete kojemu je podnio zahtjev dana 25. lipnja 2025. za priznavanje prava na inkluzivni dodatak.

1.1. Tužbom zahtjeva da sud naloži tuženiku donošenje rješenja uz naknadu troškova spora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je o žalbi tužitelja izjavljenoj radi ne donošenja rješenja o zahtjevu, odlučio rješenjem Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-551-09/26-01/2241, URBROJ: 524- 09-01-03/2-26-2 od 27. veljače 2026. kojim je naloženo Područnom uredu Sesve te da u roku od 30 dana od primitka donese rješenje povodom zahtjeva za priznavanje prava na inkluzivni dodatak tužitelju. Nadalje, tuženik navodi da je to rješenje otpremljeno prvostupanjskom tijelu 12. ožujka 2026. radi dostave tužitelju, a tužitelj ima mogućnost po uručenju rješenja podnijeti tužbu nadležnom upravnom sudu.

3. Odgovor na tužbu tuženika i drugostupanjsko rješenje od 27. veljače 2026. dostavljeno je tužitelju s pozivom na očitovanje u smislu članka 100. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24 i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS).

3.1. Istovremeno je od tuženika zatražen dokaz o dostavi tužitelju rješenja od 27. veljače 2026.

4. Tužitelj se podneskom od 1. lipnja 2026. očitovao da je zadovoljan naknadno donesenom odlukom i da ne proširuje tužbeni zahtjev na to rješenje. Predlaže obustavu spora uz naknadu troškova za dvije radnje (tužba i sastav podneska) u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (uključen PDV).

4.1. Prvostupanjsko javnopravno tijelo, Područni ured Sesvete dostavio je 23. lipnja 2026. dokaz o uručenju rješenja tuženika od 27. veljače 2026. tužitelju, a uvidom u dostavnicu koja prileži spisu utvrđeno je da je dostava navedenog rješenja izvršena tužitelju osobno, na adresu prebivališta (iako je žalba podnesena po opunomoćeniku odvjetniku) dana 18. travnja 2026., nakon prethodno ostavljene obavijesti 17. travnja 2026., a koji primitak je tužitelj osobno i potpisao.

5. Uvidom u sudski spis utvrđeno je da je punomoć za podnošenje tužbe radi šutnje uprave dana opunomoćeniku odvjetniku 27. travnja 2026., a tužba je podnesena 28. travnja 2026.

6. Člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/08 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.

7. Člankom 85. ZUP-a propisana je osobna dostava. Prema stavku 6. članka 85. ZUP-a dostavom pismena osobi ovlaštenoj za zastupanje stranke ili opunomoćeniku za primanje pismena smatra se da je dostava izvršena samoj stranci. Dostava odvjetniku koji zastupa stranku može se obaviti i tako da se pismeno uruči zaposleniku odvjetničkog ureda.

8. Imajući u vidu citirane odredbe ZUP-a proizlazi da šutnja uprave postoji sve dok drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi ne donese i ne dostavi stranci putem prvostupanjskog tijela, na način kako je propisano odredbama članka 85. ZUP -a.

8.1. Člankom 32. stavkom 2. ZUP-a propisano je, između ostaloga, da se službena osoba u tijeku postupka obraća osobi ovlaštenoj za zastupanje stranke, kad je takva osoba određena.

8.2. Nadalje, imajući u vidu odredbe ZUP-a kojima je propisana promjena adrese stranke i osobe ovlaštena za zastupanje, posebno stavak 2. članka 91. ZUP -a prema kojemu ako osoba ovlaštena za zastupanje ili opunomoćenik za primanje pismena u tijeku postupka promjeni adresu i o tome propustiti obavijestiti javnopravno tijelo, dostava se obavlja izravno stranci, kao da osoba ovlaštena za zastupanje ili opunomoćenik za primanje pismena nisu određeni, proizlazi da se dostava osobno stranci obavlja tek ukoliko se ostvari uvjet iz citirane odredbe o ne obavještavanju promjene adrese opunomoćenika stranke.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je žalba tužitelja izjavljena putem opunomoćenika odvjetnika dana 16. veljače 2026., pa je i dostava drugostupanjskog rješenja tuženika trebala biti izvršena opunomoćeniku, odvjetniku.

10. Iz dostavnice koja prileži spisu vidljivo je da je dostava rješenja tuženika od 27. veljače 2026. izvršena osobno stranci, na adresu prebivališta tužitelja, u drugoj dostavi, nakon ostavljene obavijesti, dakle, kao da stranka nema opunomoćenika u predmetnom upravnom postupku.

11. Ovakvim postupanjem, odnosno izvršenjem dostave povrijeđene su citirane odredbe ZUP-a.

12. Budući da šutnja uprave postoji sve dok rješenje ne bude doneseno i dostavljeno stranci na način kako je propisano, u predmetnoj upravnoj stvari, opunomoćeniku tužitelja rješenje tuženika od 27. veljače 2026. dostavljeno je tek rješenjem ovog suda poslovni broj: Us I-2328/2026-4 od 19. svibnja 2026., dakle, tijekom upravnog spora, stoga je podnošenje tužbe 28. travnja 2026. bilo formalno pravno dopušteno.

12.1. U tom smislu sud smatra potrebnim citirati i odredbe članka 40. stavka 2. ZUS-a prema kojemu se tužba radi propuštanja donošenja pojedinačne odluke koja nije donesena u zakonom propisanom roku podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.

12.2. S obzirom na to da je u postupku koji je prethodio ovom sporu žalba izjavljena 16. veljače 2026. rok od 60 dana iz odredbe članka 121. ZUP -a (za postupanje javnopravnog tijela) istekao je 17. travnja 2026. (petak, radni dan). Kada se tome doda 8 dana (rok iz članka 40. stavka 2. ZUS-a) koji je istekao 27. travnja 2026. (ponedjeljak, prvi radni dan, budući da je 8. dan subota 25. travnja 2026.) proizlazi da je tužbu radi šutnje uprave tužitelj najranije mogao podnijeti 28. travnja 2026., kako je i učinio, uz dostavu punomoći odvjetniku za podnošenje tužbe radi šutnje uprave, koju je tužitelj dao opunomoćeniku 27. travnja 2026.

13. Budući da tužitelj nije proširio tužbeni zahtjev na doneseno drugostupanjsko rješenje ispunjeni su uvjeti iz odredbe članka 100. stavka 2. ZUS -a za obustavu upravnog spora.

13.1. Naime, time je člankom propisano da ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku iz stavka 1. toga članka, sud će donijeti rješenje o obustavi spora.

13.2. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom I.

14. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadom troškova spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude pa do isplate. Zahtjev temelji na zaključku da je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu nakon podnošenja tužbe, uz obrazloženje da je opunomoćenik tužitelja rješenje tuženika zaprimio tek uz odgovor na tužbi, odnosno tijekom upravnog spora.

15. Zahtjev nije osnovan.

16. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.

16.1. Člankom 147. stavkom 6. ZUS-a propisano je da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.

16.2. Člankom 147. stavkom 8. ZUS-a propisano je da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova.

17. U konkretnom predmetu sud ocjenjuje da iako formalno dopušteno podnošenje tužbe radi ne donošenja rješenja o žalbi izjavljenoj radi propuštanja prvostupanjskog javnopravnog tijela da donese rješenje o zahtjevu za priznavanjem prava na inkluzivni dodatak, u okolnostima kada je tužitelj osobno prije izdavanja punomoći opunomoćeniku za podnošenje tužbe radi šutnje uprave, zaprimio odluku tuženika, rješenje od 27. veljače 2026. kojim se nalaže prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana od dostave tog rješenje donese odluku o zahtjevu tužitelja, nije opravdano, niti usmjereno ostvarenju prava stranke na odluku, već je isključivo motivirano željom za ostvarenjem troškova upravnog spora.

17.1. Ovo posebno stoga, što u slučaju podnošenja žalbe radi šutnje prvostupanjskog tijela, a koja žalba se podnosi na temelju članka 105. stavka 2. ZUP - a, tuženik postupa u skladu s ovlaštenjima iz odredbe članka 119. ZUP-a, odnosno zahtjeva očitovanje prvostupanjskog tijela o razlozima ne donošenja rješenja u zakonom propisanom roku te nalaže tom tijelu donošenje odluke koja nije bila donesena (rok od 15, odnosno 30 dana u slučaju opravdanih razloga).

17.2. Budući da je tužitelju rješenje tuženika nesporno dostavljeno, te da je u trenutku izdavanja punomoći odvjetniku za podnošenje tužbe radi šutnje uprave, kao i u trenutku podnošenja tužbe ovom sudu, imao saznanja o odluci o njegovoj žalbi, dakle, sa tim rješenjem je upoznat, podnošenje tužbe iako formalno pravno dopušteno, prema ocjeni suda, nije bilo opravdano.

17.3. Nadalje, prema sudskoj praksi, ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelju se može priznati pravo na naknadu opravdanih troškova spora, ako je u konkretnom slučaju osnovano pokrenuo upravni spor. U tom smislu sud upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj:

U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019., u pogledu opravdanosti naknade troškova upravnog spora u slučaju obustave spora zbog šutnje uprave kada je tužba neosnovano podnesena.

17.4. Napominje se da je Ustavni sud Republike Hrvatske u predmetnoj odluci, a koja se može primijeniti i na konkretan predmet, naveo kako između odvjetnika i stranke koju zastupa mora postojati trajni odnos povjerenja i razmjene informacija, sve dok zastupanje traje. „Stoga nije uobičajeno da odvjetnika koji zastupa stranku sukladno pravilima odvjetničke profesije i odvjetničkoj etici, stranka nije obavijestila o priznavanju prava i donošenju novog rješenja kao i da odvjetnik podnosi žalbu zbog šutnje uprave u predmetu ostvarivanja prava iz invalidskog osiguranja nakon proteka više od dvije godine o kada je rješenje o priznavanja prava trebalo biti doneseno.“ (u predmetu koji je bio predmet razmatranja pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske).

18. U konkretnom slučaju proizlazi iz podataka spisa da tužitelj, iako je uredno zaprimio rješenje tuženika od 27. veljače 2026. o navedenome nije, prilikom davanja punomoći odvjetniku za zastupanje povodom šutnje uprave, obavijestio svog opunomoćenika, iako je znao da je rješenje doneseno te da je istim naloženo prvostupanjskom tijelu donošenje odluke o zahtjevu u roku od 30 dana od primitak tog rješenja.

18.1. Iako je sukladno odredbama članka 32. stavka 2. ZUP-a postojala obveza dostave drugostupanjskog rješenja tuženika opunomoćeniku odvjetniku te iako je prvostupanjsko javnopravno tijelo koje obavlja dostavu rješenja tuženika strankama, počinilo povredu odredaba ZUP-a o dostavi, navedeno prema ocjeni suda nije povreda na štetu tužitelja, niti je tužitelj zbog navedenog bio onemogućen u korištenju nekog zakonom propisanog prava (proširenju tužbenog zahtjeva po dostavi rješenja opunomoćeniku u smislu članka 100. ZUS-a, ili podnošenju odvojene tužbe).

18.2. Stoga, prema ocjeni suda, za ocjenu opravdanosti troška, u smislu čl. 144. st. 1. ZUS-a, nije dostatno samo da je tužba dopuštena. Naime, iako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, sud ne nalazi da je tužitelj u ovome predmetu osnovano pokrenu upravni spor.

18.3. To stoga što je u trenutku podnošenja tužbe tužitelju osobno bilo dostavljeno rješenje drugostupanjskog tijela o žalbi koja je bila podnesena radi šutnje prvostupanjskog tijela, pa podnošenje tužbe zbog ne odlučivanja o žalbi, iako formalno dopušteno, nije bilo potrebno za zaštitu prava i pravnih interesa tužitelja i time predstavlja nepotreban trošak.

18.4. Odbijanjem zahtjeva za naknadu troška takvog nepotrebnog spora tužitelju nije uskraćeno pravo na pristup sudu, imajući u vidu da mu je osobno rješenje o žalbi dostavljeno prije podnošenja tužbe, dok po dostavi rješenja opunomoćeniku odvjetniku nije proširio tužbeni zahtjev i tražio njegovo poništenje u okviru predmetnog upravnog spora.

18.5. Slijedom navedenoga, trošak sastava predmetne tužbe i podneska ne može se smatrati opravdanim izdatkom u smislu čl. 144. st. 1. u vezi čl. 147. st. 6. ZUS-a, već naprotiv zlouporabom prava u sporu u smislu čl. 147. st. 8. ZUS-a.

18.6. Ovakvo stajalište izraženo je u pravomoćnom rješenju ovog suda poslovni broj: UsI-315/2025-5 od 29. kolovoza 2025. u činjenično i pravno usporedivoj stvari.

18.7. Na temelju citiranih odredaba, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 24. kolovoza 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

1. Odvjetnik Luka Mardešić, e-komunikacija

2. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, e-komunikacija

3. u spis