REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2014/2020-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Bešliću, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Antuna Heinza 4, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Tvrtko Dobrinić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., OIB: 29743547503, Antuna Heinza 4, Zagreb, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, svotu od 1.430,72 eura/10.779,78 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 31.07.2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunanoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku od petnaest dana. "

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj podneskom od 20. rujna 2022. djelomično povukao tužbu u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 4.312,88 eura.

II. Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 3.395,88 eura sa zateznim kamatama koje teku od 24. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik RL stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19.2.1996., a koju nesreću je skrivio KL upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod pravnog prednika tuženika. Do nesreće je došlo iz razloga što KL nije prilagodio brzinu kretanja vozila te je izgubio kontrolu nad upravljačem uslijed čega je prešao na dio kolnika namijenjen vozilima iz suprotnog smjera te naletio na osobno vozilo [registarska oznaka] kojim je upravljao RL. Za predmetni štetni događaj utvrđena je odgovornost u kaznenom predmetu Ks-382/96. Osiguranik tužitelja je vodio postupak naknade štete pod brojem Pn-2459/96, a koji je okončan presudom od 17. lipnja 1998. Uslijed predmetnog štetnog događaja, osiguraniku tužitelja je rješenjem broj IN-922929 od 25.11.1996. priznato pravo na invalidsku mirovinu uslijed 50%ozljede izvan rada, a čijom isplatom tužitelj trpi štetu sukladno čl. 161 ZOMO. Daljnjom isplatom invalidske mirovine nastala je nova šteta koja u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020. iznosi ukupno 86.550,98 kn. Budući je na invalidnost utjecala ozljeda izvan rada u visini od 50%, to tužitelj potražuje isplatu iznosa od 43.275,49 kn. Tužitelj je 10.7.2020. uputio odštetni zahtjev prema tuženiku, a koji zahtjev je tuženik otklonio u cijelosti pozivajući se na to da je osiguranik tužitelja stekao uvjete za starosnu mirovinu te da šteta za tužitelja predstavljala razliku između invalidske i starosne mirovine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, kao i postojanje odgovornosti za štetu u omjeru od 50%, obzirom i tužitelj priznaje da je predmetna prometna nezgoda uzrokovala umirovljenje u omjeru od 50%. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjev u cijelosti. Navodi da je neosnovano potraživanje tužitelja u ovoj stvari s obzirom na to da je osiguranik tužitelja RL rođen **.**.1941., a 24.11.2006. navršio je 65 godina starosti, te bi od tog trenutka svakako nastala obveza tužitelja da mu isplaćuje starosnu mirovinu, pa shodno tome ne postoji nikakva osnova za naknadu štete tužitelju nakon navršenih 65 godina života njegovog osiguran ika, u odnosu na mirovine isplaćene nakon 24.11.2006., dok su predmet ovog postupka mirovine isplaćene u razdoblju od srpnja 2018 do lipnja 2020. Kako do tužiteljeve obveze plaćanja mirovine svom osiguraniku dolazi po redovnom tijeku stvari nakon navršenih 65 godina istoga, a sve u skladu s ostvarenim mirovinskim stažem, ne postoji niti osnova za naknadu štete nakon tog trenutka, a posebno ne u dijelu u kojem bi s danom 24.11.2006. svakako nastupila obveza tužitelja da (bez obzira na prometnu nezgodu i štetni događaj) isplaćuje starosnu mirovinu svom osiguraniku, na temelju ispunjenih uvjeta ostvarenog mirovinskog staža, a u konkretnom slučaju to je 33 godine, 6 mjeseci, koliko je osiguranik tužitelja imao ostvarenog mirovinskog staža u trenutku utvrđenja prava na invalidsku mirovinu. Nije sporno da štetu čini umanjenje imovine odnosno gubitak koji je nastao zbog štetnog događaja pa shodno tome nije sporno da bi tužitelj bio obvezan 24.11.2006. plaćati svom osiguraniku starosnu mirovinu već na temelju činjenice 33 godine, 6 mjeseci ostvarenog mirovinskog staža te mu u tom dijelu ne nastaje apsolutna nikakva šteta. Eventualna šteta bi nastala tužitelju ako bi invalidska mirova koju plaća bila veća od redovne starosne mirovine koju bi bio u obvezi plaćati i to samo za tu razliku iznosa za koji je invalidska mirovina veća. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio i prevođenje financijskog vještačenja radi utvrđenja koliku bi tužitelj ostvarivao starosnu mirovinu u razdoblju srpnja 2018. do lipnja 2020. da je na dan 24.11.2006. sa 33 godine, 6 mjeseci ostvarenog mirovinskog staža ostvario pravo na starosnu mirovinu te da li postoji razlika u odnosu na invalidsku mirovinu koju je plaćao u tom razdoblju. Naime, s obzirom na to da se radi o potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila, tada se i postojanje, opseg i visina obveze tuženika određuju primjernom materijalno -pravnih odredi koje uređuju obvezu osiguravajućeg društva, a to su odredbe čl. 27. zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) i uvjeti osiguranja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3.1. Tužitelj je podneskom od 20. rujna 2022. smanjio tužbeni zahtjev (nakon što je tuženik nakon podnošenja tužbe uplatio iznos od 4.312,88 eura), što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8). Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju, slijedom čega se smatra da je pristao na povlačenje u smislu odredbe čl. 193. st. 2 ZPP. Slijedom navedenog sud je pod točkom I. izreke rješenja utvrdio da je tužba povučena u dijelu kojim je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 4.312,88 eura.

3.2. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 5-9), rješenje tužitelja od 25. studenoga 1996. (list 16-17), obračun isplaćene mirovine od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2026. (list 34), odštetni zahtjev (list 48-49) te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću (list 124-133, 167-174, 197-205 i 225-229).

3.3. Na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 3. srpnja 2026. stranke su odustale od svih predloženih, a neizvedenih dokaza te su predložile zaključenje glavne rasprave.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8 . ZPP, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.430,72 eura za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020.

6.1. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika u omjeru od 50%, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu, kao i to da je za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020. tužitelj s osnova invalidske mirovine isplatio svom osiguraniku 11.487,29 eura, a sve s obzirom na to da je štetni događaj utjecao u omjeru od 50% tužitelj u tužbi potražuje isplatu iznosa od 5.743,64 eura, da bi, nakon uplate tuženika tijekom trajanja ovoga postupka, u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, zahtijevao isplatu iznosa od 1.430,72 eura kako je to navedeno u toč. 5. obrazloženja.

6.2 Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7.1 Tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbama čl. 161. i 164. Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15., 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO).

7.2. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

8. Tuženik smatra da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje: ZOOP), prema kojoj je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

9.1. U ovome predmetu provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću. Prema tom nalazu i mišljenju pretpostavljena starosna mirovina koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku RL (pod pretpostavkom da nije bilo predmetnog štetnog događaja te pod daljnjom pretpostavkom da RL ne bi radio nakon 25. studenog 1996) manja je od invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje korisniku RL te bi u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020. razlika između isplaćenih invalidskih mirovina i iznosa pretpostavljenih starosnih mirovina koje bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku, da nije došlo do predmetnog štetnog događaja, iznosila bi ukupno 452,94 eura/3.412,66 kn. Također, vještak je u dopunskom nalazu i mišljenju utvrdio da bi iznos invalidske mirovine određen osiguraniku tužitelja pod pretpostavkom ozljede na radu, ukoliko se pri utvrđivanju iste uzmu u obzir parametri iz rješenja tužitelja od 25. listopada 2019., bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje, a razlike između pretpostavljenih i isplaćenih invalidskih mirovina, u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020., iznosile bi ukupno 3.945,96 eura.

9.2. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu koji se odnosi na razliku između pretpostavljenih i isplaćenih invalidskih mirovina, u razdoblju od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2020., a sud je u cijelosti prihvatio navedeni nalaz i mišljenje, budući je logičan, uvjerljiv te je dan u skladu s pravilima struke.

10. Prema shvaćanju ovog suda, a u skladu s opsežnom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazanoj u mnogobrojnim presudama (primjerice odluke broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev- 12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.), za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP -a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi se radilo o invalidskoj mirovini koja bi bila utvrđena uslijed ozljede na radu.

11. Slijedom navedenog, s obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka u ovome predmetu, kao i činjenicu da je tuženik tijekom trajanja ovoga postupka za predmetno razdoblje isplatio tužitelju iznos od 4.312,88 eura, pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo je odbiti u cijelosti. Naime, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu. Tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane člankom 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to regulira ZOOP.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci presude.

13.1. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP u skladu s vrijednosti predmeta spora od 5.743,64 za radnje poduzete do 20. rujna 2022., a nakon toga prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.430,72 eura, pa je za sve radnje vrijedio isti tarifni razred iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje Tarifa). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 13.10.2020., 9.9.2022., 13.2.2026 i 29.6.2026. u iznosu od 100 bodova (x5) (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima održanim 7.4.2021., 8.5.2024., 9.2.2026., 4.5.2026. i 3.7.2026. u iznosu od po 100 bodova(x5) (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 1000 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 2.500,00 eura. Priznat mu je i trošak uplaćenih predujmova za troškove provedenih financijskih vještačenja u iznosu od 895,88 eura. Slijedom navedenog, tuženiku pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.395,88 eura pa je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

13.2. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu s obzirom na to da obveza njezina plaćanja nastaje nakon pravomoćnosti ove presude. Također, tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška sastava podnesaka od 23.3.2021. i 23.9.2024. s obzirom na to da tuženik nije niti podnio podneske na navedene datume, kao i u dijelu preko dosuđenog iznosa za provedeno financijsko vještačenje s obzirom na to da je tuženiku po toj osnovi dosuđen iznos koji je tijekom postupka uplatio za navedeno vještačenje.

13.3. Slijedom navedenog, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku ukupan trošak postupka u iznosu od 3.395,88 eura zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke rješenja.

14. Iznosi u kunama pretvoreni su u eure prema službenom tečaju konverzije 7,5345 kn/1 euro.

U Zagrebu 24. kolovoza 2026.

Sudac:

Ivan Bešlić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj

- pun. tuženika