REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-306/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj
stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., OIB 82925459345, Osijek, Ulica Lorenza Jägera 5,
kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić &
Toš d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 34, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d.,
OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnica
Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o.,
Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate 1.320,90 EUR, odlučujući o tuženikovoj
žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-464/23 od 7.
prosinca 2023., 16. veljače 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-464/23 od 7. prosinca 2023. u točki I. i II. njene
izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava
odgovora na žalbu u iznosu od 263,27 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-464/23 od 7.
prosinca 2023. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 1.320,90 EUR sa zateznim
kamatama na pojedine iznose i po stopi pobliže označenim u točki I. izreke te
presude (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove
od 872,54 EUR (točka II. izreke) i odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za
naknadu parničnih troškova od 139,92 EUR (točka III. izreke).

2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su tuženik i Slađan Franjkić zaključili 22. veljače 2006. Ugovor o kreditu
broj 138-50-3283165 (dalje u tekstu – Ugovor), a kojim je korisniku kredita odobren
kredit u valuti CHF (švicarski franak) te koji kredit je otplaćen u cijelosti,
- da je Slađan Franjkić 24. svibnja 2021., sklopio s tužiteljem Ugovor o ustupu
tražbine kojim je tužitelju izvršen ustup tražbine prema tuženiku po osnovi ništetnih
odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanju glavnice ugovora za valutu švicarski
franak iz ugovora o kreditu broj 138-50-3283165,

Poslovni broj: 67 Pž-306/2024-2 2

- da se radi o potrošačkom ugovoru u kojem je korisnik kredita potrošač, a tuženik je imao ulogu trgovca,

- da tražbina koja je predmet ugovora o ustupu nije strogo osobne naravi,
- da je tuženik pripremio sadržaj Ugovora o kreditu i da se radi o tipskom
obrascu ugovora iz čijeg sadržaja je proizlazi da je korisnik kredita imao utjecaj na
njihov sadržaj,

- da sporne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu razumljive,
nisu poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope i predniku tužitelja pri
sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici nisu protumačili i objasnili značaj i
posljedice spornih ugovornih odredaba,

- da u ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli nisu navedeni mogući rizici
vezanja kredita uz tečaj CHF niti su korisniku kredita kao potrošaču na transparentan
način objašnjeni rizici kako bi mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga
mogu proizaći.

2.1. Na temelju utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je ocijenio da su
sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate jednostranom
odlukom davatelja kredita i odredbe o valutnoj klauzuli nerazumljive što je imalo za
posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama jedne ugovorne
strane te su ništetne.

2.2. Budući da visina tužbenog zahtjeva nije bila sporna, prvostupanjski sud je
primjenom odredbe članka 323. stavka 1. i članka 1111. stavka 1. Zakona o
obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,
126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) prihvatio tužbeni zahtjev.

2.3. Prigovor zastare je prvostupanjski sud odbio uz obrazloženje da zastara
počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi
način ustanovljena ništetnost ugovora, odnosno od dana pravomoćnosti sudske
odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

3. Protiv te presude u točki I. i II. njene izreke žalbu je podnio tuženik zbog
svih zakonom dopuštenih razloga, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu
preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine. Potražuje i
naknadu troška sastava žalbe od ukupno 341,37 EUR.

4. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da mu je pobijanom presudom
povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku
odluku i na procesnu jednakost jer je sud navode i dokazne prijedloge tuženika
zanemario u potpunosti, ne dajući za to razloge.

4.1. Tuženik smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog
postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Navodi
da je sud primijenio odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku koja nije
primjenjiva u konkretnom slučaju jer je odredbom članka 502.a stavka 4. Zakona o
parničnom postupku propisano da se odredbe glave tridesetdruge Zakona o
parničnom postupku o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava ne primjenjuju u

Poslovni broj: 67 Pž-306/2024-2 3

slučajevima za koje je posebnim zakonom propisan postupak za zaštitu kolektivnih
interesa i prava, što je uređeno Zakonom o zaštiti potrošača. Ističe da su odredbe
Glave trideset druge Zakona o parničnom postupku stupile na snagu 1. srpnja 2013.,
a da je postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pokrenut 4. travnja 2012.,
pa se u smislu vezanosti sudova odlukama u postupku kolektivne zaštite može
eventualno primijeniti odredba članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne
novine“ broj 79/07) te utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite nemaju nikakav učinak
na tužiteljeva prava i potraživanja.

4.2. Tuženik nadalje ističe da je sud pogrešno zaključio o prigovoru
nedostatka aktivne legitimacije jer da tužitelj ugovorom o cesiji nije mogao steći
utuženu tražbinu budući da se radi o tražbini strogo osobne naravi koja se protivi
prenošenju.

4.3. Osim toga, tuženik navodi kako je u postupku tvrdio da su sporne odredbe
korisniku kredita bile razumljive, da se o njima pojedinačno pregovaralo, da nije
nastupila znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu
potrošača i da je tuženik postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te da je
i sam tužitelj iskazao da je imao mogućnosti izbora između kredita vezanog uz valutu
EUR i CHF. Smatra da prvostupanjski sud zanemaruje dokaze tuženika o
okolnostima konkretnog ugovora o kreditu, jer smatra da je pitanje osnovanosti već
utvrđeno u postupku kolektivne zaštite.

4.4. Tuženik navodi i kako je osporio da bi valutna klauzula prouzrokovala
znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana o čemu se
prvostupanjski sud nije uopće očitovao.

4.5. Tuženik osporava tijek zatezne kamate navodeći da prvostupanjski sud
ne obrazlaže zašto tuženika smatra nesavjesnim stjecateljem, a poštenje se
presumira te ponavlja i prigovor zastare.

4.6. Tuženik navodi i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka

326. stavka 2. jer je ugovor ispunjen, a osporene odredbe su djelomično ništetne i
manjeg značaja.

5. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj koji predlaže da ovaj sud odbije žalbu i
potvrdi prvostupanjsku presudu. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 263,27
EUR.

6. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i privija sudske odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Suda Europske unije.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2.
Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354.
stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu

Poslovni broj: 67 Pž-306/2024-2 4

materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o
troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu
osnovana.

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, ni u pobijanoj
presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po
službenoj dužnosti, a nije ni počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku koju tuženik ističe u
žalbi.

10. Predmet spora je tužbeni zahtjev za povrat preplaćenih iznosa po osnovi
ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi,
koji tužitelj potražuje na temelju ugovora o ustupu tražbine od 24. svibnja 2021. koji
je sklopio sa Slađanom Franjkićem, korisnikom kredita.

11. Neosnovan je žalbeni navod o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja.
Naime, prvostupanjski sud se u obrazloženju presude pravilno pozvao na utvrđenja
iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4.
srpnja 2013., u kojem postupku se radilo o kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga
za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, kojom je utvrđena ništetnost
odredaba ugovora koje su banke, pa tako i tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004.
do 31. prosinca 2008. sklapale s potrošačima, u koju kategoriju ulazi i ugovor kojeg
je s tuženikom sklopio kao korisnik kredita Slađan Franjkić. Također, sud je pravilno
primijenio i odredbu članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da
odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka

131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz
članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač
osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
Odredba članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača primjenjiva je i na konkretnu
situaciju, kada se tužitelj legitimira kao treća osoba kojoj je korisnik kredita ustupio
tražbinu s osnove preplaćenih sredstava po ništetnim odredbama predmetnog
ugovora.

12. Suprotno žalbenim navodima, radi o prenosivoj tražbini, sukladno odredbi
članka 80. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima. Ne radi se o osobnoj tražbini
koja bi po svojoj naravi bila vezana samo uz osobu ustupitelja i koja bi se po svojoj
naravi protivila prenošenju na drugoga, niti se radi o prijenosu koji bi bio zabranjen
zakonom, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Dakle, radi se o novčanoj
tražbini za povrat preplaćenih novčanih sredstava, koju je Slađan Franjkić kao
korisnik kredita, odnosno potrošač na koga se odnose učinci odnosno obvezujuća
snaga odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, valjano prenio na
tužitelja.

13. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima
primatelj prema dužniku ima ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do
ustupanja. Identitet tražbine ne mijenja se njezinim ustupanjem i sva prava koja je za
naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, ima i tužitelj kao primatelj tražbine,
slijedom čega su neosnovani svi žalbeni navodi koji osporavaju pravilnost ocjene

Poslovni broj: 67 Pž-306/2024-2 5

prvostupanjskog suda u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.
Ovakvo shvaćanje prihvaćeno je i u sudskoj praksi ovog suda (npr. u predmetu
poslovni broj Pž-5366/2021 i dr.).

14. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ističe da utvrđenja iz
postupka kolektivne zaštite nemaju nikakav učinak na utuženo potraživanje, odnosno
da je pogrešno primijenjena odredba članka 502.c Zakona o parničnom postupku,
kao i da je sud pogrešno utvrdio da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj
stopi u konkretnom ugovoru o kreditu ništetne.

15. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba članka 467. stavka 2.
Zakona o parničnom postupku ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u
smislu članka 370. istog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog
činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene navode kojima
žalitelj polemizira s prosudbama i zaključcima koje je prvostupanjski sud izveo o
činjenicama koje su utvrđene iz provedenog dokaznog postupka.

16. Utvrđenje kako tuženik nije dokazao da se u konkretnom predmetu o
odredbama kreditnog odnosa nije pojedinačno pregovaralo i da su ugovorne odredbe
korisniku kredita bile razumljive te da nije nastupila znatna neravnoteža u pravima i
obvezama ugovornih strana nije u suprotnosti s izvedenim dokazima, osobito s
iskazom korisnika kredita Slađana Franjkića.

17. Na utvrđene činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe
članka 502.c Zakona o parničnom postupku i članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača
koje propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i
obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za
naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, dakle presude
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

18. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno
odlučio da je prigovor zastare neosnovan. Tužitelj ima prema dužniku, ovdje
tuženiku, ista prava koja je imao ustupitelj prema dužniku do ustupanja, a to znači da
je zastarni rok za tužitelja onaj zastarni rok koji se odnosi i na njegova prednika. U
tom smislu je sud pravilno ocijenio da je tužba podnesena unutar općeg zastarnog
roka iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima računajući od pravomoćnosti
presude donesene u kolektivnom sporu.

19. Neosnovan je i žalbeni navod da se ništetnost više ne može isticati jer je
ugovor o kreditu ispunjen u cijelosti, kao i da bi se radilo o zabrani manjeg značenja.
Neovisno o činjenici što je ugovor ispunjen, u konkretnom slučaju uzrok ništetnosti
nije zabrana manjeg značenja, kako to smatra tuženik, stoga tužitelj ima pravo tražiti
povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih odredbi ugovora.

20. Dakle, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud
pravilno ocijenio da su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli te o redovnoj kamati koja
je promjenjiva u skladu s odlukom tuženika o visini stope takvih kamata ništetne, s
obzirom da je takvim odredbama došlo do povrede kolektivnih interesa i prava

Poslovni broj: 67 Pž-306/2024-2 6

potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost takvih odredbi i
pravilno je prvostupanjski sud zaključio da utuženi iznos tužitelj osnovano potražuje
od tuženika.

21. Neosnovani su i žalbeni navodi kojim tuženik ističe da je nejasno zašto
prvostupanjski sud smatra da je tuženik nepošten stjecatelj i s tim u vezi pogrešno
odlučuje o tijeku zateznih kamata. Naime, u konkretnom slučaju radi o restitucijskom
zahtjevu zbog ništetnosti pojedinih odredaba ugovora pa se o obvezi plaćanja
zateznih kamata odlučuje po pravilima o stjecanju bez osnove, dakle po odredbi
članka 1115. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da je nepošteni
stjecatelj dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Pravomoćna presuda
donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđeno nepošteno postupanje tuženika kod
ugovaranja promjenjive kamatne stope prema odlukama banke i valutne klauzule
izražene u švicarskom franku uz koju je vezana glavnica i kamata, isključuje
savjesnost tuženika kroz razdoblje otplate kredita, stoga je prvostupanjski sud
pravilno odlučio o tuženikovom nepoštenju pa posljedično tome kamate na pojedine
iznose dosudio od trenutka kada je tuženik stekao utužene iznose bez pravne
osnove.

22. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju
zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368.
stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i
potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna
radnja nije bila potrebna za donošenje odluke (članak 155. Zakona o parničnom
postupku). Stoga je i zahtjev tužitelja za naknadu troška nastalog u žalbenom
postupku odbijen kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 16. veljače 2024.

Sudac Davor Pustijanac

Broj zapisa: 9-30863-96dab

Kontrolni broj: 02a0a-93af0-7f0db

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Davor Pustijanac, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.