Poslovni broj: P-25/2026-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Katji Bajčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u Krku, protiv tuženika DO OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladi Vladika, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 9. srpnja 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva z.č. 1718/6 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Ovlašćuje se tužitelj da po pravomoćnosti ove presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva s imena tuženog uknjiženog vlasnika na ime tužitelja u odnosu na cijelu z.č. 1718/6 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

III Nalaže se tuženiku DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak postupka u iznosu od 2.320,88 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. ožujka 2019. godine podnio tužbu protiv VO i DO radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine koja u zemljišnim knjigama dolazi upisana kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja da u naravi predstavlja okućnicu kuće sagrađene na k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja. Tužitelj navodi da je predmetnu nekretninu stekao darovanjem od majke 6. ožujka 2019. godine. Majka tužitelja predmetnu je nekretninu naslijedila od supruga, oca tužitelja, pok. LO, koji je istu naslijedio od svog oca, djeda tužitelja, pok. ŽO. Prednici tužitelja da su u posjedu utužene nekretnine još od vremena prije 2. svjetskog rata, otkada ih nitko nikada nije smetao u izvršavanju vlasničkih i posjedovnih čina. Stoga se predlaže po provedenom postupku prihvatiti tužbeni zahtjev i utvrditi da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.

1.1. Iako je u tužbenom zahtjevu nekretnina u odnosu na koju se traži utvrđenje prava vlasništva pogrešno označena kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj je omašku u pisanju ispravio podneskom od 22. travnja 2020. godine (list 38-40 spisa) kada je kao predmet utuženja i u toč. I. i u toč. II. tužbenog zahtjeva ispravno navedena k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. U odgovoru na tužbu od 21. svibnja 2019. godine tuženici su osporili sve navode iz tužbe pri čemu je posebno istaknuto da VO uopće nije upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine te je u odnosu na nju predloženo odbijanje tužbenog zahtjeva. Kao vlasnik nekretnine upisan je DO. Nesporno je da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine, ali prema navodima tuženika njegov posjed ne traje dovoljno dugo da bi se mogao pozivati na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a osim toga posjed tužitelja je nepošten. Otac tuženika pok. DO je još 1985. godine kupio predmetnu nekretninu i izvršio uknjižbu prava vlasništva otkada se nalazio u mirnom i poštenom posjedu sve do 2009. godine kada je tužitelj na istoj sagradio bazen. Tužitelj je još 2005. godine pregovarao s prednikom tuženika oko prijenosa prava vlasništva, ali ga je isti odbio, isto kao i tuženik. U odnosu na navode tužitelja da je pravo vlasništva stekao darovanjem ističe se da se pravo vlasništva temeljem pravnog posla stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, što tužitelj nije ishodio. Isto tako, iz rješenja o nasljeđivanju iza oca tužitelja vidljivo je da majka tužitelja nije naslijedila predmetnu nekretninu pa istu nije mogla niti darovati tužitelju. Stoga se predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Nakon dostave odgovora na tužbu tužitelju, tužba je povučena u odnosu na VO te se postupak nastavio voditi samo protiv DO kao tuženika. Iako je i u podnesku od 27. lipnja 2019. godine kojim je povučena tužba u odnosu na VO, u toč. II. tužbenog zahtjeva pogrešno naznačena nekretnina koja je predmetom postupka, kao što je i u samoj tužbi, ponovno se ističe da je podneskom od 22. travnja 2020. godine ta greška ispravljena.

4. Na ročištu održanom 24. veljače 2021. godine saslušani su svjedoci GO, HO i ČO, nakon čega je 16. ožujka 2021. godine održan uviđaj lica mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke. Na ročištu 27. veljače 2023. godine zaključena je glavna rasprava te je presudom od 27. veljače 2023. godine prihvaćen tužbeni zahtjev.

5. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3616/2023 od 11. studenog 2025. godine prvostupanjska presuda je ukinuta te je predmet vraćen na ponovno suđenje, uz obrazloženje da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev time što je u toč. II. tužbenog zahtjeva ovlastio tužitelja na uknjižbu prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iako je tužitelj tužbenim zahtjevom od 27. lipnja 2019. godine na listu 28 spisa tražio da sud utvrdi da je stekao pravo vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se ovlašćuje po pravomoćnosti ishoditi upis prava vlasništva u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kako sud nije ovlašten sanirati manjkavosti tužbenog zahtjeva, na opisani je način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka te je presuda ukinuta uz uputu prvostupanjskom sudu da pozove tužitelja na ispravak tužbenog zahtjeva po odredbi čl. 109. st. 1. ZPP-a.

5.1. Unatoč uputi drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije pozvao tužitelja na ispravak tužbenog zahtjeva jer je tužitelj isti ispravio još podneskom od 22. travnja 2020. godine uz koji je dostavljena ispravljena tužba s točnim opisom utužene nekretnine i u toč. I. i u toč. II. tužbenog zahtjeva. Sud je stoga postupao po tužbenom zahtjevu od 22. travnja 2020. godine.

6. Kako je u ponovljenom postupku došlo do promjene uređujućeg suca, na ročištu održanom 9. travnja 2026. godine glavna rasprava je u smislu čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) započela iznova. Tužitelj je na istom ročištu uredio tužbeni zahtjev u smislu promjene broja zemljišnoknjižnog uloška budući je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u trenutku podnošenja tužbe bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], ali je u međuvremenu otpisana u novi zk. ul. [broj ZK uloška]. Tuženik se protivio takvoj preinaci tužbenog zahtjeva, ali točno navođenje broja zemljišnoknjižnog uloška u koji je nekretnina otpisana tijekom trajanja postupka ne predstavlja preinaku, već uređenje tužbenog zahtjeva. Punomoćnici stranaka su se suglasili da se ne provode ponovno izvedeni dokazi te je sud u nastavku postupka na prijedlog stranaka na ročištu održanom 9. srpnja 2026. godine saslušao parnične stranke i svjedokinju GO, nakon čega je zaključena glavna rasprava.

7. U smislu čl. 8. ZPP-a, sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim, iz razloga kako slijedi.

8. Kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazi upisan tuženik u 1/1 dijela, a isti je upisan i kao posjednik predmetne nekretnine u katastarskom operatu.

9. Prema nalazu i mišljenju vještaka Roberta Svobode, ing.geod., tužitelj je prilikom uviđaja lica mjesta održanog 16. ožujka 2021. godine pokazao nekretnine k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja kuću u [adresa] oker boje, bez kućnog broja, i predmetnu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je sagrađen bazen. Prema nalazu vještaka, istočno, južno i jugozapadno od kuće proteže se dvorište, dok se nastavno na k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] u smjeru jugozapada proteže k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je sagrađen bazen i oko njega popločana površina. Predmetna k.č. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije ograđena u odnosu na k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], dok je u odnosu na ostale nekretnine, u smjeru sjeverozapada i jugoistoka omeđena kameno- betonskim zidom, a u smjeru jugozapada žičanom ogradom. Dakle, k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina], koja je u trenutku podnošenja tužbe nesporno predstavljala kuću u vlasništvu tužitelja, čini cjelinu s predmetnom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sve utvrđeno vidljivo je iz skice lica mjesta (list 80 spisa) i fotografija prijepora koje čine sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka (list 81 spisa). Stranke su na ročištu održanom 27. veljače 2023. godine iskazale da nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je isti prihvaćen kao stručan.

10. Svjedokinja GO je iskazala (list 62-63 i 128-129 spisa) da je nekretnina koja je predmetom postupka bila vlasništvo roditelja tužitelja. Radi se o nekretnini koja se nalazi ispred kuće u [adresa] koju su koristili roditelji tužitelja, a u kojoj je i svjedokinja znala prenoćiti, s time da je posljednji put tamo prenoćila pred 70 godina. Sjeća se da je dio predmetne nekretnine bio obrađen, a na dijelu su bile posađene smokve i grožđe. Na tom je dijelu sada izgrađen bazen. Cijelo dvorište bilo je omeđeno gromačom. Svjedokinja je prolazila pored kuće svake godine kada bi išla brati smokve u okolici i nikada nikog trećeg nije vidjela na predmetnoj nekretnini.

11. Svjedok HO je učestalo dolazio u [adresa] od malih nogu pa do 1989. godine i sjeća se da je na predmetnoj nekretnini viđao najprije djeda i baku, a kasnije roditelje tužitelja. Svjedok je posljednji put bio u tom dijelu [adresa] cca 2016. godine (4-5 godina prije iskazivanja) kada mu je majka pokazivala gdje se nalaze njihove nekretnine. Svjedok nikada nije vidio tuženika na predmetnoj nekretnini.

12. Svjedok ĐO nema vlastitih saznanja o vlasništvu nekretnine koja je predmetom postupka.

13. Tužitelj je iskazao (list 129-130 spisa) da predmetna nekretnina predstavlja dvorište kuće u [adresa] koju je izgradio njegov pradjed IO koji je preminuo 1949. godine. Nakon njegove smrti kuću i okućnicu su nastavili koristiti djed tužitelja BO, a potom otac tužitelja LO čija je nasljednica supruga AO, majka tužitelja. U kući nitko nije živio, nego se koristila kao sklonište i spremište alata jer je njegova obitelj imala veliko zemljište u blizini. Tužitelj dolazi tamo od svoje 10.-te godine. Dvorište kuće je bilo u cijelosti ograđeno gromačom i na istom su bile posađene smokve i grožđe. Tužitelj da je u procesu ishodovanja građevinske i lokacijske dozvole došao do saznanja da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo VO pa se obratio se ocu, a potom i majci tuženika s namjerom da razriješe pitanje vlasništva predmetne nekretnine, ali pregovori nisu uspjeli. S adaptacijom nekretnine započeo je 2012. godine kada je izgrađen i bazen. Tuženik je bio upoznat s izvođenjem radova jer je dolazio u [adresa] na svoju nekretninu u susjedstvu, čak su se i pozdravljali. Tužitelj je poznavao UO, ne zna temeljem čega je on bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, ali istom je bilo dobro poznato da predmetna nekretnina nije njegovo vlasništvo, već vlasništvo obitelji tužitelja.

13.1. U prilog tvrdnjama o nasljeđivanju, tužitelj je dostavio rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Crikvenici posl. br. O-160/49 od 25. siječnja 1950. godine kojim je nasljednikom pok. ŽO, pradjeda tužitelja, proglašen sin BO, djed tužitelja, u cijelosti. Iz rješenja Općinskog suda u Crikvenici posl. br. Z-1499/82 od 17. rujna 1982. godine, kojim je proveden upis prava vlasništva na temelju rješenja o nasljeđivanju istoga suda posl. br. O-191/82, može se zaključiti da je nasljednikom pok. BO proglašen LO, otac tužitelja. Konačno, rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Jelene Tus posl. br. O-124/04, UPP/OS-60/04 od 16. travnja 2004. godine nasljednicom pok. LO proglašena je supruga AO koja je Ugovorom o darovanju od 6. ožujka 2019. godine predmetnu nekretninu, zajedno sa susjednom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], darovala tužitelju.

14. Tuženik je iskazao (list 130-131 spisa) da je njegov pok. otac kupio od UO k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi kućica, a uz tu nekretninu RO je prodao ocu tužitelja i druge nekretnine u njegovu vlasništvu, između ostalih i predmetnu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmet kupoprodaje nisu bile k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]/2G k. o. [katastarska općina] koje se nalaze između k. č. [katastarska čestica] i predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali između tih nekretnina nije bilo gromače pa se lako moglo prelaziti s jedne na drugu. Otac tuženika ishodio je upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini 1986. godine. Obitelj tuženika je na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obrađivala vrt, a k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su po potrebi kosili, nisu ju obrađivali. Od 1986. pa do 2009. godine tuženik nikada nije vidio tužitelja ni nikog trećeg na predmetnoj nekretnini koja je činila cjelinu s k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi kuća i među tim dvjema nekretninama nije bilo gromače. Kuća tužitelja je bila zapuštena. Tužitelj da je 2009. godine poslao dopis tuženiku kojim je zahtijevao prijepis prava vlasništva, a ranije je to isto zahtijevao od oca tuženika. Tužitelj je 2009. godine raskopao teren za bazen, nakon čega ga je tuženik upozorio da ne smije izvoditi radove, ali tužitelj je nastavio, a tuženik nije ništa poduzeo.

15. Sud je prihvatio iskaze svjedoka GO i NO budući isti imaju neposrednih saznanja o posjedu i korištenju predmetne nekretnine pri čemu su oba svjedoka suglasno iskazivala o korištenju iste od strane prednika tužitelja, i to svjedokinja GO o korištenju od strane roditelja, a svjedok HO i o korištenju od strane bake i djeda tužitelja, što je u skladu s iskazom tužitelja. Sud prihvaća da su prednici tužitelja obrađivali predmetnu nekretninu, posebice s obzirom na činjenicu da ista kroz cijelo razdoblje čini cjelinu s k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] koja je nedvojbeno bila u posjedu prednika tužitelja. Životno je i logično da posjednici i vlasnici kuće koriste, obrađuju i posjeduju nekretninu koja se nalazi neposredno ispred kuće i koja ni na koji način, npr. gromačom, žicom i sl., nije omeđena od nekretnine na kojoj je sagrađena kuća, već upravo suprotno, k. č. [katastarska čestica]/G i predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su zajedno kao cjelina omeđene u odnosu na susjedne nekretnine.

16. Sud prihvaća iskaz tužitelja da je predmetna nekretnina oduvijek u posjedu njegove obitelji, a u kojem smjeru su iskazivali i saslušani svjedoci. Da se tužitelj smatrao vlasnikom predmetne nekretnine vidljivo je i iz sadržaja dopisa kojeg je 27. studenog 2009. godine uputio tuženiku i njegovoj majci (list 26 spisa). S druge strane, držanje tuženika prema zahtjevu i postupanju tužitelja upućuje na zaključak da se tuženik zapravo nije smatrao stvarnim vlasnikom predmetne nekretnine jer od početka gradnje bazena 2009. godine pa do danas nije poduzeo nijednu radnju usmjerenu na zaustavljanje radova, a i u odnosu na zahtjev tužitelja da riješi zemljišnoknjižno stanje tuženik je iskazao da je bio spreman na dogovor, ali da je tužitelj zahtijevao samo prijepis prava vlasništva, bez ikakve ponude.

17. Sud se prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu vodio odredbom čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/14, 152/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

18. S obzirom da je sud iz iskaza saslušanih svjedoka zaključio da su prednici tužitelja u posjedu predmetne nekretnine otkad je njima poznato, a to je imajući u vidu godinu rođenja svjedokinje GO najkasnije od 50.-tih godina prošlog stoljeća, tako je vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem proteklo najkasnije 1970.-tih godina, kada je na snazi bio Austrijski opći građanski zakonik (dalje: OGZ), koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (NN 73/91).

19. Paragraf 1460. OGZ-a propisuje da je za stjecanje prava vlasništva posjedovanjem kroz određeno vrijeme (dosjedanje) potrebno da je osoba sposobna steći pravo vlasništva, da je posjed zakonit, pošten i istinit te da je trajao zakonom određeno vrijeme. Paragraf 1470. OGZ-a propisuje da pošteni posjednik stječe vlasništvo stvari dosjedanjem nakon 30 godina te onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 (vanredna dosjelost) godina, nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477. OGZ-a). Međutim, Načelnim mišljenjem proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. godine vrijeme dosjedanja poštenog posjednika iz paragrafa 1470. OGZ-a skraćeno je s 30 godina na 20 godina.

19.1. Prema paragrafu 326. OGZ-a pošteni je posjednik onaj koji opravdano vjeruje da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora znati da je stvar koju posjeduje tuđa. Posjed je pošten sve dok se ne dokaže drugačije. Poštenje posjeda prosuđuje sudac, a u dvojbi se ima smatrati da je posjed pošten (paragraf 328. OGZ-a). Dakle, OGZ pretpostavlja poštenje posjeda, a teret dokazivanja nepoštenog posjeda pravnog prednika tužitelja leži na tuženiku, koji prema ocjeni suda tu činjenicu nije dokazao.

19.2. Okolnost da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi ne čini sama po sebi posjed tužitelja, odnosno njegovih prednika nepoštenim jer činjenica da je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo druge osobe ne utječe na zakonsku predmnijevu tužiteljeva poštenog posjeda (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-5074/2022, Rev-1221/20, Rev-1047/2021). Nije odlučna ni činjenica da je tuženik upisan kao posjednik predmetne nekretnine budući je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odlučan isključivo faktični posjed nekretnine, i to faktični posjed prednika tužitelja u odnosu na koje je sud utvrdio da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema ranije citiranim odredbama OGZ-a.

20. Tuženik točno ističe da nakon smrti pok. BO predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije obuhvaćena popisom ostavinske imovine, ali to je prema mišljenju ovoga suda irelevantno za pitanje nasljeđivanja jer prema odredbi čl. 135. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 52/1971, 47/1978, dalje: ZN) koji je bio na snazi u vrijeme smrti pok. BO, ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti. U tom smislu čl. 36. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80, 36/90, Narodne novine 53/91; dalje ZOVO), koji je bio na snazi u vrijeme smrti pok. BO, propisuje da se pravo vlasništva na stvari stječe nasljeđivanjem u trenutku otvaranja nasljeđa na imovini umrlog, ako zakonom nije drugačije određeno, što znači da rješenje o nasljeđivanju ima samo deklaratorni učinak. Stoga za nasljeđivanje nije odlučno je li neka nekretnina obuhvaćena i raspoređena rješenjem o nasljeđivanju, već je li u trenutku smrti predstavljala vlasništvo ostavitelja, bilo knjižno bilo vanknjižno vlasništvo. Kako je ocjena suda da je pok. BO stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, ista je kao njegovo izvanknjižno vlasništvo u času otvaranja nasljedstva, odnosno u trenutku njegove smrti, prešla na oca tužitelja LO, kao univerzalnog pravnog sljednika pok. BO, odnosno na pok. AO kao nasljednicu pok. LO. Nasljednici ostavitelja se od časa otvaranja nasljedstva nalaze u tzv. nasljedničkom posjedu tako da nasljednici postaju posjednici u trenutku smrti ostavitelja, bez obzira na to kada su stekli faktičnu vlast na stvari, a shodno čemu su irelevantni navodi tuženika da nitko nije koristio predmetnu nekretninu više od 20 godina, odnosno da u razdoblju od 1986. do 2009. godine nikoga nije viđao na predmetnoj nekretnini. Osim toga, irelevantni su navodi tuženika i o otuđenju nekretnine k. č. [katastarska čestica]/G k. o. [katastarska općina] budući ta nekretnina nije predmetom postupka, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj otuđio i predmetnu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što bi eventualno dovelo do gubitka aktivne legitimacije za vođenje ovog postupka.

21. Prema ocjeni ovoga suda, tuženik nije doveo u pitanje savjesnost prednika tužitelja. Naime, dok je na tužitelju teret dokaza činjenice posjeda i njegova trajanja, a što sud drži da je tužitelj dokazao kako to proizlazi iz gore navedenih činjeničnih utvrđenja, na tuženiku je teret dokaza činjenica iz kojih bi sud mogao razumno zaključiti da posjed prednika tužitelja ne udovoljava zakonskoj definiciji poštenog posjeda, odnosno da je prednik tužitelja imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed nekretnine, a što tuženik nije dokazao.

22. Iako je prednik tuženika pok. DO nedvojbeno ishodio upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi temeljem kupoprodajnog ugovora od 25. listopada 1985. godine, a što jasno proizlazi iz rješenja o uknjižbi na listu 25 spisa, mišljenje je ovoga suda da prednik tuženika pok. DO, unatoč uknjižbi, nije mogao steći pravo vlasništva predmetne nekretnine od prodavatelja UO kada isti nije bio stvarni vlasnik iste, sve imajući u vidu temeljno načelo stjecanja prava vlasništva prema kojem nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što sam ima („Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet.“).

23. Slijedom svega navedenog, tužbeni je zahtjev ocijenjen osnovanim te je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke presude.

24. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sukladno čl. 155. ZPP-a, sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

25. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa), koji s obzirom na postavljenu vrijednost predmeta spora iznosi 100 bodova za sastav tužbe, te 100 bodova za pristup ročištima održanima 1. listopada 2020., 24. veljače 2021., 16. ožujka 2021., 27. veljače 2023., 9. travnja 2026. i 9. srpnja 2026. godine (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife) i 25 bodova za pristup ročištu 11. ožujka 2020. (Tbr. 9. toč. 5. Tarife). Tužitelju je dakle priznata nagrada u visini 725 bodova što prema vrijednosti boda iz Tbr. 54. Tarife iznosi 1.450,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV u visini 25%, ukupno 1.812,50 EUR.

25.1. Pored troškova zastupanja po odvjetniku, tužitelju je priznat trošak na ime predujma za geodetsko vještačenje u zatraženom iznosu od 402,20 EUR te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i na presudu u iznosu od 53,09 EUR, što ukupno s troškovima zastupanja iznosi 2.320,88 EUR.

U Krku, 24. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Katja Bajčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.