REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-785/2025-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja DI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Stipici Jakiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju DI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati 402,12 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos 15,49 eur od 30.11.2007.

na iznos 15,81 eur od 28.02.2008.

na iznos 15,81 eur od 28.02.2008.

na iznos 15,81 eur od 28.02.2008.

na iznos 29,90 eur od 30.04.2008.

na iznos 29,90 eur od 30.04.2008.

na iznos 29,69 eur od 18.09.2008.

na iznos 29,69 eur od 18.09.2008.

na iznos 29,69 eur od 18.09.2008.

na iznos 29,69 eur od 18.09.2008.

na iznos 29,69 eur od 18.09.2008.

na iznos 130,95 eur od 22.09.2008.

do isplate kao i da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu 2.702,95 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 24.08.2026. do isplate, sve u visini stope čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate do 31.12.2007. godine, od 01.01.2008. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je kao korisnik kredita, sklopio s tuženikom kao kreditorom, 24.10.2005. Ugovor o kreditu br. 7102912975 temeljem kojeg mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 62.200,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, a koji kredit se tužitelj obvezao vratiti tuženiku kroz 30 godina uplatama mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan plaćanja uz godišnju kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika. Nadalje navodi kako su odredbe Ugovora o kreditu, a kojima je tuženik ugovorio promjenjivost redovne kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika kao i odredbe kojima je tuženik valutu u CHF uz koju je vezao glavnicu, ništetne i nepoštene jer su istima povrijeđena potrošačka prava tužitelja budući da se radi o odredbama Ugovora o kreditu koje ne sadrže egzaktne parametre i metodu izračuna, a niti su ugovorne stranke o predmetnim odredbama pojedinačno pregovarale već je Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed formuliranom standardnom obrascu, čime je tužitelj doveden u nepovoljan položaj zbog aprecijacije CHF u odnosu na KUNU na što kao mogućnost nije bio upozoren od strane tuženika niti mu je obrazložena valutna klauzula i rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF.

Da su odredbe Ugovora o kreditu kojima se promjenjivost redovne kamatne stope temelji na jednostranoj odluci tuženika, kao i odredbe kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF, nerazumljive, a time ništetne te da je takvo postupanje tuženika protupravno dokazuje i Presuda i Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 04.07.2013. godine posl.br. P-1401/12 koja odluka je potvrđena Presudama Visokog trgovačkog suda RH od 13.06.2014. godine posl.br. Pž-7129/13 u dijelu jednostrano promjenjive kamatne stope i Presudom Visokog trgovačkog suda RH od 14.06.2018. godine posl.br. Pž-6632/17 u dijelu valutne klauzule CHF te Presudom i Rješenjem Vrhovnog suda RH od 09.04.2015. godine posl.br. Revt-249/14 i od 03.09.2019. godine posl.br. Rev-2221/2018.

Navedenim odlukama utvrđeno je

-kako je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita jer je zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju, ugovarao redovnu kamatnu stopu koja se tijekom postojanja obveze mijenjala sukladno jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a o čemu stranke ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali kako prije zaključenja ugovora o kreditu tako niti tijekom trajanja ugovora o kreditu, a niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna temeljem kojih se mijenjala kamatna stopa

-kako je tuženik u razdoblju od 01.04.2005. godine do 31.12.2008. godine povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita jer je zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju, ugovarao valutu uz koju je vezao glavnicu u CHF, pri čemu niti prije zaključenja niti tijekom trajanja ugovornog odnosa stranaka, tuženik nije informirao korisnike kredita o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

Navedene presude obvezujuće su i u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede prava i interesa tužitelja kao potrošača te u pogledu utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i valutna klauzula. Tužitelj tvrdi da su odredbe Ugovora o kreditu bez učinka i ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope i valutna klauzula te da njega obvezuje isključivo ono što je ugovoreno, a to je početna kamatna stopa kao i početni tečaj CHF u odnosu na HRK.

1.1. Slijedom navedenog tužitelj, a prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu podneskom od 27.01.2026., traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati 402,12 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kao i da tužitelju naknadi troškove postupka.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu kao i tijekom postupka, osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, sporeći tužitelju i aktivnu legitimaciju iz razloga što nije moguće sve uplate po kreditu povezati sa tužiteljem, a tužitelj nije dokazao niti svojstvo potrošača te ističući i prigovor zastare utuženih iznosa, navodeći kako je protekao zastarni rok od 5 godina s naslova stjecanja bez osnove budući taj rok počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, a kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru.

Neosnovanima cijeni tvrdnje tužitelja o ništetnosti promjenjive kamatne stope budući je kamatna stopa obračunavana sukladno važećoj Odluci o kamatnim stopama kreditora u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a što je i u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Činidba iz Ugovora o kreditu bila je određena, odnosno odrediva jer je ugovor jasno odredio da korisnik kredita ima obvezu plaćati iznos mjesečnog anuiteta, a samo je kamatna stopa promjenjiva. U odnosu na valutnu klauzulu navodi da je odredba bila potrošačima jasna i lako uočljiva, ali i razumljiva, jer su tužitelju tijekom pregovaranja obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, pa je tužitelj mogao shvatiti ekonomske posljedice koje proizlaze iz ugovaranja takve odredbe, odnosno da će visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Promet po tekućem računu, Ugovor o namjenskom kreditu, Povijesni izvadak iz sudskog registra, Izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška], Prijepis posjedovnog lista, Izvod iz katastarskog plana, Opće uvjete poslovanja, Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, Otplatni plan, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darfin d.o.o. te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za isplatom 402,12 eur na ime razlike između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i iznosa anuiteta prema početnom otplatnom planu sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

5. Prvenstveno pri tome valja navesti kako je tužitelj tužbom postavio manifestacijski zahtjev, obvezujući se urediti tužbeni zahtjev nakon što tuženik dostavi Ugovor o kreditu, knjigovodstvenu karticu kredita, specifikaciju uplata po kreditu, obavijesti o promjenama kamatnih stopa i tečaja valute, prvi otplatni plan i cjelokupni otplatni plan u CHF te ostalu materijalnu dokumentaciju.

5.1. Iz Potvrde o primitku zahtjeva razvidno kako se tuženik obvezao tužitelju dostaviti dokumentaciju vezano za ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka u roku 30 dana od zaprimanja zahtjeva 06.06.2019., dok je tužitelj tužbu u ovom postupku podnio 11.06.2019., dakle, 5 dana nakon što se tuženiku obratio sa zahtjevom za dostavom dokumentacije.

5.2. Budući da je tuženik odgovorom na tužbu od 23.10.2019. te podneskom od 10.03.2020., dostavio Promet po tekućem računu, Ugovor o namjenskom kreditu, Povijesni izvadak iz sudskog registra, Izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška], Prijepis posjedovnog lista, Izvod iz katastarskog plana, Opće uvjete poslovanja, Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, Otplatni plan to je tužitelj, a sukladno rješenju suda, podneskom od 16.03.2022. odredio tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 186 b st. 4 ZPP-a, tražeći od tuženika isplatu iznosa u visini 55.048,96 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 01.12.2005..

5.3. Tužitelj je zatim, a po provedenom financijskom vještačenju, podneskom od 27.01.2026. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je isti umanjio kako na ime glavnice tako i zatraženog tijeka zakonskih zateznih kamata.

5.3.1. Budući da umanjenje tužbenog zahtjeva, a prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VS RH br. Su-IV-16/21-8 od 26.04.2021., predstavlja djelomično povlačenje tužbe, to je neosnovanim ocijenjen prigovor tuženika kojim se protivio preinaci tužbe, obzirom tužitelj nije učinio preinaku u smislu odredbe čl. 191 ZPP-a, već je tužbu djelomično povukao o kojem povlačenju se tuženik nije očitovao u smislu odredbe čl. 193 ZPP-a, čime se smatra da je na povlačenje pristao.

6. Između stranaka tako nije sporno kako su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, a temeljem Ugovora o kreditu br. 7102912975 od 24.10.2005., (dalje u tekstu Ugovor o kreditu), zasnovali ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 1065 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 dalje ZOO), temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju stambeni kreditu u iznosu 62.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, koji iznos se tužitelj obvezao otplatiti jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća uz redovnu kamatu koja je promjenjiva u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora.

7. Međutim, sporno je da li su ranije navedene odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojima je ugovoreno vraćanje kredita uz promjenjivu kamatnu stopu, pa time i ima li tužitelj pravo kao i da li je isti aktivno legitimiran tražiti isplatu na ime razlike koja proizlazi iz promjene kamatne stope.

U vezi s tim je sporno i da li je ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

Sporno je i pitanje zastare novčanih potraživanja tužitelja, pri čemu visina navedenih potraživanja u smislu izračuna sadržanog u financijskom nalazu i mišljenju nije sporna.

8. Ovaj sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine te odlukom br. Revt-575/16 od 03.10.2017. godine kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, a kojima je, među ostalim, utvrđeno:

- da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik u razdoblju od 07.08.2007. postupio protivno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP-a), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i

- da je tuženik u razdoblju 01. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time u razdoblju od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. postupio protivno odredbama čl. 96. i 97. ZZP- a, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom čl. 118 ZZP/14, a o čemu se radi u ovom konkretnom slučaju.

9.1. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

10. Nadalje, stranke su člankom 6. Ugovora o kreditu, ugovorile namjenski kredit za kupnju nekretnine, na kojoj je tuženik temeljem odredbe čl. 11. Ugovora o kreditu, upisao založno pravo kako je to i razvidno iz Izvatka iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška].

10.1. Dakle, a budući da je iz navedenog Izvatka iz zemljišne knjige razvidno kako se radi o nekretnini u k. o. [katastarska općina], Dalmatinska ulica 6, Cetingrad, koju adresu je tužitelj prijavio kao svoje prebivalište, dok je iz Povijesnog izvatka iz sudskog registra razvidno da Poljoprivredna zadruga Farmco, koje je tužitelj bio upraviteljem, sjedište ima na drugoj adresi i to [adresa], to je nedvojbeno kako je predmetni Ugovor o kreditu tužitelj sklopio kao fizička osoba.

10.2. Slijedom navedenog, a budući da tuženik, na kojem je kao kreditoru teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, nije niti dokazao, a niti je učinio vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužitelja u smislu odredaba ZZP-a, to se nedvojbenim utvrđuje status potrošača tužitelju (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020.).

11. Nadalje, a budući da je tuženik podneskom od 26.02.2024., a zatim podneskom od 28.08.2024. i na ročištu za glavnu raspravu 09.09.2024., odustao od predloženih dokaznih prijedloga za saslušanjem svjedoka, to je sud odbio i dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja.

11.1. Naime, kada se ima u vidu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022., iz sadržaja koje proizlazi da je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja, tada je jasno kako u ovom konkretnom slučaju, kada je tuženik odustao od saslušanja osobnog bankara, kako se samo saslušanjem tužitelja ne ostvaruje načelo jednakosti u oružju (tako i ŽS Rijeka od 16.02.2023. posl.br. Gž- 2971/20).

12. Dakle, iz spisu priležeće dokumentacije ne proizlazi

- da su tužitelju bili poznati egzaktni parametri i metoda izračuna parametara, a koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, pri čemu valja kazati da oni i nisu mogli biti poznati tužitelju, jer na taj način nisu navedeni ni u Ugovoru, a ni u drugoj dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis, kao ni

- da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR, pri čemu valja kazati da tuženik nije ni iznosio tvrdnje da je informirao tužitelja o spomenutim specifičnim rizicima.

12.1. Da predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, proizlazi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo preopćenito, paušalno i neprecizno navedena u čl. 2 Ugovora o kreditu ("redovna kamata godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama…"). Tako određena odredba se ne može smatrati ni određenom ni odredivom. Naime, očito je da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane (tužitelja), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena (do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora) biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga itd. Iz spisu priloženih dokaza ne proizlazi niti da bi takvo što bilo precizirano u aktima tuženika.

Navedena odredba predmetnog ugovora koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelj tako nije ni mogao znati zbog čega se uopće mijenja kamatna stopa (jer su odredbe Ugovora o kreditu i akata tuženika o tome bile nerazumljive i neprecizne) da bi uopće mogao istaknuti prigovor ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa.

13. Stoga, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 24.10.2005., dakle u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika, to se tužitelj na spomenute odluke i pozvao, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazivao, nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

13.1. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj sud je primjenom utvrđenja iz naprijed navedenih presuda te pozivom i na odredbu čl. 3 st. 1 i čl. 5 sve Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993, nalazi ništetnost odredaba Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika te u dijelu valutne klauzule. Stoga se, a obzirom da je kao valjani dio ugovora preostao samo dio odredbe iz kojeg je razvidna visina kamate stope u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu, temeljem odredbe čl. 105 ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedenih ugovornih odredaba.

14. Ukazuje se nadalje kako tužitelj, neovisno o činjenici da li je ili nije kredit otplaćen, ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka. Predmetno iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora već je tuženik temeljem čl. 104. st. 1. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe. Naime, i odredbom čl. 110. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 109. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju je li kredit otplaćen.

14.1. Budući da su uplate po Ugovoru o kreditu vršene na račun ovdje tuženika i to u ime i za račun tužitelja, to je tužitelj aktivno legitimiran potraživati i isplatu preplaćenih iznosa.

15. Nastavno na navedeno, a budući su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi čl. 104 st. 1., čl. 105 i 210 st. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 214 ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

16. Nadalje je, a radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, provedeno financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darfin d.o.o..

Budući da je nalaz i mišljenje, sačinjen temeljem spisu priležeće dokumentacije, vjerodostojnost koju stranke niti ne spore, i u skladu sa zadatkom suda, to je sud u cijelosti kao stručan dokaz u ovom postupku prihvatio nalaz i mišljenje, na koji niti stranke u računskom dijelu nisu isticali prigovore dok se ostali prigovori tuženika odnose na osnovanost koje prigovore je sud u ranijem dijelu obrazloženja ove odluke, već obrazložio, pri čemu su stranke odustale od usmenog saslušanja sudskog vještaka.

16.1. Nalazom i mišljenjem utvrđena je razlika

-između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i iznosa anuiteta prema početnom otplatnom planu u iznosu 402,12 eur koji iznosi kao i datumi plaćanja su iskazani u tabeli 1. Zaključka nalaza i mišljenja

-između iznosa anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita, za anuitete koje je utvrđeno više plaćeno u iznosu 2,07 eur koji iznosi kao i datumi plaćanja su iskazani u tabeli 2. Zaključka nalaza i mišljenja

-u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita za anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćen iznos u -2.738,89 eur koji iznosi kao i datumi plaćanja su iskazani u tabeli 3. Zaključka nalaza i mišljenja.

17. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja na ime razlike između iznosa stvarno plaćenih anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i iznosa anuiteta prema početnom otplatnom planu u iznosu 402,12 eur koji iznosi kao i datumi plaćanja su iskazani u tabeli 1. Zaključka nalaza i mišljenja

17.1. Naime, kako tuženik tijekom postupka nije postavio odgovarajući zahtjev glede utvrđenog iznosa negativne razlike niti je istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalni prigovor prijeboja, pri čemu hrvatski pravni sustav ne poznaje prijeboj ex lege, kao niti uvjetni prijeboj tako u konkretnom slučaju sud nema ovlaštenja samoinicijativno prebiti utvrđenu negativnu razliku od konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja (odluka VS RH posl.br. Rev-549/23).

18. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne sukladno čl. 214 i čl. 277 sve ZOO-a i čl. 29 ZOO-a/05 i to od dana izvršenih uplata. Predmetno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

19. Prigovor zastare je neosnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013. godine

-u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13.06.2014. godine, jer je ista u tom dijelu potvrđena Presudom Visokog Trgovačkog suda od 13.06.2014. godine posl.br. Pž-7129/13

-u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.06.2018. godine kada je potvrđena u tom dijelu Presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine

to je zastara restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela teći 13.06.2014. godine, a po osnovi ništetnosti valutne klauzule 14.06.2018. godine.

Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, vodeći računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

Iz navedenoga proizlazi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare. Zato zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe pa je prigovor tuženika u tom smislu neosnovan, budući da je tužba predana ovom sudu 11.06.2019., zahtjev koje je određen sukladno odredbi čl. 186 b st. 4 ZPP-a, podneskom od 16.03.2022. dakle unutar zastarnog roka u smislu odredbe čl. 225 ZOO-a.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

Tužitelju je tako priznat trošak za sastav tužbe, podneska od 16.03.2022., 28.01.2026., za pristupa na ročišta 15.09.2020., 25.11.2022., 09.09.2024., 05.05.2025. i 25.05.2026. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur, za sastav žalbe 250,00 eur, za pristup na ročište 23.11.2020. u iznosu 100,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 2.437,50 eur kojem je pribrojen trošak vještačenja u iznosu 265,45 eur čime sveukupni trošak iznosi 2.702,95 eur. Tužitelju nije priznat trošak za pristup na ročište 15.07.2025. koje je zakazano iz razloga što tužitelj nije postupio po rješenju suda odnosno nije uplatio predujam za provođenje vještačenja u roku koji mu je odredio sud već je isto učinio 4 dana prije održanog ročišta, pa je predmetni trošak tužitelj dužan snositi temeljem odredbe čl. 156 ZPP-a.

Na tako određen trošak tuženiku su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-/05.

U Zagrebu 24. kolovoza 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika