REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Poslovni broj: 1 Psp-12/2026-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari tužitelja HO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Filipu Simiću, odvjetniku u Puli-Pola, Dobrilina 12, protiv tuženika KO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Kristijanu Plazoniću, odvjetniku u Rijeci, Trg Ivana Koblera 2, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 22. srpnja 2026., u prisutnosti stranaka s punomoćnicima, 24. kolovoza 2026. objavio je i

r i j e š i o  j e

I Tuženik KO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetao je tužitelja HO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posljednjem mirnom posjedu prava prolaza i provoza poljskim putem koji prolazi preko nekretnina k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a kojim se tužitelj koristi radi pristupa svojoj nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je preko trase predmetnog puta, sa zapadne strane na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na mjestu označenom oznakom P1, te s istočne strane na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na mjestu označenom oznakom P2 na skici stalnog sudskog vještaka mjerničke struke Slobodana Đekića, postavio ogradu u obliku tzv. „električnog pastira“, izvedenu postavljanjem četiriju opruga s izolatorima između stupova, čime je tužitelju onemogućio dotadašnji način izvršavanja posjeda prava prolaza i provoza pješice, motornim vozilima i radnim strojevima do njegove nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa se nalaže tuženiku da u roku od osam dana uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da predmetnu ogradu ukloni s trase predmetnog puta te mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

II Nalaže se tuženiku ŽO naknaditi tužitelju SO parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. kolovoza 2026. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa 1.250,00 EUR do zatraženog iznosa od 1.750,00 EUR, odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova u visini od 875,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 18. ožujka 2026. podnio tužbu radi smetanja posjeda prava stvarne služnosti puta protiv tuženika. U tužbi u bitnome navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], ukupne površine 3.573 m², koja se sastoji od oranice površine 1.500 m² i pašnjaka površine 2.073 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju zajedno s članovima svoje obitelji koristi u poljoprivredne svrhe. Nadalje navodi da je tuženik vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica], oranica, površine 908 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da koristi i susjednu nekretninu kč. br. [katastarska čestica], oranica, površine 632 m², upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo CO i MO. Tvrdi da je do svoje nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zajedno s članovima svoje obitelji i putem svojih pravnih prednika, više od 70 godina pristupao pješice, vozilima i radnim strojevima poljskim putem koji se proteže od sela [adresa], odnosno od kč.b r. 6725 k. o. [katastarska općina], koja je u zemljišnim knjigama upisana kao put – javno dobro u općoj uporabi, preko kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], do njegove nekretnine. Navodi i da su se istim putem, osobno ili putem svojih pravnih prednika, koristili i drugi mještani radi pristupa zemljištima na tom području. 27. veljače 2026., kada su tužiteljev sin ĆO, unuk GO i OO namjeravali pristupiti nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , zatekli su da je tuženik postavio ogradu kojom je onemogućen dotadašnji način korištenja predmetnog puta. Nadalje tvrdi da je tuženik ogradio kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], pri čemu je ogradu postavio i preko dijelova kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno preko dijela kojim prolazi predmetni poljski put, čime je njemu i drugim korisnicima onemogućio prolaz pješice, vozilima i radnim strojevima. Opisuje da je ograda postavljena tako da su drveni stupovi povezani žicom pričvršćenom kukama koje se uobičajeno koriste kod tzv. električnog pastira, zbog čega je, iako ogradu nije dirao, smatrao da je pod električnim naponom. Navodi da zbog tako postavljene ograde više ne može izvršavati posjed prava prolaza i provoza na dosadašnji način, pa tvrdi da ga je tuženik time smetao u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti puta, u korist njegove nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga predlaže da sud utvrdi da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti puta – prolaza i provoza – preko nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], kojim se koristio za pristup svojoj nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je na dijelu puta postavio ogradu i time onemogućio dotadašnji prolaz pješice te provoz vozilima i radnim strojevima. Predlaže da se tuženiku naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja uklanjanjem predmetne ograde s puta te da mu se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu od 3. travnja 2026. tuženik je osporio tužbeni zahtjev i navode tužbe kao neosnovane. U bitnome je naveo da tužitelj nije dokazao postojanje posljednjeg mirnog posjeda prava služnosti puta niti čin smetanja. Istaknuo je da služnost puta preko nekretnina koje koristi tuženik nije upisana u zemljišnim knjigama, ne proizlazi iz pravnog posla niti je utvrđena sudskom odlukom, pri čemu je tvrdio da se eventualno korištenje predmetnog prolaza od strane tužitelja i drugih osoba nije temeljilo na pravu služnosti, nego isključivo na njegovoj toleranciji i dobroj volji. Tuženik je nadalje naveo da tužitelju nije onemogućio pristup njegovoj nekretnini, već da je ogradu postavio radi zaštite oranice i poljoprivredne proizvodnje na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tvrdi da je predmetna ograda nije postavljena s ciljem sprječavanja prolaza, nego radi zaštite usjeva od divljači, te da je riječ o električnom pastiru koji se može jednostavno otvoriti uklanjanjem kuka odnosno opruga s izolatora. Prema njegovu stajalištu, tužitelj i dalje može proći do svojih nekretnina, pa postavljanjem ograde nije došlo do smetanja posjeda, nego najviše do drukčijeg načina prolaza. Također je naveo da tužitelj i članovi njegove obitelji nisu koristili prolazom samo u mjeri potrebnoj za pristup svojoj nekretnini, nego su vozilima i radnim strojevima prolazili preko oranice, čime su nanosili štetu zemljištu i usjevima. Osim toga, tvrdio je da postoje i drugi pravci kojima tužitelj može pristupiti svojoj nekretnini. Slijedom navedenog, predložio je da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

3. Radi razjašnjenja za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je tijekom postupka izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: izvatke iz zemljišne knjige (list spisa 23- 36), ortofoto/kartografski prikaz s Geoportala Državne geodetske uprave ( list spisa 37- 38), izvod iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Ispostave Buzet od 18. ožujka 2026. ( list spisa 39) te fotografije (list spisa 53-67), proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke Slobodana Đekića, saslušao svjedoke DO, OO, FO, EO, ŠO, PO, RO i ČO te saslušao parnične stranke.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za zaštitu posljednjeg mirnog posjeda prava stvarne služnosti puta, odnosno prolaza i provoza do njegove nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj tvrdi da je tuženik postavljanjem ograde u vidu tzv. električnog pastira preko dijela poljskog puta kojim se do tada koristio za pristup toj nekretnini onemogućio, odnosno promijenio dotadašnji način prolaza i provoza.

6. Između strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik odnosno posjednik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je tuženik vlasnik odnosno korisnik nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, nije sporno da u naravi postoji poljski put koji se preko područja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastavlja prema kč. br. [katastarska čestica] i dalje prema nekretnini tužitelja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno ni da se tužitelj prije postavljanja ograde koristio navedenim putem radi pristupa svojim nekretninama, kao ni da je tuženik krajem veljače 2026. na predmetnom putu postavio ogradu u obliku tzv. električnog pastira.

7. Međutim, sporno je u kojem se opsegu i na koji način tužitelj neposredno prije postavljanja električnog pastira koristio predmetnim putem, odnosno je li se njime koristio pješice, osobnim vozilom, traktorom i radnim strojevima, te je li postavljanjem električnog pastira na prolazima označenima kao P1 i P2 dotadašnji način izvršavanja posjeda prava prolaza i provoza onemogućen ili bitno promijenjen.

8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, u konkretnom slučaju su se ispunile pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite zbog smetanja posjeda prava stvarne služnosti puta, odnosno prolaza i provoza, u smislu članka 10. stavka 5., članka 16. stavka 1., članka 21. stavka 1. i članka 22. stavaka 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.; dalje u tekstu: ZV).

8.1. Odredbom članka 10. stavka 5. ZV propisano je da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine, kao posjed prava, pa se na posjed prava na odgovarajući način primjenjuju odredbe o posjedu stvari, ako to nije protivno naravi prava niti odredbama zakona.

8.2. Odredbom članka 16. stavka 1. ZV propisano je da, kad posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stječe posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

8.3. Odredbom članka 20. stavka 1. ZV propisano je da je samovlast zabranjena te da, bez obzira na to kakav je posjed, nitko nema pravo samovlasno smetati posjed, iako smatra da ima jače pravo na posjed. Stavkom 2. istoga članka propisano je da onaj tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava samovlasno smeta njegov posjed, dok je stavkom 4. propisano da nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugoga tijela donesenom na temelju zakona koji to dopušta.

8.4. Odredbom članka 21. stavka 1. ZV propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je stavkom 3. istoga članka propisano da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

8.5. Odredbom članka 22. stavka 1. ZV propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Stavkom 2. istoga članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika.

8.6. Člankom 441. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje u tekstu: ZPP) propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

9. Radi identifikacije nekretnina preko kojih prolazi predmetni put, kao i radi utvrđenja položaja postavljene ograde u odnosu na trasu puta, sud je proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjerničke struke Slobodana Đekića. Iz nalaza i mišljenja vještaka, kao i iz situacijskog nacrta koji je sastavni dio nalaza, proizlazi da preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prolazi dio poljskog puta koji se sa zapadne strane nastavlja preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a s istočne strane preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te dalje prema nekretnini tužitelja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Vještak je utvrdio da je sa zapadne strane žičana ograda postavljena na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu je između dvaju stupova ostavljen prolaz izveden postavljanjem četiriju opruga s izolatorima, označen oznakom P1, dok je s istočne strane žičana ograda postavljena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], gdje je na jednak način izveden prolaz označen oznakom P2.

9.1. Sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mjerničke struke prihvatio kao stručan, objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke. Nalaz je temeljen na uviđaju na licu mjesta i dostupnim katastarskim podacima, a njime su jasno prikazani položaj predmetnog puta, položaj postavljene ograde te mjesta P1 i P2 na kojima su postavljene opruge s izolatorima, a stranke na nalaz nisu imale prigovora.

10. Budući da među strankama nije sporno da se tužitelj prije postavljanja električnog pastira koristio predmetnim putem radi pristupa svojim nekretninama, sud je u nastavku postupka ocjenjivao u kojem se opsegu i na koji način tužitelj tim putem koristio neposredno prije postavljanja ograde, te je li postavljanjem električnog pastira dotadašnji način izvršavanja posjeda prava prolaza i provoza izmijenjen odnosno otežan.

11. Tužitelj je iskazao da je prije postavljanja električnog pastira predmetnim putem prolazio radi pristupa svojim nekretninama, i to pješice, osobnim automobilom, traktorom, a u vrijeme vršidbe žita i kombajnom. Naveo je da na svojim nekretninama sadi ječam, kukuruz i krumpir te da na nekretninu odlazi ovisno o potrebama poljoprivrednih radova. Također je naveo da je prije postavljanja električnog pastira prolaz preko predmetnog puta bio neometan, dok nakon njegova postavljanja tim putem nije pokušao proći jer je smatrao da je pastir pod naponom, a naveo je i da postoji oznaka „privatan posjed“.

12. Iskaz tužitelja u bitnome je potvrđen iskazom svjedoka DO, sina tužitelja. Svjedok je iskazao da su on i tužitelj prije postavljanja žice bez problema dolazili do svoje nekretnine, koju su obrađivali, kosili i održavali, te da su predmetnim putem prolazili pješice, automobilom, strojevima i traktorom. Naveo je da se zbog postavljene žice do nekretnine ne može doći bez njezina skidanja te da nakon postavljanja žice više nisu odlazili na nekretninu. Iskaz tužitelja potvrđuje i svjedok FO, koji je naveo da je cesta ondje uvijek bila, da taj put koriste osobe koje imaju nekretnine na tom području te da ga je koristio i tužitelj radi pristupa svojoj nekretnini. Naveo je da je tužitelj taj put koristio ovisno o potrebama, a najčešće traktorom, te da zbog električnog pastira više ne može pristupiti svojoj nekretnini na dotadašnji način.

13. Svjedok OO također je potvrdio da je riječ o starom putu kojim su se mještani koristili radi pristupa svojim nekretninama. Iskazao je da je prije postavljanja električnog pastira viđao tužitelja kako tim putem prolazi traktorom i osobnim automobilom, te da nakon postavljanja električnog pastira nije pokušao proći jer nije htio dirati tuđu imovinu. Njegov iskaz sud prihvaća u dijelu u kojem potvrđuje ranije korištenje predmetnog puta vozilima i traktorom te činjenicu da je prolaz nakon postavljanja električnog pastira uvjetovan uklanjanjem postavljenih opruga.

14. Iskaz svjedoka EO sud je prihvatio u dijelu u kojem se odnosi na ranije korištenje predmetnog puta od strane tužitelja i članova njegove obitelji. Svjedok je naveo da su preko tog puta prolazili on, njegov otac i tužitelj još od 1971. odnosno 1972., i to pješice i traktorom. Međutim, njegov iskaz nije odlučan za utvrđenje samog stanja nakon postavljanja električnog pastira, budući da je svjedok naveo da nakon toga nije bio na licu mjesta. Stoga prigovor tuženika da je ovaj svjedok proturječno iskazivao u odnosu na to je li prepreka bila balvan ili električni pastir nije od utjecaja na odlučne činjenice, jer sud njegov iskaz ne uzima kao odlučan dokaz o sadašnjem stanju prepreke.

15. U odnosu na ranije korištenje puta sud je cijenio i iskaz svjedokinje ZO, koja je navela da joj je poznato da je tužitelj prije postavljanja električnog pastira prolazio predmetnim putem. Njezin iskaz nije odlučan za ocjenu samog stanja nakon postavljanja električnog pastira, budući da je navela da predmetni električni pastir osobno nije vidjela. Međutim, njezin iskaz potvrđuje da se predmetni prolaz i prije postavljanja ograde koristio radi pristupa nekretninama na tom području.

16. Ranije korištenje predmetnog puta potvrđuju i iskazi svjedoka JO i ČO, sina i supruge tuženika. Svjedok JO iskazao je da na nekretnini njegova oca postoji put te da taj put koristi tužitelj radi odlaska na svoje parcele, kao i da je tužitelj prije postavljanja električnog pastira mogao neometano doći do svoje nekretnine. Svjedokinja ČO iskazala je da preko nekretnine njezina supruga prolaze ljudi radi dolaska do svojih nekretnina, da je tužitelj prije postavljanja električnog pastira prolazio preko navedene nekretnine te da mu takav prolazak nije bio zabranjen. Njihovi iskazi potvrđuju odlučnu činjenicu da se tužitelj prije postavljanja električnog pastira koristio predmetnim putem bez takve prepreke.

17. Tuženik je potvrdio da je tužitelj i prije postavljanja električnog pastira prolazio preko njegove parcele radi pristupa svojim parcelama, navodeći da mu to ne osporava. Također je potvrdio da je krajem veljače 2026. na putu postavio električni pastir radi zaštite poljoprivrednih usjeva, te je naveo da tužitelj i dalje može proći tako da skine četiri metalne opruge s izolatorima. Iz iskaza tuženika tako proizlazi da ranije korištenje predmetnog puta radi pristupa tužiteljevim nekretninama nije sporno, kao ni činjenica da je upravo tuženik na trasi tog puta postavio električni pastir.

18. Na temelju iskaza stranaka, iskaza saslušanih svjedoka te nalaza i mišljenja vještaka, sud je utvrdio da je tužitelj neposredno prije postavljanja predmetne ograde izvršavao posjed prava prolaza i provoza predmetnim putem na način da je njime, ovisno o potrebama obavljanja poljoprivrednih radova, prolazio osobnim vozilom, traktorom i drugim radnim strojevima radi pristupa svojoj nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sud prihvaća i da se predmetnim putem prolazilo pješice, što proizlazi iz iskaza tužitelja, DO i EO, pri čemu okolnost da tuženik osobno nije vidio tužitelja da prolazi pješice, nego ga je vidio traktorom i osobnim vozilom, ne dovodi u pitanje postojanje takvog načina korištenja puta.

19. Nadalje je utvrđeno da je tuženik postavljanjem električnog pastira preko trase predmetnog puta izmijenio dotadašnje faktično stanje posjeda. Prije postavljanja električnog pastira tužitelj je predmetnim putem prolazio bez potrebe za otvaranjem, skidanjem ili ponovnim postavljanjem prepreke. Nakon njegova postavljanja prolaz je uvjetovan skidanjem odnosno otvaranjem četiriju opruga s izolatorima na prolazima P1 i P2 te njihovim ponovnim postavljanjem nakon prolaska. Time prolaz više nije moguć na isti način kao prije.

20. Nije osnovan prigovor tuženika da smetanja nema zato što se električni pastir može otvoriti skidanjem opruga. Tužitelj se prije postavljanja električnog pastira predmetnim putem koristio slobodno, bez potrebe da prije svakog prolaska otvara, skida ili ponovno postavlja bilo kakvu prepreku. Nakon postavljanja električnog pastira prolaz više nije takav, nego tužitelj, želi li proći, mora najprije skinuti opruge s izolatorima, a nakon prolaska ih ponovno postaviti. Već takva promjena dovoljna je za zaključak da je dotadašnji način izvršavanja posjeda prava prolaza i provoza izmijenjen i otežan. Tuženik ima interes zaštititi svoje usjeve od divljači, ali taj interes ne opravdava postavljanje električnog pastira upravo preko trase puta tako da se tužiteljev dotadašnji prolaz uvjetuje otvaranjem i zatvaranjem ograde. Tuženik je svoje poljoprivredne kulture mogao zaštititi postavljanjem električnog pastira tako da se ne zatvori sam put kojim se tužitelj do tada koristio. Stoga okolnost da je ograda postavljena radi zaštite usjeva ne mijenja zaključak da je njezinim postavljanjem preko trase puta izmijenjeno posljednje stanje posjeda prava prolaza i provoza.

21. Nije odlučan ni navod tuženika da tužitelj može pristupiti svojim nekretninama drugim putovima. Predmet ovog postupka nije utvrđivanje postoji li drugi mogući pristup tužiteljevoj nekretnini, nego zaštita posljednjeg mirnog stanja posjeda upravo onog puta kojim se tužitelj prije postavljanja električnog pastira faktično koristio. Stoga eventualno postojanje drugih pristupnih pravaca ne isključuje pravo tužitelja na zaštitu posjeda predmetnog puta.

22. Neosnovan je i prigovor tuženika da tužitelj ne može osnovano tražiti posjedovnu zaštitu zato što pravo služnosti nije upisano u zemljišnim knjigama, ne proizlazi iz pravnog posla niti je utvrđeno sudskom odlukom, odnosno zato što se, prema tvrdnji tuženika, radilo samo o njegovoj toleranciji. U ovom postupku sud ne odlučuje o postojanju prava služnosti kao stvarnog prava, nego o zaštiti posjeda prava stvarne služnosti, odnosno o faktičnom izvršavanju sadržaja prolaza i provoza. Stoga za odluku nisu odlučni upis služnosti, pravni temelj ni pitanje je li tuženik ranije takvo korištenje trpio iz tolerancije, već činjenica da je tužitelj prije postavljanja električnog pastira faktično izvršavao prolaz i provoz predmetnim putem, a da je tuženik postavljanjem električnog pastira takav način izvršavanja posjeda izmijenio.

23. Slijedom navedenog, stav je ovog suda da je tužitelj dokazao posljednje mirno stanje posjeda prava prolaza i provoza predmetnim putem, kao i da je tuženik postavljanjem električnog pastira na prolazima označenima kao P1 i P2 samovlasno smetao tužitelja u izvršavanju tog posjeda. Stoga je tužbeni zahtjev osnovan, pa je tuženiku naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja uklanjanjem predmetne prepreke s trase puta te mu je zabranjeno takvo ili slično smetanje ubuduće .

24. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP u svezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., 107/25.; dalje u tekstu: OT).

24.1. Tužitelj je zatražio naknadu troška jednokratne nagrade u visini od 250 bodova, zatim po 50 bodova za zastupanje na ročištima održanima 20. srpnja 2026. i 22. srpnja 2026., 50 bodova za sastav podneska od 22. srpnja 2026., 100 bodova za sastav prijedloga za određivanje privremene mjere te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 500,00 EUR.

24.2. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika, priznat je trošak jednokratne nagrade u visini od 250 bodova (Tbr. 7/2. OT). Uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT), navedena nagrada iznosi 500,00 EUR, a uvećana za PDV po stopi od 25 % (Tbr. 46. OT) iznosi ukupno 625,00 EUR. Navedena jednokratna nagrada obuhvaća najviše četiri radnje poduzete u postupku, pa su njome u konkretnom slučaju obuhvaćeni sastav tužbe, zastupanje na ročištu održanom 8. lipnja 2026., zastupanje na očevidu održanom 9. srpnja 2026. te zastupanje na ročištu održanom 20. srpnja 2026.

24.3. Budući da je jednokratnom nagradom obuhvaćeno najviše četiri radnje, tužitelju je za zastupanje na ročištu održanom 22. srpnja 2026., kao daljnju radnju u postupku, priznata nagrada u visini od 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 100,00 EUR, uvećano za PDV po stopi od 25 % u iznosu od 25,00 EUR, odnosno ukupno 125,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak predujma za provedeno vještačenje u iznosu od 500,00 EUR.

24.4. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen je kao neosnovan. Naime, u odnosu na radnje obuhvaćene priznatom jednokratnom nagradom nema osnove za priznavanje zasebne nagrade za svaku od tih radnji. Trošak sastava podneska od 22. srpnja 2026. nije priznat jer, prema ocjeni suda, nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP. Tužitelju nije priznat ni trošak sastava prijedloga za određivanje privremene mjere, budući da je o troškovima postupka osiguranja odlučeno zasebno u predmetu poslovni broj Ovr- 172/2026.

24.5. Budući da je tužitelj uspio u postupku, tuženiku je naloženo naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ovog rješenja, odnosno od 24. kolovoza 2026. do isplate, na temelju članka 151. stavka 3. ZPP.

24.6. Budući da tuženik nije uspio u postupku, njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen je u cijelosti (iznos od 875,00 EUR).

24.7. O visini stope zateznih kamata odlučeno je primjenom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26.).

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Pazinu, 24. kolovoza 2026.

Sudac

Luka Zenić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira na to što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa rješenja, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje.

Žalba se podnosi pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. – uz pristojbu na rješenje

2. Tuženiku po pun.