REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3194/2026-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R  J  E  Š  E  N J  E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ, iz [adresa],01316765911, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Dumenčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. Zagreb, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 10. srpnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Marie Kačinari, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika JĆ, odvjetničkog vježbenika, dana 24. kolovoza 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju, ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.049,32 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 0,70 EUR od dana 24.09.2004.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,02 EUR od dana 21.10.2004.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,17 EUR od dana 20.12.2004.g. pa do isplate,

- na iznos od 2,39 EUR od dana 21.12.2004.g. pa do isplate,

- na iznos od 1,28 EUR od dana 19.01.2005.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,43 EUR od dana 21.02.2005.g. pa do isplate,

- na iznos od 9,64 EUR od dana 16.01.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,65 EUR od dana 16.02.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,73 EUR od dana 19.03.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 3,43 EUR od dana 16.04.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 4,12 EUR od dana 15.05.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,24 EUR od dana 15.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 1,03 EUR od dana 15.09.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 0,54 EUR od dana 16.11.2009.g. pa do isplate,

- na iznos od 6,72 EUR od dana 15.01.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,89 EUR od dana 15.02.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 10,13 EUR od dana 15.03.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 15,09 EUR od dana 15.04.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 23,08 EUR od dana 14.05.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 23,36 EUR od dana 15.06.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 36,16 EUR od dana 16.07.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 34,93 EUR od dana 16.08.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,04 EUR od dana 15.09.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 41,32 EUR od dana 15.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 43,64 EUR od dana 15.11.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 60,14 EUR od dana 17.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos od 63,28 EUR od dana 14.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 53,67 EUR od dana 15.02.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 57,86 EUR od dana 15.03.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 57,30 EUR od dana 15.04.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 65,09 EUR od dana 16.05.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 79,20 EUR od dana 15.06.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 99,70 EUR od dana 15.07.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 125,25 EUR od dana 16.08.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 88,42 EUR od dana 15.09.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 78,02 EUR od dana 14.10.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 77,19 EUR od dana 15.11.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 80,75 EUR od dana 16.12.2011.g. pa do isplate,

- na iznos od 88,67 EUR od dana 16.01.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 91,36 EUR od dana 15.02.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 88,11 EUR od dana 16.03.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 87,85 EUR od dana 16.04.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 91,11 EUR od dana 16.05.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 92,08 EUR od dana 15.06.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 88,24 EUR od dana 18.07.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 87,16 EUR od dana 16.08.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 80,82 EUR od dana 14.09.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 86,92 EUR od dana 15.10.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 90,16 EUR od dana 15.11.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 87,86 EUR od dana 17.12.2012.g. pa do isplate,

- na iznos od 81,18 EUR od dana 17.01.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 83,79 EUR od dana 18.02.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 86,89 EUR od dana 19.03.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 89,90 EUR od dana 17.04.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 79,72 EUR od dana 17.05.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 77,60 EUR od dana 18.06.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 78,18 EUR od dana 17.07.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 79,73 EUR od dana 20.08.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 82,03 EUR od dana 18.09.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 84,55 EUR od dana 17.10.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 85,49 EUR od dana 19.11.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 89,30 EUR od dana 18.12.2013.g. pa do isplate,

- na iznos od 82,37 EUR od dana 17.01.2014.g. pa do isplate,

- na iznos od 2.583,65 EUR od dana 24.02.2014.g. pa do isplate, i to po kamatnoj stopi obračunatoj sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske kamate, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2007. godine, a od 01.01.2008.g. obračunatoj po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, te od 01.07.2011.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena do 29.06.2013.g., zatim od 30.06.2013.g. pa nadalje uvećanjem referentne stope Hrvatske narodne banke za 5 (pet) postotnih poena, pa zatim od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. Zagreb, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 naknaditi tužitelju RĆ, iz [adresa],01316765911, parnični trošak u iznosu od 2.868,62 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24. kolovoza 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu od 980,00 eura, sa zateznom kamatom zatraženom od dana 25. veljače 2014.g. do isplate, istaknuto radi prebijanja.

r i je š i o  je

Ne dopušta se preinaka tužbe učinjena u točki I. tužbenog zahtjeva iz podneska od 24. ožujka 2026.g., kojim se traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu koji glasi: "… u skladu s važećim odlukama Banke."

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu, te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.049,32 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od svakog pojedinog iznosa do isplate, te da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.760,75 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2024.g. do isplate. Ujedno je utvrđeno da ne postoji potraživanje tuženika u iznosu od 664,24 eura, sa zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinog iznosa do isplate, istaknuto radi prebijanja.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio pravodobnu žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23). Predlaže preinačiti presudu, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu parničnog troška.

3. Odlučujući o žalbi tuženika, Županijski sud u Zagrebu je odbio žalbu kao djelomično neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu kojim se utvrđuje ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu, te u dijelu po točkom IV. izreke. Istom odlukom Županijski sud u Zagrebu je ukinuo presudu u dijelu kojim se utvrđuje ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu, zatim u dijelu pod točkom II. izreke kojom se nalaže tuženiku da isplati tužitelju utvrđeni iznos preplate s osnova valutne klauzule u CHF, kao i u odluci o troškovima parničnog postupka pod točkom III. izreke, te je predmet u tom dijelu vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

4. Podneskom od dana 24. ožujka 2026.g. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev tako da predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnost odredbe čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu u dijelu odredbe koji glasi: "… u skladu s važećim odlukama Banke.", te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 6.049,32 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i naknadu parničnog troška, sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

5. Sud je rješenjem pozvao tužitelja da uredi tužbeni zahtjev i da se očituje je li ostaje kod dijela tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu ili pak povlači taj dio tužbenog zahtjeva.

6. U podnesku od dana 02. srpnja 2026.g. tužitelj je naveo da je u podnesku od 24. ožujka 2026.g. uredio tužbu i tužbeni zahtjev, u čemu ustraje. Sukladno tome, tužitelj je izjavio da ne ostaje kod tužbenog zahtjeva u odnosu na traženje utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu.

7. Dakle, u ovoj fazi postupka, predmet raspravljanja je:

- utvrđenje ništetnom odredbe čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu, u dijelu odredbe koji glasi: "… u skladu s važećim odlukama Banke."

- kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 6.049,32 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,

- prigovor radi prebijanja s osnove razlike u depozitu

- parnični trošak.

8. U pogledu traženja da sud utvrdi ništetnom odredbu čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu u dijelu odredbe koji glasi: "… u skladu s važećim odlukama Banke.", valja reći da se radi o zahtjevu koji tužitelj po prvi put ističe u ovom postupku. Dakle, radi se o postupku koji se vodi od 2023.g. u kojem je predmet spora bio utvrđenje ništetnosti s osnova valutne klauzule u CHF i isplata preplate s te osnove, dok tužitelj ni u jednom trenutku nije spominjao ugovornu odredbu čl. 8. koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopa, čije utvrđenje ništetnosti tužitelj sada odjednom traži.

9. Radi se o postavljanju novog zahtjeva, uz postojeći, pa se dakle radi o preinaci tužbe, sukladno odredbi čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Ukazuje se na odredbu čl. 190. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, koja propisuje da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a iznimno i nakon toga, do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

10. U ovom slučaju, sud ne nalazi razloge radi kojih tužitelj nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj niti jednom riječju ne obrazlaže novo postavljeni tužbeni zahtjev, niti ne spominje bilo kakvo opravdanje radi kojeg nije mogao taj zahtjev postaviti u ranijem tijeku postupka.

11. S obzirom na sve navedeno, sud nije dopustio preinaku tužbe koja se odnosi na traženje ništetnosti dijela odredbe čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu, sukladno čl. 190. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.

12. U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja s osnove razlike u depozitu u iznosu od 980,00 eura (ranije 7.383,97 kn), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2014.g. do isplate, sud je utvrdio da je prigovor radi prebijanja neosnovan.

13. Naime, tužitelj je istaknuo prigovor zastare na sva eventualna potraživanja tuženika prema njemu, temeljem predmetnog Ugovora o kreditu. Taj prigovor se odnosi i na razliku u depozitu, koju tuženik potražuje.

14. Istaknuti prigovor zastare je osnovan. Naime, tuženik nije potrošač, već je tuženik banka, dakle trgovac, pa se na njega ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača, niti utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu potrošača, što znači da se podnošenjem kolektivne tužbe potrošača u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, nije prekinuo tijek zastare u pogledu tuženikovog zahtjeva za isplatu razlike u depozitu.

15. Stoga je u zastari tuženikov zahtjev za isplatu razlike u depozitu u iznosu od 980,00 eura, sa zateznim kamatama, jer je od dana 25. veljače 2014.g. kada je depozit isplaćen odnosno iskorišten za zatvaranje Ugovora o kreditu, pa do podnošenja prigovora radi prebijanja u odgovoru na tužbu 22. svibnja 2023. g., (pa čak i do podnošenja tužbe u ovom postupku dana 16. siječnja 2023.g. ), proteklo znatno više od pet godina. Naime, čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO-a), propisano je da opći zastarni rok iznosi pet godina, a kako tuženik svoj zahtjev temelji na stjecanju bez osnove, to se primjenjuje navedeni opći zastarni rok od pet godina. Uz sve navedeno, treba navesti, da se tuženik ne može s uspjehom pozivati na ništetnost odredbi koje je sam unosio u ugovor, a takva je i odredba o depozitu koju je tuženik unio u ugovor kako bi osigurao svoje potraživanje iz Ugovora o kreditu.

16. Radi toga je sud temeljem čl. 338. st. 3. u vezi sa čl. 333. st. 3. ZPP -a, odlučio da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 980,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 25. veljače 2014.g. do isplate, istaknuto radi prebijanja.

17. U pogledu kondemnatornog tužbenog zahtjeva istaknutog u točki II. postavljenog tužbenog zahtjeva, kojim tužitelj potražuje isplatu s osnova preplate radi valutne klauzule u CHF, sud je utvrdio da je taj zahtjev osnovan.

18. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 21. lipnja 2004. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 50.487,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 144 mjeseci.

19. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je u trenutku zaključenja ugovora bila 4,99 %, a tijekom otplate kredita se mijenjala uslijed jednostrane odluke banke, što je povećavalo anuitete kredita.

20. Nije sporno da je ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti koji je vezan uz valutu švicarski franak (CHF) i da je tijekom otplate kredita došlo do promjene tečaja valute CHF, što je dovelo do povećanja anuiteta koje je tužitelj otplaćivao.

21. Sporno je pitanje zastare, svojstvo potrošača na strani tužitelja, pitanje izravne primjene utvrđenja iz parnice povodom kolektivne tužbe "Potrošač" na ovaj slučaj, pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, te osnovanost i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

22. Prilikom saslušanja tužitelj je naveo da je namjena kredita bila kupnja stana u kojem i danas živi na adresi [adresa], u [adresa]. Naveo je da stan nije koristio ni za kakvu poslovnu ni profesionalnu djelatnost, već isključivo za stanovanje, na koji način ga i danas koristi. Izjavio je da on nije tražio od bankara sklapanje ugovora o kreditu upravo u valuti CHF, već da mu je u banci rečeno da je najpovoljnij i kredit upravo u valuti CHF. Tužitelj tvrdi da ga nitko od zaposlenika banke nije upozorio na rizik zaključenja ugovora o kreditu u toj valuti, niti ga je itko upozorio na mogućnost većeg porasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Naglasio je da se u tom trenutku valuta CHF smatrala najstabilnijom valutom te da ga bankari nisu upozorili da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF. Izjavio je da je pročitao ugovor prije potpisivanja ali se više ne sjeća je li što bilo nejasno, a kako je po struci geodet, navodi da nije znao značenje pojma valutna klauzula.

23. U potpunosti je prihvaćen iskaz tužitelja koji je djelovao iskreno i posve uvjerljivo, a osim toga, podudara se s podacima iz pisane dokumentacije.

24. Prije svega se navodi da je tužitelj dokazao status potrošača, jer je sredstva dobivena predmetnim kreditom utrošio za kupnju stana koji je cijelo vrijeme pa i danas koristio (još uvijek koristi) za stanovanje. Sud je u potpunosti prihvatio njegov iskaz da stan nije nikada koristio ni za kakvu profesionalnu niti poslovnu djelatnost.

25. Tužitelj tužbom u ovoj fazi postupka traži isplatu preplaćenog iznosa s osnova nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

26. Tuženik je osporio da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa (u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P - 1401/12, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž - 6632/17), mogu koristiti u ovom postupku i da se odnose na predmetni ugovor o kreditu.

27. U vezi s tim, naglašava se da je u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12, te povodom žalbe pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž-6632/17 (II. stupanjska presuda donesena 14. lipnja 2018.g.), utvrđeno da je i tuženik - Erste & Steiermarkische bank d.d., uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita. Naime, utvrđeno je da je u ugovorima o kreditima zaključenim u vremenskom razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, korištena valutna klauzula koja predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno niti pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu za valutu CHF, bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama.

28. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. godine.

29. Za naglasiti je da čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije koju traže zbog postupanja tuženika.

30. Osim toga, odredba čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP- a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

31. Ovdje se radi upravo o takvom slučaju, jer se tužitelj poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim trgovačkim sudom RH (poslovni broj Pž- 6632/17).

32. Kako se radi o djelomičnoj ništetnosti ugovorne odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu, (u dijelu u kojem se govori o vezanosti glavnice uz valutu CHF), tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio na temelju takvog ugovora, s osnova preplate radi valutne klauzule u CHF, sukladno čl. 1111. i čl. 323. ZOO/05.

33. Naime, svrha valutne klauzule je da vjerovnicima zaštiti vrijednost novca, tj. da vjerovnici u domaćoj valuti dobiju upravo onaj novčani iznos koji im dužnici duguju. Ali zbog „divljanja“ tečaja CHF, tuženik je primao extra profite, odnosno mnogo veće novčane iznose od ugovorenih, pa se samim tim izgubila svrha va lutne klauzule.

34. U ovom postupku je utvrđeno, kako je već navedeno, da je tužitelj preplatio predmetni kredit s osnove vezanosti kredita uz valutnu klauzulu CHF, čiji tečaj se tijekom otplate kredita značajno mijenjao na štetu potrošača .

35. Uz sve navedeno, treba istaknuti da nije točno da je u postupku kolektivne zaštite, pravna zaštita pružena samo na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena prava pojedinih članova grupacije, koji traže zaštitu. Naime, sudska praksa je već zauzela stav o takvim prigovorima, naglašavajući da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 . Zakon o zaštiti potrošača, u smislu postojanja povrede iz čl. 106.1. toga zakona , obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, o čemu se radi u ovom slučaju.

36. Prigovor zastare nije osnovan, jer zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05), teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom RH poslovni broj Pž - 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi.

37. Ovakav stav zauzeo je Vrhovni sud RH u svojoj odluci poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine, u kojoj presudi se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, došlo do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO/05, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

38. Kako je tužba podnesena dana 16. siječnja 2023.g., proizlazi da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

39. Financijskim vještačenjem koje je povjereno stalnom sudskom vještaku financijske struke Petri Blašković, dipl. oec. iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., utvrđeno je, da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valuti CHF u razdoblju otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj:

- ukupan iznos preplate, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaj u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do kraja otplate kredita iznosi 6.049,32 eura.

40. Osim toga, od strane vještaka je izračunato da je radi rasta tečaja, iznos depozita na dan povlačenja depozita bio veći za ukupno 980,01 eura. O prigovoru radi prijeboja s osnova depozita, već je bilo riječi u ovoj presudi.

41. Tužitelj je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik u podnesku od 05. travnja 2024.g. naveo da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka i da ne traži saslušanje vještaka, već da i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja.

42. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer su izrađeni prema pravilima struke, objektivno i obrazloženo te na temelju dokumentacije koja je predana u spis.

43. U vezi tuženikovog protivljenja smanjenju tužbenog zahtjeva, navodi se da se u ovom slučaju ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe, koji pojam Zakon o parničnom postupku uopće ne poznaje, već se radi o smanjenju tužbenog zahtjeva koji je propisan odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a, koja izrijekom propisuje da smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe, pa za takvo disponiranje tužbenim zahtjevom, nije potreban pristanak tuženika.

44. U konkretnom slučaju, tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja, jer je tek tada mogao precizno postaviti tužbeni zahtjev.

45. U tom kontekstu treba spomenuti i presudu Suda Europske Unije u spojenim predmetnima C-224/19 i C-259/19 , te napomenuti da se ovdje radi o tužbi potrošača protiv trgovca koji je u ugovor o kreditu unio nepoštenu i ništetnu odredbu, pa se čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti tako da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćani nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, jer takav sustav stvara prepreku koju potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredbi.

46. Stoga, tužiteljevo disponiranje tužbenim zahtjevom nakon provedenog financijskog vještačenja, na način da je zahtjev smanjio prema nalazu i mišljenju vještaka za iznos od 92,74 eura, ne smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe, pa se tome tuženik ne može protiviti niti tražiti naknadu parničnog troška s tog osnova. Svaka druga odluka o tome bila bi protivna odredbama Zakona o parničnom postupku, a osim toga, bila bi posve nepravična u odnosu na tužitelja i ujedno privilegirajuća u odnosu na tuženika.

47. S obzirom na izloženo, prihvaćen je tužbeni zahtjev kojim se traži isplata preplaćenih iznosa, te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju, temeljem preplate radi promjene tečaja CHF, ukupan iznos od 6.049,32 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

48. Kamatna stopa teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, tako da od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022.g., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO -a, od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

49. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

50. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe – 100 bodova, sastav podneska od 28.06.2023.g. - 50 bodova, pristup na ročište 19.01.2024.g. – 100 bodova, sastav podneska od 27.03.2024.g. - 100 bodova, sastav podneska od 16.04.2024.g. - 100 bodova, pristup na ročište 16.10.2024.g. - 100 bodova, sastav podneska od 24.03.2026.g. – 100 bodova, pristup na ročište 08.05.2026.g. – 100 bodova, sastav podneska od 26.06.2026.g. – 100 bodova, pristup na ročište 10.07.2026.g. – 100 bodova, što je ukupno 950 bodova, odnosno 1.900,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 475,00 eura, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, sudska pristojba na tužbu 53,94 eura, pristojba na presudu – 107,87 eura, pa ukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 2.868,62 eura.

51. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 24. kolovoza 2026. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

52. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 24. kolovoza 2026. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku