REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-415/2022-46
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001 zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkm društvu Mihočević&Bajs, Zagreb, Smičiklasova 18, protiv tuženika IND-EKO d.o.o. Rijeka, Korzo 40/2, OIB, 60067885527, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Maržić i Partneri d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 50/II, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. srpnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Denisa Bajsa, odvjetnika i punomoćnika tuženika Darka Maržića, odvjetnika, dana 24. kolovoza 2026. godine
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB 28921383001, u postupku izravne naplate temeljem zahtjeva za izravnu naplatu koji je tuženik IND-EKO d.o.o., Rijeka, Korzo 40/2, OIB 60067885527 kao ovrhovoditelj, podnio Financijskoj agenciji dana 9.11.2021. godine protiv tužitelja Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB 28921383001 kao ovršenika, a kojim se izvršava osnova za plaćanje – pravomoćna i ovršna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Povrv-1138/19 od 26.1.2021. godine.
II Nalaže se tuženiku IND-EKO d.o.o., Rijeka, Korzo 40/2, OIB 60067885527, isplatiti tužitelju Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB 28921383001, iznos od 70.466.616,74 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana prijenosa zaplijenjenih sredstava 10.1.2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od
15 dana.
III Nalaže se tuženiku IND-EKO d.o.o., Rijeka, Korzo 40/2, OIB 60067885527, naknaditi tužitelju Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB 28921383001, parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."
II. Nalaže tužitelju Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, naknaditi tuženiku IND-EKO d.o.o., Rijeka, Korzo 40/2, trošak parničnog postupka u iznosu od 276.250,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 24. kolovoza 2026. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-3895/21 od 30.12.2021. godine, upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. Ovršnog zakona. Navodi da presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1138/19 od 26.1.2021. godine presuđeno je u točki I da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek, posl.br. Ovrv-11896/13 od 17.10.2013. godine u dijelu u kojem je tuženiku (ovdje tužitelju) naloženo da plati tužitelju (ovdje tuženiku) iznos od 32.324.575,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom, točkom II izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek, posl.br. Ovrv-11896/13 od dana 17.10.2013. godine u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 6.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama dočim je u točki III izreke nalaženo tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.544.508,09 kn u roku od 8 dana i da presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1364/2021 od 14.6.2021. godine odbijena je žalba ovdje tužitelja i umješača Republike Hrvatske kao neosnovana. Ističe da je potom ovdje tuženik dana 9.11.2021. godine kao ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu kojim je zatražio naplatu dosuđenog iznosa, da je tužitelj kao ovršenik dana 12.11.2021. godine zaprimio obavijest Financijske agencije o provedbi izravne naplate po navedenoj osnovi za plaćanje, da je ukupno temeljem podnesenog zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja, ovršeniku zaplijenjen iznos od 70.033.473,29 kn koji se odnosi na 32.324.575,92 kn na ime glavnice, iznos od 35.855.681,93 kn na ime kamate na glavnicu, iznos od 1.675.795,59 kn na ime troškova postupka, iznos 172.419,85 kn na ime kamata na troškove postupka, i iznos od 5.000,00 kn na ime naknade Financijske agencije. Navodi da pljenidba i prijenos tužiteljevih sredstava nisu dopušteni bez obzira na to što je ovaj sud proglasio nedopuštenim pljenidbu i prijenos po specificiranim računima, a koji pokrivaju iznos od 21.410.086,72 kn, tužitelju su u konačnici ipak zaplijenjena sredstva u iznosu od 70.466.616,74 kn (ukupna glavnica i kamate). Tužitelju je navedeni iznos naplaćen (odnosno „nadoknađen“) s drugih računa koji nisu rješenjem suda određeni kao izuzeti od ovrhe. Stoga tužitelj tužbom zahtijeva proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim u cjelokupnom iznosu koji je naplaćen po predmetnoj ovršnoj ispravi (70.466.616,74 kn). Nadalje navodi da tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv tužitelja odnosno ispunjenje tražbine tuženika je zabranjeno u opsegu u kojem je to zatražio i ishodio. Tužitelj je pravna osoba za upravljanje vodama koju je osnovala Republika Hrvatska sukladno odredbama Zakona o vodama (nastavno: ZV), da sukladno čl. 199. ZV-a djelatnost Hrvatskih voda je upravljanje vodama u granicama poslova koji su specificirani u stavku 2. istog članka i da imovinu Hrvatskih voda čine i druge stvari, prava, novac i obveze koje Hrvatske vode steknu odnosno preuzmu u skladu sa Zakonom i da poslovanje Hrvatskih voda financira se iz vodnih naknada koje su uređene zakonom kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva te tužitelj ostvaruje prihod temeljem vodnih naknada (zakonskih parafiskalnih prihoda), a koje prema ZFVG-a predstavljaju strogi namjenski prihod tužitelja. Ističe kako mora trošiti navedeni prihod samo za obavljanje svoje osnovne djelatnosti i osnovnih zadaća koje su zakonom određene kao javna služba, a što znači da tužitelj nema na raspolaganju financijskih sredstava kojima bi mogao slobodno disponirati, pa stoga ova sredstva tuženika nisu smjela biti prisilno naplaćena s računa tužitelja. Dodatno tužitelj ističe kako je odredbom čl. 244. st. 2. OZ-a propisano je da se ovrha na novčanim sredstvima na računu države, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kod banaka te na kunskoj vrijednosti deviznih sredstava koje te osobe imaju na deviznom računu, ne može odrediti ako su ta sredstva nužna za obavljanje osnovnih zadaća tih pravnih osoba. Sukladno st. 3. istog članka, ova se odredba primjenjuje i na pravne osobe tih tijela. Navodi da je osnivač tužitelja Republika Hrvatska, da je tužitelj tijelo države koje obavlja javnu službu pa se u pogledu istog primjenjuje odredba čl. 244. OZ-a i predmetna ovrha nije dopuštena jer su zaplijenjena sredstva od 70 milijuna kuna nužna i neophodna za obavljanje osnovnih zadaća tužitelja. Obzirom na navedeno, osnovan je prijedlog tuženika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenima. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava činjenične navode iz tužbe, ističe da je tužba neuredna i nedopuštena jer tužitelj istu podnosi i radi razloga iz čl. 50. st. 1. t. 6. Ovršnog zakona zbog kojeg nije upućen na pokretanje parnice i zato jer tužitelj ističe činjenice i razloge koje nije isticao u žalbi odnosno podnosi tužbu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i za iznos od 21.410.086,72 kn, a koja sredstva nisu predmet Zaključka povodom kojeg je tužitelj upućen na parnicu. Navodi da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u dijelu razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 10. OZ jer je ovrhovoditelj nesporno ovlašten protiv ovršenika tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 1138/19 (t.7.), a ispunjenje tražbine tuženika nije odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj kao ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka (t.10.). Tuženik navodi da se tužitelj u tužbi nedopušteno poziva i obrazlaže razloge iz čl. 50. st. 1. t. 6. OZ i svoj tužbeni zahtjev smatra osnovanim jer je, kako navodi, ovrha određena na predmetu na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, sve iako i sam navodi kako je zaključkom suda Ovr-3895/21 od 30.12.2021. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih čl.50. st.1. t.7. i 10. OZ. Osporava da tuženik ne bi bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno da bi ispunjenje tražbine tuženika bilo zabranjeno u opsegu u kojem je tuženik kao ovrhovoditelj, to zatražio – a zatražio je izravnu naplatu po ovršnoj ispravi upravo onako kako je to u samoj ovršnoj ispravi navedeno, a odgovornost je tužitelja, a ne tuženika, na vrijeme svoje financijsko i poslovno stanje organizirati i prilagoditi svojim obvezama. Tuženik ukazuje da su Odlukom Vlade RH od 28.10.2021. odobrena namjenska sredstva upravo za podmirenje ove obveze prema tuženiku (što je potvrdio i Hrvatski sabor) i to prije nego je ova ovrha bila pokrenuta. Osporava tvrdnje tužitelja da ga pljenidba i prijenos onemogućuju u ˝obavljanju javne službe˝ koje su paušalne i ničim dokazane. Navodi kako tužitelj ničime ne dokazuje niti konkretno navodi po čemu bi to bile ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 244. OZ, po kojoj sud može odlučiti samo o obročnoj otplati, ali ne i o proglašenju pljenidbe i prijenosa (svih sredstava) nedopuštenim jer bi u suprotnom stav tužitelja značio da pravna osoba čiji je osnivač RH nikada ne bi mogao biti ovršenik odnosno protiv njega se nikada ne bi mogla provesti ovrha na novčanim sredstvima. Navodi da predmetna ovrha ne može biti nedopuštena iz razloga što bi ona bila određena na tužiteljevoj imovini izuzetoj od ovrhe, obzirom su tužitelju Odlukom Vlade RH od 28.10.2021. (i Hrvatskog sabora) odobrena namjenska sredstva za podmirenje upravo ove tužiteljeve obveze prema tuženiku, pa tužitelj ne trpi baš nikakve „teškoće“ financiranja svojih zadaća. Tuženik navodi kako financijska izvješća tužitelja ukazuju da naplata iznosa koji je predmet spora ne može predstavljati nikakav „nepremostiv problem“ u poslovanju, tim prije što mu je upravo taj iznos i nadomješten iz sredstava Državnog proračuna (28.10.2021.). Ističe da je pozivao tužitelja na podmirenje obveze koja je predmet ovog spora, pa je tužitelj imao dovoljno vremena osigurati sredstva za namirenje svojih pravomoćno utvrđenih obveza prema ovdje tuženiku, što je on očito i učinio, a što je rezultiralo Odlukom Vlade RH od 28.10.2021. i pribavom dodatnih, a namjenskih, sredstava, pa kako tužitelj nije ispunio svoju obvezu to su sredstva zaplijenjena s računa tužitelja te prenijeta na račun tuženika. Tuženik ističe da nije na njemu, kao ovrhovoditelju, da vodi brigu o računima ovršenika (ovdje tužitelja) i što će FINA poduzeti u postupanju povodom zahtjeva za izravnu naplatu. Tuženik je postupio kao ovrhovoditelj u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-3895/21, dostavio je i Potvrdu FINA- e od 15.12.2021. iz koje proizlazi kako baš ni jedan od ovršenikovih ovršenih računa (od njih 43) nije bio izuzet od ovrhe Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te zahtjeva naknadu troškova postupka.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Zaključak ovog suda poslovni broj Ovr- 3895/2021 od 30.12.2021.g. (list 9-17 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1138/2019 od 26.01.2021.g., presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1364/2021-5 od 14.06.2021.g. (list 18-70, list 256-307 spisa), Obavijest FINA-e od 12.11.2021.g., Zahtjev za izravnu naplatu od 09.11.2021.g., specifikacije izvršenja osnova za plaćanje (list 71-75 spisa), Izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 76-77 spisa), prijedlog za dopuštenje revizije i Ustavnu tužbu, odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije (list 78-104, list 309-328 spisa), Izvadak iz sudskog registra za tuženika, Bonitetno izvješće za tuženika, Izvješće o obavljenoj reviziji iz ožujka 2020.g. (105-231 spisa), Zaključak ovog suda poslovni broj Ovr-3895/2021 od 30.12.2021.g. (list 248-255 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-3896/2021 od 21.12.2021.g. (list 329-339 spisa), Izvod sa sjednice Vlade RH od 28.10.2021.g., Usklađenje strukture plana upravljanja vodama za 2021.g. (list 340-409 spisa), odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (list 421-453, list 657-659, list 941-945 spisa), Odluku Upravnog vijeća od 13.10.2021.g. Ugovor o kreditu od 17.11.2021.g. (list 454-461 spisa), Izvještaj proračuna, proračunskih i izvanproračunskih korisnika (list 458-600 spisa), rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž Ovr-34/2022 od 21.12.2022.g., podnesak ovdje tužitelja, rješenje i Zaključak ovog suda poslovni broj Ovr-3895/2021 od 30.12.2021.g., rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-3896/2021 od 21.12.2021.g., rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Ovr-29/2022 od 18.07.2024.g. (list 606-643, list 682-686 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno- financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću kojeg vještaka je sud dopunski saslušao, saslušana je svjedokinja NGE.
Sud je izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj Ovr-3895/2021 i poslovni broj Ovr- 3896/2021.
Sud je u dokaznom postupku ocjenjivao samo dokaze koji su relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
4. Predmet ovog spora je proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate iz razloga propisanog čl. 50. stavak 1. točka 7. i točka 10. Ovršnog zakona, a kojom se izvršava osnova za plaćanje - pravomoćna i ovršna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1138/19 od 26. siječnja 2021. godine.
5. Tužitelj u tijeku ovog postupka ostaje kod činjeničnih navoda iz tužbe, osporava navode iz odgovora na tužbu, sadržajno kao u podnesku od 25. listopada 2022. godine (list 410-420 spisa). U odnosu na pravodobno podnošenje tužbe navodi da je Zaključkom suda poslovni broj Ovr-3895/21 donesenim dana 30.12.2021. godine, upućen u roku od 15 dana od dostave tog zaključka pokrenuti parnicu, da je citirani Zaključak zaprimio dana 10.01.2022. godine, a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 24.1.2022. godine. Navodi da je tužba uredna i dopuštena jer je citiranim Zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-3895/21 od 30.12.2021. godine upućen da pokrene predmetnu parnicu iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. Ovršnog zakona, jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika i razloga jer je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Navodi da se na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a pozvao u historijatu tužbe prilikom obrazlaganja da je na temelju odredbe čl. 210. st. 1. u vezi s čl. 50. st. 1. toč. 6., 7. i 10. OZ-a, podnio naslovljenom sudu prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa tužiteljevih sredstava koji je proveden temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog dana 9.11.2021. godine. Tužitelj ističe da u citirnom Zaključku navedeno je kako se ovršenik upućuje da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, ali nije specificirano u kojem dijelu pljenidbe i prijenosa se ovršenik upućuje u parnicu odnosno u kojem dijelu bi se trebala preispitati izvršena pljenidba i prijenos sredstava u provedenom postupku izravne naplate. Ne osporava da je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-3895/21 od 30.12.2021. godine proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika po određenim računima u postupku izravne naplate, time da je točno da sredstva u odnosu na koja je pljenidba proglašena nedopuštenom po navedenim računima iznose 21.410.086,72 kn. Navodi da iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje koju je izdala FINA 10.1.2022. godine, jasno proizlazi da su tužitelju u konačnici ipak zaplijenjena sredstva u iznosu od 70.466.616,74 kn, a što predstavlja ukupan iznos potraživanja tuženika, time da su zaplijenjena i sredstva od 21.410.086,72 kn, te da je zapljena provedena i po drugim računima tužitelja umjesto onih s kojih je inicijalno provedena i u odnosu na koje je sud rješenjem od 30.12.2021. godine proglasio pljenidbu nedopuštenom. Tužitelj navodi u pogledu visine zaplijenjenog i prenesenog iznosa da tuženik potpuno netočno interpretira polugodišnje financijsko izvješće tužitelja za razdoblje od 1.1. do 30.6.2021. godine, a kada se navedeni (točni) iznosi uzmu u obzir, onda proizlazi da zapljena i prijenos iznosa od 70.000.000,00 kuna čini značajnu razliku za poslovanje tužitelja odnosno da navedeni iznos predstavlja značajan udio u novčanim sredstvima kojima raspolaže tužitelj. Navodi da je Upravno vijeće tužitelja donijelo dana 13.10.2021. godine Odluku kojom se odobrava kreditno zaduženje Hrvatskih voda kod ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. u iznosu od 210.000.000,00 kn radi financiranja projekata razvoja javne vodoopskrbe i sustava odvodnje te projekata zaštite od štetnog djelovanja voda, s rokom otplate kredita od 8 godina. Posebice tužitelj naglašava da tužitelj mora trošiti navedeni prihod samo za obavljanje svoje osnovne djelatnosti i osnovnih zadaća koje su zakonom određene kao javna služba, a što znači da tužitelj nema na raspolaganju financijskih sredstava kojima bi mogao slobodno disponirati, da sredstva tužitelja nisu smjela biti prisilno naplaćena za korist tuženika, da ovrha nije mogla biti provedena na namjenskim sredstvima koja tužitelj sukladno izričitim odredbama zakona koristi za obavljanje svoje osnovne djelatnosti time da tužitelju nisu doznačena sredstva iz Državnog proračuna za podmirenje ove obveze. Tužitelj ukazuje da prijenos i pljenidba sredstava sa računa tužitelja nedopušteni su u cijelosti jer su zaplijenjena namjenska sredstva koja tužitelj koristi za obavljanje svoje osnovne djelatnosti, pa je jasno da u odnosu na provedenu izravnu naplatu egzistiraju razlozi nedopuštenosti iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i 10. OZ-a. Ističe da se na tužitelja primjenjuje odredba čl. 244. OZ-a te je istu sud trebao uvažiti prilikom odlučivanja o prijedlogu tužitelja odnosno prilikom ocjenjivanja zakonitosti predmetne naplate. U odnosu na mogućnost protuovrhe ako tužitelj uspije u postupku revizije navodi da u ovoj pravnoj stvari niti ne tvrdi da bi pljenidba i prijenos bili nedopušteni isključivo zbog visine potraživanja odnosno zaplijenjenog i prenesenog iznosa, već zbog činjenice da zapljena ovih sredstava dovodi u pitanje obavljanje osnovne djelatnosti tužitelja te zbog činjenice da nisu primijenjene odredbe OZ-a koje ograničavaju ovrhu na takvoj vrsti sredstava.
6. Tuženik tijekom postupka osporava navode tužitelja sadržajno kao u podnesku od 10.11.2022.g. (list 462-467 spisa), u bitnom navodi da podnošenje izvanrednog pravnog lijeka ne utječe na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, da tužitelj nije upućen Zaključkom ovršnog suda na pokretanje parnice u odnosu na iznos od 21.410.086,72 kn, da unutar financijskog plana tužitelja osigurana su novčana sredstva za izvršenje ovršne isprave podnesene na izravnu naplatu i redovno poslovanje tužitelja funkcionira, te da o prigovoru ograničenja odnosno opsega provodbe ovrhe na novčanim sredstvima iz čl.244. Ovršnog zakona ovlašten je odlučivati isključivo ovršni sud, a ne parnični sud u ovoj pravnoj stvari.
7. Zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-3895/21 od 30. prosinca 2021. godine tužitelj je upućen pokrenuti parnicu iz razloga propisanog čl. 50. stavak 1. točka 7. i točka 10. Ovršnog zakona.
Odredba čl. 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ) propisuje da ovršenik ovlašten je izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika dočim je točkom 10. čl. 50. stavak 1. OZ-a propisano da je žalba dopuštena ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.
8. Tužitelj ne osporava da je tuženik pokrenuo parnični postupak protiv tužitelja radi isplate troškova sanacije eko akcidenta. Između stranaka nije sporno da je ovdje tužitelju presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1138/2019 od 26. siječnja 2021. godine naloženo isplatiti ovdje tuženiku iznos u visini od 32.324.575,92 kn sa zateznom kamatom kao i trošak ovršnog i parničnog postupka (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1138/2019 od 26. siječnja 2021. godine i presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1364/2021-5 od 14. lipnja 2021. godine - list 18-70 spisa).
Nije niti sporno da je tužnik podnio Zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima ovdje tužitelja temeljem ovršne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1138/2019 dana 09.11.2021. godine (list 72-73 spisa), da je tužitelj dana 12.11.2021. godine zaprimio obavijest FINA-e da je zaprimljena osnova za plaćanje na novčanim sredstvima tužitelja (list 71 spisa). Između stranaka nije sporno da su tužitelju zapljenjena sredstva u visini iznosa od 70.033.473,29 kn.
9. U tijeku postupka tužitelj navodi da tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv tužitelja odnosno ispunjenje tražbine tuženika je zabranjeno u opsegu u kojem je to zatražio i ishodio iz razloga jer tužitelj provedbom ovrhe ostaje bez enormne količine novčanih sredstava, a nedostatak takvog iznosa onemogućava odnosno bitno ograničava obavljanje osnovne djelatnosti i osnovnih zadaća tužitelja koje su zakonom određene kao javna služba, da je tužitelj pravna osoba za upravljanje vodama koju je osnovala Republika Hrvatska sukladno odredbama Zakona o vodama (nastavno: ZV) i da je sukladno čl. 199. ZV-a djelatnost Hrvatskih voda upravljanje vodama u granicama poslova, da se djelatnost tužitelja obavlja kao javna služba, a predmetni poslovi kao javne ovlasti, a što je izrijekom propisano u čl. 199. st. 3. i 4. ZV-a. Tužitelj se poziva na Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva (nastavno: ZFVG) i to čl. 4. - izvori sredstava za financiranje vodnoga gospodarstva ( vodne naknade, cijena vodne usluge, državni proračun, proračuni jedinica lokalnih i/ili područnih (regionalnih) samouprava i ostali izvori). Ističe da odredba čl. 3. st. 2. ZFVG-a propisuje da se sredstva vodnih naknada mogu koristiti samo za namjene određene tim Zakonom, a te namjene su izričito i strogo definirane u čl. 12., 21., 28. i 37. ZFVG i sredstva tužitelja nisu smjela biti prisilno naplaćena s njegovog računa. Navodi da tužitelj je tijelo države koje obavlja javnu službu pa se u pogledu istog primjenjuje odredba čl. 244. OZ-a i predmetna ovrha nije dopuštena jer su zaplijenjena sredstva od 70 milijuna kuna nužna i neophodna za obavljanje osnovnih zadaća tužitelja. Tužitelj zaključno navodi da je ovrha određena na predmetu na kojem je mogućnost ovrhe ograničena te ovrhovoditelj na temelju ovršne isprave nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja, a ispunjenje tražbine je zabranjeno obzirom na prisilne odredbe o financiranju tužitelja i raspolaganju namjenskim sredstvima.
10. Sud je ocijenio kao neosnovane navode tužitelja u ovoj konkretnoj pravnoj stvari u smislu da tuženik kao ovrhovoditelj na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1138/2019 nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja i da bi ispunjenje tražbine bilo zabranjeno obzirom na prisilne odredbe o financiranju tužitelja i raspolaganju namjenskim sredstvima.
Između stranaka nije sporno da se vodio parnični postupak pred Trgovačkim sudom pod poslovnim brojem Povrv-1138/2019, da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 32.324.575,92 kn s osnove sanacije onečišćenja nastalog 3. rujna 2010. izlijevanjem 32.000 litara dizelskog pogonskog goriva na području uz državnu cestu D23 Senj-Vratnik kod mjesta Gornji Lopci-Tukanići. Tužitelj, ovdje tuženik, temeljio je tužbeni zahtjev na tvrdnji da je s tuženikom bio u ugovornom odnosu i to na temelju Okvirnog sporazuma.
11. Naime tužitelj je naložio tuženiku na temelju Okvirnog sporazuma za nabavu radova sanacije nastale štete ili posljedica nastale štete uzrokovane višom silom ili zbog drugih okolnosti da izvede radove sanacije nakon nastalog eko-akcidenta (prevrtanje cisterne i izlijevanje 31.996 listara u okoliš i u neposrednu blizinu izvora pitke vode). Tijekom postupka utvrđeno je da je ovdje tužitelj, kako bi proveo svoju obvezu zaštite voda od onečišćenja, izabrao je ovdje tuženika kao stručno i tehnički osposobljenu pravu osobu (na temelju javne nabave jer se radilo o poslovima koje iz tehničkih razloga može obaviti ) i s njim sklopio Okvirni sporazum za nabavu radova na saniranju. Sud je tijekom posutpka utvrdio da sukladno čl. IX Okvirnog sporazuma za nabavu radova na saniranju nastale štetne ili posljedica nastale štete uzrokovane višom silom ili zbog drugih okolnosti je određeno da će se plaćanje obavljenih radova izvršiti temeljem sklopljenih ugovora te da je izvršitelj radova ovlašten ispostaviti račune za obavljene radove isključivo temeljem ugovora o nabavi i do iznosa ugovorenih pojednim ugovorom o nabavi. Sud je utvrdio da su se ovdje tužitelj i tuženik sporazumjeli se o plaćanju naknade prema cijenama utvrđenim u Odluci tuženika o jediničnoj cijeni radova kod iznenadnih onečišćenja voda (obrazloženje odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1138/2019).
12. Kako je dakle utvrđeno da je obveznik plaćanja izvedenih radova sanacije nakon nastalog eko-akcidenta ovdje tužitelj te je tužitelju naloženo plaćanje nastalih troškova ovdje tuženiku, a koje troškove po računu tuženika ovdje tužitelj nije osporavao, to je tuženik u svojstvu ovrhovoditelja imajući u vidu da mu tužitelj nije podmirio nastale troškove izvedenih radova sanacije temeljem pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1138/2019 bio ovlašen podnijeti Zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju pravomoćne i ovršne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu.
U odnosu na navode tužitelja da je uložio reviziju protiv odluke Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-1364/2021-5 od 14. lipnja 2021.g., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1138/2019 od 26. siječnja 2021. godine i da postoji opasnost da neće moći vratiti naplaćena sredstva od tuženika, pa da je i to jedan od razloga za nedopuštenost ovrhe sud je navode tužitelja ocijenio kao neosnovane. Uvidom u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1299/2022-6 od 15. srpnja 2025.g. koju je dostavio tuženik uz podnesak od 12. studenog 2025. godine sud je utvrdio da je odbijena revizije ovdje tužitelja,
Slijedom navedenog po stajalištu ovog suda tužitelj se neosnovano poziva na razloge iz odredbe čl. 50. stavak 1. točka 7. OZ-a jer je tuženik bio ovlašten podinjeti Zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršen sudske odluke poslovni broj Povrv-1138/2019.
13. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je vidljivo iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje tražbine ovdje tuženika temeljem ovršne sudske odluke poslovni broj Povrv-1138/19 od 10.1.2022. godine da su tužitelju zaplijenjena i prenesena na račun tuženika sredstva u ukupnom iznosu od 70.466.616,74 kn (ukupno naplaćeno – glavni dug: 34.005.371,51 kn, ukupno naplaćeno – kamata: 36.461.245,23 kn) i da je ovaj sud proglasio nedopuštenim pljenidbu i prijenos po specificiranim računima, a koji pokrivaju iznos od 21.410.086,72 kn. Ističe kako su tužitelju u konačnici ipak zaplijenjena sredstva u iznosu od 70.466.616,74 kn (ukupna glavnica i kamate), a navedeni iznos je naplaćen (odnosno „nadoknađen“) s drugih računa tužitelja koji nisu rješenjem suda određeni kao izuzeti od ovrhe. Ističe kako zahtijeva proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim u cjelokupnom iznosu koji je naplaćen po predmetnoj ovršnoj ispravi (70.466.616,74 kn). Nadalje navodi kako nedostatak naplaćenih sredstava bitno mu ograničava obavljanje osnovne djelatnosti i osnovnih zadaća tužitelja koje su zakonom određene kao javna služba.
14. Sud je na okolnost obavljanja osnovnih djelatnosti tužitelja nakon što je tuženik naplatio svoju tražbinu izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu, proveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem te je saslušana svjedokinja NGE.
Svjedokinja NGE u svom iskazu navodi da je saznala za pravomoćnu presudu na vrlo veliki iznos, jer ih je Pravni Sektor izvijestio da su izgubili spor, da su se nadali dogovoru s tuženikom za plaćanje u obrocima i razmišljali su gdje naći novce za podmirenje dosuđenog iznosa tuženiku primjerice kreditnim zaduženjem, time da se ne sjeća da bi ona osobno primila rješenje o ovrsi. Svjedokinja nadalje navodi da je čula za tuženika jer su oni imali certifikat za čišćenje za eko onečišćenja a isto tako su vršili plaćanje tuženiku za druge poslove kada je bilo riječ o čišćenju onečišćenja, sjeća se ovog incidenta i zna da su imali tuženika u poslovanju. Nadalje iskazuje da je ovaj iznos odjednom naplaćen u ovršnom postupku pa im je bilo otežano poslovanje, morali su prilagoditi poslovanje jer su im svi računi bili ispražnjeni tako da su zaustavili neke projekte koji su bili predviđeni za tu godinu. Svedokinja navodi da oni imaju svoje izvore financiranja prema odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, da njima Vlada Republike Hrvatske nije uplatila nikakav novac za podmirenje ovog duga prema tuženiku, da su zaplijenjena sredstva koja su imali iz Fondova EU ali su novac namirili iz stavke Vodne naknade naknadno kako je novac pristizao jer su to strogo namjenska sredstva. Nadalje navodi da je odgođena bila dinamika plaćanja i provedbe projekata za tu godinu time da se ne sjeća da li je bilo problema u provedbi tih projekata. Ističe kako je ona bila voditelj Sektora financija, da nije mogla samostalno odlučivati u odnosu na plaćanje duga tuženiku, nije bila samostalna u odlučivanja kod plaćanja već je morao biti donesen neki Plan, a inače što se tiče podmirivanja obveza Plan je donosila Vlada Republike Hrvatske, Upravno vijeće tužitelja, Hrvatski Sabor i druga nadležna tijela. Svjedokinja iskazuje da je i bilo pokušaja nagodbe s tuženikom da se sklopi nagodba plaćanja u obrocima odnosno dinamika plaćanja ona ne bi u tom postupku sudjelovala jer to vodi pravni sektor, osim što bi oni nju pitali da li bi to bilo provedivo takav način plaćanja. Navodi da su svi njihovi računi bili namjenski jer se financiraju iz vodnih naknada a imali su i poseban račun iz sredstva iz Fondova EU, uvijek bi navodili glavni račun koji su imali kod Zagrebačke banke, a iz kojeg računa su se namirivale ovrhe ili neka druga plaćanja, da ona nije nikada uputila dopis FINA u kojem bi naznačili izrijekom s kojih se računa ne smije provoditi ovrha, a na kojim računima se može provoditi ovrha jer nikada nisu imali takav visoki iznos na koji bi se provodila ovrha. Iskazuje da za 2021. godinu nisu imali višak na računu u iznosu od cca 370.000.000,00 kn, možda su imali neki sitan iznos, a u odnosu na rezultate poslovanja 2021. kako se navode u točki 5.2. Nalaza i mišljenja (list 700-701 spisa) navodi da nisu mogli imati takav višak sredstava. Svjedokinja iskazuje da ovaj iznos koji je naplaćen od strane tuženika je nadomješten na način da su neke aktivnosti smanjili u opsegu izvedbe, primjerice ulaganja za pročišćavanje, tako da su smanjeni u tom dijelu rashodi, kako bi se ujednačio prihod i rashod, nije joj poznato da bi netko traži naknadu štete ili nekakvu naplatu jer su smanjenje aktivnosti na provedbi ovih višegodišnjih projekata time da nije riječ o projektima koji traju mjesec do godinu dana, već je riječ o projektima koji traju više godina. Navodi da su oni uzeli kredit od Erste Banke kako bi pokrili sve aktivnosti tužitelja, da to nije bio ciljani kredit kako bi se nadoknadio iznos koji je naplatio tuženik u ovrsi već su imali plan aktivnosti za koje je trebao novac.
Iskazu svjedokinje sud je poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo osim u dijelu u kojem iskazuje o rezultatima poslovanja.
15. Sud je proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja visine naplaćenih sredstava i s kojih stavki po računima tužitelja te da li je Republika Hrvatska dodijelila sredstva tužitelju za plaćanje nakon zapljene sredstava te da li je zapljenom sredstava ograničeno obavljanje poslova tužitelja, odnosno osnovne zadaće tužitelja.
Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića od 21.07.2025.g. (list 695-928 spisa) sud je utvrdio da prema dokumentaciji Financijske agencije dana 9.11.2021. izvršena je zapljena sredstava tužitelja ukupno u iznosu od 70.033.473,29 kn i to po bankama (bez naznake broja računa u banci) – Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb i Hrvatska poštanska banka d.d.Zagreb, te su naplaćeni iznosi s računa Zagrebačke banke d.d. u ukupnom iznosu od 6.420.338,51 EUR/48.374.040,50 kn, s računa Privredne banke Zagreb d.d. iznos od 1.705.800,16 EUR/12.852.351,32 kn, s računa Hrvatske poštanske banke d.d. iznos od 1.226.388,60 EUR/9.240.224,92 kn, ukupno70.466.616,74 kn /9.352.527,27 EUR..
Vještak u mišljenju navodi:
- da se ne može temeljem vrijednosti zaplijenjenih sredstava očitovati je li zapljenom sredstava ograničeno obavljanje poslova tužitelja i osnovne zadaće tužitelja jer ne poznaje kompletno poslovanje tužitelja,
- da je donesena Odluka Hrvatskog sabora o davanju suglasnosti na izmjene i dopune financijskog plana Hrvatskih voda za 2021.g. i projekcije plana za 2022. i 2023. godinu (NN 122/2021) kojom se daje suglasnost Hrvatskim vodama i to na: ukupne prihode u iznosu od 5.217.020.297 kn; ukupne rashode u iznosu od 5.335.391.372 kn; manjak u iznosu od 118.371.075 kn; primitke od financijske imovine i zaduživanja u iznosu od 410.800.000 kn; izdatke za financijsku imovinu i otplate zajmova u iznosu od 370.000.000 kn i da razlika povećanja planiranih ukupnih prihoda i rashoda iznosi 10.000.000 kn, planirano je financiranje izdacima za otplatu glavnice primljenih kredita i zajmova,
- da ne može utvrditi je li zapljenom sredstava ograničeno obavljanje poslova tužitelja, odnosno osnovne zadaće tužitelja,
- da ukupno višak prihoda i primitaka tekućeg razdoblja 2021.g. (1.824.813 kn) čini 2,35% rezultata 2020.g. (77.571.075 kn). Ukupni rashodi poslovanja 2021. (4.747.580.863 kn) su za 151,37% veći od rashoda poslovanja 2020.g. (3.136.451.011 kn) te je u rashode poslovanja, i to materijalne rashode, uračunati su Ostali nespomenuti troškovi poslovanja, za koje se u Bilješkama 8. -Materijalni rashodi (list 547) navodi (citiram): „2021: gubitak spora temeljem pravomoćne presude Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu vezanom uz sanaciju onečišćenja izlijevanja nafte iz cisterne za potrebe zaštite izvorište u Senjskoj Dragi nastalog 03. rujna 2009. godine; troškovi projekta UPOV Knin-500.000 kn.“,
- da prema Bilješkama 8. – Materijalni rashodi, od ukupnih ostalih nespomenutih rashoda poslovanja 2021.g. rashod gubitka spora iznosi 68.186.758 kn, a 500.000 kn troškovi projekta UPOV Knin.
- udio rashoda gubitka spora 2021. (68.186.758 kn) u ukupnim rashodima
(4.747.580.863 kn) 2021.g. iznosi 1,436%:
- ukupni rashodi poslovanja 2021. (4.747.580.863 kn) su za 1.611.129.852 kn veći od rashoda poslovanja 2020.g. (3.136.451.011 kn). Rashodi gubitka spora iznose 68.186.758 kn, stoga njihov udio u ukupnom povećanju rashoda poslovanja 2021./2020.g. (1.611.129.852 kn) čini 4,232%:
- da pored povećanih rashoda poslovanja 2021. u odnosu na 2020.g. (za 1.611.129.852 kn), povećani su i prihodi poslovanja za 1.700.909.388 kn te je tužitelj poslovnu godinu završio viškom prihoda poslovanja (prihodi poslovanja – rashodi poslovanja) u iznosu od 369.712.698 kn. Navodi se da je moguće temeljem uvida u rezultate poslovanja 2021.g. izvršiti određene izračune, ali radi se o zbirnim sintetičkim podatcima za Hrvatske vode za (cijelu) godinu poslovanja temeljem kojih nije moguće utvrditi je li zapljenom sredstava ograničeno obavljanje poslova tužitelja, odnosno osnovne zadaće tužitelja.
Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj navodi da uvidom u predmetne račune (IBAN brojeve) te namjene sredstava s tih računa proizlazi da su sredstva zaplijenjena sa 2 vrste računa – posebnih računa za određene specijalne projekte kojima se ostvaruje osnovna zadaća tužitelja te računa kojima je izvor financiranja vodne naknade – naknada za uređenje voda. Što se tiče računa kojima je izvor financiranja vodne naknade – naknada za uređenje voda odredbom čl.3.st.2. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva propisano je kako se sredstva vodnih naknada mogu koristiti samo za namjene određene tim Zakonom (lčl.12.,21.,28 i 37.) te stoga sredstva s tih računa nisu smjela bila prisilno naplaćena. Ističe kako nema nikakvih prigovora jer iz predmetnih računa tužitelja i njihove namjene proizlazi da sredstva nisu smjela biti prisilno naplaćena u korist tuženika. Predlaže da sud naloži financijskom vještaku dopuniti nalaz i mišljenje na način da utvrdi je li predmetnom zapljenom sredstava ograničeno obavljanje poslova tužitelja odnosno osnovne zadaće tužitelja. Tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, ističe da zapljena novca radi provedbe ovrhe u korist tuženika, a na teret sredstava ovršenika/tužitelja, u iznosu od cca. 70 mil. Kn, nije (a to nije niti mogla) ograničila poslovanje ovršenika/tužitelja i da je iznos ovrhe od cca. 70. mil. kn doslovno neznatni dio ili tek 1,44% od ukupnog iznosa ostvarenih rashoda (od 4,8 MILIJARDI Kn) te da je, obzirom na ostvareni prihod od cca. 5,1 milijardi kn iz poslovanja ovršenika/tuženika u 2021.g., a sve i nakon cititirane zapljene od cca. 70 mil. kn, ostvaren višak od čak cca. 369 mil. Kn
16. Sud je dopunski saslušao vještaka na primjedbe tužitelja. Vještak u dopunskom očitovanju navodi u odnosu na utvrđenje ograničenog obavljanja poslova tužitelja da je gotovo nemoguće izvršiti vještačenje od strane financijskog vještaka jer pojam "ograničeno" bi predstavljalo da se neka usluga ne bi mogla izvršiti jer nema nekih sredstava a koja bi postojala da tuženiku nisu isplaćena pa u svakoj situaciji bi tužitelj bio ograničen obavljanju nekog posla, jer u suprotnom bi tužitelj konstantno na računu imao 70.000.000,00 kuna koje ne koristi za svoje poslovanje. Navodi da nije iz dokumentacije mogao iščitati da bi Vlada RH uplatila sporna sredstava s posebnom namjenom tužitelju. Vještak ističe da su za 2020. godinu i 2021. godinu prihodi tužitelja bili veći od rashoda. Nadalje iskazuje da je donesena odluka Hrvatskog Sabora koja prileži na listu 592-600 spisa, a iz kojeg se vidi povećanje prihoda i rashoda, rebalans za 2021. godinu i projekciju plana za 2002.g. 2023.g., nigdje nisu posebno iskazana sredstva za podmirenje ove tražbine koja je predmet ovog spora. Vještak navodi u odnosu na planirana i odobrena sredstva za podmirenje obveze tuženika da izmjenom i dopunom financijskog plana predviđeno je povećanje rashoda za 70.000.000,00 kn s planiranih 6.000.000,00 kn dakle ukupno 76.000.000,00 kuna. Nadalje nakon uvida u Odluke o rebalansu iz 2021.g. navodi da je točno kako je tužitelj zahtijevao rebalans proračuna i navedena je jedna od stavki povećanja Ostali izvanredni izdaci (list 358 spisa), a koja se odnosi na troškove pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske vezano uz sanaciju onečišćenja iz 2009. što je predmet ovog spora, time da je Hrvatski Sabor usvojio rebalans prema Obrazloženju Izmjene i dopune financijskog plana za 2021. (list 354-365 spisa). Vještak ističe da je tražio dokaz o uplati 70.000.000,00 ali je dobio obavijest tužitelja elektroničkim putem da Hrvatska Vlada nikada ta sredstva nije zasebno uplatila. Ovakvim dopunskim očitovanjem po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tužitelja.
17. Sud je u bitnom utvrdio:
- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1138/19 od 26.01.2021. godine naloženo ovdje tužitelju platiti tuženiku iznos u visini od 32.324.575,92 kn sa zateznom kamatom , te mu naknaditi troškove postupka, a koja je presuda potvrđena odlukom Viskog trgovačkog suda Republike Hrvatske psolovni broj Pž-1364/21 od 14.06.2021.g. (list 18-70 spisa),
- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom Rev-1299/2022 od 15. srpnja 2025. godine odbio reviziju tuženika (ovdje tužitelja) i umješača na strani tuženika kao neosnovane, a koje su revizije bile izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1364/2021 od 14.06.2021., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu Povrv-1138/2019
- da je tuženik podnio Zahtjev za izravnu naplatu dana 09.11.2021. godine (list 72.73. spisa),
-da je FINA obavijestila tužitelja kako je zaprimila Zahtjev za izravnu naplatu, a koju Obavijest je tužitelj zaprimio dana 12.11.2021.g. (lsit 71 spisa),
- da je rješenjem i zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-3895/2021 od 30. prosinca 2021. godine proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava na računu otvorenom kod Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb broj
[broj bankovnog računa], na računima broj [broj bankovnog računa], računu broj [broj bankovnog računa] (projekt Wetlandrestore HRK) otvorenim u Zagrebačkoj banci d.d. te računu broj [broj bankovnog računa] otvorenom kod Zagrebačke banke (projekt Wetlandrestore EUR), ukupni iznos od 21.410.086,72 kn u postupku izravne naplate koji se vodi pred FINA. Zaključkom suda upućen je ovdje tužitelj pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenom iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. točka 7. i 10.
OZ-a (list 9-15 spisa),
- da je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-3895/2021 od 30. prosinca 2021. godine utvrđeno koji računi su otvoreni za EU projekte pa su time ta sredstva izuzeta od ovrhe (čl. 50. stavak 1. točka 6. OZ-a) i ista trebaju biti označena oznakom 1, ali da su svi računi označeni oznak O dakle da je po tim računima dopušteno provesti ovrhu. U odnosu na ostale račune ovdje tužitelj je upućen pokrenuti parnicu, jer po mišljenju suda ne postoje razlozi iz čl. 50. stavak 1. točka 6. niti su ispunjeni uvjeti iz čl. 244. stavak 2. OZ-a (list 17 spisa),
- da je rješenje i zaključak ovog suda poslovni broj Ovr-3895/2021 tužitelj zaprimio po svom punomoćniku dana 10.01.2022. godine,
- da su dana 10. siječnja 2022. godine izravnom naplatom (ovrhe) naplaćena ukupno sredstva s računa tužitelja u visini iznosa od 70.466.616,74 kn/9.352.527,27 EUR i to s računa koji se vode kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb iznos od 6.420.338,51 EUR/48.374.040,50 kn, s računa Privredne banke Zagreb d.d. iznos od 1.705.800,16 EUR/12.852.351,32 kn, s računa Hrvatske poštanske banke d.d. iznos od 1.226.388,60 EUR/9.240.224,92 kn, ukupno 70.466.616,74 kn /9.352.527,27 EUR (nalaz i mišljenje vještaka)
- da po računu broj [broj bankovnog računa] koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. nema podataka o prethodnom stanju sredstava, ukupnim priljevima i odljevima te novom stanju sredstava nakon zapljene, ali da za neke račune je razvidno da ima preostalih sredstava na računu nakon zapljene (npr. na računu
[broj bankovnog računa] i [broj bankovnog računa] kod Hrvatske poštanske banke d.d.) (nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića),
- da je ovdje tužitelj očekivao da će se tuženik obratiti tužitelju kako bi se namirila tražbina tuženika u obrocima (iskaz svjedokinje NGE),
- da je Odlukom Hrvatskog sabora o davanju suglasnosti na izmjene i dopune financijskog plana Hrvatskih voda za 2021.g. i projekcije plana za 2022. i 2023. godinu (NN 122/2021) dana suglasnost Hrvatskim vodama i to na:
- ukupne prihode u iznosu od 5.217.020.297 kn; ukupne rashode u iznosu od 5.335.391.372 kn; manjak u iznosu od 118.371.075 kn i primitke od financijske imovine i zaduživanja u iznosu od 410.800.000 kn te izdatke za financijsku imovinu i otplate zajmova u iznosu od 370.000.000 kn (Odluka Hrvatskog sabora - list 592),
- da nespomenuti rashodi poslovanja 2021. (75.975.953 kn) su za 1.030,01% veći od ostalih nespomenutih rashoda poslovanja 2020. (7.376.237 kn). Prema Bilješkama 8.
– Materijalni rashodi, od ukupnih ostalih nespomenutih rashoda poslovanja 2021.g. rashod gubitka spora iznosi 68.186.758 kn, a 500.000 kn troškovi projekta UPOV Knin (nalaz i mišljenje vještaka),
- da ukupni rashodi poslovanja 2021. (4.747.580.863 kn) su za 1.611.129.852 kn veći od rashoda poslovanja 2020.g. (3.136.451.011 kn). Rashodi gubitka spora iznose 68.186.758 kn, stoga njihov udio u ukupnom povećanju rashoda poslovanja 2021./2020.g. (1.611.129.852 kn) čini 4,232% (nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića),
- da je Odlukom Hrvatskog sabora planirano da se ukupni prihodi tužitelja povećavaju za 953.988.285 kn, a planirani ukupni rashodi za 963.988.285 kn. Razlika povećanja planiranih ukupnih prihoda i rashoda iznosi 10.000.000 kn, (nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića),
- da iz Državnog proračuna Hrvatskim vodama nisu dodijeljena sredstva u razdoblju 2021./2022. kojima je izvršeno plaćanje sudskog spora, čak i ranije i poslije referentnog razdoblja nisu zaprimljena nikakva sredstva iz Državnog proračuna kojima bi se podmirio predmetni sudski spor (nesporno između stranaka),
18. Tužitelj se tijekom ovog postupka poziva na čl. 244. stavak 2. OZ- kojom odredbom je propisano da ovrha na novčanim sredstvima na računu države, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kod banaka te na kunskoj vrijednosti deviznih sredstava koje te osobe imaju na deviznom računu, ne može se odrediti ako su ta sredstva nužna za obavljanje osnovnih zadaća tih pravnih osoba. Sud nije posebno ocjenjivao primjenu odredbe čl. 244. stavak 2. OZ-a imajući u vidu da je tužitelj isticao kao ovršenik takav prigovor u postupku poslovni broj Ovr-3896/2021 te je sud donio odluku po kojim računima nije dopušteno provesti ovrhu. Nadalje kada bi se prihvatili navodi tužitelja da se ovrha ne može provesti po računima tužitelja jer obavlja poslove od javnog interesa pa se financira iz strogo namjenskih sredstava, tada bi to značilo da tužitelj ne bi trebao ispunjavati svoje obveze prema trećim osobama što je suprotno odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnsoima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 153/23, dalje: ZOO).
19. Tužitelj tvrdi tijekom ovog postupka da je trebao uzeti kredit kako bi naknadio sredstva koja je tuženik naplatio temeljem pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1138/19. Uvidom u Ugovor o kreditu koji je tužitelj sklopio s Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 dana 17.11.2021. godine (list 455-461 spisa) utvrđeno je da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu na iznos od 210.000.000,00 kn. Iz iskaza svjedokinje NGE jasno i nedvosmisleno proizlazi da je tužitelj uzimao kredit kako bi se pokrile sve aktivnosti tužitelja i da to nije bio ciljani kredit kako bi se nadoknadio iznos koji je naplatio tuženik u ovrsi već su imali plan aktivnosti za koje je trebao novac. Kako dakle tužitelj je trebao kredit radi provođenja svojih aktivnosti to je sud ocijenio kao neosnovane navode tužitelja da se kreditno zaduživao da bi nadomjestio sredstva koja je naplatio tuženik. U konačnici kako je prethodno navedeno ukupni rashodi poslovanja tužitelja za 2021. bili su veći za 1.611.129.852 kn od rashoda poslovanja 2020.g. time da rashodi gubitka spora iznose 68.186.758 kn, pa njihov udio u ukupnom povećanju rashoda poslovanja 2021./2020.g. čini 4,232% (nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića). U odnosu na isplatu dodatnih sredstava iz Državnog proračuna kojim je Vlada Republike Hrvatske odobrila sredstva za podmirenje tražbine ovdje tuženika, tužitelj je mogao zahtjevati isplatu sredstava, pa činjenica da nisu isplaćena tužitelju dodatna sredstava ne može ići na teret ovdje tuženika.
20. Odredbom čl. 50. stavak 1. točka 10. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (točka 10.).
21. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je naplaćena tražbina tuženika izravnom naplatom dana 10. siječnja 2022. godine po računima tužitelja u visini iznosa od 70.466.616,74 kn/9.352.527,27 EUR i to:
- s računa [broj bankovnog računa] koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb iznos od 6.420.338,51 EUR/48.374.040,50 kn,
- s računa [broj bankovnog računa] koji se vodi kod Privredne banke Zagreb d.d. iznos od 1.705.800,16 EUR/12.852.351,32 kn,
- s računa [broj bankovnog računa] i [broj bankovnog računa] Hrvatske poštanske banke d.d. iznos od 1.226.388,60 EUR/9.240.224,92 kn, ukupno70.466.616,74 kn /9.352.527,27 EUR
Rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr-3895/2021 od 30. prosinca 2021. godine proglašena je nedopuštenom pljenidba i prijenos novačnih sredstva po računima otvorenim kod Privredne banke Zagreb d.d. broj [broj bankovnog računa] računu kojim se vodi kod Zagrebačke banke d.d. broj [broj bankovnog računa] i računu borj [broj bankovnog računa] te računu broj [broj bankovnog računa] .
22. Imajući u vidu da je naplaćena tražbina tuženika s računa [broj bankovnog računa] koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb, s računa [broj bankovnog računa] i [broj bankovnog računa] koji se vode kod Hrvatske poštanske banke d.d. a u odnosu na koji račun sud nije proglasio nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava, to tuženik neosnovano se poziva na citirano rješenje ovog suda poslovni broj Ovr-3895/2021 od 30. prosinca 2021. godine da bi bila nedopuštena ovrha po navedenih računima.
U odnosu na račun koji se vodi kod Privredne banke Zagreb d.d. broj [broj bankovnog računa] i s kojeg računa je naplaćena tražbina tuženika u iznosu od 1.705.800,16 EUR/12.852.351,32 kn tužitelj na kojem je teret dokaza nije dostavi dokaz niti predlaže provođenje dokaznog postupka da bi navedeni račun bio označen s oznakom "1" - račun po kojem su novčana sredstva izuzeta od ovrhe, a koju oznaku banka upisuje sukladno čl.3. Pravilnika o Jedinstvenom registru računa ("Narodne novine" broj 53/2000). Tužitelj na kojem je teret dokaza nije dostavio dokaz (primjerice stanje računa prije ovrhe) da naplaćeni iznos za korist tuženika odgovarao je stanju računa tužitelja pa da je "ispraženjen" račun kako to tvrdi svjedokinja niti je dostavio dokaz da su samo na računu se vodila novčana sredstava koja su isplaćena iz EU Fondova.
Iz iskaza svjedokinje NGE jasno i nedvosmisleno proizlazi da su svi računi tužitelja bili namjenski jer se financiraju iz vodnih naknada a imali su i poseban račun za sredstva iz Fondova EU, da bi uvijek navodili glavni račun koji su imali kod Zagrebačke banke, a iz kojeg računa su se namirivale ovrhe ili neka druga plaćanja, time da ona nije nikada uputila dopis FINA u kojem bi naznačili izrijekom s kojih se računa ne smije provoditi ovrha, a na kojim računima se može provoditi .
23. Po stajalištu ovog suda propust tužitelja da obavijesti banku kod koje ima otvorene račune koja novčana sredstava su izuzeta od ovrhe ne može ići na teret tuženika, jer tužitelj treba voditi računa o sredstvima za financiranje projekta iz EU Fondova a na kojima ovrha nije dopuštena (kojem je i bilo poznato da je izgubio spor pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i da će iznos naplatiti prisilnim putem ukoliko svoju obvezu ne ispuni u paricijskom roku kako mu je naložio sud). U konačnici tužitelj je imao dovoljno vremena postaviti zahtjev bankama kod kojih ima otvorene račune da se isti označe oznakom 1. - račun po kojem su novčana sredstva izuzeta od ovrhe, a koju oznaku banka upisuje sukladno čl.3. Pravilnika o Jedinstvenom registru računa.
24. Kako je provedena ovrha po računima tužitelja koji se ovde kod Zagrebačke banke d.d. i Hrvatske poštanske banke d.d. u odnosu na koje nije bila proglašena nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika te kako u odnosu na račun koji se vodi kod Privredne banke Zagreb d.d. tužitelj nije zahtjevao da se naznači da su novčana sredstva izuzeta od ovrhe (a što proizlazi i iz iskaza saslušane svjedokinje) niti je tužitelj tijekom ovog postupka dostavio dokaz da su sva sredstva koja se vode na računu otvorenom kod Privredne banke Zagreb d.d. strogo namjenska sredstva koja su isplaćena iz EU Fondova, to se tužitelj neosnovano poziva na čl. 50. stavak 1. točka 10. OZ-a.
Kako tužitelj nije dokazao da bi bili ispunjeni uvjeti iz čl. 50. stavak 1. točka 7. i točka 10. Ovršnog zakona to je sud odbio tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude.
25. Sud je odlučivao o troškovima parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP- a. Tuženiku je priznat odgovora na tužbu od 21.03.2022.g. u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 09.11.2022.g. u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 10.11.2022.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točak 5. OT-a), sastav podneska od 14.03.2023.g. u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 20.03.2023.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točak 5. OT-a), pristup na ročište dana 12.02.2024.g. u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr. 9. točak 1. OT-a), sastav podneska od 24.09.2024.g. u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 28.01.2025.g. u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr. 9. točak 1. OT-a), sastav podneska od 27.08.2025.g. u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 11.11.2025.g. u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 19.03.2026.g. u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr. 9. točak 1. OT-a), sastav podneska od 18.06.2026.g. u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 10.07.2026.g. u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), ukupno 221.000,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 55.250,00 EUR, ukupno 276.250,00 EUR.
Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu od 26.04.2024.g. u iznosu od 20.000,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a) jer isti nije bio nužan, nije priznat troša sudske prisotjbe na odgovor na tužbu jer istu nije platio.
Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate dosuđena je prema čl.151. stavak 3. ZPP-a.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 24. kolovoza 2026. godine
Sudac:
dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dna:
1.tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
