Poslovni broj: Psp-10/2026-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari I. tužiteljice GV, II. tužitelja MV i III. tužitelja ČV, svi na adresi [adresa], zastupanih po punomoćnici Zorani Živković, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženice AV, [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Maloči, odvjetniku u Zagrebu i II. tuženice TV, [adresa], radi smetanja posjeda, 24. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Nalaže se I. i II. tuženici naknaditi I.-III. tužiteljima parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR, svakoj u 1/2 dijela, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 20. prosinca 2023. protiv tadašnjih tuženika AV i BV podnijeli tužbu radi smetanja posjeda, tvrdeći da su tuženici postavljanjem i zaključavanjem metalne rampe na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] onemogućili njihov dotadašnji prolaz i provoz do nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužbenim zahtjevom tražili su utvrđenje smetanja, uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja uklanjanjem rampe te zabranu daljnjeg takvog ili sličnog smetanja.

2. Tuženici su u odgovoru na tužbu osporili navode tužitelja i tužbeni zahtjev. Naveli su da tužitelji nisu bili u posjedu niti suposjedu predmetnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da na toj nekretnini nije postojao put ni pravo služnosti prolaza te da tuži telji nemaju osnove zahtijevati uklanjanje rampe. Istodobno su naveli da je II. tuženik postavio rampu radi zaštite nekretnine od nanošenja štete, nakon čega su predložili da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije uz naknadu troška postupka.

3. Na pripremnom ročištu održanom 28. ožujka 2024. tuženici su ostali kod odgovora na tužbu i dokaznih prijedloga, pa su među strankama kao sporne utvrđene činjenice posljednjeg mirnog posjeda prava prolaza, samovlasnog čina smetanja, vremena postavljanja rampe te pravodobnosti zahtjeva za posjedovnu zaštitu.

4. Tijekom postupka preminuo je II. tuženik BV, nakon čega je postupak nastavljen s njegovim pravnim slijednicima.

5. Naknadno je između tužitelja i nasljednika pokojnog II. tuženika postignut dogovor o predmetu spora, koji je okončan izvansudskom nagodbom, nakon čega je tužiteljima predan ključ kojim se otvara predmetna rampa, čime je uklonjena prepreka prolazu zbog koje je ovaj postupak pokrenut.

6. Da je predmet smetanja posjeda na taj način otklonjen proizlazi i iz podneska I. tuženice od 23. ožujka 2026., u kojem sama navodi da su tuženici u međuvremenu tužiteljima uručili ključ od rampe te da je time otklonjeno pitanje smetanja posjeda.

7. Nakon što je predmet spora na opisani način riješen, tužitelji su povukli tužbu, zadržavajući zahtjev za naknadu parničnog troška.

8. I. tuženica izričito se suglasila s povlačenjem tužbe, ali se usprotivila zahtjevu tužitelja za naknadu troška. Navela je da nije sudjelovala u fizičkom postavljanju rampe, niti je raspolagala ključevima sve do smrti pokojnog BV, zbog čega smatra da bi uspjeh stranaka u postupku bio podijeljen te da svaka strana treba snositi svoje troškove.

9. Budući da su ispunjene pretpostavke za povlačenje tužbe, primjenom članka 193. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), odlučeno je kao u točki I. izreke.

10. U odnosu na troškove postupka, sud nije prihvatio stajalište I. tuženice da svaka strana treba snositi svoje troškove.

11. Odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Međutim, prema stavku 2. istog članka, iznimno, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio njegovu zahtjevu ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

12. Sud smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 158. stavka 2. ZPP-a.

13. Naime, tužitelji su prije pokretanja postupka od tuženika tražili uklanjanje postavljene rampe odnosno predaju ključeva kako bi mogli nastaviti prolaziti do svojih nekretnina. Tuženici tome nisu udovoljili, nego su se nakon podnošenja tužbe upustili u raspravljanje o glavnoj stvari, osporili tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te predložili njegovo odbijanje. Time su jasno pokazali da tužiteljima nisu bili spremni dobrovoljno omogućiti ono što su tužitelji zahtijevali prije i nakon pokretanja postupka.

14. Tek je nakon smrti II. tuženika, u dogovorima s njegovim nasljednicima, postignut sporazum o predmetu spora i tužiteljima je omogućen pristup predajom ključa rampe, nakon čega više nisu imali pravnog interesa za daljnje vođenje ove parnice te su tužbu povukli. Stoga je povlačenje tužbe posljedica okolnosti koje se mogu pripisati tuženoj strani u smislu članka 158. stavka 2. ZPP-a.

15. Stoga samo pozivanje na činjenicu da je spor riješen mirnim putem nije dovoljno za zaključak da su tužitelji izgubili pravo na naknadu troškova koje im pripada prema članku 158. stavku 2. ZPP-a.

16. Nije osnovan ni navod I. tuženice da joj se troškovi ne mogu staviti na teret zato što nije osobno postavila predmetnu rampu.

17. Iz same tužbe i odgovora na tužbu proizlazi da je I. tuženica bila posjednica, odnosno suposjednica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zajedno s tadašnjim II. tuženikom RV. U odgovoru na tužbu tuženici su zajednički osporili pravo tužitelja na prolaz, izričito naveli da je II. tuženik postavio rampu radi zaštite njihove nekretnine te opravdavali njezino postavljanje potrebom sprječavanja štete na nekretnini, nakon čega su zajednički predložili odbijanje tužbenog zahtjeva.

18. Za odgovornost zbog smetanja posjeda nije odlučno isključivo tko je vlastitim rukama poduzeo fizičku radnju kojom je posjed smetan. Odgovornost postoji i na strani osobe koja je takvu radnju naložila, odobrila, naknadno prihvatila ili je radnja poduzeta u njezinu interesu, a od nje se nije ogradila.

19. Stoga je, čak i kada bi se prihvatilo da I. tuženica nije osobno sudjelovala u fizičkom postavljanju rampe, takvo postupanje najkasnije podnošenjem zajedničkog odgovora na tužbu odobrila i prihvatila kao postupanje poduzeto i u njezinu interesu. Posljedično, nije osnovano njezino stajalište da nije dala povoda ovom postupku niti da se troškovi nastali njegovim vođenjem na nju ne mogu odnositi.

20. Slijedom navedenog, tužiteljima pripada pravo na naknadu potrebnih troškova ovog postupka. Visina troška odmjerena je prema dostavljenom troškovniku tužitelja i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 EUR.

21. Tužiteljima je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 638,27 EUR koji se odnosi na jednokratnu naknadu u iznosu od 250 bodova (Tbr 7/2), uvećano za PDV i trošak sudske pristojbe na tužbu 13,27 EUR.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 24. kolovoza 2026.

S u d a c :

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. punomoćnici tužitelja

2. punomoćniku I. tuženice

3. II. tuženici