1          Poslovni broj: 5 Us I-1072/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
      Erazma Barčića 5                                                                Poslovni broj: 5 Us I-1072/2023-9

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja J. M. S. iz P., V. 3, kojeg zastupa opunomoćenica A. K., odvjetnica u P., K. t. 10, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, zastupanog po službenoj osobi N.G., radi odobrenja stalnog boravka, 16. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.               Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, KLASA: UP/I-217-02/21-04/884, URBROJ: 511-01-204-23-5 od 1. veljače 2023. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

 

II.               Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.871,88 € (slovima: tisuću osamsto sedamdeset jedan euro i osamdeset osam centi), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

 

              III.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora iznad dosuđenog iznosa od 1.871,88 €.

 

Obrazloženje

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za stalni boravak u Republici Hrvatskoj (dalje: RH) uz obrazloženje da tužitelj ne ispunjava uvjet propisan čl. 156. st. 1. tč. 1. Zakona o strancima (NN br. 133/20; dalje: ZS) u vezi st. 2. istog čl. ZS-a budući da je u razdoblju od 18. svibnja 2017. – 18. svibnja 2021. izbivao iz RH višekratno više od šest mjeseci, odnosno ukupno dvije godine, dva mjeseca i osam dana, unutar istog razdoblja i dva puta višekratno duže od četiri mjeseca i to:

- od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2018., odnosno jednokratno 11 mjeseci i 29 dana,

- od 9. studenog 2018. do 12. siječnja 2019., odnosno 2 mjeseca i 3 dana,

- od 2. listopada 2019. do 8. listopada 2020., odnosno jednokratno 1 godinu i 6 dana.

 

2.               Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te u tužbi i tijekom spora (održana rasprava) izlaže kako slijedi. U bitnom, smatra da je pogrešno utvrđen vremenski period izbivanja. Ne spori da je često putovao izvan RH radi poslovnih ili privatnih razloga no tvrdi da, osim kada je išao u posjet obitelji u Brazil (od 17. siječnja – 25. veljače 2019.), nikada nije izbivao iz RH duže od par dana, a što potvrđuje i sadržaj njegove putovnice. Tako je, a u odnosu na od strane tuženika utvrđena izbivanja u razdoblju 1. listopada 2017. – 30. rujna 2018. i od 2. listopada 2019. – 8. listopada 2020., iz preslike putovnice na vidljivo da su dana 1. listopada 2017. i dana 2. listopada 2018. otisnuta dva pečata i to jedan za ulaz, a drugi za izlaz iz Republike Slovenije, a što ukazuje da je istog dana izašao i vratio se u RH. Glede utvrđenog izbivanja i RH u razdoblju od 9. studenog 2018. – 12. siječnja 2019. navodi da je na str. 13. preslike putovnice vidljivo da se u RH vratio 14. studenog 2018. Nadalje, osim činjenice da mu se obitelj (supruga i dvoje djece) nalazi u P., tužitelj ističe da je vlasnik trgovačkog društva TD P. E. j.d.o.o. u kojem radi od 15. veljače 2018. što znači da je radio i u spornom razdoblju. Također, u prilog tome da nije duže izbivao iz RH govore i slijedeće činjenice: (1) 15. veljače 2020. u Policijskoj postaji Pula osobno prijavio krađu bicikla, o čemu je sačinjena prijava i zapisnik; (2) 27. ožujka 2020. izdana mu je Propusnica od strane Grada Pule, temeljem tč. II. i III. Odluke o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka (NN br. 35/20; dalje: Odluka); (3) 25. lipnja 2020. na području grada Pule zatečen od strane policijskih djelatnika u upravljanju motornim vozilom u vlasništvu supruge kojoj je izdan Obvezni prekršajni nalog zbog počinjenja prekršaja iz čl. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu; (4) 23. siječnja 2020. kupio godišnju dozvolu za sportski ribolov na moru; (5). 25. studenog 2019. kao odgovorna osoba trgovačkog društva P. E. naložio i potpisao uplatu u korist trgovačkog društva M. d.o.o.; (6) fotografije objavljene na društvenim mrežama (datum objave i opis fotografije pobliže označeni na str. 3 i 4. tužbe).

 

3.               Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom, izlaže kao i u obrazloženju osporavanoga rješenja. Navodi kako je u službenim evidencijama Ministarstva utvrđeno da je tužitelj izbivao iz RH u razdoblju od 01. listopada 2017. do 30. rujna 2018., 9. studenog 2018. do 12. siječnja 2019. te od 2. listopada 2019. do 8. listopada 2020. Uzevši u obzir navod tužitelja da je 15. veljače 2018. prijavljen kao suvlasnik u trgovačkom društvu P.E. j.d.o.o. kao i navod da je 15. veljače 2020. prijavio krađu bicikla, ipak ostaje sporno razdoblje izbivanje od 1. listopada 2017. do 14. veljače 2018. (ukupno 4 mjeseca i 14 dana) te od 2. listopada 2019. – 14. veljače 2020. (ukupno 4 mjeseca i 13 dana). Nadalje, tuženik je stava da tužitelj ničim nije doveo u pitanje razdoblje izbivanja od 09. studenog 2018. do 12. siječnja 2019. (ukupno 2 mjeseca i 3 dana). Zaključno navodi da fotografije tužitelja objavljene na društvenim mrežama nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.  

 

4.               U sporu je održana rasprava čime je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

5.               U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka

 

6.               Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši navedene dokaze suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.
7.               Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

8.               Među strankama ovoga spora nije sporno da je tužitelj nadležnom tijelu 18. svibnja 2021. podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za stalni boravak u RH; da je oženjen hrvatskom državljankom (brak sklopljen 18. lipnja 2011.); da je tužitelju, u svrhu spajanja obitelji s hrvatskom državljankom P. T., odobren privremeni boravak u trajanju od 5 godina (od 17. veljače 2017. do 17. veljače 2022.) koji je naknadno produžen za još dvije godine, odnosno do 18. veljače 2024.; da je tužitelj suosnivač trgovačkog društva P. E. j.d.o.o. (prema podacima iz sudskog registra društvo je osnovano 11. siječnja 2018.) te da je u istom zaposlen od 15. veljače 2018.; da je 15. veljače 2020. u Policijskoj postaji Pula tužitelj osobno prijavio krađu bicikla; da je tužitelju dana 27. ožujka 2020. izdana Propusnica od strane Grada Pule, temeljem tč. II. i III. Odluke; da je 25. lipnja 2020. od strane djelatnika PP Pula tužitelj zatečen u upravljanju motornim vozilom registarske oznake ….
9.               Sporno je da li je u provedenom postupku pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za izdavanje odobrenja iz čl. 156. st. 1. tč. 1. ZS-a u vezi st. 2. istog članka, odnosno da je u četverogodišnjem promatranom periodu iz RH izbivao duže od 6 mjeseci višekratno ili duže od 4 mjeseca jednokratno.

 

10.          Odredbom čl. 156. st. 1. tč. 1. ZS-a propisano je da se stalni boravak može odobriti državljaninu treće zemlje koji je član obitelji ili životni partner hrvatskog državljanina koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno četiri godine odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva.

Sukladno st. 2. istog čl. smatra se da je državljanin treće zemlje iz st. 1. tč 1. - 4. neprekidno boravio u RH i ako je u razdoblju od četiri odnosno tri godine izbivao iz RH višekratno do šest mjeseci ukupno ili jednokratno do četiri mjeseca.

 

11.          Iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da tuženik svoje utvrđenje o vremenu izbivanja tužitelja iz RH temelji na podacima iz svojih služenih evidencija a koji podaci, valja napomenuti, ne prileže spisu upravnog postupka pa stoga isti nisu mogli biti podvrgnuti analizi u ovome sporu.

Iako je tuženik, Zaključkom od 21. ožujka 2021., zatražio od tužitelja da dostavi u spis presliku svih stranica putne isprave na kojima su vidljivi otisnuti štambilji na graničnim prijelazima u razdoblju 28. svibnja 2017 – 18. svibnja 2021., navedenu dokumentaciju ne uzima u obzir pri utvrđivanju činjeničnog stanja niti se na istu osvrće u obrazloženju svoje odluke (kao niti u odgovoru na tužbu).

 

12.          Uvidom u preslike putne isprave tužitelja, a u odnosu na po tuženiku utvrđeno razdoblje izbivanja od 1. listopada 2017. – 30. rujna 2018., utvrđeno je da tužitelj ima evidentiran ulazak i izlazak iz Slovenije (preko GP Sečovlje) dana 1. listopada 2017, ulazak u Sloveniju na dane 20. listopada i 7. prosinca 2017. (GP Dragonja) te izlazak iz Slovenije dana 3. siječnja 2018. (GP Dragonja). Osim toga, evidentirano je nekoliko ulazaka i izlazaka iz Slovenije (preko GP Dragonja i Sočerga) u razdoblju od 5. kolovoza do 27. rujna 2018.

Što se tiče utvrđenog razdoblja izbivanja od 9. studenog 2018. – 12. siječnja 2019., uvidom u presliku putne isprave utvrđeno je tužitelj ima evidentirane ulaske u Sloveniju dana 9. studenog i 28. prosinca 2018. te izlazak iz Slovenije dana 14. studenog i 28. prosinca 2018. (GP Dragonja i Sečovlje).

U odnosu na utvrđeno izbivanje od 2. listopada 2019. – 8. listopada 2020. uvidom u preslike putne isprave utvrđeno je da su u istoj otisnuti štambilji kojima se evidentira tužiteljev ulazak i izlazak iz Slovenije dana 2. listopada 2019. te ulazak u Sloveniju 5. listopada 2020. (sve GP Dragonja).

 

13.          Analizirajući ukupnost činjenica, i to kako onih nespornih tako i onih utvrđenih uvidom u spisu priležeću dokumentaciju, Sud nalazi da pobijana odluka tuženika nije utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a na što osnovano tužitelj upire u tužbi. Potonje stoga što iz činjeničnog stanja utvrđenog u ovome sporu, izloženog u tč. 8 i 13. obrazloženja ove presude, jasno i nedvosmisleno proizlazi da tužitelj nije izbivao iz RH u razdoblju od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2018., od 9. studenog 2018. do 12. siječnja 2019. te od 2. listopada 2019. do 8. listopada 2020. Sadržaj tužiteljeve putovnice ali i drugi dokazi koje je tužitelj dostavio uz tužbu, uključujući i fotografije objava na društvenim mrežama, ukazuju na to da podaci iz službenih evidencija Ministarstva unutarnjih poslova, na kojima je tuženik utemeljio svoju odluku, nisu potpuni i ne odražavaju realno stanje stvari. Nepotpunost istih potvrđuje i sam tuženik prihvaćajući, u odgovoru na tužbu, navode tužitelja da je boravio u RH dana 15. veljače 2018. i 15. veljače 2020.

 

14.          Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud utvrđuje da je pobijanim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga je, temeljem odredbe čl. 58. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. dispozitiva. U ponovljenom postupku tuženik je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda (čl. 81. st. 2. ZUS-a).

 

15.          Odluka Suda o troškovima spora (tč. II. i III. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika važećim u vrijeme poduzimanja pojedine radnje. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to: sastav tužbe  u iznosu od 497,50 € (po Tbr. 23. tč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; 37/22, 126/22; dalje: Tarifa/12) te zastupanje na ročištu održanom 8. veljače 2024. u iznosu od 1.000,00 € (po Tbr. 27. tč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN br. 138/23; dalje: Tarifa/23), sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 374,38 €, odnosno sveukupno 1.871,88 €.

                Tužitelju nije priznat trošak sastava tužbe (iznad iznosa od 497,50 €) po Tbr. 27. tč. 1. Tarife/23. budući da Tarifa nije zakon i ne može imati povratno djelovanje. Isto shvaćanje zauzeo i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Pž-2450/2023 od 30. kolovoza 2023. Također, tužitelju nije priznat niti trošak sastava podnesaka od 12. lipnja i 29. studenog 2023. iz razloga što se po ocjeni ovog Suda ne radi o opravdanom trošku, odnosno trošku koji bi bio nužan za vođenje ovog upravnog spora.

 

U Rijeci 16. veljače 2024.

 

              Sudac

                                                                                                                Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv odluke u tč. I. žalba nije dopuštena (čl. 66.a st. 1. ZUS-a).

Protiv odluka u tč. II. i III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).