Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: Pn-46/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja ŽV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice NV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Filip Stanić, odvjetnik u Zadru, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja Antonije Banić, odvjetnice kod odvjetnika Branimira Zorice i punomoćnika tuženice Filipa Stanića, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženici NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 61.562,50 kuna (8.170,73 eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 17. siječnja 2022. godine pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (tisuću eura) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 23. svibnja 2022. navodi da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, posl. br. 1 St-474/13-9 od 27. listopada 2014. otvoren stečajni postupak nad stečajnim dužnikom stečajna masa BULLO d.o.o. Biograd na Moru. Nadalje navodi da premda stečajni dužnik nije dostavio prokazni popis imovine, tuženica kao stečajna upraviteljica je utvrdila da isti ima imovine pa 14. srpnja 2015. podnosi zahtjev za nastavak postupka, radi naknadno pronađene imovine. Shodno tome, dana 16. srpnja 2015. Trgovački sud u Zadru, posl. br. 1 St-78/15-20, donosi rješenje o nastavku stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom stečajna masa BULLO d.o.o. [adresa]. Nadalje navodi da je stečajna upraviteljica svojim postupanjem, izravno štetila stečajnoj masi koju je zastupala i radila isključivo u interesu pravne osobe koja uopće nije stečajni vjerovnik i remetila red namirenja. Tuženica je kao zakonski zastupnik trgovačkog društva u stečaju BULLO d.o.o. [adresa], pokrenula protiv SV te ŽV parnicu pred Trgovačkim sudom u Zadru, a radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika. Postupak je okončan presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-1325/2021 od 17. siječnja 2022. godine, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, posl. br. P- 117/2020 od 18. siječnja 2021. godine te je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a ujedno je naloženo naloženo tužitelju da II-tuženiku ŽV naknadi trošak postupka u iznosu od 61.5652,50 kuna, koji nije podmiren. Pozivajući se na odredbe članka 157. i članka 92. Stečajnog zakona, tužitelj tvrdi da stečajna upraviteljica nije osigurala sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza stečajne mase, pa da je dužna tužitelju naknaditi štetu koju je ovaj pretrpio. Ističe da je činjenična osnova zahtjeva novčana obveza proizašla iz parničnog postupka koji je BULLO d.o.o. u stečaju, po tuženici kao stečajnoj upraviteljici, vodio u svojstvu tužitelja protiv ŽV kao tuženika i u kojem postupku je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž 1325/2021 od 17. siječnja 2022. naloženo BULLO d.o.o. u stečaju naknaditi troškove postupka tuženiku ŽV (ovdje tužitelju) u iznosu od 61.5652,50 kuna. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženici da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

1.1. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. srpnja 2026. uredio tužbeni zahtjev način da je ispravio očitu omašku u pisanju glede utuženog iznosa navodeći da umjesto iznosa „61.5652,50“ treba ispravno stajati „61.562,50 kuna“ odnosno da s obzirom na promjenu valute potražuje iznos od 8.170,73 EUR. Protivno stavu tuženice, prednje navedeno je sud cijenio uređenjem tužbenog zahtjeva, a ne djelomičnim povlačenjem tužbe budući da je u tužbenom zahtjevu utuženi iznos očitom omaškom bio naznačen kao „61.5652,50“ kuna.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 27. svibnja 2022. u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da iz predmetne tužbe ni na koji način nije vidljivo ni postojanje osnove ni osnovanost visine tražbine tužitelja, a isti da je pogrešno citirao relevantne materijalnopravne propise. Ističe prigovor zastare. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tuženica je podneskom od 28. listopada 2022. ( list spisa 44-46) u bitnom navela da stečajni dužnik ima imovine iz koje se tužitelj može naplatiti ( stan u [adresa], E-3 u zgradi izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], procijenjene vrijednosti preko jedan i pol milijuna kuna u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-847/13), pa budući da tražbina parničnog troška kakva je tužiteljeva ulazi u obveze stečajne mase, tužitelj će se kao vjerovnik stečajne mase naplatiti i prije svih stečajnih vjerovnika sukladno čl. 85. st.1. SZ/96 u vezi sa čl. 87. st.1. toč. 1. SZ/96. Navodi da je tužiteljev dužnik tražbine parničnog troška stečajna masa iza BULLO d.o.o. u stečaju, a u čijoj imovini postoje sredstva za podmirenje tužiteljeve tražbine, smatra da nema potrebe raspravljati o tome bi li neka druga osoba trebala odgovarati tužitelju za podmirenje njegove tražbine. Slijedom čega da ne postoji niti šteta niti štetna radnja budući da tužiteljevo ostvarenje njegove tražbine ni na koji način nije ugroženo ili onemogućeno. Također ističe da je radnju koju tužitelj konstruira kao štetnu radnju odobrilo nadležno tijelo stečajnog postupka.

4. U dokazne svrhe sud je izvršio uvid i pročitao: podnesak tužitelja upućen Trgovačkom sudu u Zadru od 4. rujna 2017. za razrješenjem stečajnog upravitelja ( list spisa 10-14), rješenje Trgovačkog suda u Zadru, posl.br. St-75/15-20 od 16. srpnja 2015. ( list spisa 15-16), rješenje Trgovačkog suda u Zadru, posl.br. Tt-17/424-1 od 2. veljače 2017. ( list spisa 17-18), rješenje Trgovačkog suda u Zadru, posl.br. St-75/15- 20 od 15. rujna 2015. ( list spisa 19-20), presuda Trgovačkog suda u Zadru, posl.br. P-117/2020-65 od 18. siječnja 2021. ( list spisa 21-29), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž-1325/2021-2 od 17. siječnja 2022. ( list spisa 30- 33), dopis tužitelja upućen tuženici dana 24. veljače 2022. ( list spisa 34), povijesni zk. izvadak iz sudskog registra za TD BULLO d.o.o. u stečaju ( list spisa 53-58), izveden je dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 91) i tuženice (list spisa 92-93). Izvršen je uvid u predmet ovog suda poslovni broj Ovr-1442/2023 i predmet Trgovačkog suda u Zadru, posl.br. St-474/2013 ( St-78/2015).

4.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete protiv tuženice kao stečajne upraviteljice tvrdeći da navedena nije osigurala sredstva potrebna za predvidive troškove parničnog postupka koji je pokrenula protiv ovdje tužitelja kao drugotuženika i prvotuženika SV radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika koji postupak se vodio pred Trgovačkim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P- 117/2020.

7. Između stranaka nije sporno da je tuženica kao stečajna upraviteljica stečajne mase iza BULLO d.o.o. u stečaju pred Trgovačkim sudom u Zadru pokrenula parnični postupak protiv prvotuženika SV i ovdje tužitelja kao drugotuženika, radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika u kojem postupku je prvostupanjski sud presudom posl.br. P-117/2020-65 od 18. siječnja 2021. odbio tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tužitelju da drugotuženiku ŽV nadoknadi parnični trošak u iznosu od 61.562,50 kuna, koja je povodom žalbe tužitelja potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. Pž- 1325/2021-2 od 17. siječnja 2020. Nije sporno da navedeni iznos tužitelju nije podmiren.

8. Među strankama je sporno jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za odgovornost tuženice kao stečajne upraviteljice za iznos parničnog troška koji je pravomoćno dosuđen tužitelju na teret stečajne mase. Sporno je i je li utužena tražbina zastarjela.

9. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Zadru, posl.br. 1 St-78/18 ( ranije 1 St-474/13) utvrđeno je da je nad društvom BULLO d.o.o. otvoren stečajni postupak 27. listopada 2014., koji je nakon utvrđenja postojanja imovine nastavljen nad stečajnom masom stečajnog dužnika. Nadalje, utvrđeno je da je u stečajnom postupku osporena tražbina ŽV koja se temelji na Ugovoru o ustupu tražbine OV-4255/13 od 7. prosinca 2013., sklopljenom između SV, BULLO d.o.o. i ŽV, slijedom čega je ŽV upućen u parnicu radi utvrđenja osnovanosti svoje tražbine. Stečajna upraviteljica podnijela je tužbu radi pobijanja pravnih učinaka navedenog Ugovora o ustupu tražbine, za čije joj je podnošenje zaključkom stečajnog suda od 28. travnja 2016. dana suglasnost. Stečajni postupak naknadno je obustavljen i zaključen zbog nedostatnosti stečajne mase za pokriće troškova postupka, uz određivanje upisa stečajne mase BULLO d.o.o. u stečaju u sudski registar. Iz posljednjeg izvješća stečajne upraviteljice od 3. ožujka 2026. proizlazi da u odnosu na nekretnine koje čine stečajnu masu i dalje vodi sudski postupci te da stečajna masa nema novčanih sredstava. Ujedno navodeći da je Općinski sud u Zadru proveo prvu usmenu javnu dražbu i da će se daljnji tijek postupka moći predvidjeti tek po donošenju rješenja o namirenju u odnosu na nekretninu prodanu na I. dražbi i nakon što se provede nova dražba u odnosu na drugu nekretninu. Zaključno navodi da trenutno nema uvjeta za naknadnu diobu.

10. Uvidom u predmet ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-847/2013 proizlazi da se predmetni ovršni postupak vodi po prijedlogu ovrhovoditelja ZEKIĆ d.o.o. protiv ovršenika Stečajne mase iza BULLO d.o.o. u stečaju, radi namirenja novčane tražbine prodajom nekretnina. Rješenjem od 9. rujna 2025. tužitelju ŽV, kao ponuditelju i založnom vjerovniku, dosuđene su dvije nekretnine i to jedna za kupovninu od 51.533,00 EUR, a druga za kupovninu od 146.666,00 EUR. Iz podneska tužitelja od 27. listopada 2025. i iz priložene potvrde o uplati proizlazi da je tužitelj uplatio iznos od 51.533,00 EUR na ime kupovnine za prvu nekretninu, dok je od kupnje druge nekretnine odustao. Istim podneskom tužitelj je predložio prijeboj svoje tražbine prema ovršeniku s iznosom uplaćene kupovnine te povrat uplaćenog iznosa. Iz stanja spisa nadalje proizlazi da postupak namirenja iz vrijednosti predmetne nekretnine nije pravomoćno okončan niti je donesena odluka o prijedlogu tužitelja za prijebojem njegove tražbine s položenom kupovninom.

11. Tužitelj je u stranačkom iskazu naveo da je pokrenuo ovu parnicu jer smatra da ima pravo na parnični trošak koji mu je priznat u tom parničnom postupku. Smatra da se radi o predvidivim troškovima. Na poseban upit je naveo što se tiče stana u [adresa] koji je predmet ovršnog postupka, smatra da se ne bi mogao naplatiti iz vrijednosti prodaje tog stana. Taj postupak dražbe još nije okončan. Predmet javne dražbe je bila etaža oznake A1, to je stan u prizemlju otprilike 43 m2 površine. Sudjelovao je na javnoj dražbi kao vjerovnik, isplatio traženi iznos i zatražio prebijanje tih sredstava sa upisanim založnim pravom.

12. Tuženica je u stranačkom iskazu navela da je ovaj parnični postupak proizašao iz ranijeg parničnog postupka koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zadru pod posl. br. 117/20, a u kojem postupku je presudom naloženo stečajnoj masi Bullo d.o.o. u stečaju da nadoknadi trošak parničnog postupka ovdje tužitelju. I dalje je aktivan taj stečajni postupak i stečajna masa ima imovine. Nadalje navodi da je za pokretanje tog parničnog postupka imala odobrenje stečajnog suca. Navodi da tužitelj nije niti vjerovnik niti razlučni niti stečajni budući da je kao stečajni upravitelj osporila njegovu tražbinu. Što se tiče razlučnog prava navodi da je založno pravo upisano na temelju presude P-908/14, a po njezinom saznanju za tu presudu je naknadno ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti te je postupak nekoliko puta vraćan na ponovno suđenje. Ovdje prisutni tužitelj da je također pokrenuo tužbu da sud prizna odnosno utvrdi njegovu tražbinu osnovanom, međutim niti taj postupak nije okončan i on se vodi pred Trgovačkim sudom pod poslovnim brojem P-9/26. Dakle, tužitelj nije u ovom trenutku niti razlučni niti stečajni vjerovnik, što se tiče prodaje nekretnine na javnoj dražbi koju spominje tužitelj, navodi da je točno da je tužitelju dosuđen jedan manji stan u vrijednosti nekih 50-ak tisuća eura. Tužitelj je predložio da se izvrši prijeboj njegove tražbine čemu se kao stečajni upravitelj protivila. Slijedom čega u ovom trenutku ne vidi nikakvu štetu koju bi navodno počinila tužitelju. Zaključno navodi da stečajna masa ima dva stana u ovom trenutku, kada se prodaju te dvije nekretnine prvo se namiruju svi troškovi, a potom vjerovnici ako ostane sredstava.

13. U vrijeme pokretanja stečajnog postupka na snazi je bio Stečajni zakon („ Narodne novine“ broj: 44/1996., 161/1998., 29/1999., 129/2000., 123/2003., 197/2003., 187/2004., 82/2006., 116/2010., 25/2012., 133/2012., 45/2013., dalje u tekstu: SZ) kojim je odredbom članka 28. propisano da je stečajni upravitelj dužan naknaditi štetu svim sudionicama ako je skrivljeno povrijedio koju od svojih dužnosti. Stavkom 2. je propisano da stečajni upravitelj ne odgovara za štetu nastalu zbog radnje koju je odobrio stečajni sudac, odnosno zbog radnje koju je poduzeo u ovrsi naloga ili upute stečajnoga suca, osim ako je odobrenje ili uputu isposlovao na prijevaran način. Stavkom 3. propisano je da za štetu koju počine radnici stečajnoga upravitelja stečajni upravitelj odgovara samo ako je šteta nastala uslijed propusta u njihovu nadzoru. Stavkom 4. propisano je da je stečajni upravitelj dužan naknaditi štetu vjerovniku stečajne mase koju je ovaj pretrpio zbog neispunjenja obveze stečajne mase preuzete njegovom pravnom radnjom, osim ako stečajni upravitelj u vrijeme preuzimanja te obveze nije mogao predvidjeti da stečajna masa neće biti dostatna za njeno ispunjenje.

14. Odredbom članka 85. stavka 1. SZ/1996 propisano je da se iz stečajne mase najprije namiruju troškovi stečajnoga postupka i ostale obveze stečajne mase, dok je stavkom 2. propisano da će obveze stečajne mase iz stavka 1. ovoga članka stečajni upravitelj namiriti redom kojim one dospijevaju.

15. Odredbom članka 87.a. stavka 1. SZ-a propisano je da je tijekom cijeloga postupka stečajni upravitelj dužan voditi računa o tome da se iz stečajne mase osiguraju sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza stečajne mase, a prigodom isplate pojedinih obveza stečajne mase dužan je izdvojiti sredstva potrebna za pokriće onih takvih obveza za koje se osnovano može pretpostaviti da bi ih trebalo namiriti u budućnosti. Stavkom 2. propisano je da će prije zaključenja stečajnoga postupka stečajni upravitelj, uz suglasnost stečajnoga suca, dio stečajne mase izdvojen u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka položiti kod suca ili javnog bilježnika. Nakon zaključenja stečajnoga postupka o isplati iz položenog novca odlučuje stečajni sudac na temelju zahtjeva pojedinih vjerovnika stečajne mase vodeći računa o potrebi da se osiguraju odgovarajuća sredstva za isplatu onih vjerovnika koji za ostvarenje svojih tražbina još uvijek ne raspolažu ovršnom ispravom ili drugom valjanom pravnom osobom.

16. Nadalje, pretpostavke izvanugovorne odgovornosti za štetu, su postojanje štete na strani tužitelja kao oštećenika, protupravna štetna radnja poduzeta od strane tuženika kao štetnika, uzročna veza između štetne radnje tuženika i štete na strani tužitelja, te krivnja tuženika, s time da se pretpostavlja najniži stupanj krivnje, a sve u smislu odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje u tekstu: ZOO).

16.1. Naime, odredbom članka 1045. ZOO propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu istu je dužan naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom članka 1046. ZOO šteta definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

17. Polazeći od citiranih zakonskih odredbi te rezultata provedenog postupka, ovaj sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

18. Za postojanje odgovornosti tuženice kao stečajne upraviteljice za štetu potrebno je utvrditi postojanje skrivljene povrede dužnosti tuženice, nastanak štete te uzročnu vezu između takve povrede i nastale štete. Navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

19. U odnosu na postupanje tuženice valjda navesti da iz provedenih dokaza utvrđeno da je tuženica za predmetnu parnicu imala, iz koje je proizašla obveza naknade parničnog troška tužitelju, odobrenje stečajnog suca. Međutim, navedeno samo po sebi ne isključuje odgovornost stečajnog upravitelja prema vjerovniku stečajne mase u smislu članka 28. stavka 4. SZ-a, ako su ispunjene pretpostavke tom odredbom. Neovisno o pitanju je li tuženica u vrijeme preuzimanja predmetne parnice mogla predvidjeti nastanak obveze stečajne mase s osnove parničnog troška i dostatnost stečajne mase za njezino ispunjenje, za postojanje odgovornosti iz navedene odredbe potrebno je da je vjerovnik zbog neispunjenja obveze pretrpio štetu, što u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao.

20. Iz provedenih dokaza proizlazi da postupanje sa Stečajnom masom iza BULLO d.o.o. u stečaju još nije dovršeno. Naime, iz ovršnog spisa poslovnog broja: Ovr- 1442/2023 proizlazi da je tužitelju, kao ponuditelju i založnom vjerovniku, rješenjem od 9. rujna 2025. dosuđena jedna od nekretnina koje čine stečajnu masu za iznos od 51.533,00 EUR, te je tužitelj navedeni iznos kupovnine uplatio. Tužitelj je potom zatražio da se njegova tražbina prema stečajnom masi prebije s iznosom kupovnine i da mu se uplaćeni iznos vrati. Do zaključenja glavne rasprave, o navedenom zahtjevu nije odlučeno niti je u ovršnom postupku provedeno namirenje vjerovnika. S druge strane, stečajni postupak nad društvom BULLO d.o.o. obustavljen je i zaključen rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, posl.br. St-78/15-60 od 13. listopada 2016. zbog nedostatnosti stečajne mase za pokriće troškova stečajnog postupka, dok iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da stečajni dužnik ima određenu imovinu i to nekretninu u odnosu na koju se vodio sudski postupak, određeno je da se nakon brisanja stečajnog dužnika iz sudskog registra upiše Stečajna masa iza BULLo d.o.o. u stečaju. Nakon brisanja stečajnog dužnika iz sudskog registra upisana je Stečajna masa iza BULLO d.o.o. u stečaju radi daljnjeg postupanja s preostalom imovinom stečajnog dužnika.

21. Tužitelj kao činjeničnu podlogu predmetnog tužbenog zahtjeva navodi da je to novčana obveza koja je proizašla iz prednje citiranog parničnog postupka. Međutim, šteta koju tužitelj zahtijeva od tuženice u ovom postupku ne proizlazi iz same činjenice postojanja njegove tražbine niti iz činjenica da nesporno nije isplaćena. Potrebno je utvrditi da je zbog postupanja odnosno propusta tuženice tužitelju onemogućen u namirenju svoje tražbine.

22. Činjenica da tužiteljeva tražbina do zaključenja glavne rasprave nije isplaćena, sama za sebe ne dokazuje da je tužitelj pretrpio štetu u visini te tražbine. Naime, postupanje s imovinom stečajne mase i njezino unovčenje još nije dovršeno, a iz ovršnog spisa posl.br. Ovr-1442/2023 proizlazi da je upravo nekretnina koja čini stečajnu masu predmet unovčenja te da još nije provedeno namirenje. Stoga, iz same činjenice dosadašnje neisplate tužiteljeve tražbine ne može se zaključiti da je ona konačno ostala nenamirena odnosno da je već nastala šteta čiju naknadu tužitelj zahtijeva od tuženice.

22.1. U okolnostima konkretnog slučaja, postojanje štete u visini nenamirene tražbine moglo bi se utvrditi tek ako bi se nakon unovčenja stečajne mase pokazalo da se tužiteljeva tražbina iz nje ne može namiriti ili da se može namiriti samo djelomično. Budući da do zaključenja glavne rasprave postupak unovčenja stečajne mase nije dovršen ( a kako to proizlazi iz spisa St-78/15), a konačan opseg eventualnog namirenja tužiteljeve tražbine nije poznat, po stavu ovog suda nije moguće utvrditi da je tužitelju nastala šteta u utuženom iznosu.

23. Slijedom prednje iznijetog, budući da do zaključenja glavne rasprave nije utvrđeno da je tužiteljeva tražbina konačno ostala nenamirena odnosno da je tužitelju nastala šteta koju potražuje predmetnom tužbom, sud je neosnovanim ocijenio istaknuti prigovor zastare.

24. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao nastanak štete, kao jednu od kumulativnih pretpostavki odgovornosti za štetu, već iz tog razloga nisu ostvarene pretpostavke odgovornosti za štetu. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

25. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tužitelj je u obvezi tuženici naknaditi troškove postupka jer je tuženica u cijelosti uspjela u sporu.

25.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 8.170,73 EUR, tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu - 100 bodova (Tbr. 8.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 8. studenog 2022., 25. rujna 2025., 14. svibnja 2026. i 15. srpnja 2026. – za svaku pojedinu radnju od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), sastav podneska od 28. listopada 2022. - 100 bodova (Tbr. 8. točka1 u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), dakle ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.000,00 EUR, dok je u preostalom dijelu preko visine dosuđenog odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka kao previsoko zatražen. Slijedom čega, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

26. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 24. kolovoza 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru

- tuženici po punomoćniku Filipu Staniću, odvjetniku u Zadru.