Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-278/2023-82

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Osnovne škole dr. Jure Turića sa sjedištem u [adresa], OIB: 81152039635 kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Brguljan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], CD CVI protiv tužene SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica Gina Brnić, odvjetnica u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina i predaje u posjed, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. srpnja 2026. i nakon objave 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o j e :

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženici da tužitelju preda u samostalni posjed zgradu škole u [adresa] na adresi [adresa] koja se nalazi na nekretnini označenoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i prema Skici stvarnog stanja lica mjesta sačinjenoj po geodeti OD **.**.2025., broj elaborata 153/2025 označena je točkama J K-L-M-N-O-P-R-S-T-J u površini od 229 m², u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništvo dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću opisana kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i odnosi se na školski vrt i drugo školsko zemljište koja je prema Skici stvarnog stanja lica mjesta sačinjenoj po geodeti OD **.**.2025., broj elaborata 153/2025 označena točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I A u površini od 3387 m². Nalaže se tuženici da tužitelju preda u samostalni posjed školski vrt i drugo školsko zemljište u [adresa] na adresi [adresa] koja se nalazi na nekretnini označenoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i prema Skici stvarnog stanja lica mjesta sačinjenoj po geodeti OD **.**.2025., broj elaborata 153/2025 označena je točkama A -B-C-D- E-F-G-H-I-A u površini od 3387 m², u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženici da trpi parcelaciju nekretnine označene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da se iz iste nekretnine izdvoji prema Skici stvarnog stanja lica mjesta sačinjenoj po geodeti OD **.**.2025., broj elaborata 153/2025 u naravi zgrada škole površine 229 m² označena točkama J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-J i dobije zaseban broj čestice koji će se uknjižiti na tužitelja u cijelosti, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženici da trpi parcelaciju nekretnine označene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da se iz iste nekretnine izdvoji prema Skici stvarnog stanja lica mjesta sačinjenoj po geodeti OD **.**.2025., broj elaborata 153/2025 u naravi školski vrt i drugo školsko zemljište u površini od 3387 m² označena točkama A-B-C-D-E-F-G-H- I-A i dobije zaseban broj čestice koji će se uknjižiti na tužitelja u cijelosti, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 6.127,40 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice podnio tužbu u predmetu poslovni broj P-278/2023 u kojem je naveo da je pravni sljednik Osnovne škole "Narodni heroji Kata Pejnović i Nada Dimić" te da je izravno ili putem pravnog prednika u posjedu zgrade Osnovne škole u Rastoci od njezine izgradnje 1939. U navedenoj zgradi obavljana je djelatnost osnovnoškolske naobrazbe do 1995. Tužitelj tvrdi da je nakon tog perioda koristio zgradu na način da su se u istoj održavale izvan nastavne aktivnosti, a posljednjih godina prostor koristi Mjesni odbor Smiljan i mještani sela [adresa]. Zgrada osnovne škole unesena je i vodi se kao trajna imovina tužitelja. Na okolnost da je zgrada korištena za potrebe osnovne škole tužitelj je u spis dostavio popis dugotrajne imovine, arhivske podatke o školskim prostorima 1940./1941. i 1959./1960., rješenje o osnivanju osnovnih škola na području Općine [adresa] iz 1964., Izvod iz projekta sačinjenog po Projekt biro, vlasnički list, posjedovni list i podatke o povijesnim promjenama na katastarskim česticama te je predložio saslušanje svjedoka. Tužitelj tvrdi da je bio u samostalnom i nesmetanom posjedu zgrade osnovne škole do kolovoza 2022. kada je u istu protupravno provalio RD. Ističe da se zgrada osnovne škole u [adresa] nalazi na dijelu zemljišta koje je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću opisano kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema Skici stvarnog stanja sačinjenoj po geodeti OD od listopada 2023. označeno točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J u površini od 233 m². Tužitelj drži u posjedu navedenu nekretninu samostalno i putem prednika neprekidno više od 50 godina (još od 1939. kad je zgrada izgrađena). Predmetnu zgradu koristi za obavljanje osnovnoškolske naobrazbe u kontinuitetu od preko 50 godina. Tužitelj je dakle, premetnu nekretninu držao kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednik. Uz tužbu tužitelj je dostavio nalaz i mišljenje o izvršenoj identifikaciji predmetne nekretnine od strane Ureda ovlaštenog inženjera geodezije od 2. listopada 2023., prijavni list Područnog ureda za katastar Gospić investitora SD iz veljače 2022. s kopijama katastarskog plana, fotografije zgrade škole, geodetsku situaciju stvarnog stanja, snimak stvarnog stanja, izvadak iz zemljišne knjige, prijepise i izvode iz posjedovnog lista, izvod iz katastarskog plana, povijest promjena na katastarskim česticama, prijedlog za pokretanje kaznenog progona, popis dugotrajne imovine, rješenje skupštine Općine Gospić od 26. lipnja 1964. o osnivanju osnovnih škola na području Općine Gospić, rješenje Područnog ureda za katastar Gospić o izmjeni podataka u katastarskom operatu katastarske Općine [katastarska općina] od 14. travnja 2014., povijesni izvadak iz zemljišne knjige i rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću od 16. ožujka 2023. kojim je odbačena kaznena prije protiv RD zbog kaznenog djela iz članka 141 stavka 1 Kaznenog zakona.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je u cijelosti osporila tužbu i tužbeni zahtjev tvrdeći da tužitelj nije dokazao da je pravni sljednik Osnovne škole „Narodnih heroja Kate Pejnović i Nade Dimić“ niti to proizlazi iz dokumentacije priložene uz tužbu pa stoga ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ističe kako je iz priloženog rješenja o osnivanju osnovnih škola na području općine [adresa] od 27. lipnja 1964. vidljivo da Osnovne škole u Rastoci nema u sastavu Osnovne škole „ MD i ŽD“ niti bilo koje druge škole iz tog rješenja. Tvrdi da nije točno da je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine do kolovoza 2022. i da je taj posjed trajao preko 50 godina i da je bio zakonit, istinit i pošten. Čak i kada bi tužitelj imao aktivnu legitimaciju i kada bi bilo točno da je u posjedu preko 50 godina, nedostajao bi mu ključni element za stjecanje vlasništva dosjelošću, a to je samostalnost posjeda. Tuženica navodi da je predmetna zgrada koja je doista služila kao škola do 1982. izgrađena 1939. na zemljištu u vlasništvu djeda tužene pok. DD koji je za izgradnju zgrade dao zemljište, a samu izgradnju financirao je bogati mještanin iz okolice gospodin UD. Čim je izgradnja završena, zgrada je dana na upotrebu tadašnjoj školi, ali ne i u vlasništvo, ali i to pod uvjetom da se zgrada može koristiti samo za potrebe škole mještana [adresa] i samo dok se koristi kao škola. S obzirom da se zgrada prestala koristiti kao škola još 1982., nastavili su je koristiti za svoje potrebe njezini vlasnici odnosno pok. DD i njegov sin ĆD, a nakon njegove smrti predmetnu nekretninu naslijedila je i koristi je tužen ica. Tvrdi da upravo ona predmetnu zgradu drži u samostalnom i kvalificiranom posjedu preko 40 godina osobno i putem svojih pravnih prednika te se u dobroj vjeri i nakon izvršenog razvrgnuća suvlasničke zajednice u predmetu poslovni broj R1-18/2021 uknjižila kao jedini vlasnik kčbr. [katastarska čestica]. Stoga tužitelj, čak i da je stekao pravo vlasništva dosjelošću (a nije) ne bi temeljem članka 130 stavka 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima mogao to svoje pravo suprotstaviti pravu tuženice koja je postupajući u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišne knjige upisala svoje pravo na predmetnoj nekretnini. Tuženica je predložila saslušanje stranaka i svjedoka te uvid u spis ovog suda poslovni broj R1-18/2021, uvid u povijesni izvadak iz zemljišne knjige - zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Zaključno, tuženica je predložila odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Podneskom od 28. studenog 2023. tužitelj se očitovao na navode tuženice iz odgovora na tužbu. Tužitelj je osporio navode tuženice kao neutemeljene i neosnovane. Tvrdi da je upravo on pravni sljednik OŠ "Narodni heroji Nada Dimić i Kata Pejnović" iz [adresa] o čemu je u prilogu podneska dostavio rješenje o udruživanju navedenih škola iz 1979. te rješenje Okružnog privrednog suda iz 1992. kojim se mijenja naziv škole tako da se upisuje naziv iste Osnovna škola „dr. Jure Turića“. Tužitelj je dostavio i izvadak iz sudskog registra. Osporava i navode tuženice da je u posjedu zgrade škole u [adresa] više od 20 godina te u spis dostavlja Imenik učenika školske godine 1993./1994. iz kojeg je vidljivo kako je tužitelj u zgradi škole u [adresa] imao izdvojeno odjeljenje upravo navedene školske godine. Uz podnesak tužitelj je dostavio izvadak iz sudskog registra na dan 11. srpnja 2023., rješenje Okružnog privrednog suda Karlovac od 18. lipnja 1992. kojim je u sudski registar registarskog suda upisana promjena naziva škole te novi naziv glasi Osnovna škola „dr. Jure Turića“, [adresa], rješenje skupštine Općine Gospić o davanju suglasnosti na udruživanje osnovnih škola u [adresa] od 20. lipnja 1979., rješenje Okružnog privrednog suda Karlovac od 13. rujna 1979. kojim je određen upis u sudski registar organiziranja i konstituiranja nove osnovne škole „Narodni heroji Kata Pejnović i Nada Dimić“ s potpunom odgovornošću [adresa], obavijest o razvrstavanju poslovnih i drugih jedinica u sastavu osnovne škole „Narodni heroji Kata Pejnović i Nada Dimić Gospić od 20. rujna 1979. te imenike učenika od 1. do 4. razreda za područni razredni odjel [adresa] za školsku godinu 1993./1994. Tužitelj je naknadno dostavio popis materijalne imovine na dan 31. prosinca 2022. - Dugotrajna imovina na kojem se vodi i zgrada OŠ Rastoka u vlasništvu tužitelja te ugovor o ustupanju prava korištenja od 16. veljače 2010. predmet kojeg je korištenje prostorija predmetne zgrade OŠ u Rastoci.

4. Podneskom od 19. lipnja 2024. tužitelj je predložio spajanje ovog postupka s postupkom koji se vodi pred ovim sudom između istih stranaka u predmetu poslovni broj P-66/2024 radi utvrđenja prava vlasništva na dijelu dvorišta i školskog zemljišta škole koje se nalazi na istoj nekretnini koja je predmet ovog postupka.

5. Rješenjem poslovni broj P-278/2023-31 od 27. lipnja 2024. spojeni su predmeti ovoga suda poslovni broj P-278/2023 i P-66/2024 s obzirom da se oba postupka vode radi utvrđenja prava vlasništva istih nekretnina.

6. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je postupak tijekom kojeg je izvršen uvid u materijalnu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis; proveden je očevid radi identifikacije predmetne nekretnine od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke; proveden je dokaz saslušanjem svjedoka TD, ND, ĐD, ČD, KD, ŠD, VD, AD, GD, CD, RD i PD te dokaz saslušanjem parničnih stranaka; pregledane su fotografije lica mjesta koje su dostavljene u spis. Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja je li škola u [adresa] u materijalnoj imovini tužitelja . Pročitan je i pregledan spis ovoga suda poslovni broj R1-18/2021.

7. Sudski vještak geodetske struke iskazao je da je predmet postupka dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] površine 16.105 m². Na očevidu je utvrdio da je prijeporan prostor zgrade bivše škole s lipama ispred i stablima jabuka iza zgrade. Granice stanja uživanja nisu vidljive osim živice na jugoistočnom dijelu. Prema navodima tužitelja i jednog od svjedoka, sjeverno od škole nalazio se vrt koji je škola koristila. Vještak je strankama predao skicu prijepornog dijela.

7.1. Punomoćnik tužitelja predložio je da vještak izradi prijedlog parcelacije sukladno tužbenom zahtjevu odnosno da obuhvati zgradu i zemljište nužno za njezinu redovnu uporabu.

7.2. Punomoćnik tužene usprotivio se tom prijedlogu navodeći da bi se time preinačio tužbeni zahtjev. Istaknuo je da vještak treba postupati isključivo prema zahtjevu iz tužbe kojim se traži utvrđenje prava vlasništva na dijelu kčbr. [katastarska čestica] koji obuhvaća zgradu škole površine 233 m² označenu točkama A-J na skici iz listopada 2023., njezina parcelacija te predaja zgrade u samostalni posjed tužitelju.

7.3. Punomoćnik tužitelja odgovorio je da tužbeni zahtjev nije preinačen, već da zemljište nužno za redovitu uporabu zgrade predstavlja sastavni dio već postavljenog zahtjeva.

7.4. Nakon spajanja ovog postupka s postupkom poslovni broj P-66/2024 ponovo je proveden očevid na licu mjesta radi identifikacije nekretnine koja u naravi predstavlja zemljištu uz zgradu. Na licu mjesta punomoćnik tužitelja pokazao je prijepor koji tužitelj potražuje počevši od asfaltnog puta uz ogradu tuženice, dalje rubom živice do kraja pokosa, zatim rubom pokosa do granice s kčbr. [katastarska čestica] nastale prethodnim geodetskim elaboratom, potom prema električnom stupu niskonaponske mreže te paralelno s asfaltnim putem do početne točke kod bunara. Na prijeporu se nalaze zgrada sa septičkom jamom, bunar u južnom dijelu, pristupne stepenice sa zapadne strane, četiri stabla jabuke i jedno stablo šljive. Prijepor nije pokošen. Po nalogu suda sudski vještak geodetske struke fotografirao je sve pravce koje je pokazao punomoćnik tužitelja te naknadno dostavio fotografije u spis. Utvrđeno je da se prijepor nalazi na kčbr. [katastarska čestica] površine 16105 m² upisanoj u PL 3340 odnosno u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na tuženicu. Dio prijepora nalazi se u građevinskom, a dio u poljoprivrednom području.

7.5. Sudskom vještaku naloženo je da dostavi skicu stvarnog stanja lica mjesta na kojoj će prikazati spornu površinu predmetne katastarske čestice odnosno školski vrt i drugo školsko zemljište.

8. Svjedok TD iskazao je da se od najranijeg djetinjstva u [adresa] uvijek govorilo kako je zemljište na kojem je izgrađena škola prodano za potrebe gradnje škole te da ga DD nakon toga više nije smatrao svojim. Naveo je da je DD nakon prodaje radio kao podvornik škole, ali nije stanovao u školskoj zgradi, već u vlastitoj kući preko puta škole. Prema njegovom iskazu, škola je koristila cijelo zemljište oko zgrade kao školsko dvorište i vrt. Učitelj je koristio vrt za uzgoj krumpira i drugih kultura, postojao je kokošinjac, posađene su šljive i drugo drveće, a sve je bilo ograđeno. Svjedok je opisao da su granice školskog zemljišta bile jasno poznate mještanima te je geodetskom vještaku pokazao kamen koji je označavao granicu. Nakon prestanka nastave mještani su nastavili koristiti školu za sastanke, karm ine i okupljanja, održavali su objekt i okoliš te prikupljali sredstva za obnovu. Iskazao je da je tek posljednjih godina sin tužene počeo braniti pristup školi, zaključao objekt i onemogućio mještanima korištenje zgrade i zemljišta.

9. Svjedok FD iskazao je da se zemljište oko škole oduvijek nazivalo "školskim". Naveo je da je njegov otac sudjelovao u gradnji škole te da je od njega čuo kako je DD prodao zemljište na kojem je škola izgrađena nakon čega je zaposlen kao podvornik. Potvrdio je da DD nikada nije stanovao u školi nego u svojoj kući, dok su u školskom stanu živjeli učitelji. Nakon prestanka nastave školsku zgradu i dvorište koristili su mještani za proslave Dana Rastočana, karmine i druga okupljanja. Naveo je da su mještani sudjelovali u obnovi zgrade, mijenjali stolariju i uređivali objekt te da nema saznanja da bi obitelj DD koristila školu kao svoju nekretninu.

10. Svjedokinja ĐD iskazala je da je zemljište na kojem je izgrađena škola pripadalo njezinom djedu JD koji ga je prodao radi izgradnje škole. Navela je da ne zna kome je zemljište prodano niti za koji iznos, ali da je bilo općepoznato kako je prodano upravo za tu namjenu. Opisala je da je oko škole postojala živica i ograda koje su omeđivale školsko dvorište, da je učitelj koristio vrt ispred škole te da je u školskom stanu živio učitelj sa svojom obitelji. DD nije živio u školi nego u vlastitoj kući. Prema njezinim saznanjima, škola i pripadajuće zemljište služili su isključivo potrebama škole.

11. Svjedok ČD iskazao je da je prema pričanju starijih mještana zemljište prodano za izgradnju škole te da je DD bio podvornik škole. Naveo je da obitelj DD nikada nije stanovala u školskoj zgradi dok su u školskom stanu živjeli učitelji. Nakon prestanka nastave mještani su nastavili koristiti školu, zajednički održavali objekt i okoliš, obavljali popravke, kosili zemljište i koristili prostor za okupljanja. Istaknuo je da je škola predala prostor na korištenje udruzi mještana te da su problemi nastali tek kada je obitelj tužene počela zabranjivati pristup školi.

12. Svjedok KD iskazao je da je bilo općepoznato kako je DD primio naknadu za zemljište na kojem je izgrađena škola te da je kao dio dogovora zaposlen kao podvornik. Naveo je da S nikada nisu koristili školsku zgradu kao svoju kuću niti su polagali pravo na zemljište sve do posljednjih godina. Opširno je opisao kako su učitelji koristili školski vrt, držali domaće životinje i obrađivali zemljište koje je pripadalo školi. Nakon Domovinskog rata mještani su vlastitim sredstvima i radom obnovili školu, uređivali dvorište i objekt te ga koristili za karmine i druga okupljanja. Naveo je da su mještani imali ključ škole sve dok ga RD nije preuzeo, promijenio brave i onemogućio daljnje korištenje zgrade i zemljišta.

13. Svjedok ŠD iskazao je da je od pokojnog strica ID saznao kako je zemljište na kojem se nalazi škola bilo isplaćeno DD te da je ovaj zaposlen kao podvornik. Naveo je da su mještani uz pomoć donacija i vlastitim radom obnavljali školu, a da su RD i tužen ica tek kasnije počeli sprječavati pristup školi, postavljati prepreke i tvrditi da je riječ o njihovoj privatnoj imovini. Potvrdio je da obitelj RD nikada nije živjela u školskoj zgradi te da se školsko zemljište koristilo za okupljanja, proslave i potrebe škole.

14. Svjedok VD iskazao je kao dugogodišnji ravnatelj da je škola u [adresa] bila područna škola u sastavu Osnovne škole u Gospiću te da se cijelo vrijeme vodila kao imovina škole. Naveo je da je škola raspolagala zgradom, školskim dvorištem i školskim vrtom koji su koristili učitelji i učenici. Učitelji su stanovali u školskom stanu i koristili vrt, a nakon prestanka nastave škola je, uz suglasnost Grada Gospića, prostor predala na korištenje Zavičajnom društvu Rastočana. Istaknuo je da tijekom svog mandata nitko nije osporavao vlasništvo ili posjed škole niti je obitelj RD tražila povrat zemljišta ili zgrade.

15. Svjedokinja PD iskazala je da je pohađala školu u [adresa] te da je uz školsku zgradu postojalo dvorište i vrt koji je koristio učitelj sa svojom obitelji. Navela je da je zemljište za školu prodao JD mještanima kako bi se izgradila škola te da su svi stanovnici sela sudjelovali u njezinoj gradnji. Nije imala saznanja da bi obitelj JD nakon izgradnje škole koristila školu ili zemljište kao svoju privatnu imovinu.

16. Svjedok AD iskazao je da je njegov sin tijekom Domovinskog rata pohađao nastavu u predmetnoj školi te da je nakon prestanka rada škole objekt služio za karmine i okupljanja mještana. Naveo je da se zemljište oko škole smatralo školskim, da su ga mještani povremeno održavali te da su ključevi škole bili kod pojedinih mještana radi zajedničkog korištenja objekta.

17. Svjedokinja GD iskazala je da joj je otac pričao kako je njezin djed JD prodao zemljište za izgradnju škole te da nakon toga obitelj više nije smatrala zemljište svojim. Opisala je školsko dvorište, ogradu, igralište, vrt i voćke koje su sadili učitelji i učenici. Navela je da je DD bio podvornik, ali nije živio u školi nego u svojoj kući. Nakon prestanka nastave mještani su nastavili koristiti školu za okupljanja i karmine sve dok obitelj tuženice nije počela sprječavati korištenje.

18. Svjedok HD iskazao je da je gradnja škole organizirana nakon što je zemljište kupljeno od DD upravo za potrebe škole. Naveo je da je škola imala veliko pripadajuće zemljište koje su koristili učitelji za vrt i uzgoj domaćih životinja te da su ispred i iza škole bile posađene voćke i drveće. Nakon Domovinskog rata mještani su zajednički obnovili školu i nastavili koristiti objekt za potrebe sela sve dok tuženica nije zabranila pristup.

19. Svjedok RD iskazao je da je zemljište cijelo vrijeme ostalo vlasništvo njegovog djeda te da je škola sagrađena temeljem usmenog dogovora prema kojem se zemljište trebalo vratiti obitelji RD kada škola prestane obavljati svoju funkciju. Naveo je da njegov djed nije prodao zemljište, nego ga je samo dao na korištenje za školu uz uvjet da bude zaposlen kao podvornik. Naveo je da su njegov otac i baka obrađivali zemljište oko škole, da škola nije imala školski vrt ni igralište te da je njegova obitelj cijelo vrijeme držala ključ i održavala objekt. Osporavao je navode da su mještani obnovili školu i da je škola koristila okolno zemljište kao svoje.

20. Zakonski zastupnik tužitelja BD iskazao je da se predmetna škola cijelo vrijeme vodi kao dugotrajna imovina osnovne škole te da je 2010. uz suglasnost Grada Gospića, školska zgrada predana na korištenje Mjesnom odboru Smiljan temeljem zapisnika o primopredaji i ugovora o korištenju. Naveo je da škola ne osporava da je zgrada izgrađena na zemljištu obitelji RD, ali smatra da je zajedno sa školskom zgradom stečeno i pravo na pripadajuće zemljište, dvorište i školski vrt koji su desetljećima služili isključivo potrebama škole. Istaknuo je da nema saznanja da je obitelj RD koristila školu kao svoj objekt ili da je posjedovala školu tijekom rada škole.

21. Tuženica SD iskazala je da joj je svekar DD ispričao kako zemljište nikada nije prodano, nego dano za izgradnju škole temeljem usmenog dogovora s UD prema kojem se nakon prestanka rada škole zemljište i zgrada trebaju vratiti obitelji DD. Tvrdila je da je njezin svekar cijelo vrijeme održavao školu i okoliš kao podvornik, da je obrađivao zemljište oko škole za vlastite potrebe te da škola nije imala poseban školski vrt niti igralište. Navela je da su nakon doseljenja u [adresa] ona i suprug održavali zemljište oko škole i posjedovali ključeve objekta, da su prostor povremeno ustupali mještanima za karmine, ali su ga smatrali dijelom svoje nekretnine. Osporila je tvrdnje da su škola ili mještani imali samostalni posjed nad zemljištem i objektom te je istaknula da se škola cijelo vrijeme nalazila na zemljištu upisanom na obitelj DD.

22. Sud je, na temelju iskaza saslušanih svjedoka i parničnih stranaka zaključio da su iskazi gotovo svih saslušanih svjedoka suglasni u pogledu načina na koji je predmetna nekretnina korištena tijekom više desetljeća. Gotovo svi svjedoci, uključujući i one koji su u tazbinskom srodstvu s tuženicom, suglasno su iskazali da je nakon izgradnje predmetna zgrada zajedno s pripadajućim zemljištem služila isključivo kao škola te da se tako u naravi i koristila. Sud je osobito vjerodostojnim cijenio iskaze svjedoka TD, ND, ČD, KD, PD, GD, CD te ŠD. Riječ je o svjedocima različite životne dobi, različitih obiteljskih veza i različitih životnih okolnosti koji su iskazivali neovisno jedan o drugome, ali su u bitnim činjenicama dali gotovo podudarne iskaze. Iz njihovih iskaza proizlazi da predmet posjeda škole nije predstavljala samo zgrada, već i zemljište koje ju je okruživalo. Svi navedeni svjedoci opisivali su postojanje školskog dvorišta, vrta, prostora za igru učenika, voćnjaka, gospodarskog dijela u kojem su učitelji držali domaće životinje te površina koje su učitelji obrađivali za potrebe svog kućanstva. Više svjedoka navelo je da su postojale granice školskog zemljišta koje su bile poznate svim mještanima, bilo putem kamenih međa, živice ili drvenih ograda. Svjedok TD iskazao je kako je upravo on geodetskom vještaku pokazao kamen koji je označavao granicu školskog zemljišta dok su svjedoci ĐD, GD i HD detaljno opisali položaj živice, ograde, vrta i voćnjaka pri čemu su njihovi iskazi međusobno podudarni. Sud je posebno cijenio činjenicu da su svjedoci detaljno opisivali način korištenja pojedinih dijelova zemljišta i to da se lijevo od škole nalazio vrt u kojem su učitelji sadili krumpir i drugo povrće, iza škole prostor za držanje svinja i kokoši, ispred škole prostor za igru učenika i održavanje nastave tjelesnog odgoja, dok su oko škole bila posađena stabla šljiva, jabuka, krušaka, trešanja, agacija i drugog drveća koje su sadili učitelji zajedno s učenicima. Takvi detaljni i međusobno podudarni opisi, prema ocjeni suda, predstavljaju snažan pokazatelj da su svjedoci iskazivali o činjenicama koje su neposredno opažali tijekom dugog vremenskog razdoblja.

23. Jednako tako, gotovo svi svjedoci iskazali su da je u školskom stanu isključivo stanovao učitelj odnosno učiteljica koji su u određenom razdoblju obavljali nastavničku službu u [adresa]. U tom dijelu iskazi svjedoka TD, ND, ĐD, ČD, KD, GD, CD, PD te VD u cijelosti su podudarni. Svi oni navode da DD nije stanovao u školskoj zgradi nego u svojoj kući neposredno uz školu te da je u školu dolazio isključivo radi obavljanja poslova podvornika. Takva činjenica ima posebno značenje za ocjenu pitanja posjeda. Da je DD smatrao školsku zgradu i zemljište svojom privatnom imovinom, bilo bi životno očekivano da upravo on ili članovi njegove obitelji koriste školski stan ili druge prostorije zgrade. Međutim, niti jedan svjedok pa tako ni oni koji su u rodbinskoj vezi s tužen icom, nije potvrdio da su DD ili članovi njegove obitelji ikada stanovali u školskom stanu. Naprotiv, svi iskazi potvrđuju da su taj prostor koristili isključivo učitelji kao zaposlenici škole. Sud posebno ističe iskaz VD, dugogodišnjeg ravnatelja škole koji je, kao osoba bez osobnog interesa za ishod spora, potvrdio je da je predmetna škola cijelo vrijeme bila evidentirana kao imovina škole, da je raspolagala školskim dvorištem i vrtom te da je nakon prestanka nastave, uz suglasnost osnivača, prostor predan na korištenje Zavičajnom društvu Rastočana. Osobito je značajan dio njegovog iskaza da tijekom cijelog razdoblja njegova ravnateljskog mandata nitko iz obitelji DD nije osporavao posjed škole niti je zahtijevao predaju nekretnine ili isticao pravo vlasništva.

24. Sud jednako vjerodostojnim smatra i iskaz sadašnjeg ravnatelja BD koji potvrđuje da je 2010. škola kao posjednik predmetne nekretnine zaključila ugovor o korištenju s Mjesnim odborom [adresa] uz prethodnu suglasnost Grada Gospića te da je izvršena uredna primopredaja prostora i ključeva škole. Takvo postupanje predstavlja tipičnu manifestaciju neposrednog posjeda i faktične vlasti nad nekretninom jer samo osoba koja stvarno raspolaže nekretninom može istu predati drugome na korištenje. Sud smatra osobito važnim da velik broj svjedoka opisuje kako su upravo škola odnosno kasnije mještani uz odobrenje škole, organizirali obnovu objekta, mijenjali stolariju, uređivali okoliš, kosili travu, održavali dvorište i koristili objekt za potrebe mjesne zajednice. Takve aktivnosti predstavljaju kontinuirano izvršavanje faktične vlasti nad stvari te su karakteristične upravo za posjednika.

25. Posebno je značajnim sud cijenio što gotovo svi svjedoci navode da do sukoba oko predmetne nekretnine nije dolazilo desetljećima te da su problemi nastali tek posljednjih godina kada je sin tuženice RD promijenio brave, preuzeo ključeve i počeo sprječavati pristup školi i školskom zemljištu. Takvu činjenicu potvrdili su svjedoci TD, ČD, KD, ŠD, GD i drugi svjedoci. Upravo okolnost da je bilo potrebno fizički onemogućiti dotadašnji način korištenja objekta potvrđuje da su do tog trenutka posjed i faktičnu vlast nad školom i zemljištem ostvarivali škola odnosno osobe kojima je škola dopuštala korištenje nekretnine.

26. Nasuprot tome, iskaze tuženice SD i svjedoka RD u dijelu koji se odnosi na posjed predmetne nekretnine sud nije mogao prihvatiti kao uvjerljive. Njihovi iskazi nisu potvrđeni nijednim drugim izvedenim dokazom. Tvrdnja da je između DD i UD postojao usmeni dogovor prema kojem bi se zemljište i škola vratili obitelji DD nakon prestanka rada škole ne temelji se na bilo kakvom pisanom dokumentu ili potvrdi saslušanih svjedoka. Štoviše, i svjedoci koji su članovi šire obitelji DD, poput ŠD i GD, iskazali su upravo suprotno, odnosno da je zemljište prodano za potrebe škole te da nakon toga nitko nije smatrao da škola ili zemljište pripadaju obitelji ŠD.

27. Sud je posebno cijenio da su iskazi tuženice i svjedoka RD u pojedinim bitnim dijelovima u suprotnosti s objektivnim tijekom događaja. Da je obitelj RD cijelo vrijeme bila samostalni posjednik zgrade i okolnog zemljišta, nije životno uvjerljivo da bi desetljećima dopuštala da učitelji koriste stan, vrt i dvorište, da škola organizira nastavu, održava objekt, raspolaže ključevima te nakon prestanka nastave daje objekt na korištenje trećim osobama, a da pritom ne poduzme nijednu pravnu ili faktičnu radnju radi zaštite navodnog posjeda. Posjed nije pravno pitanje vlasništva, nego pitanje faktične vlasti nad stvari. U konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza proizlazi da su faktičnu vlast nad predmetnom zgradom i pripadajućim zemljištem tijekom cijelog razdoblja obavljali škola, njezini zaposlenici te osobe kojima je škola dopuštala korištenje objekta. Takvu faktičnu vlast potvrđuju korištenje školskog vrta, školskog dvorišta, učiteljskog stana, održavanje objekta, raspolaganje ključevima, organiziranje nastave, davanje prostora na korištenje te organiziranje zajedničkih aktivnosti mještana uz odobrenje škole.

28. Slijedom svega navedenoga, iz iskaza svjedoka te zakonskog zastupnika tužitelja i tuženice sud zaključuje da je tijekom cijelog razdoblja od izgradnje škole pa sve do nastanka predmetnog spora neposredni posjed zgrade škole, školskog dvorišta, školskog vrta i pripadajućeg zemljišta ostvarivala škola kao javna ustanova odnosno osobe koje su nekretninu koristile po njezinu ovlaštenju. Posjed obitelji RD u tom razdoblju nije dokazan. Naprotiv, iz provedenih dokaza proizlazi da je eventualni faktični zahvat obitelji RD u posjed predmetne nekretnine započeo tek posljednjih godina kada su promijenjene brave, preuzeti ključevi i onemogućen dotadašnji način korištenja škole od strane mještana i osoba kojima je škola prethodno dopustila uporabu objekta. Takve radnje, prema ocjeni suda, ne predstavljaju nastavak ranijeg posjeda, već prekid dugogodišnjeg faktičnog stanja koje je do tada postojalo na predmetnoj nekretnini.

29. Tijekom dokaznog postupka pročitan je i pregledan spis ovog suda poslovni broj R1-18/2021 te je utvrđeno da je rješenjem poslovni broj R1-18/2021-35 od 8. srpnja 2022. razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] površine 5j i 112 čhv k. o. [katastarska općina] geometrijskom diobom čestice na način da se geodetskim elaboratom br. 10/2022 od 3. veljače 2022. ovjerenim od strane Državne geodetske uprave - Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Gospić pod KLASOM: 932-06/2022-02/58, URBROJ: 541-20-02/1-22-5 dana 16. ožujka 2022. formiraju dvije nove čestice i to kčbr. [katastarska čestica] površine 13071 m² i kčbr. [katastarska čestica] površine 16105 m² te novonastala kčbr. [katastarska čestica] pripada u suvlasništvo Rupčić zadruzi, Smiljan kbr. 462 zastupanoj po članovima ED, LD, ZD, CŠ i SŠ u 120/240 dijelova, ED, [adresa] u 32/240 dijelova, LD, [adresa] u 32/240 dijelova, ZD, [adresa] u 32/240 dijelova, CŠ, [adresa] sada u Njemačkoj, Dortmund 44287, Kolbestr. 15 u 12/240 dijelova i SŠ, [adresa] u 12/240 dijelova, dok novonastala kčbr. [katastarska čestica] pripada u vlasništvo SD, [adresa], ovdje tuženici, u cijelosti. Također, uvidom u predmetni spis utvrđeno je da je na ročištu održanom 17. prosinca 2021. sudski vještak geodetske struke utvrdio da je nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] u naravi većim dijelom livada, a na istoj se nalazi imanje SD s obiteljskom kućom i dvije gospodarske zgrade te objekt - škola.

30. Uvidom u izvatke iz zemljišne knjige utvrđeno je da je kao vlasnik predmetne nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] upisana tuženica u cijelosti.

31. Uvidom u posjedovni list 558 k. o. [katastarska općina] od 1. prosinca 2009. utvrđeno je da je kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] u površini 4718 m² upisana Osnovna škola [adresa] u cijelosti; uvidom u posjedovni list 256 k. o. [katastarska općina] od 1. prosinca 2009. utvrđeno je da je kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] u površini 1 ha i 2948 m² upisan OŠ, [adresa], a uvidom u posjedovni list 248 k. o. [katastarska općina] od 1. prosinca 2009. da su kao posjednici kčbr. [katastarska čestica] u površini od 1 ha i 1510 m² upisani ĆD, [adresa] u 2/3 dijela i RŠ, [adresa] u 1/3 dijela.

32. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama od 10. listopada 2022. proizlazi da je osnivanjem katastarskog operata za katastarsku općinu Smiljan 1954. katastarska čestica DIO 1511 oranica površine 1312 čhv upisana u posjedovni list 558 na ime Osnovne Narodne škole [adresa].

33. Iz podataka Državnog arhiva Gospić (list 38-40 spisa) o školskom prostoru, učiteljskim stanovima, školskom zemljištu, učenicima, učiteljima i poslužiteljima osnovnih škola u školskoj godini 1940./1941. na području općine [adresa] proizlazi da je škola u [adresa] sagrađena 1939., da je počela s radom iste te godine, da je imala jednu učionicu i još tri prostorije te jedan učiteljski stan, da je površina školskog vrta iznosila 1312 čhv, da je u školu upisano 45 učenika te da su zaposleni jedan učitelj i jedan poslužitelj.

34. Uvidom u rješenje Okružnog privrednog suda Karlovac od 18. lipnja 1992. utvrđeno je da je sudski registar registarskog suda upisana promjena naziva Osnovne škole „Narodni heroji Kata MD i Nada ŽD“ s p.o. [adresa] te da novi naziv glasi Osnovna škola „Dr. Jure Turića“ [adresa].

35. Rješenjem Skupštine Općine Gospić od 20. lipnja 1979. dana je suglasnost na Samoupravni sporazum o udruživanju Osnovne škole „Narodni heroj Nada Dimić“ i Osnovne škole „Narodni heroj Kata Pejnović“ kojim se te škole udružuju u jedinstvenu radnu organizaciju.

36. Rješenjem Okružnog privrednog suda Karlovac od 13. rujna 1979. određen je upis u sudski registar organiziranja i konstituiranja nove Osnovne škole „Narodni heroji MD i ŽD“ s potpunom odgovornošću [adresa].

37. Iz Imenika učenika od I. do IV. razreda (list 85 spisa) kojeg je tužitelj dostavio u spis proizlazi da se u predmetnoj školi održavala nastava za školsku godinu 1993./1994. te da je Imenik učenika zaključen rednim brojem 3 dana 18. lipnja 1994.

38. Ugovorom o ustupanju prava korištenja zaključenim 16. veljače 2010. između Osnovne škole „Dr. Jure Turića“ u Gospiću kao vlasnika i Mjesnog odbora Smiljan kao korisnika, ugovorne strane utvrdile su da je predmet korištenja prema tom ugovoru objekt Područne škole Rastoka, [adresa] izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ugovor je zaključen temeljem Odluke o ustupanju prava korištenja Područne škole [adresa] Mjesnom odboru Smiljan od 27. listopada 2009. Prostor škole dan je na korištenje bez naknade na rok od 10 godina s time da svi troškovi ulaganja koji proizlaze iz obnove i uređenja objekta idu na teret Mjesnog odbora Smiljan kao i režijski i drugi troškovi nastali s osnova korištenja navedenog objekta.

39. Rješenjem Skupštine Općine Gospić od 3. listopada 1968. dana je suglasnost na Odluku Osnovne škole Vlado Knežević, Gospić o osnivanju Područne škole u Rastoci.

40. Tužitelj je priložio kopije Imenika učenika za školske godine 1991./1992. i 1992./1993. kojima se potvrđuje da je nastava u tim školskim godinama održana.

41. Tužitelj je u spis dostavio kopiju Matične knjige za školsku godinu 1968. s podacima o učenicima i ravnateljima škole od 1968. do 1975. (list 183-202 spisa).

42. U ovom postupku sud je, na prijedlog tužitelja, odredio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđenja nalazi li se škola u [adresa] u materijalnoj imovini tužitelja.

42.1. Sudski vještak je u nalazu i mišljenju naveo da u spisu nije bila dostavljena sva potrebna knjigovodstvena dokumentacija zbog čega je od tužitelja zatražena dostava analitike dugotrajne imovine. Tužitelj je sudskom vještaku dostavio analitičke knjigovodstvene kartice osnovnog sredstva „Zgrada PŠ [adresa]“ te popis dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine. Iz dostavljene analitičke kartice proizlazi da je zgrada Osnovne škole Rastoka u poslovne knjige pravnog prednika tužitelja unesena prije 1. siječnja 1977. Naime, na dan 1. siječnja 1977. evidentirana je po osnovi „Stanje po inventuri“ s nabavnom vrijednošću od 248.850,50 dinara, akumuliranim ispravkom vrijednosti od 146.155,30 dinara i knjigovodstvenom sadašnjom vrijednošću od 96.695,20 dinara. Postojanje iskazanog akumuliranog ispravka vrijednosti potvrđuje da je zgrada bila evidentirana u poslovnim knjigama i prije tog datuma. U razdoblju od 1977. do 1999. na kartici su evidentirane promjene po osnovi amortizacije, revalorizacije nabavne vrijednosti i ispravka vrijednosti. Na dan 31. prosinca 1999. zgrada je bila u cijelosti amortizirana te je njezina knjigovodstvena vrijednost iznosila 0,00. Takvo knjigovodstveno stanje ne znači da je zgrada prestala postojati ili da nema stvarnu odnosno tržišnu vrijednost, već samo da je njezina knjigovodstvena vrijednost u cijelosti otpisana. Za razdoblje između 1999. i 2013. tužitelj nije dostavio evidenciju dugotrajne imovine, dok iz dostavljene dokumentacije za 2013. pa nadalje, uz iznimku za 2020. proizlazi da se zgrada Osnovne škole Rastoka i dalje vodi u knjigovodstvenoj evidenciji imovine škole po nabavnoj vrijednosti od 60.202,10 kuna odnosno 7.990,10 eura. Navedena vrijednost odgovara vrijednosti iskazanoj u analitičkim karticama na dan 31. prosinca 1993.

42.2. Slijedom analize raspoložive knjigovodstvene dokumentacije, vještak je zaključio da se zgrada Osnovne škole Rastoka nalazi u materijalnoj imovini tužitelja.

42.3. Dakle, provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno je da zgrada škole u [adresa] predstavlja materijalnu imovinu tužitelja što potvrđuje kontinuitet njezinog evidentiranja u poslovnim knjigama. Naime, iz knjigovodstvene kartice proizlazi da je zgrada bila evidentirana u poslovnim knjigama pravnog prednika tužitelja već prije 1. siječnja 1977. što potvrđuje podatak o prethodno obračunatoj amortizaciji. Nakon toga zgrada je kontinuirano bila predmet knjigovodstvenih evidencija kroz evidentiranje amortizacije, revalorizacije i drugih promjena vrijednosti. Činjenica da je zgrada do 31. prosinca 1999. u cijelosti amortizirana i da joj je knjigovodstvena vrijednost iznosila 0,00 ne znači da je prestala biti imovina niti da je fizički prestala postojati. Navedeno predstavlja isključivo računovodstveni podatak o tome da je njezina nabavna vrijednost kroz amortizaciju u cijelosti otpisana. Zgrada se i u kasnijim evidencijama dugotrajne imovine kontinuirano iskazuje u imovini škole i to po nabavnoj vrijednosti od 60.202,10 kuna (7.990,10 EUR). Stoga nedostatak pojedinih evidencija za određeno razdoblje sam po sebi nije dovoljan za zaključak da je zgrada prestala biti evidentirana kao imovina tužitelja.

42.4. Prema tome, sud je na temelju provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja zaključio da knjigovodstvena dokumentacija potvrđuje pripadnost zgrade Osnovne škole Rastoka materijalnoj imovini tužitelja neovisno o tome što je njezina knjigovodstvena vrijednost u jednom trenutku iznosila 0,00 zbog potpune amortizacije.

42.5. Tuženica je u podnesku od 16. ožujka 2026. prigovorila nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka navodeći da je vještačenje provedeno na temelju nepotpune dokumentacije jer nije dostavljena evidencija dugotrajne imovine za razdoblje od 2000. do 2013. Istaknula je da nije razjašnjeno postoji li navedena evidencija ili je tužitelj samo nije dostavio, kao i pitanje na koji je način nakon tog razdoblja zgrada ponovno evidentirana u dugotrajnoj imovini. Tuženica je stoga predložila da sud pozove tužitelja na dostavu evidencije dugotrajne imovine za razdoblje od 1999. do 2013. te da dostavi originale evidencija na temelju kojih je izrađen nalaz i mišljenje smatrajući da se bez tih podataka ne može zaključiti da je predmetna zgrada cijelo vrijeme bila evidentirana kao imovina tužitelja.

42.6. Tužitelj je u podnesku od 3. travnja 2026. osporio osnovanost prigovora tuženice navodeći da pitanja tuženice o načinu vođenja knjigovodstva nisu odlučna za predmet spora. Istaknuo je da je vještačenjem utvrđeno da se zgrada škole u [adresa] vodi kao imovina tužitelja u poslovnoj dokumentaciji te da je predmet vještačenja bio utvrditi pripada li predmetna zgrada materijalnoj imovini tužitelja, a ne ocjenjivati urednost njegova knjigovodstva.

42.7. Sud nije smatrao potrebnim pozivati financijsko-knjigovodstvenog vještaka na dodatno očitovanje o prigovorima tuženice. Naime, prigovori tuženice najvećim se dijelom odnose na pitanja potpunosti knjigovodstvene dokumentacije i načina vođenja poslovnih evidencija dok je vještak svoj zaključak temeljio na dokumentaciji koja mu je bila dostavljena i koju je analizirao u okviru zadanog zadatka. Osim toga, na ročištu održanom 28. srpnja 2026. tužitelj je predložio da sud i tuženica izvrše uvid u dokumentaciju pod nazivom „Dugotrajna imovina-nematerijalna imovina“ i „Popis nematerijalne imovine“ koja je bila dostavljena financijsko-knjigovodstvenom vještaku za potrebe izrade nalaza i mišljenja. Sud je izvršio uvid u navedenu dokumentaciju te utvrdio da je istovjetna dokumentaciji koja je ranije dostavljena u spis u preslici. Dokumentacija je potom dana na uvid tuženici koja je navela da je izvršila uvid u popis dugotrajne imovine predan u izvorniku, ali je istaknula da se on odnosi na razdoblje od 2013. do 2024. te da ne sadrži popise iz ranijeg razdoblja. Na navedeno je zakonski zastupnik tužitelja odgovorio da se u prilogu nalazi tablica s popisom dugotrajne imovine za razdoblje od 1977. do 1999. Tuženica je ponovno izvršila uvid u dokumentaciju te izjavila da je navod zakonskog zastupnika tužitelja točan.

42.8. S obzirom da je sud imao neposredan uvid u izvornu dokumentaciju koja je bila dostavljena vještaku te je utvrdio njezinu istovjetnost s dokumentacijom priloženom spisu, otklonjene su dvojbe na koje je tuženica ukazivala u pogledu dokumentacije korištene pri izradi nalaza i mišljenja zbog čega po ocjeni suda nije bilo potrebe za dodatnim očitovanjem vještaka.

43. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinog izvedenog dokaza, kao i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan odnosno djelomično neosnovan. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja sud je pored iskaza svjedoka i stranaka imao u vidu i sadržaj zemljišnoknjižne i katastarske dokumentacije, povijest upisa prava na predmetnoj nekretnini, dokumentaciju koja se odnosi na pravni status i djelovanje tužitelja, odluku ovog suda donesenu u predmetu poslovni broj R1-18/2021, geodetsku dokumentaciju i Skicu stvarnog stanja lica mjesta sačinjenu po ovlaštenom geodeti 20. kolovoza 2025. - broj elaborata 153/2025.

44. Među strankama nije bilo sporno da se predmetna nekretnina nalazi na području katastarske općine [katastarska općina], da je na predmetnoj nekretnini smješten školski objekt odnosno da se predmetni prostor koristio kao škola, školski vrt i školsko zemljište, da tužitelj predstavlja osnovnoškolsku ustanovu koja obavlja djelatnost odgoja i obrazovanja, da je predmetna nekretnina tijekom dugog vremenskog razdoblja bila u faktičnoj uporabi za potrebe škole i njezine djelatnosti i da je tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] koji odgovara spornom dijelu nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] na temelju rješenja ovog suda u predmetu poslovni broj R1-18/2021 u kojem je proveden postupak razvrgnuća odnosno diobe između osoba koje su bile suvlasnici nekretnine kčbr. [katastarska čestica]. Također nije bilo sporno da tužitelj u zemljišnim knjigama nije bio evidentiran kao vlasnik predmetne nekretnine odnosno njezinog spornog realnog dijela te da je između stranaka upravo zbog nesuglasja između zemljišnoknjižnog stanja i stvarnog pravnog statusa nekretnine nastao predmetni spor.

45. Nadalje, među strankama nije bilo sporno da je predmetna nekretnina u naravi bila i ostala funkcionalno povezana sa školskim objektom i školskim zemljištem te da se koristila za potrebe obavljanja odgojno-obrazovne djelatnosti. Nije bilo sporno ni da su tužitelj i njegovi pravni prednici predmetnu nekretninu tijekom dugog vremenskog razdoblja faktično koristili, održavali i držali u okviru obavljanja svoje djelatnosti. Sporno je bilo pitanje je li na temelju takvog faktičnog stanja tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini odnosno na njezinu spornom realnom dijelu, i, posljedično, ima li pravo zahtijevati predaju nekretnine u posjed od tuženice. Sporno je također bilo i pitanje pravnog učinka zemljišnoknjižnih upisa na strani tuženice odnosno mogu li ti upisi imati prednost pred pravom vlasništva koje tužitelj tvrdi da je stekao na temelju zakona odnosno dosjelošću.

46. Zakonski zastupnik tužitelja je u bitnome potvrdio dugogodišnje faktično korištenje predmetnog prostora od strane škole, njegovu povezanost sa školskim objektom i školskim vrtom te okolnost da se predmetni prostor koristio u funkciji obavljanja djelatnosti škole. Njegov iskaz sukladan je materijalnoj dokumentaciji u spisu, a osobito dokumentaciji koja potvrđuje postojanje i djelovanje škole, njezin pravni kontinuitet, namjenu predmetne nekretnine te dugotrajno faktično stanje na terenu.

47. Tuženica je svoje pravo temeljila na postojećem zemljišnoknjižnom stanju i činjenici da je nakon provedenog postupka razvrgnuća u predmetu R1 -18/2021 na predmetnom dijelu nekretnine evidentirana kao vlasnica.

47.1. Međutim, činjenica da je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica nije sama po sebi dostatna za zaključak da je tuženica vlasnica predmetne nekretnine. Naime, postupak razvrgnuća može imati učinak samo u odnosu na osobe koje su u njemu sudjelovale kao suvlasnici i ne može sam po sebi proizvesti stvarnopravni učinak prema osobi koja nije bila stranka tog postupka. Razvrgnuće suvlasništva po svojoj naravi pretpostavlja postojanje suvlasništva na stvari koja se razvrgava. Stoga osobe koje su u postupku razvrgnuća nastupale kao suvlasnici mogu razvrgnuti samo ona prava koja su stvarno pripadala njima. Razvrgnućem se ne može prenijeti niti steći više prava nego što je postojalo na strani osoba koje su razvrgnuće zahtijevale. Ako je predmet razvrgnuća u cijelosti ili u određenom realnom dijelu pripadao trećoj osobi, tada odluka donesena između drugih osoba ne može derogirati njezino stvarno pravo. U odnosu na takvu treću osobu takva odluka nema konstitutivni učinak i ne može predstavljati valjanu pravnu osnovu za stjecanje njezine stvari. Dakle, sama činjenica da je određena osoba evidentirana u zemljišnim knjigama ne isključuje mogućnost dokazivanja da je stvarni vlasnik neka druga osoba, osobito kada se radi o nekretnini čiji je pravni status povijesno bio određen režimom društvenog vlasništva i kada se tvrdi da je pravo vlasništva na toj nekretnini prešlo na određenu osobu na temelju zakona.

48. Pri utvrđivanju materijalno pravnog statusa predmetne nekretnine sud je imao u vidu odredbe Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje u tekstu: ZVDSP), osobito odredbe kojima je uređena pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu. U konkretnom slučaju od odlučne je važnosti pravna narav predmetne nekretnine u razdoblju prije pretvorbe društvenog vlasništva, njezina stvarna namjena, činjenica da je bila u naravi škola, školski vrt i školsko zemljište te okolnost da je bila povjerena školi odnosno njezinim pravnim prednicima radi obavljanja javne djelatnosti odgoja i obrazovanja. Predmetna nekretnina je prema Zakonu o osnovnom odgoju i obrazovanju iz 1980. bila u režimu društvenog vlasništva, a osnovnoškolski odgoj i obrazovanje definirani su kao djelatnost od posebnog društvenog interesa. S toga je pravni status predmetne nekretnine potrebno ocijeniti primjenom posebnih odredaba ZVDSP-a o pretvorbi društvenog vlasništva. Člankom 362. ZVDSP-a uređena je pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu u pravo vlasništva pod pretpostavkama propisanim tim zakonom. Stoga je za odluku u ovoj stvari bilo potrebno utvrditi tko je u trenutku stupanja na snagu ZVDSP-a imao odgovarajuće pravo na predmetnoj nekretnini i za koju svrhu.

49. Sud je u tom smislu imao u vidu i pravni položaj škole kao javne ustanove. Prema Zakonu o ustanovama, ustanova je pravna osoba osnovana za trajno obavljanje djelatnosti od određenog javnog interesa, a među takve djelatnosti pripada i odgoj i obrazovanje. Ustanova može stjecati imovinu, njome upravljati i raspolagati, a imovinu ustanove čine i sredstva za rad koja je pribavio ili osigurao osnivač, kao i imovina stečena na drugi način. Posebni propisi kojima je uređeno područje osnovnog i srednjeg školstva dodatno potvrđuju pravni subjektivitet škole i njezinu sposobnost da bude nositelj prava i obveza potrebnih za obavljanje njezine djelatnosti.

50. Sama činjenica da škola u određenom trenutku nije bila upisana u zemljišnim knjigama ne znači da nije mogla biti nositelj prava vlasništva. Pravo vlasništva može, dakle, postojati i prije nego što je njegov nositelj upisan u zemljišne knjige ako je za njegovo stjecanje ispunjena zakonom propisana pretpostavka. Stoga kasniji zemljišnoknjižni upis tuženice ne može sam po sebi imati jači pravni učinak od prava vlasništva koje je tužitelj stekao ex lege odnosno neposredno na temelju zakona.

51. Prema članku 159. ZVDSP-a pravo vlasništva može se steći dosjelošću ako su ispunjene zakonom propisane pretpostavke glede kakvoće i trajanja posjeda. U konkretnom slučaju od značaja je okolnost da je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima, predmetnu nekretninu držao i koristio kroz vrlo dugo vremensko razdoblje, u funkciji obavljanja školske djelatnosti. Takav dugotrajan kontinuitet posjeda sud je cijenio zajedno s ostalim dokazima, a osobito iskazom ravnatelja škole, iskazima svjedoka i dokumentacijom iz spisa. Pri ocjeni pretpostavki za dosjelost sud je imao u vidu i odredbu članka 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima iz 1980. prema kojoj je bilo isključeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Međutim, Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ 53/1991.) navedena je zabrana stavljena izvan snage čime je otvorena mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću i na stvarima koje su ranije bile u društvenom vlasništvu, uz primjenu tada važećih pravnih pravila.

52. Sud je imao u vidu i članak 388. stavak 4. ZVDSP-a prema kojem se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu uračunavalo i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Iako je navedenu zakonsku odredbu Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo Odlukom od 17. studenoga 1999., sud je uzeo u obzir pravne učinke razdoblja u kojem je navedena odredba bila na snazi, kao i kasniji razvoj sudske prakse, uključujući praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. U tom je kontekstu od značaja pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem se, pri stjecanju prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, u vrijeme potrebno za dosjelost može uračunati i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. pod pretpostavkama i uz ograničenja koja proizlaze iz zaštite prava drugih osoba koje su vlasništvo stekle na drugoj pravnoj osnovi. Takav pristup proizlazi i iz standarda zaštite legitimnog očekivanja razvijenih u praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske, Radomilja protiv Hrvatske i Jakeljić protiv Hrvatske. U konkretnom slučaju sud je pri toj ocjeni osobito imao u vidu činjenicu da tužitelj svoje pravo ne izvodi samo iz dugotrajnog posjeda, već prvenstveno iz pravnog režima koji je nastao pretvorbom društvenog vlasništva. Stoga dosjelost predstavlja dodatni, podredni pravni temelj koji dodatno potvrđuje osnovanost zaključka da dugotrajni faktični odnos tužitelja i njegovih pravnih prednika prema predmetnoj nekretnini nije bio privremen odnos bez pravnog značaja, već trajni odnos faktičnog posjedovanja i korištenja nekretnine za potrebe škole.

53. Sud posebno ističe da su iskazi svjedoka, iskaz ravnatelja škole i iskaz tuženice međusobno uspoređeni i dovedeni u vezu s materijalnim dokazima u spisu. U dijelu u kojem svjedoci opisuju dugogodišnje korištenje predmetne nekretnine za potrebe škole, njihovi iskazi podudaraju se s objektivnom naravi nekretnine, postojećim školskim objektom, školskim vrtom i školskim zemljištem te dokumentacijom o djelovanju škole. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je predmetna nekretnina tijekom dugog vremenskog razdoblja bila faktično povezana s djelatnošću škole te da se koristila kao školski prostor odnosno školski vrt i zemljište koje je služilo potrebama škole. Posebno je značajan dio iskaza ravnatelja iz kojega proizlazi da škola predmetnu nekretninu nije tretirala kao tuđu privatnu nekretninu, nego kao zemljište koje pripada školskom kompleksu i služi obavljanju njezine djelatnosti. Takav odnos prema nekretnini potvrđuje se i samom naravi uporabe zemljišta. Škola je nekretninu koristila za potrebe učenika i odvijanje svoje djelatnosti, a takvo korištenje nije bilo povremeno, već trajno i funkcionalno povezano s postojanjem škole. S druge strane, tuženica je svoju tvrdnju o pravu na predmetnoj nekretnini povezivala s postojećim zemljišnoknjižnim stanjem odnosno činjenicom da je na određenoj katastarskoj čestici bila upisana kao vlasnica. Međutim, iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je predmetna nekretnina predstavljala privatnu imovinu njezine obitelji , već školu, školski vrt i zemljište koje je služilo školskim potrebama. Činjenica da tužitelj nije bio zemljišnoknjižno upisan kao vlasnik sama po sebi ne znači da pravo vlasništva nije postojalo. Upravo suprotno, ZVDSP izrijekom predviđa situacije u kojima pravo vlasništva proizlazi iz ranijeg prava upravljanja odnosno korištenja. Članak 363. ZVDSP-a izrijekom priznaje pravo na zaštitu vlasništva osobi čije vlasništvo potječe od nekadašnjeg prava upravljanja, korištenja i raspolaganja dok članak 364. predviđa upis takvog prava i na temelju sudske odluke kada ono nije bilo ranije upisano.

54. Na temelju svega navedenoga sud je nespornim utvrdio da je predmetna nekretnina kroz relevantno povijesno razdoblje bila u funkciji škole, da su tužitelj i njegovi pravni prednici ostvarivali kontinuirani i samostalni posjed, da takav posjed i raniji pravni status nekretnine imaju svoje uporište u dokumentaciji spisa te da kasniji upis tuženice i postupak diobe između drugih osoba nisu mogli proizvesti valjano vlasništvo na nekretnini koja je već pripadala tužitelju. Zbog toga je sud, primjenom mjerodavnih odredaba ZVDSP-a i na temelju ukupne ocjene svih izvedenih dokaza, utvrdio da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, a tuženica je, kao osoba koja je drži bez pravno valjane osnove, dužna istu predati tužitelju u posjed.

55. Naime, prema članku 161. stavku 1. ZVDSP-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja njegovu stvar posjeduje da mu je preda u posjed osim ako ta osoba ima pravo posjedovati tu stvar.

56. U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao pravo vlasništva; predmet zahtjeva je točno određena nekretnina odnosno njezin točno određen realni dio, a iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da predmetni dio nekretnine tuženica drži u posjedu. S druge strane, tuženica nije dokazala postojanje valjanog pravnog temelja na kojem bi imala pravo posjedovati nekretninu. S obzirom da je nesporno utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine koju tuženica drži bez valjanog prava na posjed, postoji obveza tuženice da nekretninu preda vlasniku.

57. Sama činjenica zemljišnoknjižnog upisa tuženice ne isključuje njezinu obvezu predaje posjeda. Naime, nakon što je utvrđeno da pravo vlasništva pripada tužitelju, tužitelj je ovlašten zahtijevati povrat stvari od osobe koja je drži bez odgovarajućeg pravnog temelja.

58. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu kojim zahtijeva predaju predmetne nekretnine u posjed sud ocijenio osnovanim. Obveza predaje posjeda predstavlja nužnu posljedicu utvrđenog prava vlasništva i neovisna je o kasnijem provođenju postupka parcelacije ili usklađivanja katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja.

59. Sud je ocijenio neosnovanim dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva da tuženica bude obvezana trpjeti parcelaciju nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sukladno Skici stvarnog stanja lica mjesta sačinjenoj po ovlaštenom geodeti 20. kolovoza 2025. - broj elaborata 153/2025. Naime, u parničnom postupku radi utvrđenja prava vlasništva na realnom dijelu nekretnine pravni učinak presude kojom se prihvaća deklaratorni zahtjev iscrpljuje se u samom utvrđenju postojanja prava vlasništva na točno određenom dijelu nekretnine. Kada je taj realni dio dovoljno određen njegovim granicama, položajem, površinom i drugim identifikacijskim podacima, pravomoćna presuda predstavlja pravnu osnovu za ostvarivanje prava vlasnika pred nadležnim tijelima. Parcelacija zemljišta predstavlja postupak u kojem se na temelju odgovarajuće tehničke i geodetske dokumentacije formiraju nove katastarske čestice, a istu provodi nadležno tijelo u okviru svojih zakonom određenih ovlasti uz primjenu propisa kojima je uređeno katastarsko evidentiranje, prostorno uređenje i gradnja. Parnični sud nije ovlašten svojom presudom supstituirati takav upravni postupak niti može tuženici naložiti da trpi postupanje nadležnog upravnog tijela, već je tužitelj ovlašten nakon pravomoćnosti presude kojom je utvrđeno njegovo vlasništvo na točno određenom realnom dijelu nekretnine samostalno poduzeti odgovarajuće radnje pred nadležnim upravnim tijelom radi provedbe geodetskog elaborata i formiranja odgovarajuće katastarske čestice, uz ispunjenje svih pretpostavki propisanih mjerodavnim propisima. Dakle, za takvo postupanje nije potrebno da sud posebno obveže tuženicu na trpljenje parcelacije. Svrha sudske odluke u ovom postupku je utvrditi tko ima pravo vlasništva na spornom dijelu nekretnine pa tek kada sud utvrdi tu činjenicu, daljnje tehničko evidentiranje i parcelacija ostaju u nadležnosti tijela kojima su takvi poslovi zakonom povjereni.

60. Dakle, sud je nakon provedenog dokaznog postupka i ocjene svih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, zaključio da je tužitelj dokazao svoje pravo vlasništva na spornom dijelu nekretnine, da tuženica bez valjanog pravnog temelja drži u posjed sporni dio nekretnine te da je zbog toga dužna isti predati tužitelju. Istodobno nije postojao pravni temelj za usvajanje kondemnatornog zahtjeva kojim bi se tuženici naložilo trpljenje parcelacije zbog čega je taj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovan.

61. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženica je dužna naknaditi mu troškove postupka u cijelosti. O visini troškova odlučeno je prema priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/2023. i 107/2025. - dalje u tekstu: Tarifa).

62. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife).

63. S obzirom da su bili opravdani sud je tužitelju priznao troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 42 Tarife.

64. S obzirom na to da su bili opravdani sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1 Tarife), trošak sastava tužbe u predmetu poslovni broj P-66/2024 u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1 Tarife), trošak sastava podneska od 27. studenog 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1 Tarife), trošak sastava podneska od 7. prosinca 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1 Tarife), trošak sastava podneska od 22. veljače 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1 Tarife), trošak sastava podneska od 25. travnja 2024. (u predmetu P-66/2024) u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1 Tarife), trošak sastava podneska od 22. srpnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1 Tarife), trošak sastava podneska od 27. kolovoza 2025. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 8 toč. 3 Tarife) i trošak sastava podneska od 3. travnja 2026. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 8 toč. 3 Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 5. prosinca 2023. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9 toč. 2 Tarife), trošak zastupanja na glavnoj raspravi 30. siječnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 i 7 Tarife), trošak zastupanja na glavnoj raspravi 20. lipnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), trošak zastupanja na glavnoj raspravi 22. srpnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), trošak zastupanja na glavnoj raspravi 11. rujna 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), trošak zastupanja na glavnoj raspravi 18. lipnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 i 7 Tarife), trošak zastupanja na glavnoj raspravi 26. svibnja 2026. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 9 toč. 1 i 7 Tarife), trošak zastupanja na glavnoj raspravi 28. srpnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), trošak geodetskog i financijsko- knjigovodstvenog vještačenja i izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 2.048,44 EUR, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 33,23 EUR, trošak sudske pristojbe za tužbu (u predmetu P-66/2024) u iznosu od 48,23 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 310,00 EUR, dakle ukupno u iznosu od 6.127,40 EUR.

65. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

U Gospiću 24. kolovoza 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tomislav Brguljan, odvjetnik u Rijeci, MŠ V-VI

2. Gina Brnić, odvjetnica u [adresa]

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte