REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU
Trg dr. Franje Tuđmana 2
31400 Đakovo
Poslovni broj: P-224/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Đakovu, po sutkinji Meliti Geošić, u pravnoj stvari tužiteljice HB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, dana 24. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan i bez učinka dio odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj: 528-50 4378140, ovjeren pred javnim bilježnikom Nikolom Bračem iz Đakova pod brojem OU-14935/2007., 2 sklopljenog između tužiteljice HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koji glasi” 3.30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita”.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 357,91 EUR na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 20. rujna 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku, da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 298,18 eura sa zateznim kamatama počevši od 24. kolovoza 2026. pa do isplate, po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima tj. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 28. svibnja 2026. navodi kako je 14. rujna 2007. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 528-50-4378140 na iznos od 18.633,82 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s rokom otplate na 72 mjeseca sa svrhom kupovine motornog vozila. Tuženik je u članku 3. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorio odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratno, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a koji je tužiteljici isplaćen 19. rujna 2007. godine.
Ističe da ovakvu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom iz razloga što je takva odredba potpuno nejasna, općenita i uopće ne ukazuje na bilo kakvu potrebu plaćanja troškova zaključenja Ugovora te tužiteljica niti danas ne zna koji su to točno troškovi plaćeni tim iznosom. Također ističe da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ista kao takva bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Naime, tužiteljici nije bila razjašnjena relacija odnosa između naknada i usluga na ime kojih se ista naplaćuje. Stoga navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak.
Ukazuje da iz potvrde o naplaćenoj naknadi priložene uz tužbu proizlazi da je tuženik dana 19. rujna 2007. godine tužiteljici naplatio navedenu naknadu u visini od 614,92 CHF ili 2.696,67 HRK tj. prema fiksnom tečaju konverzije 357,91 eura. Obzirom da je tuženik temeljem navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru istu naplatio i time stekao nepripadajuću imovinsku korist, tužitelj smatra da mu je tuženik dužan vratiti sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primio zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, a sve to sukladno odredbama članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, s time da zastara restitucije nije ni počela teći. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženiku je tužba s pozivom na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, dostavljena 16. lipnja 2026.
3. Tuženik nije u roku od 30 dana od dana dostave tužbe, pa ni do danas, podnio odgovor na tužbu, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela uz tužbu, kao niti s općepoznatim činjenicama, te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu, a tužbom je postavljen takav zahtjev kojim stranke mogu slobodno raspolagati, to je sud slijedom navedenog temeljem čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25, dalje - ZPP), odlučio kao u izreci ove presude.
4. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.
5. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužiteljici naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka, a imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora ovom u postupku 357,91 eura. Tužiteljici je tako pod točkom II. izreke ove presude priznat trošak u iznosu od 125,00 eura na ime sastava tužbe (Tbr. 7/1 OT), trošak sastava obrazloženog podneska od 19. kolovoza 2026. u iznosu od 125,00 eura (Tbr. 8/1 OT) te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura, kao i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 15,00 eura što je sveukupno 298,18 eura.
Đakovo, 24. kolovoza 2026.
Sutkinja
Melita Geošić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku
2. Tuženiku uz podnesak od 19.08.2026.
