Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB:77561654785

Poslovni broj: Pr-27/2024-108

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sudcu SE kao sudcu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nedi Brčić, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, A. Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupano po OD Gugić, Kovačić & Krivić d .o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 9. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Nede Brčić, odvjetnice iz Vinkovaca, punomoćnika tuženika Tomislava Špiljka, odvjetnika iz Zagreba i stalnog sudskog vještaka Dajane Vuković, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, A. Heinza 4, OIB 29743547503 da isplati tužitelju DE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 50.307,92 eur (pedesettisućatristosedameuraidevedesetdva- centa) sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava do 31. srpnja 2015. g. po eskontnoj stopi HNB koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5%, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01. siječnja 2023. g. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, a koja teče kako slijedi:

- na iznos od 477,98 Eur od 15. 02. 2012. g. do isplate

- na iznos od 583,00 Eur od 15. 03. 2012. g. do isplate

- na iznos od 1.484,29 Eur od 15. 04. 2012. g. do isplate

- na iznos od 583,00 Eur od 15. 05. 2012.g. do isplate

- na iznos od 583,00 Eur od 15. 06. 2012.g. do isplate

- na iznos od 1.525,87 Eur od 15. 07. 2012. g. do isplate

- na iznos od 399,28 Eur od 15. 08. 2012. g. do isplate

- na iznos od 514,22 Eur od 15. 09. 2012. g. do isplate

- na iznos od 585,62 Eur od 15. 10. 2012. g. do isplate

- na iznos od 559,48 Eur od 15. 11. 2012. g. do isplate

- na iznos od 561,82 Eur od 15. 12. 2012. g. do isplate

- na iznos od 538,17 Eur od 15. 01. 2013. g. do isplate

- na iznos od 433,52 Eur od 15. 02. 2013.g. do isplate

- na iznos od 585,62 Eur od 15. 03. 2013.g. do isplate

- na iznos od 585,62 Eur od 15. 04. 2013.g. do isplate

- na iznos od 508,69 Eur od 15. 05. 2013.g. do isplate

- na iznos od 329,56 Eur od 15. 06. 2013.g. do isplate

- na iznos od 584,45 Eur od 15. 07. 2013.g. do isplate

- na iznos od 623,93 Eur od 15. 08. 2013.g. do isplate

- na iznos od 368,68 Eur od 15. 09. 2013.g. do isplate

- na iznos od 335,06 Eur od 15. 10. 2013.g. do isplate

- na iznos od 547,01 Eur od 15. 11. 2013.g. do isplate

- na iznos od 279,40 Eur od 15. 12. 2013.g. do isplate

- na iznos od 574,12 Eur od 15. 01. 2014.g. do isplate

- na iznos od 583,05 Eur od 15. 02. 2014.g. do isplate

- na iznos od 630,80 Eur od 15. 03. 2014.g. do isplate

- na iznos od 515,68 Eur od 15. 04. 2014.g. do isplate

- na iznos od 487,36 Eur od 15. 05. 2014.g. do isplate

- na iznos od 224,57 Eur od 15. 06. 2014.g. do isplate

- na iznos od 579,66 Eur od 15. 07. 2014.g. do isplate

- na iznos od 633,60 Eur od 15. 08. 2014.g. do isplate

- na iznos od 444,10 Eur od 15. 09. 2014.g. do isplate

- na iznos od 618,24 Eur od 15. 10. 2014.g. do isplate

- na iznos od 513,28 Eur od 15. 11. 2014.g. do isplate

- na iznos od 494,65 Eur od 15. 12. 2014.g. do isplate

- na iznos od 300,15 Eur od 15. 01. 2015.g. do isplate

- na iznos od 586,29 Eur od 15. 02. 2015.g. do isplate

- na iznos od 75,40 Eur od 15. 03. 2015.g. do isplate

- na iznos od 636,09 Eur od 15. 04. 2015.g. do isplate

- na iznos od 306,02 Eur od 15. 05. 2015.g. do isplate

- na iznos od 610,66 Eur od 15. 06. 2015.g. do isplate

- na iznos od 187,00 Eur od 15. 08. 2015.g. do isplate

- na iznos od 68,82 Eur od 15. 09. 2015.g. do isplate

- na iznos od 136,04 Eur od 15. 10. 2015.g. do isplate

- na iznos od 123,32 Eur od 15. 11. 2015.g. do isplate

- na iznos od 187,00 Eur od 15. 12. 2015.g. do isplate

- na iznos od 38,01 Eur od 15. 01. 2016.g. do isplate

- na iznos od 14,04 Eur od 15. 02. 2016.g. do isplate

- na iznos od 206,10 Eur od 15. 03. 2016.g. do isplate

- na iznos od 201,81 Eur od 15. 04. 2016.g. do isplate

- na iznos od 206,10 Eur od 15. 05. 2016.g. do isplate

- na iznos od 186,77 Eur od 15. 06. 2016.g. do isplate

- na iznos od 201,22 Eur od 15. 07. 2016.g. do isplate

- na iznos od 189,36 Eur od 15. 02. 2012. g. do isplate

- na iznos od 174,39 Eur od 15. 05. 2012. g. do isplate

- na iznos od 125,47 Eur od 15. 06. 2012. g. do isplate

- na iznos od 21,52 Eur od 15. 08. 2012. g. do isplate

- na iznos od 107,16 Eur od 15. 09. 2012. g. do isplate

- na iznos od 112,72 Eur od 15. 10. 2012. g. do isplate

- na iznos od 27,96 Eur od 15. 01. 2013. g. do isplate

- na iznos od 50,52 Eur od 15. 03. 2013.g. do isplate

- na iznos od 21,83 Eur od 15. 02. 2014.g. do isplate

- na iznos od 136,42 Eur od 15. 08. 2015.g. do isplate

- na iznos od 547,78 Eur od 15. 09. 2015.g. do isplate

- na iznos od 250,57 Eur od 15. 11. 2015.g. do isplate

- na iznos od 1.718,64 Eur od 15. 12. 2015.g. do isplate

- na iznos od 2.775,74 Eur od 15. 01. 2016.g. do isplate

- na iznos od 63,07 Eur od 15. 03. 2016. g. do isplate

- na iznos od 103,90 Eur od 15. 04. 2016.g. do isplate

- na iznos od 54,94 Eur od 15. 02. 2012.g. do isplate

- na iznos od 25,83 Eur od 15. 03. 2012. g. do isplate

- na iznos od 35,97 Eur od 15. 04. 2012. g. do isplate

- na iznos od 104,85 Eur od 15. 05. 2012. g. do isplate

- na iznos od 391,21 Eur od 15. 06. 2012. g. do isplate

- na iznos od 43,61 Eur od 15. 07. 2012. g. do isplate

- na iznos od 150,46 Eur od 15. 08. 2012. g. do isplate

- na iznos od 266,83 Eur od 15. 09. 2012. g. do isplate

- na iznos od 249,70 Eur od 15. 11. 2012. g. do isplate

- na iznos od 108,75 Eur od 15. 02. 2013. g. do isplate

- na iznos od 458,51 Eur od 15. 03. 2013. g. do isplate

- na iznos od 139,11 Eur od 15. 04. 2013. g. do isplate

- na iznos od 68,32 Eur od 15. 05. 2013. g. do isplate

- na iznos od 40,82 Eur od 15. 07. 2013. g. do isplate

- na iznos od 104,95 Eur od 15. 10. 2013. g. do isplate

- na iznos od 25,89 Eur od 15. 12. 2013. g. do isplate

- na iznos od 79,31 Eur od 15. 01. 2014. g. do isplate

- na iznos od 84,44 Eur od 15. 02. 2014. g. do isplate

- na iznos od 59,21 Eur od 15. 04. 2014. g. do isplate

- na iznos od 89,40 Eur od 15. 05. 2014. g. do isplate

- na iznos od 87,03 Eur od 15. 07. 2014. g. do isplate

- na iznos od 208,33 Eur od 15. 10. 2014.g. do isplate

- na iznos od 270,90 Eur od 15. 11. 2014. g. do isplate

- na iznos od 8,16 Eur od 15. 01. 2016. g. do isplate

- na iznos od 26,73 Eur od 15. 05. 2016. g. do isplate

- na iznos od 1.599,40 Eur od 15. 07. 2012. g. do isplate

- na iznos od 1.189,35 Eur od 15. 01. 2013. g. do isplate

- na iznos od 1.135,95 Eur od 15. 04. 2013. g. do isplate

- na iznos od 858,10 Eur od 15. 10. 2013. g. do isplate

- na iznos od 544,60 Eur od 15. 01. 2014. g. do isplate

- na iznos od 606,94 Eur od 15. 10. 2014. g. do isplate

- na iznos od 387,00 Eur od 15. 01. 2015. g. do isplate

- na iznos od 114,93 Eur od 15. 076. 2015. g. do isplate

- na iznos od 1.021,34 Eur od 15. 01. 2016. g. do isplate

- na iznos od 2.613,68 Eur od 15. 01. 2013. g. do isplate

- na iznos od 1.063,38 Eur od 15. 01. 2014. g. do isplate

- na iznos od 844,44 Eur od 15. 01. 2015. g. do isplate

- na iznos od 615,70 Eur od 15. 01. 2016. g. do isplate

- na iznos od 3.955,58 Eur od 15. 01. 2016. g. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, A. Heinza 4, OIB 29743547503 da tužitelju DE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] izvrši isplatu parničnih troškova u iznosu od 24.770,39 eur (dvadesetčetiritisućeseddamstosedamdeseteuraitridesetdevetcenti) u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

III. Nalaže se tužitelju DE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, A. Heinza 4, OIB 29743547503 naknadi trošak u iznosu od 4.930,00 eur (četiritisućedevetstotrideset - eura) sa osnova djelomično povučenog tužbenog zahtjeva u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu kod ovoga suda protiv tuženika kojom je potraživao razliku plaće jer tuženik u svojstvu poslodavca nije tužitelju isplaćivao proviziju počev od srpnja mjeseca 2011., da je tuženik nepravilno obračunavao dodatak na staž pa je na takav način pogrešno obračunavao kako osnovnu plaću tako i sve dodatke na plaću te tužitelj ističe da je tuženik pogrešno primjenjivao koeficijent složenosti koji za tužitelja iznosi 1,4 i pri tome ističe da je npr. tuženik u lipnju 2016. pogrešno izračunavao osnovnu plaću koja po tužitelju bez dodatka na staž iznosi 4.368,00 kuna, a tuženik je isplatio osnovnu plaću od 2.863,64 kn.

1.1. Nadalje, tužitelj potražuje od tuženika i isplatu dodatka na plaću za topli obrok u bruto iznosu od 500,00 kuna mjesečno za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. odnosno 3.000,00 kuna bruto.

1.2. Također tužitelj smatra da je tuženik pogrešno obračunavao plaću u utuženom razdoblju time što je pogrešno utvrđivao proviziju tako što je obračunavao manje provizijske stope te nije utvrđivao pravilan faktor korekcije i tužitelj smatra da mu temeljem članka 20. i 21. Pravilnika o provizioniranju pripada kvartalna nagrada i godišnja bonus provizija u ukupnom iznosu od 136.294,05 kn za razdoblje od 2012. do 2015., te da mu prema članku 18. navedenog Pravilnika pripada pravo i na korigiranu proviziju za razdoblje od 1. srpnja 2011. do studenog 2015. u iznosu od 63.351,47 kn.

1.3. Isto tako tužitelj smatra da mu tuženik duguje na ime stimulacije putnog troška na proviziju iznos od 25.735,28 kuna, te da tuženik od travnja 2015. do kraja svibnja 2016. tužitelju nije isplaćivao niti dnevnice po kojoj osnovi tužitelj potražuje iznos od 3.575,00 kuna.

1.4. Dakle, tužbom od 28. srpnja 2016. tužitelj po svim osnovama zahtjeva od tuženika kao poslodavca isplatu dugovanog iznosa od ukupno 616.237,74 kune.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio istaknutom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom i kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine, te je osporavao i činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu.

2.1. Tuženik ne osporava da je tužitelj bio u kontinuiranom radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca i to od 1. travnja 2008. temeljem sklopljenih ugovora o radu na poslovima zastupnika osiguranja ali tuženik smatra da tužitelj pogrešno tumači osnovnu plaću radnika i da se time pogrešno poziva na Pravilnik o radu i Pravilnik o radu i provizioniranju zastupnika u osiguranju – u odnosu na neživotna osiguranja i pri tome navodi da je tuženik ispravno obračunavao dodatak na osnovnu plaću za svaku godinu navršenog staža za 0,5 %.

2.2. U odnosu na pravo za dodatak za topli obrok tuženik se poziva na članak 111. Pravilnika o radu od 10. studenog 2015. kojim je utvrđeno pravo radnika na dodatak na plaću za topli obrok u bruto iznosu od 500,00 kn počev od 1. siječnja 2018., s napomenom tuženika da u 2016. godini niti jedan radnik nema pravo na isplatu dodatka na plaću za topli obrok.

2.3. Nasuprot tvrdnjama tužitelja iz tužbe tuženik smatra kako je tužitelju pravilno obračunata provizija u spornom razdoblju te da je primjenjivan pravilan faktor korekcije, što je tuženik utvrdio uvidom u provizijske i obračunske liste tužitelja te da su iste pravilno obračunate i na osnovu njih je pravilno isplaćena plaća tužitelju u razdoblju od 2013. do 2016. Isto tako tuženik navodi da je uvidom u kvartalnu realizaciju tijekom spornog razdoblja utvrdio kako je tuženik pravilno obračunavao i isplaćivao sva materijalna prava tužitelju za koja su se ostvarili uvjeti propisani internim aktima.

2.4. U odnosu na isplatu godišnje nagrade tuženik smatra da za isto nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 21. Pravilnika o radu i provizioniranju zastupnika osiguranja a u odnosu na ostala potraživanja tužitelja tuženik ih smatra u cijelosti neosnovanim i ničim potkrijepljenim i stoga predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu sa nalazima i dopunama vještaka Dajane Vuković, dipl. oec., koja je i usmeno obrazložila svoj nalaz i mišljenje, kao i iskazima tužitelja saslušanog kao parnične stranke i iskazima svjedoka LE, KE i IE.

4. Po provedenom dokaznom postupku Općinski sud u Vukovar donio je presudu broj 9. Pr-324/2016-83 od 6. travnja 2023. kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1.397,48 eura, iznos od 1.189,35 eura i iznos od 208,13 eura sa z.z. kamatom sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, pa do isplate, dok je u preostalom dijelu tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatom preostalog iznosa od 48.910,44 eura, uz obvezu naknade parničnog troška kojim je naloženo tužitelju da tuženiku isplati iznos od 10.309,64 eura.

5. Povodom uložene žalbe i tužitelja i tuženika navedena prvostupanjska presuda u cijelosti je ukinuta od strane višeg suda i to Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 1 Gž R-735/2023-2 od 12. prosinca 2023. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje a u bitnom zbog činjenice da je prvostupanjski sud po zaključenju prethodnog postupka donio rješenje od 24. svibnja 2017. kojim je odlučio koje će dokaze provesti, dok je provođenje ostalih dokaza odbio. Nakon toga i na ročištu održanom dana 27. lipnja 2022. rješenjem je odlučio da temeljem odredbe članka 299. stavak 3. Zakona o parničnom postupku nove činjenice i dokaze koje su stranke iznijele, a na kojima se temelji dopuna nalaza i mišljenja financijskog vještaka, neće uzeti u obzir. Zaključno, viši sud navodi da suprotno navedenom prvostupanjski sud uzima u obzir osim nalaza i mišljenja vještaka koji se temelji na dokumentaciji dostavljenoj do zaključenja prethodnog postupka i na izračunu tuženika na listu 981 spisa koji je dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka pa je izreka presude u suprotnosti s dokazima i ispravama koje se nalaze u spisu. Osim toga, prvostupanjski sud ne temelji svoju odluku na nalazu i mišljenju vještaka niti taj nalaz ocjenjuje već iz njega izvlači jedan iznos kojega dosuđuje kao kvartalnu proviziju za treći kvartal 2014. navodeći da podatke temelji na izračunu tuženika na listu 981 spisa., uz napomenu da je dopisom Općinskog suda u Vukovaru od 14. veljače 2024. predmet ustupljen Općinskom sudu u Vinkovcima na daljnji postupak.

6. U ponovljenom postupku ovaj sud je osim naprijed spomenutih dokaza u skladu sa uputom iz rješenja višeg suda poslovni broj: 1 Gž R-735/2023-2 od 12. prosinca 2023., te na prijedlog tužitelja ponovno izvršio dopunsko saslušanje stalnog sudskog vještaka Dajane Vuković iz Osijeka, s tim da je tuženik nakon istoga odustao od novog knjigovodstvenog vještačenja.

7. Dakle, u ponovljenom postupku tužitelj je po punomoćniku ostao kod konačno uređenog tužbenog zahtjeva kao u podnesku od 7. ožujka 2023. i to sukladno osnovnom nalazu i mišljenju vještaka Dajane Vuković od 21. veljače 2018., dok je tuženik po punomoćniku i dalje ostao kod svojih navoda i prigovora iznesenih tijekom postupka, uz napomenu da je tužitelj podneskom od 7. ožujka 2023. smanjio tužbeni zahtjev s prvotno postavljenog iznosa od 81.788,75 eura na iznos od sada 50.307,92 eura, da se tuženik na ročištu od 8. ožujka 2023. izričito očitovao na način da se ne protivi povlačenju tužbe te je istodobno zatražio naknadu troškova postupka sukladno predanom troškovniku, i to kako za povučeni dio tako i za cijeli postupak i u tom dijelu se poziva na shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. u kojem se nedvojbeno opisuje djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, dok se u cijelosti protivio tužbi i konačno uređenom tužbenom zahtjevu navodeći u bitnom da tužitelj pogrešno tumači relevantne propise koji se primjenjuju u ovoj pravnoj stvari te propušta navesti odredbu članka 108. stavka 3. Pravilnika o radu tuženika od 2. siječnja 2009. te da nije pravilno stajalište tužitelja kada se poziva na primjenu članka 9. Zakona o radu jer način obračuna plaće za zastupnika osiguranja se izričito uređuje temeljem posebnog pravilnika, konkretno Pravilnika o radu i provizioniranju zastupnika osiguranja – odnosno način obračuna plaće nije uređen s više različitih pravnih izvora već isključivo citiranim Pravilnikom.

7.1. Isto tako tuženik upućuje, a vezano za provedeno knjigovodstveno - financijsko vještačenje glede dostave relevantne dokumentacije u spis koja je vještaku bila potrebna radi stručnog utvrđivanja relevantnih činjenica i ovdje se poziva na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev 2846/2015 -2 od 8. svibnja 2019., a osim navedenog da treba voditi računa i o primjeni dokaza predloženih radi utvrđenja pomoćnih činjenica.

8. Punomoćnik tužitelja demantira ovakav stav tuženika u podnesku od 27. siječnja 2026. u kojima drži da su neistiniti navodi tuženika kako je pitanje obračuna plaća tužitelja uređeno isključivo Pravilnikom za zastupnike osiguranja jer takva tvrdnja tuženika proturječi sadržaju Ugovora o radu sklopljenog između stranaka 1. rujna 2011., kojim je člankom 6. ugovoreno: " za obavljeni rad radnik ima pravo na osnovnu plaću i dodatke na plaću, čiji se iznos, struktura i rokovi isplate utvrđuju sukladno Pravilnika o radu, Pravilnika o radu i provizioniranju zastupnika osiguranja – neživotna osiguranja, Pravilnika o provizioniranju i naknadi putnih troškova za životna osiguranja

– zastupnici i povjerenici, Zakonu o radu, propisima i ostalim općim aktima Poslodavca. ", a člankom 6. stavkom 5. navedenog ugovora ugovoreno je da " Osnovna plaća utvrđena sukladno prethodnim stavcima ovoga članka ne može biti manja od umnoška osnovice utvrđene Pravilnikom o radu i koeficijenata 1,4. "

8.1. Dakle, već naprijed citirana odredba ugovora o radu sklopljenog između stranaka demantira navode tuženika da način obračuna plaća nije uređena s više različitih pravnih izvora jer se na više različitih izvora upravo i poziva predmetni ugovor.

8.2. Isto tako, neosnovani su navodi tuženika u vezi dokumentacije koju je dostavio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka imajući u vidu da je tuženik odbijao vještaku ali i sudu dostavljati dokumentaciju opstruirajući na takav način parnični postupak.

8.3. Nadalje, a po stavu tužitelja, tuženik evidentno previđa da je Zakon o parničnom postupku napustio načelo materijalne istine koja se utvrđuje po službenoj dužnosti, te je na stranačkoj dispoziciji, sukladno članku 7. Zakona o parničnom postupku obveza predlaganja dokaza koje su stranke dužne predložiti do zaključenja prethodnog postupka, a što nesporno tuženik nije učinio, slijedom čega je presudom višeg suda ukinuta ranija prvostupanjska presuda.

9. Uzimajući u obzir uputu višeg suda kojim je ukinuta ranija prvostupanjska presuda ističe se da je prethodni postupak u ovom predmetu zaključen rješenjem od 23. ožujka 2017., te da je nakon toga rješenjem suda poslovni broj Pr-324/2016-19 od 24. svibnja 2017. odlučeno da se prihvaćaju dokazni prijedlozi tužitelja za čitanje ugovora o radu sklopljenih između stranaka, zatim Pravilnika o radu tuženika, Pravilnika tuženika o provizioniranju zastupnika osiguranja za neživotna osiguranja, zatim pregledom obračunskih lista plaće tužitelja za razdoblje od 01. srpnja 2011. do 30. lipnja 2016. godine koje je tuženik dostavio u sudski spis, zatim čitanjem polica osiguranja koje je tužitelj u ime i račun tuženika sklopio u razdoblju od 01. srpnja 2011. do 30. lipnja 2016. godine, zatim za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine tražbine tužitelja i za saslušanje tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja, zatim prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka UE, [adresa], zatim su prihvaćeni dokazni prijedlozi tuženika za čitanje Pravilnika o radu i provizioniranju zastupnika osiguranja od 17. kolovoza 2011. godine i njegovih Izmjena i dopuna, čitanjem odluka Uprave društva od 27. siječnja 2015. godine i 15. ožujka 2016. godine, zatim za čitanjem Pravilnika o radu tuženika važećih u spornom razdoblju, Pravilnika tuženika o organizaciji zastupničke mreže, provizioniranju i naknadi putnih troškova za neživotna osiguranja i njegovih Izmjena i dopuna, kao i prijedlozi za saslušanje svjedoka NE na okolnost načina obračuna provizije zastupnicima osiguranja kod tuženika i svjedoka ME na okolnost načina obavljanja poslova tužitelja i obračuna provizije zastupnika osiguranja kod tuženika, dok su ostali dokazni prijedlozi tužitelja odbijeni.

10. Kako je između ostalog prihvaćen dokazni prijedlog tužitelja za financijsko - knjigovodstveno vještačenje sud je rješenjem poslovni broj Pr-324/2016-27 od 6. studenog 2017. odredio izvođenje navedenog dokaza, za vještaka odredio Dajanu Vuković, stalnog sudskog vještaka financijsko-računovodstvene struke iz Osijeka, a zadaća vještaka je bila po navedenom rješenju suda utvrditi iznos pripadajuće plaće tužitelja u razdoblju od 01. srpnja 2011. godine pa do 30. lipnja 2016. godine sukladno čl. 109., 110. i 111. Pravilnika o radu tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, zatim iznose plaće koju je tuženik obračunavao tužitelju u istom razdoblju, iznose provizije koja tužitelju pripada za isto razdoblje primjenom pravilnih provizijskih stopa, faktora korekcije i KATP, iznosa provizije koja je tužitelju isplaćivana u istom razdoblju, iznos razlike neisplaćene plaće i provizije u istom razdoblju, iznos pripadajućih i isplaćenih kvartalnih nagrada i godišnje bruto provizije tužitelju obračunate na temelju stvarno pripadajuće provizije tužitelju, iznos pripadajuće korigirane provizije i iznos isplaćene korigirane provizije tužitelju u razdoblju od 01. srpnja 2011. godine do studenoga 2015. godine te obračun razlike između istih, iznos isplaćene stimulacije putnog troška na proviziju i iznos pripadajuće stimulacije putnog troška na proviziju, te obračun razlike neisplaćene stimulacije putnog troška na proviziju u spornom razdoblju od 01. srpnja 2011. godine do 30. lipnja 2016. godine, te iznos pripadajućih dnevnica tuži telju u razdoblju od travnja 2015. do 30. svibnja 2016. godine i iznos isplaćenih dnevnica u istom razdoblju i obračun razlike neisplaćenih pripadajućih dnevnica. Također je zadatak vještaka utvrditi je li tuženik na istovjetan način svim ostalim zastupnic ima osiguranja zaposlenima kod tuženika u razdoblju od 01. srpnja 2011. godine do 30. lipnja 2016. godine isplaćivao plaću i proviziju, kao i je li tuženik ovim zastupnicima osiguranja redovito isplaćivao kvartalne nagrade i godišnje bruto provizije u istom razdoblju, kao i korigiranu proviziju te način obračuna iste drugim zastupnicima osiguranja.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka Dajane Vuković, koje je dostavljeno 19. veljače 2018. i koje se nalazi na listu 917 – 932 spisa i dopune nalaza i mišljenja istog vještaka od 15. veljače 2023., a nakon intervencije punomoćnika tužitelja iz podneska od 12. ožujka 2018., ali i tuženika iz podneska od 14. rujna 2018., a posebno iz iskaza vještaka sa glavne rasprave od 18. rujna 2018. utvrđeno je da vještak nije u mogućnosti odgovoriti na primjedbe tuženika jer tuženik nije dostavio svu potrebnu dokumentaciju pa je zamolila rok za dostavu sudu svega što je potrebno za vještačenje, uz napomenu da bi se radilo o potpuno novom nalazu u odnosu na prigovore tuženika pa je stoga ovaj sud u ponovljenom postupku ostao kod osnovnog nalaza i mišljenja vještaka iz kojeg se utvrđuje da je sveukupna tražbina tužitelja kako je to vještak iskazao na stranici 1. do 5. dopune nalaza utvrđena u iznosu od 50.307,92 eura, da godišnja nagrada po pojedinim godinama iznosi za 2012. 19.692,77 kuna, a sada 2613,68 eura, za 2013. 8.012,00 kn, a sada 1.063,38 eura, za 2014. 6.362,46 kuna a sada 844,44 eura i za 2015. 4.639,02 kn, a sada 615,70 eura, što sve zbrojeno iznosi 5.137,20 eura. Valja istaknuti da ukupan pravilan zbroj stavki iz tablica na stranici 1. i 2. nalaza iznosi 181.937,22 kn, što sada iznosi 24.147,22 eur. Isto tako, vještak je dostavila tablicu sa 7. ožujkom 2023. gdje je kune pretvorila u eure radi lakšeg snalaženja sudu i strankama.

11.1. Vještak je dakle u svom osnovnom nalazu i mišljenju od 21. veljače 2018. kojeg sud u ponovljenom postupku jedino i prihvaća kao osnovanog dao izračun po kojem je tuženik kao poslodavac u razdoblju od siječnja 2012. do lipnja 2016. pogrešno obračunavao tužitelju osnovnu bruto plaću tako da tužitelju pripada razlika osnovne plaće u ukupnom bruto iznosu od 184.437,22 kune a kako je to vještak naveo u tablici na stranici 4. do 5. nalaza, s tim da se napominje da je navedeni iznos od 184.437,22 kune bruto razlika između obračunate bruto plaće i stornirane bruto plaće / obračunsku listu uz posebnu napomenu da je osnovna bruto plaća izračunata kao umnožak minimalne plaće u RH i koeficijenta složenosti poslova uvećano za minuli rad. Od srpnja 2015. do lipnja 2016. uvidom u obračunske liste za navedeno razdoblje vještak je utvrdio da nije stornirana bruto plaća.

11.2. Vještak je također utvrdio da je tuženik ispravljao iznose provizije na način da je kod osiguranja života stopu sa 11,51 % ispravljao na 10,23 %, zatim da je u razdoblju od siječnja 2012. do zaključno ožujka 2016. ukupno manje tužitelju isplatio iznos od 48.424,52 kune, a što je vidljivo na stranici 7. do 10. nalaza. Nadalje, iznos provizije primjenom nižih stopa korekcije kroz mjesečne isplate iznosi kao na stranici 10. do 11. nalaza, a u vremenskom razdoblju od siječnja 2012. do travnja 2016. ukupno 23.984,30 kuna.

11.3. Isto tako, vještak je utvrdio da tuženik tužitelju nije isplatio kvartalnu proviziju temeljem naplaćene realizacije u iznosu od 59.189,38 kuna u razdoblju od travnja 2012. do prosinca 2015., a kako je to vidljivo na stranici 12. do 14. nalaza, iznos godišnje nagrade koja nije obračunata iznosi 38.706,25 kuna, a naknada od 17,5 % ostvarene bruto provizije iznosi 29.803,28 kuna.

11.4. Na prijedlog tuženika sud je odredio i dopunu nalaza i mišljenja , a koja je provedena u ranijem postupku kod Općinskog suda u Vukovaru, koju je vještak dostavio 13. kolovoza 2020. uz primjenu Pravilnika o radu i provizioniranju zastupnika osiguranja – za neživotna osiguranja (plaća iz bruto fonda koji se formira od provizija sukladno provizijskim stopama) i u odnosu na primjenu Pravilnika o radu (osnovica pomnožena s koeficijentom) samo u slučaju ukoliko zastupnik ne ostvari proviziju u iznosu koji bi premašio osnovicu. Tako je na stranici 4. dopune nalaza vještak prikazao mjesece u kojima je tuženik trebao obračunati osnovnu bruto plaću, a ista je obračunata u manjem iznosu za ukupno 5.756,71 kuna bruto, i na istoj strani vještak konstatira da ukoliko sud utvrdi da se plaća obračunava na dva gore opisana načina te da tuženik u navedenim razdobljima nije obračunavao plaću niti temeljem Pravilnika u smislu umnoška osnovice i koeficijenta, uvećano za minuli rad u mjesecima u kojima se bruto plaća nije ostvarivala iz bruto fonda već temeljem Pravilnika o radu i tada je manje obračunato i isplaćeno 5.756,71 kunu bruto.

11.5. Vještak je postupio pravilno kada je uzeo da je tijekom 2011. i 2012. godine minimalna plaća u RH iznosila 2.814,00 kuna i da od donošenja novog Zakona o minimalnoj plaći odnosno 1. lipnja 2013. do 31. prosinca 2013. minimalna plaća iznosi 2.984,78 kuna. Nadalje, Vlada RH je 18. prosinca 2013. donijela uredbu o visini minimalne plaće kojom je istu za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2014. godine utvrdila u bruto iznosu od 3.017,61 kunu, a člankom 2. da će se Uredba objaviti u Narodnim novinama i da stupa na snagu 1. siječnja 2014. i vještak je upravo od siječnja 2014. za osnovicu uzeo iznos od 3.017,61 kunu.

12. Da bi se lakše snalazilo u nalazu i mišljenju vještaka valja utvrditi određene pojmove koji se spominju pa je u Pravilnika o radu i provizioniranju zastupnika osiguranja – za neživotna osiguranja u članku 1. dana temeljna odredba sa definicijom pojmova pa je provizija definirana kao isplata za rad zastupnika osiguranja prilikom posredovanja odnosno zastupanja kod osiguravanja, za rad oko naplate premije, njegovanja portfelja i za prateće poslove, dok je zastupnik osiguranja fizička osoba koja obavlja djelatnost pokretanja, predlaganja ili obavljanja poslova pripreme i zaključivanja ugovora o osiguranju u ime i za račun osiguratelja za proizvode osiguranja.

12.1. U članku 12. navedenog Pravilnika određeno je da za obavljeni rad zastupnik osiguranja ima pravo na osnovnu mjesečnu plaću i dodatke na plaću čiji se iznos, struktura i rokovi isplate utvrđuju sukladno Zakonu o radu, Pravilniku o radu, Kolektivnom ugovoru, propisima i ostalim općim aktima poslodavca te ovim Pravilnikom.

12.2. U članku 4. navodi se da zastupniku osiguranja treće kategorije ne može biti isplaćena osnovna mjesečna plaća utvrđena sukladno stavku 1. ovoga članka manja od iznosa koji čini umnožak osnovice utvrđene Pravilnikom o radu i koeficijenta 1,40. Nastavno na navedeno u članku 13. istog Pravilnika propisuje se da se osnovna mjesečna plaća zastupnika osiguranja obračunava i isplaćuje iz bruto fonda koji se formira od provizija obračunatih sukladno provizijskim stopama utvrđen u prilogu 1. Pravilnika.

13. Sud je nalaz i mišljenje vještaka, kao i dopunu istoga dostavio tužitelju koji se očitovao podneskom od 7. ožujka 2023., kojim je u cijelosti prihvatio utvrđenje vještaka iz nalaza i dopune nalaza i mišljenja te sukladno navedenom istim podneskom i uredio tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 50.307,92 eura, dok je naprotiv tuženik kao što je već ranije istaknuto prihvatio djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva i u odnosu na isto zatražio troškove postupka ali je u cijelosti ostao kod svih prigovora iznesenih tijekom postupka kao i kod dokaznog prijedloga da se učini novo knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

14. Sud je na okolnosti nalaza i mišljenja na ročištu od 9. srpnja 2026. ponovno dopunski izveo dokaz saslušanjem vještaka Dajane Vuković koja je navela da u cijelosti ostaje kod svog inicijalnog nalaza i mišljenja, dopune nalaza i svih očitovanja dostavljenih tijekom postupka. Potvrdila je da je nalaz sačinila prema uputama iz rješenja o naloženom joj vještačenju, koje je dao tada sudac Općinskog suda u Vukovaru BE i da je po tim nalozima i postupila pri izradi nalaza i mišljenja, s tim da joj je dan nalog da izradi mišljenje sukladno članku 109., 110. i 111. Pravilnika o radu tuženika a da bi se nakon izrade nalazu po prigovoru tuženika utvrdilo da ga je trebalo izraditi sukladno članku 108. Pravilnika, dok joj je za provizije bila potrebna dodatna interna dokumentacija koju je tuženik naknadno i dostavio, a što je dopustio imenovani sudac. Vještak je nedvojbeno potvrdila da ta naknadno dostavljena dokumentacija nije bila u spisu do zaključenja prethodnog postupka i smatra da se radi o pravnom pitanju. Također je vještak iskazala da je tuženik, odnosno njegovo knjigovodstvo moralo znati način i uvjete obračuna plaće i svih vrsta provizije te je potvrdila da je njezin nalaz koji je izrađen isključivo temeljem dokumentacije koja je bila u spisu do izrade glavnog nalaza matematički potpuno točan u pogledu izračuna plaća, provizija i svega što je traženo u tužbi i tužbenom zahtjevu. Stavku u iznosu od 184.437,22 kune koja je tužitelju isplaćena manje po osnovi plaće vještak je potvrdila da je to utvrdila u osnovnom nalazu i mišljenju i da ostaje kod toga, te je u odnosu na pitanje je li tuženik prilikom isplate provizije pravilno primjenjivao provizijske stope vještak je odgovorila da je na to pitanje odgovorila u glavnom nalazu na stranici 7. što je ujedno i obrazložila i da kod istoga ostaje. Vještakinja je u svom iskazu nedvosmisleno i nedvojbeno potvrdila da je prvotni nalaz i mišljenje i izračune do kojih je došla mogla sačiniti temeljem dostupne dokumentacije koja se nalazila u spisu, kojeg kao takvog prihvaća i ovaj sud u ponovljenom postupku.

14.1. Sud je nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovu dopunu i iskaz vještaka ocijenio kao nepristran, logičan i izrađen sukladno pravilima struke a temeljem dokumentacije koja se do zaključenja prethodnog postupka nalazila u spisu, a imajući u vidu da je vještak iskazivao jasno i nedvosmisleno i da je u cijelosti ostao kod svog prvotnog nalaza i mišljenja i da su prigovori tuženika i tužitelja isključivo pravno pitanje o čemu će u svojoj konačnoj odluci odlučiti sud.

15. Nakon dopunskog iskaza vještaka punomoćnik tužitelja je ostao kod tužbe i uređenog tužbenog zahtjeva od 7. ožujka 2023., kao i kod svih navoda iznijetih tijekom postupka, smatrajući da provođenje novog vještačenja ne bi bilo svrsishodno i opravdano s obzirom da se smije uzeti u obzir samo dokumentacija koja je dostavljena do zaključenja prethodnog postupka uzimajući u obzir utvrđenja drugostupanjskog suda, pravila o teretu dokaza kao i o činjenici da tužitelj ne može biti kriv za propuste u dostavi dokumentacije koju je bio dužan dostaviti tuženik do zaključenja prethodnog postupka.

16. Tuženik je odustao od provođenja dokaza novim financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po drugom vještaku smatrajući da je dokumentacija koju spominje tužitelj zajednička za obje stranke i da se sada može steći pogrešan dojam da tuženik nije istu dostavljao u spis radi prilagodbe rezultata iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

17. Neosnovani su i neutemeljeni navodi tuženika kojima kroz cijelo vrijeme postupka prigovara nalazu i mišljenju vještaka u pogledu utvrđenja vještaka o neisplaćenom dijelu bruto plaće. Naime, stranke su u članku 6. Ugovora o radu ugovorile određivanje plaće sukladno Pravilniku o radu, a čak i da nisu na primjenu istog upućuje Zakon o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23 – dalje u tekstu Zakon o radu) kao prisilni propis a nesporno je da je u ovom konkretnom slučaju način određivanja isplate plaće različito reguliran Pravilnikom o radu i ostalim Pravilnicima tuženika a valja uzeti u obzir i činjenicu da je člankom 9. stavkom 3. Zakona o radu određeno da se za radnika primjenjuje najpovoljnije pravo.

17.1. U prijelaznim i završnim odredbama Pravilnika o radu tuženika izričito je navedeno da se u ugovorima o radu, odlukama i aktima poslodavca ne mogu utvrđivati i uređivati po vrsti i opsegu manja individualna prava, odnosno nepovoljniji uvjeti, prava i obveze utvrđene navedenim pravilnikom. Dakle, ako se u navedenim dokumentima utvrdi manje pravo ili nepovoljniji uvjeti za radnika primjenjivat će se odredbe Pravilnika o radu, odnosno za radnika povoljnije pravo. U ovom slučaju dolazimo do apsurdne situacije da kada radnik postiže dobar rezultat i ostvari proviziju da tada nema pravo na plaću već da pravo na plaću ima samo u slučaju kada ne ostvari dostatnu proviziju. Pravo na plaću nije vezano za radni učinak, već su za radni učinak vezani samo dodatci – provizije. Dakle, osnovna plaća radnika ne ovisi o radnom učinku i ona je propisana člankom 109. Pravilnika o radu te se isplaćuje za puno radno vrijeme i uobičajeni ili planirani radni učinak a predstavlja umnožak osnovice i koeficijenata složenosti poslova i radnih zadataka što ustvari znači da osnovna plaća nikada ne ovisi o radnom učinku već isključivo o osnovici koja je propisana člankom 110. Pravilnika o radu.

17.2. Iz svega navedenog proizlazi da nisu točni navodi tuženika da je vještak koristio pogrešan način obračuna i naprotiv tuženik je pogrešno obračunavao i isplaćivao naknadu plaće i ostalih dodataka tužitelju što je jasno vidljivo iz dokumentacije koja prileži spisu, a posebno iz nalaza i mišljenja vještaka.

17.3. U odnosu na pravo tužitelja na proviziju iz nalaza vještaka je utvrđeno da je istinit navod tužitelja da je tuženik u pojedinim razdobljima protivno propisanim provizijskim stopama vršio obračun provizije, te i po toj osnovi uskratio tužitelju ispla tu kao i uostalom po drugim osnovama, što je vještak obrazložio u svom nalazu.

18. Ističe se da je tužitelj s obzirom na konačno postavljen tužbeni zahtjev u podnesku od 7. ožujka 2023. odustao od zahtjeva za naknadom dodatka na plaću za topli obrok kao i dnevnica, te sud smatra da je u tom dijelu tužba povučena.

19. Kako je već ranije u ovom obrazloženju navedeno da je tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno prvotnom i osnovnom nalazu i mišljenju vještaka od 21. veljače 2018. to je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev s prvotno postavljenog iznosa od 81.788,75 eura na iznos od 50.307,92 eura, te se tuženik na ročištu od 8. ožujka 2023. očitovao da se ne protivi povlačenju tužbe te je istodobno zatražio naknadu troškova sukladno predanom troškovniku za sve radnje do 7. ožujka 2023.

20. Člankom 158. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 – dalje Zakon o parničnom postupku) propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka.

20.1. U tom dijelu ukazuje se na shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. broj: Su-IV-16/2021-8, kao i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1160/2022-5 od 12. veljače 2015.

20.2. Temeljem navedenog pravnog stajališta a u ovom konkretnom predmetu nagrada za sve učinjene odvjetničke radnje tuženika u odnosu na vrijednost predmeta spora u iznosu od 81.788,75 eura (prvotno postavljeni tužbeni zahtjev) sukladno predanom troškovniku tuženika (list 1683 spisa) iznosi 4.930,00 eura odnosno 616 bodova a koje se odnose na sve radnje poduzete do dana pristanka tuženika na povlačenje, uključujući i ročište na kojem je tuženik dao pristanak, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje Tarifa), a koje se odnose na pristup tuženika na pet raspravnih ročišta održanih kod suda i to ročišta od 13. rujna 2017., od 16. listopada 2017., od 18. rujna 2018., od 27. lipnja 2022. i od 8. ožujka 2023., svako ročište po 116 bodova, odnosno 232,00 eura, sukladno Tbr. 9., te za sastav 12 podnesaka i to podneska od 14. veljače 2018., 19. ožujka 2018., 2. srpnja 2018., 13. rujna 2018., 30. siječnja 2019., 11. travnja 2019., 29. rujna 2020., 29. listopada 2020., 28. srpnja 2022., 23. siječnja 2023., 14. veljače 2023. i 28. veljače 2023., svako po 116 bodova, odnosno 232,00 eura, sukladno Tbr. 8. Tarife, što sveukupno iznosi 3.944,00 eura, a tome valja pridodati i pripadajući pdv od 25 % u iznosu od 976,00 eura, što sveukupno iznosi 4.930,00 eura, koji je zatraženi trošak tuženik sud u cijelosti priznao kao potreban i opravdan.

21. Člankom 299. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da su stranke dužene već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke a stavkom 3. istoga članka određeno je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

22. Prethodni postupak je u ovoj pravnoj stvari zaključen dana 23. ožujka 2017. a valja istaknuti da je vještak sačinio svoj osnovni nalaz i mišljenje na temelju dokumentacije koja je priložena u spis do zaključenja prethodnog postupka.

22.1. Ističe se da je tuženik nakon što je dobio nalaz vještaka dostavio očitovanje, primjedbe i svoju projekciju izračuna, temeljem koje korekcije je vještak sačinio dopunu nalaza ostavljajući sudu da ocijeni pravilnom primjenom postupovnih i materijalno pravnih odredbi koju varijantu će primijeniti.

22.2. Sud u ponovljenom postupku smatra da je odredba članka 299. stavka 3. Zakona o parničnom postupku potpuno nedvosmislena i izričito zabranjuje uzimanje u obzir dokumentacije koja je dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, te sud može donijeti ovu presudu utemeljenu samo na osnovnom nalazu vještaka od 21. veljače 2018., a kojim nalazom je utvrđeno da je tuženik tužitelju manje obračunao ukupni iznos od 384.544,95 kuna odnosno sada 50.307,92 eura, što iznosi upravo iznos koji tužitelj potražuje u konačno uređenom tužbenom zahtjevu, specificiranom u podnesku od 7. ožujka 2023.

23. Ukazuje se da sud nije analizirao iskaz tužitelja saslušanog kao parnične stranke kao niti iskaze svjedoka jer sud u pogledu navedenih provedenih dokaza nije mogao odlučivati o osnovanosti potraživanja tužitelja, kako u pogledu pravne osnove, tako i visine tužbenog zahtjeva, nego isključivo po provedenom financijsko - knjigovodstvenom vještačenju.

24. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavku 2. i članku 164. Zakona o parničnom postupku, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.307,92 eura, kako je to tužitelj specificirao i konačno uredio u podnesku od 7. ožujka 2023.

26. Tužitelj je potraživao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 29.746,50 eura, uvećano za zatezne kamate od presuđenja do isplate, koji mu je sud djelomično priznao kao nužan i opravdan, a sastoji se od sastava tužbe u iznosu od 995,42 eura sukladno Tbr. 7/1, sastava osam obrazloženih podnesaka i to podneska od 10. listopada 2016., 31. prosinca 2016., 10. ožujka 2018., 11. rujna 2018., 31. siječnja 2023., 3. ožujka 2023. svaki u iznosu od 995,42 eura sukladno Tbr. 8/1, a od 25. studenog 2025. i 27. siječnja 2026., svaki u iznosu od 1.000,00 eura, sukladno Tbr. 8/1, za pristup na devet raspravnih ročišta i to od 20. listopada 2016., 23. ožujka 2017., 13. rujna 2017., 16. listopada 2017., 18. rujna 2018., 27. lipnja 2022. i od 8. ožujka 2023., svako po 995,42 eura, po Tbr. 9/1, te na ročište od 17. ožujka 2026. i 9. srpnja 2026., svako po 1.000,00 eura po Tbr. 9/1, te pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 99,54 eura, svemu valja pridodati pripadajući pdv od 25 %, što sveukupno iznosi 24.106,76 eura. Nadalje, sud je tužitelju priznao u cijelosti trošak vještačenja u iznosu od 663,61 euro, što sveukupno iznosi 24.770,39 eura, što je sud u cijelosti priznao tužitelju kao potrebno i opravdano, sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika.

27. Sud tužitelju naprotiv nije priznao sastav podneska od 5. studenog 2016. jer je bilo kojoj stranci u parnici moguće u tijeku jedne parnice priznati najviše 4 obrazložena podneska i osim navedenog sud u ovakvim sporovima utvrđuje činjenice na osnovi nalaza i mišljenja vještaka. Isto tako sud tužitelju nije priznao sastav podneska od 13. veljače 2017. jer su u istom podnesku ponovljeni navodi iz ranijih podnesaka tužitelja. Tužitelju također ne pripada trošak sastava podneska od 9. srpnja 2018. radi očitovanja na navode tuženika kao i za sastav podneska od 26. veljače 2019., jer je isti po stavu suda bio nepotreban te sud tužitelju nije priznao sastav podneska od 31. siječnja 2023., jer po mišljenju suda isti nije bio nužan za svrhovito vođenje postupka.

27.1. Dakle, sud je tužitelju priznao četiri obrazložena i četiri neobrazložena podneska.

28. Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Vinkovci, 24. kolovoza 2026.

Sudac

Hrvoje Smital

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Neda Brčić, Vinkovci

2. OD Gugić Kovačić & Krivić, Zagreb