REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3970/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi radi utvrđenja i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 9. srpnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika NO, odvjetničke vježbenice, dana 24. kolovoza 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu br. 63000122744 zaključenog između tužitelja CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, u dijelu čl. 4. kojem je određeno da su ugovorne strane suglasne da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke, te da korisnik prihvaća Odluku Banke o visini kamatne stope, kao i sve kasnije izmjene i dopune.

II Utvrđuje se da su ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu br. 63000122744 zaključenog između tužitelja CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, u dijelu u čl. 6. kojom je određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, a koja iznosi 2,50% jednokratno, unaprijed.

III Utvrđuje se da su ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu br. Broj 779-51013733, zaključenog između tužitelja kao nositelja obrta [obrt] “ C i prednika tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d., u dijelu u kojem u čl. 5. određeno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u visini od 1,25% iznosa kredita, minimalno 1.000,00 HRK.

IV Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 248,86 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 26. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 793,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama teče od:

- 1.9.2009. na 7,16 EUR

- 9.2.2009. na 7,13 EUR

- 12.3.2009. na 6,40 EUR

- 1.4.2009. na 7,02 EUR

- 19.5.2009. na 17,58 EUR

- 24.6.2009. na 18,03 EUR

- 23.7.2009. na 17,32 EUR

- 12.8.2009. na 17,76 EUR

- 21.9.2009. na 17,62 EUR

- 21.10.2009. na 16,92 EUR

- 16.11.2009. na 17,34 EUR

- 16.12.2009. na 16,64 EUR

- 21.1.2010. na 17,04 EUR

- 10.2.2010. na 16,89 EUR

- 8.3.2010. na 15,12 EUR

- 7.4.2010. na 16,56 EUR

- 7.5.2010. na 15,87 EUR

- 24.6.2010. na 16,23 EUR

- 20.7.2010. na 15,55 EUR

- 27.9.2010. na 15,89 EUR

- 27.9.2010. na 15,73 EUR

- 28.10.2010. na 15,05 EUR

- 29.11.2010. na 15,37 EUR

- 23.12.2010. na 14,70 EUR

- 1.1.2011. na 15,00 EUR

- 1.2.2011. na 14,82 EUR

- 1.3.2011. na 13,22 EUR

- 1.4.2011. na 14,42 EUR

- 1.5.2011. na 13,76 EUR

- 2.6.2011. na 14,02 EUR

- 1.7.2011. na 13,37 EUR

- 4.8.2011. na 13,60 EUR

- 1.9.2011. na 13,40 EUR

- 5.10.2011. na 12,76 EUR

- 1.11.2011. na 12,96 EUR

- 1.12.2011. na 12,33 EUR

- 1.1.2012. na 12,52 EUR

- 1.2.2012. na 12,26 EUR

- 1.3.2012. na 11,25 EUR

- 1.4.2012. na 11,78 EUR

- 1.5.2012. na 11,17 EUR

- 18.6.2012. na 11,30 EUR

- 1.7.2012. na 10,69 EUR

- 1.8.2012. na 10,80 EUR

- 1.9.2012. na 10,54 EUR

- 1.10.2012. na 9,96 EUR

- 1.11.2012. na 10,02 EUR

- 1.12.2012. na 9,44 EUR

- 1.1.2013. na 9,48 EUR

- 1.2.2013. na 9,23 EUR

- 1.3.2013. na 8,09 EUR

- 1.4.2013. na 8,66 EUR

- 1.5.2013. na 8,10 EUR

- 1.6.2013. na 8,08 EUR

- 1.7.2013. na 7,53 EUR

- 1.8.2013. na 7,48 EUR

- 1.9.2013. na 7,17 EUR

- 2.10.2013. na 6,64 EUR

- 1.11.2013. na 6,55 EUR

- 1.12.2013. na 6,03 EUR

- 1.1.2014. na 5,90 EUR

- 1.2.2014. na 5,57 EUR

- 1.3.2014. na 4,73 EUR

- 3.4.2014. na 4,89 EUR

- 1.5.2014. na 4,40 EUR

- 1.6.2014. na 4,20 EUR

- 1.7.2014. na 3,72 EUR

- 8.8.2014. na 2,93 EUR

- 4.9.2014. na 2,62 EUR

- 1.10.2014. na 2,23 EUR

- 1.11.2014. na 1,99 EUR

- 1.12.2014. na 1,61 EUR

- 27.1.2015. na 1,34 EUR

- 26.2.2015. na 0,91 EUR

- 12.3.2015. na 0,55 EUR

- 2.4.2015. na 0,30 EUR,

za razdoblje od 1. prosinca 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 132,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 13. studeni 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi mu prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.349,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. kao kreditorom, 26. ožujka 2007. sklopio Ugovor o kreditu br. 63000122744 na iznos od 75.000,00 kn. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženika, te jednokratna naknada za obradu zahtjeva od 2,50% iznosa kredita, temeljem čega je 26. ožujka 2007 naplaćeno 1.875,00 kn/248,85 EUR. Kamatna stopa je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjana na štetu tužitelja, počevši od 1. prosinca 2008. zbog čega je došlo do povećanja iznosa kredita, s time da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama koje će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao kao potrošač utjecati ili pregovarati sa tuženikom. Tužitelj smatra da su nepoštene i ništetne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke dakle nepredvidivo i bez jasnih kriterija, jer su ugovorene prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, a na temelju sklopljenog ugovora niti na temelju dobivenih informacija od banke tužitelj nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice tih odredaba, koje su uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Navodi da je tužitelju nametnute i tzv. „ulazna” naknada, a on, kao potrošač nije mogao utjecati na te odredbe jer se o njima nije pregovaralo, a u ugovorima nije navedeno od čega se sastoje naknade, na što koje troškove se odnose, niti kako je određen njihov postotak, slijedom čega su odredbe o spornim naknadama uzrokovale neravnotežu na štetu potrošača tužitelja i zbog toga su ništetne. U podnesku od 23. lipnja 2025. navodi da je s tuženikom 12. studeni 2012. zaključio Ugovor o kreditu br. 779- 51013733 za iznos kredita u visini 40.000,00, te da je da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u visini 1,25% iznosa kredita, minimalno 1.000,00 kn (čl. 5. st. 2. tog Ugovora). Navodi da se obratio tuženiku dopisom od 27. svibnja 2025. sa zahtjevom za restitucijom, dostavom kreditne dokumentacije i podacima o uplati naknada. Tuženik je dostavio dio dokumentacije i podatke ali nije udovoljio zahtjevu za restitucijom. Stoga ustaje tužbom i tužbenim zahtjevom konačno uređenim u podnesku od 1. lipnja 2026. (stranica 231-234 spisa) kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 4. Ugovora), o naknadi za obavljanje bankarskih usluga (čl. 6. Ugovora), te odredbe Ugovora o kreditu od 12. studeni 2012. sklopljenog između tužitelja kao vlasnika obrta [obrt] kojom je određeno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u visini 1,25% iznosa kredita, minimalno 1.000,00 kn, te isplatu preplaćenog iznosa temeljem promjenjive kamatne stope i naplaćenih naknada, uz naknadu troška postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Čini neprijepornim sklopljene ugovore o kreditu s tužiteljem. ali ističe da je Ugovor o kreditu od 12. studeni 2012. trgovački ugovor jer ga je tužitelj sklopio kao vlasnik obrta, te da će se odobrena sredstva koristiti kao obrtna sredstva. ističe da je tužitelj morao postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika. Čini neprijepornim naplaćene naknade. Ističe prigovor zastare. Osporava tužitelju svojstvo potrošača. Ističe da je u Ugovorima potpuno jasno, lako razumljivo i uočljivo navedeno kako se od iznosa kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade u iznosu od 2,50% odnosno po drugom Ugovoru 1,25% iznosa kredita, stoga sporne odredbe ne podliježe testu nepoštenosti. Ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje naknade za obradu kredita, te je opće poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni godinama, s čime su potrošači bili upoznati. Način na koji je predmetna odredba napisana daje mogućnost tužitelju da sagleda sve učinke sklapanja ugovora o kreditu pa tako i činjenicu da će prilikom isplate biti naplaćena naknada za obradu kredita u odleđenom postotku (ugovorna transparentnost). U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu ističe da nije postupao nepošteno i nesavjesno , te da je promjenjiva kamatna stopa ugovorena u skladu s zakonskim ograničenjima. Osporava visinu tužbenog zahtjeva u tom dijelu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je proveo dokaze: pročitana je obavijest o promjenama kamatnih stopa (stranica 4 spisa), odgovor na prigovor (stranica 7-8 spisa), otplatni plan (stranica 9- 11 spisa), Ugovor o nenamjenskom kreditu bez depozita od 26. ožujka 2007. (stranica 12-17 spisa), pregled prometa (stranica 18-28, 42-44 spisa), specifikacija isplate kredita (stranica 38 spisa), otplatni plan 8 (stranica 39-40 spisa), Ugovor o kreditu od 12. studenog 2012. (stranica 45-49 spisa), odgovor na prigovor i zahtjev (stranica 51 spisa), izvadak iz obrtnog registra (stranica 52 spisa), odluka od 9. studenog 2012. (stranica 209-210 spisa), financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću (stranica 213-223 spisa) te saslušanjem tužitelja (stranica 239-240 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da su 26. ožujka 2007. sklopile Ugovor o kreditu br. 63000122744 na iznos kredita u visini 75.000,00 kn,

- da je čl. 4. tog Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa, u visini 7,99%

- da je čl. 6. st. 1. Ugovora propisana obveza korisnika kredita platiti naknadu za obavljanje bankarskih usluga u visini 2,50%, jednokratno, unaprijed,

- da su tužitelju naplaćeni jednokratni troškovi obrade kredita 26. ožujka 2007. u iznosu 248,86 EUR,

- da su tužitelj, kao vlasnik obrta [obrt], i tuženik **.**.2012. zaključile Ugovor o kreditu br. 779-51013733 za iznos kredita u visini 40.000,00,

- da je čl. 5. st. 2. tog Ugovora određeno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u visini 1,25% iznosa kredita, minimalno 1.000,00 kn,

- da su tužitelju naplaćeni troškovi naknade za obavljanje bankarskih usluga po ovom Ugovoru 12. prosinca 2012. u iznosu 132,72 EUR.

6. Prijeporno je:

- tužiteljevo svojstvo potrošača,

- je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna,

- pa posljedično tomu, je li tužitelj preplatio svoje dugovanje po Ugovoru o kreditu od 26. ožujka 2007.,

- osnovanost tužbenog zahtjeva,

- jesu li odredbe o naknadi za bankarske usluge po ugovorima o kreditu od 26. ožujka 2007. i 12. studeni 2012. ništetne, te posljedično tomu

- ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koji je naplaćen na temelju odredbi o naknadi za obradu kredita,

- jesu li tražbine tužitelja u zastari.

7. Na pravni odnos stranaka po Ugovoru o kreditu br. 63000122744 od 26. ožujka 2007. sklopile primjenjuje se čl. 96. do 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07 i 79/09), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog ugovora o kreditu. a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 78/12 - dalje: ZIDZZP/12) te se primjenjuju kao nacionalni propis.

8. Na pravni odnos stranaka po Ugovoru o kreditu br. 779-51013733 od 12. prosinca 2012., budući je isti tužitelj sklopio kao vlasnik obrta [obrt], te je u čl. 2 tog Ugovora o kreditu navedeno „Korisnik kredita se obvezuje da će odobrena sredstva koristiti za obrtna sredstva.“, primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO.

9. U odnosu na Ugovor o kreditu od 26. ožujka 2007.;

10. Nije prijeporno da je tuženik sastavio Ugovore o kreditu.

11. Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je trebao kredit radi uređenja prostora u kojem će živjeti sa obitelji te je došao u svoju banku, tada Slavonsku banku, radi podizanja kredita. Ponuđen mu je kredit u kunama, s time da je jedna od ugovornih odredbi bila promjenjiva kamatna stopa i vezano uz to, službenik banke mu je rekao da ista može biti viša ili niža u odnosu na početno ugovorenu, ali mu nije objasnio na temelju kojih parametara i kada se ista mijenja. U njegovom slučaju ista je samo rasla u odnosu na početno ugovorenu. Također je jedna od ugovornih odredbi bila i tzv. ulazna naknada prema kojoj je trebao platiti trošak obrade kredita i vezano uz to službenik tuženika mu je samo rekao da istu treba platiti, ali mu nije objasnio koje troškove ista obuhvaća i na temelju čega se ista izračunava. U vrijeme ugovaranja tog kredita nije bio vlasnik obrta niti trgovačkog društva. Stambeni prostor koji je uredio dobivenim kreditom mu je služio za stanovanje. Prije potpisivanja kredita pročitao je Ugovor o kreditu i bio mu je u tom trenutku jasan i razumljiv. Nije pitao može li kamatna stopa biti fiksna, a kao što je rekao oni su mu ponudili samo kredit s promjenjivom kamatnom stopom. Vezano za Ugovor iz 2012. bilo mu je jasno da će mu se naplatiti tzv. ulazna naknada, što mu je službenik banke i rekao, ali mu nije objasnio zašto se ista plaća i koje troškove obuhvaća. I taj Ugovor je pročitao i u tom trenutku mu je bio jasan i razumljiv. Kredit po Ugovoru iz 2012. iskoristio je za dovršetak uređenja stambenog prostora u jednom dijelu, a u drugom dijelu za kupnju vozila koje mu je služilo za osobne i obiteljske potrebe. Misli da 2012. nije bio vlasnik obrta koji je otvorio koliko se sjeća 2013. Po zanimanju je automehaničar.

12. Sud prihvaća iskaz tužitelja jer je logičan i uvjerljiv te podudaran dokumentaciji u spisu, osim u dijelu u kujem govori o godini otvaranja obrta budući je tužitelj Ugovor o kreditu iz 2012. iz 2012. sklopio kao obrtnik. U odnosu na Ugovor o kreditu od 26. ožujka 2007. je jasno da je tužitelj bio prosječan potrošač po tom Ugovoru o kreditu Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik uopće nije objasnio tužitelju prijeporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu kredita.

13. U čl. 96. st 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, u stavku 3. istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4. propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14. U odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi ističe se da pojmovi koje banke koriste u unaprijed pripremljenim ugovorima, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i način njihova obračuna, su visoko stručni, te razumljivi onima koji se bave bankarskim poslovanjem, dočim je za prosječnog korisnika kredita takva terminologija apsolutno nerazumljiva, tj. da unatoč tomu što je ugovorna odredba tužene banke koja je uređivala pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, nisu im mogle biti razumljive, dočim razlozi za promjenjivost kamatnih stopa, kako je prikazan u članku u. Ugovora se zaista ne može smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti korisniku kredita da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.

15. Takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno je načelima obveznog prava jer je tim od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku budući je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivima kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužitelj jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, dočim nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega, te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje je tužitelj na to mogao utjecati.

16. Na osnovi takvih ugovornih odredbi i nedostatka jesno definiranih parametara za promjenu kamatnih stopa, koji bi bili razumljivi prosječnom korisniku kredita, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva te je sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužitelju. Nije prijeporno da je tužena obavještavala tužitelja o promjeni kamatnih stopa, ali tužitelj nije bio upoznat s parametrima koji dovode do tih promjena.

17. Budući su banke kao visokospecijalizirane novčarske ustanove, kojim je predmet poslovanja plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, bile su dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom korisniku kredita i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na korisnikovu štetu, te je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog korisnika kredita nadmoćno pa sud smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog korisnika kredita ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju, a nema dokaza da je tužena to činila u prijepornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o takvoj svoti iz unaprijed sastavljenog standardnog ugovora, koja je stopa onda korisnicima kredita ostala nerazumljiva.

18. Ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno su naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koje mu banka odobrava na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca, te u vrijeme i na način kako je ugovoreno, slijedom čega ugovorna kamata mora biti određena tj. odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, a sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jednake vrijednosti uzajamnih davanja, savjesnosti i poštenja te zabrane zloporabe prava. Slijedom toga je jasno da neodređena ugovorna odredba glede promjenjive kamatne stope, kako je to učinila tužena, suprotna navedenim načelima obveznog prava jer je od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženu kao davatelja kredita, jer je ta odredba bila takva da nije omogućavala tužitelju ni približnu procjenu kako će se ta kamatna stopa kretati, pa slijedom toga ta promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, dočim prosječnom korisniku kredita objektivno takav sadržaj nije mogao biti niti bio razumljiv pa takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, usuprot načelima obveznog prava.

19. Sukladno čl. 99. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Prema tome, a s obzirom na sadržaj ugovornih odredbi kojima je regulirana kamata, kako je to već naprijed navedeno, sud nalazi da ima mjesta ocjeni njihove poštenosti u smislu citirane odredbe ZZP-a.

20. Prema odredbi čl. 98. ZZP-a prilikom ocjene da li je određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, samim time odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez naprijed formiranog čvrstog kriterija za promjenu protivna je načelu savjesnosti i poštenja.

21. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje tuženoj ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja u konkretnom slučaju. Kako tužena u Ugovoru u kojem koristi prijepornu odredbu o promjeni kamatne stope nije odredila referentnu stopu, a imajući u vidu da u vrijeme zaključenja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati elemente za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, a vodeći računa o načelu savjesnosti i poštenja trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje je stavljaju u neravnopravan položaj, odredbe koje prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

22. Stoga sporna odredba o promjenjivosti kamatne stope predstavlja nepoštenu odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a. Tužitelju je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj mu način omogućiti, kao potrošaču, da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjesna visina novčanog iznosa koji tužitelj mora vratiti tuženiku.

23. Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da je ugovorna odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u čl. 4.Ugovora o kreditu od 26. ožujka 2007. između stranaka ništetna.

24. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi ZZP-a, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom. Prema odredbi čl. 5 Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

25. Članak 1111. ZOO-a određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

26. Kako je tužena utužene iznose primila s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to ih je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužna vratiti tužitelju.

27. Radi utvrđenja iznosa koji je tužitelj po osnovi promjenjive redovne kamatne stope plaćao i iznosa koji bi plaćao da je plaćao anuitete po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Darku Prpić, stalnom sudskom vještaku financijske struke.

28. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi da ukupna razlika između iznosa kamata prema obračunu tuženika primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose kamata prema simuliranom početnom otplatnom planu, za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 793,24 EUR. Ugovorom o kreditu broj 5040430420- 63000122744/2007, člankom 6., ugovoreno je da se Korisnik kredita obvezuje platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,50 % jednokratno, unaprijed. Iznos naknade naplaćen je prilikom isplate kredita na dan 26. ožujka 2007. u visini 2,50% iznosa kredita i iznosi 1.875,00 kn, odnosno 248,86 EUR.

29. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je vještak odgovorio na zadatak vještačenja, a njegov nalaz i mišljenje je jasan, detaljno obrazložen, stručan i izrađen na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije, a ni stranke na isti nisu imali prigovora glede matematičkog izračuna.

30. Kako je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužitelju dosuđen, po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, traženi iznos 248,86 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od njegova dospijeća do isplate, temeljem čl. 1111. ZOO-a.

31. Zatezne kamate na pojedine svote su dosuđene od dana dospjelosti tj. prvog dana nakon toga u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

32. Uvidom u Ugovor o kreditu od Ugovor o kreditu od 26. ožujka 2007. utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom standardiziranom (tipskom) ugovoru, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke. Ugovor sadrži odredbu čl. 6. st. 1. kojim se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu prema Odluci o visini nakade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,50% jednokratno unaprijed. U Ugovoru, međutim, nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada, na što se ista odnosi, niti su definirani egzaktni parametri o načinu određivanja i izračunu visine te naknade.

33. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom Ugovoru po prirodi stvari niti ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornoj odredbi Ugovora. Sve navedeno jasno proizlazi i iz iskaza tužitelja kada navodi da mu službenik banke nije objasnio zašto se plaća naknada za obradu kredita kao i na temelju kojih parametara se ona izračunava i na koje troškove tuženika se odnosi.

34. Tuženi ni ne poriče činjenicu da se s o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, već drži da je tužitelj, ako je bilo ikakvih nejasnoća vezano uz predmetni ugovor ili bilo koju njegovu odredbu, imao mogućnost zatražiti zaposlenike tužene za pojašnjenje tih odredbi, te ističe da su mu sve informacije o pravima i obvezama iz ugovora o kreditu bile dostupne i prije sklapanja ugovora te je u trenutku sklapanja ugovora bio u obvezi upotrijebiti dužnu pažnju i sam se informirati o svim uvjetima ugovora.

35. Iz stipulacije sporne odredbe (čl.6. Ugovora) koja je standardna, evidentno je da se o sadržaju sporne odredbe nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem niti je on obaviješten za koje nastale troškove se naknada odnosi, a pri tome tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao suprotno da se s prednikom tužiteljice o spornoj odredbi pregovaralo, niti je u tom pravcu predlagao dokaze, pa se stoga u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i koja stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja koji ima svojstvo potrošača.

36. Naime prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a što proizlazi u ovom konkretnom predmetu iz zaključenog Ugovora o kreditu pa je stoga takova odredba ništetna ugovorna odredba.

37. Pri tome se napominje da je predmetna odredba jasna i razumljiva, međutim, ista je iz svih naprijed navedenih razloga nepoštena, te se ne može podvesti u smislu odredbe čl. 84. ZZP pod kategoriju predmeta ugovora i cijene u pogledu koje nije dopušteno ocjenjivanje poštenosti te ugovorne odredbe ako je ista jasna i razumljiva.

38. Naglašava se da je Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

39. Pri tome, valja još dodati da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 1201/17) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (Narodne novine broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

40. Pri tome sama činjenica da je trošak obrade kredita, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita.

41. Visina tražbine tužitelja među strankama nije sporna, kao i da je tužitelju naplaćena prijeporna naknada 26. ožujka 2007. u iznosu 248,86 EUR.

42. Kako među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužitelju dosuđen iznos naplaćene naknade temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO u iznosu 248,86 EUR.

43. Budući da je razlog ništetnosti prijeporne ugovorne odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, tužitelju je uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a dosuđena zatezna kamata na iznos koji je plaćen na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi tekućim od prvog idućeg dana nakon dana kad je plaćen (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate u visini određenoj 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

44. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje: ZOO, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ovom odlukom utvrđena ništetnost prijeporne ugovorne odredbe, to će tek njezinom pravomoćnosti početi teći zastarni rok.

45. U odnosu na Ugovor o kreditu od 12. studeni 2012.;

46. Uvidom u Ugovor o kreditu od Ugovor o kreditu od 12. studeni 2012. utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika i tužitelja kao vlasnika obrta [obrt].

47. Tužitelj u svom iskazu pogrešno navodi da misli da u vrijeme sklapanja tog Ugovara nije bio obrtnik jer suprotno proizlazi iz samog Ugovora, kao i iz kreditnog prijedloga (stranica 208 spisa) iz kojih dokumenata je razvidno da je tužitelj sklopio Ugovor kao vlasnik obrta [obrt], te dam je namjena tog kredita financiranje tekućih poslovnih aktivnosti, slijedom čega on, u odnosu na ovaj Ugovor nema status potrošača, budući je u tom pravnom odnosu on bio trgovac, slijedom čega se pravni odnos stranaka po Ugovoru primjenjuje ZOO.

48. I ovaj Ugovor je tipični standardizirani (tipski) ugovor, unaprijed sročen i priređen od strane banke.

49. Ugovor sadrži odredbu čl. 5. st. 2. kojom je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita minimalno 1.000,00 kuna. U Ugovoru, međutim, nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada, na što se ista odnosi, niti su definirani egzaktni parametri o načinu određivanja i izračunu visine te naknade. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom Ugovoru po prirodi stvari niti ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama Ugovora. Sve navedeno jasno proizlazi i iz iskaza tužitelja kada navodi da mu nije pojašnjeno radi čega se naplaćuje ulazna naknada i od kojih se troškova ona sastoji.

50. Tužena niti ne poriče činjenicu da se s tužiteljem ni o ovoj o spornoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, već drži da je tužitelj, ako je bilo ikakvih nejasnoća vezano uz predmetni ugovor ili bilo koju njegovu odredbu, imao mogućnost zatražiti zaposlenike tužene za pojašnjenje tih odredbi te ističe da su mu sve informacije o pravima i obvezama iz ugovora o kreditu bile dostupne i prije sklapanja ugovora te je u trenutku sklapanja ugovora bio u obvezi upotrijebiti dužnu pažnju i sam se informirati o svim uvjetima ugovora.

51. Iz stipulacije sporne odredbe, koja je standardna, evidentno je da se o sadržaju sporne odredbe nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem niti je tužitelj obaviješten na koje pružene usluge banke i za koje nastale troškove se naknada odnosi, a pri tome tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao suprotno da se s tužiteljem o spornoj odredbi pregovaralo, niti je u tom pravcu predlagao dokaze,

52. Slijedom navedenog je razvidno da se o odredbi o plaćanju prijeporne nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, te nju tužitelj nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa nakade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa prijeporne naknade.

53. Tuženik kao banka u konkretnom slučaju, nije prezentirala tužitelju kao vlasniku obrta i korisniku kredita o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je tuženik sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade u ugovorenom postotku od iznosa kredita, jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju i višu naknadu, iz čega proizlazi zaključak da predmetnom naknadom nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Korisnik kredita je iz ugovorne odredbe mogao zaključiti koji je iznos naknade s obzirom na to da je određen postotkom od ukupnog iznosa kredita, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

54. Stoga je sud utvrdio ništetnom tu ugovoru odredbu jer je suprotna općim načelima obveznog prava.

55. Visina tražbine tužitelja među strankama nije sporna, kao i da je tužitelju ista naplaćena 12. prosinca 2012. u iznosu 132,72 EUR,

56. Kako među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužitelju dosuđen iznos naplaćene naknade temeljem čl. 1111. ZOO u iznosu 132,72 EUR.

57. Budući da je razlog ništetnosti prijeporne ugovorne odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, tužitelju je uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a dosuđena zatezna kamata na iznos koji je plaćen na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi tekućim od prvog idućeg dana nakon dana kad je plaćen (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate u visini određenoj 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

58. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan iz razloga koji su navedeni u točki 44. obrazloženja ove presude.

59. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.174,81 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine br. 138/23).

60. Tužitelju zastupanom po odvjetniku je priznat trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 75 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 2.2.2026. i 9.7.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT 150 bodova), sastav podneska od 23.6.2025., 26.8.2025., 29.8.2025. i 1.6.2026. (Tbr. 8. toč. 1. i 4. OT 200 bodova), odnosno ukupno 425 bodova ili 850,00 EUR, kojem iznosu je pribrojen trošak financijskog vještačenja 40,00 EUR, sudske pristojbe na tužbu u iznosu 19,91 EUR i presudu 80,00 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.349,91 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

61. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud joj je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 24. kolovoza 2026. do isplate.

62. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 24. kolovoza 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

- pun. tuženika