Poslovni broj: P-1454/2025-13

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Hajnal, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. srpnja 2026., u nazočnosti tužitelja i zamjenice punomoćnice tužitelja – odvjetničke vježbenice, te uz javnu objavu presude, 24. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 2. točka 2.1. Ugovora o kreditu broj: 737256, sklopljenog dana 03.10.2007., koji je potvrđen po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ov-21.058/07, dana 04. 10. 2007. godine, koji glasi:“ u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora.“

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 2. točka 2.4. Ugovora o kreditu broj: 737256, sklopljenog dana 03.10.2007., koji je potvrđen po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ov-21.058/07, dana 04. 10. 2007. godine, koji glasi:“ po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora."

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB 87939104217, da tužitelju IK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 573,45

EUR-a (petstosedamdesettrieura-četrdesetpetcenti) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to:

- na iznos od 9,01 EUR-a od 10.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,71 EUR-a od 10.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,66 EUR-a od 10.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,20 EUR-a od 10.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,66 EUR-a od 11.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,89 EUR-a od 10.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,95 EUR-a od 10.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,90 EUR-a od 10.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,90 EUR-a od 10.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,20 EUR-a od 10.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,39 EUR-a od 10.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,61 EUR-a od 10.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,42 EUR-a od 10.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,63 EUR-a od 10.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,83 EUR-a od 10.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,94 EUR-a od 10.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,50 EUR-a od 10.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,91 EUR-a od 10.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,23 EUR-a od 10.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,29 EUR-a od 10.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,91 EUR-a od 10.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,82 EUR-a od 11.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,78 EUR-a od 10.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 11,51 EUR-a od 10.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,93 EUR-a od 10.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,85 EUR-a od 10.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 11,46 EUR-a od 10.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 11,05 EUR-a od 11.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 11,27 EUR-a od 10.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 11,00 EUR-a od 10.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 11,24 EUR-a od 11.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 11,37 EUR-a od 10.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR-a od 10.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,60 EUR-a od 11.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,70 EUR-a od 10.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 9,74 EUR-a od 10.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,30 EUR-a od 10.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 9,54 EUR-a od 10.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 9,62 EUR-a od 10.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 9,59 EUR-a od 10.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 9,06 EUR-a od 10.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 8,55 EUR-a od 11.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 8,82 EUR-a od 10.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 8,00 EUR-a od 10.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 7,96 EUR-a od 10.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 7,62 EUR-a od 11.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 7,69 EUR-a od 10.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 6,96 EUR-a od 10.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 7,14 EUR-a od 10.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 6,30 EUR-a od 11.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 6,31 EUR-a od 11.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 6,25 EUR-a od 10.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,73 EUR-a od 10.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,17 EUR-a od 10.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,01 EUR-a od 10.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 4,76 EUR-a od 10.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 4,65 EUR-a od 10.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 4,13 EUR-a od 10.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 4,06 EUR-a od 11.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 3,64 EUR-a od 10.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 3,34 EUR-a od 10.01.2014. pa do isplate,

- na iznos od 2,94 EUR-a od 10.02.2014. pa do isplate,

- na iznos od 2,74 EUR-a od 10.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od 2,41 EUR-a od 10.04.2014. pa do isplate,

- na iznos od 2,14 EUR-a od 10.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1,74 EUR-a od 10.06.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1,36 EUR-a od 10.07.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1,12 EUR-a od 11.08.2014. pa do isplate,

- na iznos od 0,75 EUR-a od 10.09.2014. pa do isplate,

- na iznos od 0,40 EUR-a od 10.10.2014. pa do isplate,

po stopi do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 1. Ugovora o kreditu broj: 737256, sklopljenog dana 03.10.2007., koji je potvrđen po javnom bilježniku Zdenki Pavelić- Musa iz Osijeka, pod brojem: Ov-21.058/07, dana 04. 10. 2007. godine, koji glasi: " u iznosu od 15.589,00 (CHF petnaesttisućapetstoosmdesetdevet) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.“

V. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u čl. 8. Ugovora o kreditu broj: 737256, sklopljenog dana 03.10.2007. godine, koji je potvrđen po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ov-21.058/07, dana 04. 10. 2007. godine, koji glasi: "u iznosu od 222,54 CHF (dvjestodvadesetdva i 54/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.“

VI. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb, OIB 87939104217, da tužitelju ZK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, isplati iznos od 2.963,10 EUR-a (dvijetisućedevestošezsedesttrieura-desetcenti), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to:

- na iznos od 0,93 EUR-a od 09.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,06 EUR-a od 05.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,26 EUR-a od 04.03.2008. pa od isplate,

- na iznos od 5,29 EUR-a od 03.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,13 EUR-a od 03.05.2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,14 EUR-a od 10.05.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,81 EUR-a od 10.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,61 EUR-a od 10.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,74 EUR-a od 11.08.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,16 EUR-a od 10.09.2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,10 EUR-a od 10.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 14,54 EUR-a od 10.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,28 EUR-a od 10.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 11,26 EUR-a od 10.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,86 EUR-a od 10.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,57 EUR-a od 10.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,47 EUR-a od 10.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,78 EUR-a od 11.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,10 EUR-a od 10.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,88 EUR-a od 10.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,69 EUR-a od 10.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,29 EUR-a od 10.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,59 EUR-a od 10.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,50 EUR-a od 10.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,35 EUR-a od 10.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,51 EUR-a od 11.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 13,37 EUR-a od 10.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,63 EUR-a od 10.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 16,00 EUR-a od 10.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,55 EUR-a od 10.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 17,89 EUR-a od 10.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 26,44 EUR-a od 10.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 24,13 EUR-a od 10.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 32,95 EUR-a od 10.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 28,59 EUR-a od 11.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 25,28 EUR-a od 10.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 35,72 EUR-a od 10.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 40,59 EUR-a od 10.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 38,11 EUR-a od 10.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 38,17 EUR-a od 10.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 35,31 EUR-a od 11.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 36,10 EUR-a od 10.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 47,50 EUR-a od 10.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 48,82 EUR-a od 11.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 60,66 EUR-a od 10.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 56,68 EUR-a od 10.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 50,34 EUR-a od 10.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 50,06 EUR-a od 10.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 50,26 EUR-a od 10.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 52,23 EUR-a od 10.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,78 EUR-a od 10.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,78 EUR-a od 10.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 54,06 EUR-a od 10.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,30 EUR-a od 10.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,85 EUR-a od 11.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,46 EUR-a od 10.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,37 EUR-a od 10.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,37 EUR-a od 10.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 53,79 EUR-a od 11.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,07 EUR-a od 10.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 57,65 EUR-a od 10.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 57,13 EUR-a od 10.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 54,55 EUR-a od 11.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 56,90 EUR-a od 11.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 57,51 EUR-a od 10.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 56,97 EUR-a od 10.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 54,37 EUR-a od 10.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 52,58 EUR-a od 10.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 54,56 EUR-a od 10.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 55,87 EUR-a od 10.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 59,44 EUR-a od 10.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 57,83 EUR-a od 11.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 59,00 EUR-a od 10.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 59,92 EUR-a od 10.01.2014. pa do isplate,

- na iznos od 61,49 EUR-a od 10.02.2014. pa do isplate,

- na iznos od 62,92 EUR-a od 10.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od 62,62 EUR-a od 10.04.2014. pa do isplate,

- na iznos od 61,66 EUR-a od 10.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od 61,51 EUR-a od 10.06.2014. pa do isplate,

- na iznos od 62,13 EUR-a od 10.07.2014. pa do isplate,

- na iznos od 63,99 EUR-a od 11.08.2014. pa do isplate,

- na iznos od 65,87 EUR-a od 10.09.2014. pa do isplate,

- na iznos od 74,52 EUR-a od 10.10.2014. pa do isplate,

po stopi do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Jurišićeva ulica 4, Zagreb,

OIB 87939104217, da tužitelju ZK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati trošak postupka u iznosu od 1.525,00 EUR-a (tisućupetstodvadesetpeteura) sa zateznim kamatama koje teku od 24. kolovoza 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

VIII. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška preko dosuđenog troška postupka u iznosu od 1.525,00 EUR-a sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je sa Volksbank d.d., a koja je bila pripojena društvu Sberbank d. d., dana 03. 10. 2007., sklopio Ugovor o kreditu broj: 737256, kojim se Ugovorom isti, kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 15.589,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan isplate, s rokom otplate na 84 mjeseca, a koji kredit je otplaćen u cijelosti. Tužitelj se sukladno članku 8. predmetnog ugovora, obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan dospijeća anuiteta, uz redovnu kamatnu stopu koja je člankom 2. točka 2.1. i točka 2.4 predmetnog Ugovora, određena kao promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Tuženik je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene od 5,30 % godišnje, uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, koje je tužitelj otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom planu kredita, zbog čega je navedeni dio odredbe u članku 2. točka 2.1. i 2.4. predmetnog Ugovora, koji se odnosi na način promjenjivosti kamatne stope, ništetan. Uslijed navedenih promjena tuženik je, primjenom ništetne odredbe o promjeni kamatne stope, temeljem razlike u kamati po svakom mjesečnom anuitetu, neosnovano stekao ukupni iznos od 4.320,64 kn. Navedeni iznos dobiven je usporedbom početno ugovorene kamatne stope od 5,30 % i svake nepošteno promijenjene kamatne stope, a tužitelj je iznose koji predstavljaju razliku u kamati iskazao u financijskom izračunu, sastavljenom iz dokumentacije tuženika, koji dostavlja u prilogu tužbe. Naime, predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorne kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Osim što tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamatne stope, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer iz formulacije ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bilo jasno na temelju kojih parametara će se mijenjati kamatna stopa pa navedeno nije moglo biti razumljivo ne samo prosječnom potrošaču, već i svakom potrošaču, a i ista formulacija nije bila niti odrediva sukladno odredbi čl. 269. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05). Dakle, u ovom slučaju kamata je mijenjana jednostranom, odlukom tuženika, a o čemu isti nije tražio suglasnost tužitelja, zbog čega je kamata postala promjenljiv element na koji tužitelj nije mogao utjecati te je omogućeno tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene promjenjive kamatne stope za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Navedena odredba ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, te kao takva nije razumljiva prosječnom potrošaču, i ne daje dovoljno točne kriterije, na temelju kojih bi ona mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla proizlaze. Osim toga, tuženik se, kao financijska institucija, koja bi trebala uvažavati interese potrošača, nije ponijela kao savjesni gospodarstvenik, nego je ugovaranjem predmetne odredbe i podizanjem kamatne stope stavila tužitelja u neravnopravan položaj što je protivno čl.3. Zakona o obveznim odnosima, iz čega se da zaključiti kako je ugovorena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznog prava, sadržano u odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima kao i odredbe čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, a kojom odredbom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca kakav je bio i ugovor tužitelja. Nadalje, tužitelj je naveo da pravni prednik tuženika ne samo da je u Ugovoru o kreditu unio nepoštene, a posljedično tome i ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego je u čl. 4. i 8. ugradio i valutnu klauzulu kojom je glavnicu i redovnu kamatnu stopu, vezao za tečaj CHF u odnosu na hrvatsku kunu, a čijim je nekontroliranim rastom tužitelj oštećen za razliku tečaja između početnog mjesečnog anuiteta koji je iznosio na dan sklapanja ugovora i anuiteta koliko su naknadno iznosili na dan plaćanja. Tužitelju također nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je bio mišljenja da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Da je tužitelj imao saznanja, da će mjesečni anuitet toliko porasti, i u tolikoj mjeri utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu tužiteljevu egzistenciju, nikada ne bi preuzeo takvu obvezu. Nadalje, tužitelj je isticao kako je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž 6632/2017, od 14. lipnja 2018., u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12, od dana 04. srpnja 2013., u dijelu točke 8. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d.), "u razdoblju od 01. 06. 2004. do 31. 12. 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključena i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time osmotužena Sberbank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, tužitelj je naveo da je člankom 502 c. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Obzirom na sve do sada izneseno, kao i na pravna utvrđenja presuda proizašlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, a koja pretpostavljaju ništetnost ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, te valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, tužitelj drži početni anuitet mjerodavnim, odnosno kao jedinu valjanu kamatnu stopu smatra početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,30 % godišnje, te ugovoreni tečaj važeći na dan realizacije kredita. Stoga je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je stekao temeljem takvih ništetnih odredbi s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana kada je plaćanje izvršeno. Tijekom postupka, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te izrade Nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev.

2. Sud je dopisom od 10. rujna 2025. (list 115 spisa) dostavio tuženiku tužbu na odgovor. Tuženik je primio tužbu s pozivom za davanje odgovora na tužbu 11.rujna 2025., ali tuženik nije ponio odgovor na tužbu.

2.1. Ovaj sud smatra potrebnim navesti da je tužitelj tužbu podnio protiv Sberbank d.d. kao pravne slijednice iza Volksbank d.d. Nakon podnošenja tužbe, Sberbank d.d. je promijenila tvrtku u Nova hrvatska banka d.d., a koja je potom pripojena tuženiku – Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. S obzirom na sve navedeno, ovaj sud je rješenjem broj P853/2021-3 od 10. rujna 2025. odredio prekid postupka jer je tuženik Sberbank d.d. prestao postojati, te je nastavio postupak na tuženika.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao izvadak iz sudskog registra (str. 33 do 78 spisa), Ugovor o kreditu (str. 80 do 85 spisa), plan otplate (str. 86 do 87 spisa), otplatna tablica (str. 88 do 90 spisa), otplatna tablica po kreditu (str. 91 do 93 spisa), prometna kartica po kreditu (str. 94 do 108 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka (str. 220 do 232 spisa), dopis vještaka kojim ispravlja Nalaz i mišljenje (str. 238 spisa) te je saslušao tužitelja i vještaka.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika radi isplate koju je tužitelj učinio tuženiku temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, sadržanih u Ugovoru o kreditu broj:737256 od 4. listopada 2007.

6. Iako tuženik nije podnio odgovor na tužbu, ovaj sud je provodio dokazni postupak kako bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva, a i osnovanost tužbenog zahtjeva jer isto nije proizlazilo iz dokumentacije priložene uz tužbu (da je prednik tuženika prilikom sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljem nije pregovarao u vezi spornih odredbi ugovora o kreditu).

7. Iz Ugovora o kreditu broj 737256 od 4. listopada 2007. proizlazi da je sklopljen između tužitelja i prednika tuženika, te da je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 15.589,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Ugovorena je redovna kamatna stopa od 5,30%, promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, na rok otplate 84 mjeseca, te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

8. Iz Nalaza i mišljenja vještakinje Lidije Balog (stranica 220 do 232 spisa), proizlazi da je tužitelj tijekom otplate kredita radi promjena kamatne stope platio više na ime obračunate kamate ukupno 770,02 CHF, što preračunato prema tečaju za CHF tečajne liste banke na dan dospijeća anuiteta iznosi 4.320,64 HRK. Tijekom otplate kredita kamatna stopa nije nikada bila niže od prvougovorene, pa nije bilo niti negativnih stavaka razlike plaćenih kamata. Tečajna razlika tijekom otplate kredita, uključujući i negative stavke tečajne razlike, iznosi ukupno 22.323,35 HRK. Ukoliko se u obzir uzmu samo pozitivne stavke tečajne razlike, ista je iznosila ukupno 22.325,45 HRK, a samo negativne stavke kada je tečaj za CHF bio niži od tečaja na dan isplate, iznose ukupno 2,10 HRK. Tijekom otplate kredita, tužitelj je radi promjena kamatnih stopa, kamate plato više u ukupnom iznosu od 4.320,64 HRK, odnosno 573,45 EUR. Tečajna razlika tijekom otplate kredita, iznosi ukupno 22.325,45 HRK, odnosno 2.963,10 EUR.

8.1. Podneskom od 15. lipnja 2026. vještakinja je navela da ispravlja Nalaz i mišljenje (str. 238 spisa) jer da je naknadnom kontrolom utvrdila grešku. U tablici 5 pogrešno je utvrđen zbroj kolne 4. (1,12 EUR) i 6. (63,99), na dan dospijeća 1.08.2014., te je u koloni 8. naveden pogrešan iznos zbroja od 65,10 EUR, umjesto ispravnog zbroja od 65,11 EUR. Kao posljedica toga i ukupan zbroj kolone 8. treba iznositi 3.536,55 EUR, umjesto pogrešno utvrđenog iznosa od 3.536,54 EUR. Na ročištu održanom 6. srpnja 2026. vještakinja je navela da ostaje u cijelosti kod svog Nalaza i mišljenja kojega je izradila na temelju dokumentacije koja se nalazi u sudskom spisu.

8.2. Nalaz i mišljenje vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke Lidije Balog, dipl.oec., sud je ocijenio vjerodostojnim, jer je izrađen stručno, objektivno i prema pravilima struke. Vještak je nalaz i mišljenje dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj sud.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je prije 20 godina otišao u autokuću Lozić radi kupnje automobila Hyundai Getz, i autokući Lozić su ga uputili u Volksbanku i rekli mu oni mogu dati kredit. Došao je u banku i tražio je kredit u EUR-ima i da mu rata ne bude veća od 900,00 kn, te su mu oni rekli da prošeta. Kada je došao nakon sat i pol, sastavili su Ugovor i vidio je da je Ugovor u CHF. Pitao ih je zašto je Ugovor u

1 0

francima, a oni su mu rekli da je svejedno, da je to sada moderno, popularno i da će sve biti super. Pročitao je ugovor, odnio ga kod javnog bilježnika i potpisao ga. Ne može se sjetiti je li mu djelatnik banke objašnjavao odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti, ali bi rekao da mu nije objašnjavao. Djelatnik banke nije mu objasnio koliko mu može rasti rata, a da je znao da bi mu rata mogla narasti ovoliko koliko je narasla vjerojatno ne bih sklopio Ugovor. Početna rata mu je bila 920,00 kn, a najveća mu je bila 1.460,00 kn. Nije tražio pojašnjenja, a oni mu nisu dali ni mogućnost pregovaranja. Razumio je odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno da mu se rata veže za CHF i da mu se rata može mijenjati, ali u vrijeme sklapanja Ugovora nije mogao predvidjeti, odnosno nije znao da bi mi rata kredita mogla narasti onoliko koliko je narasla. Namjena kredita je bila za kupnju automobila za osobne potrebe, kojega još uvijek vozi. U to vrijeme nije imao OPG, obrt niti pravnu osobu, bio je zaposlenik u veterinarskoj stanici. Prije potpisivanja ugovora je pročitao ugovor. Ugovor je bio gotov, oni su ga napisali i nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi. Banka mu nije pojasnila na temelju kojih parametara će mijenjati kamatne stope, odnosno ne sjeća se. Javni bilježnik mu nije objasnio niti tumačio ugovorne odredbe. Rate kredita otplaćivao je on i on je kredit u cijelosti i otplatio.

9.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim jer je uvjerljiv, detaljan, jasan, bez proturječnosti i nejasnoća.

10. Pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, obvezuje stranke u ovom postupku.

10.1. Naime, u konkretnom slučaju sud je vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te odlukom br. Revt- 575/16 od 03.10.2017. kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a kojima je, među ostalim, utvrđeno:

- da je prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 dalje u tekstu ZZP/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza

1 1

2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. u nastavku: ZZP/07), kao i člancima 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZOO)

- da je prednik tuženika u razdoblju 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg ZZP/03, u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a.

10.2. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to propisano odredbom čl. 118 ZZP/14, a o čemu se radi u ovom konkretnom slučaju.

10.3. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje prednika tuženila, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pritom valja reći i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

10.4. Potrebno je reći da je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača na tuženiku (Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26.4.2020. jasno naveo kako je teret dokazivanja činjenice da tužitelj nije potrošač upravo na banci, a ne na tužitelju).

10.5. Nadalje, s obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom članka 2. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom

1 2

banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

10.6. Isto tako, u postupku kolektivne zaštite povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da su odredbe kojima je ugovorena promjena kamatne stope jednostranom odlukom banke, kao i odredba o valutnoj klauzuli, bile nejasne, nerazumljive i teško uočljive i da su uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno savjesnosti i poštenju.

11. Prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tuženik ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa odnosno valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

11.1. Tuženik nije dokazao jesu li ugovorne strane pojedinačno pregovarale o valuti kredita i promjenjivoj kamatnoj stopi. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije pregovarao s tuženikom u vezi spornih odredbi Ugovora o kreditu. Naime, tužitelj u svom iskazu navodi da mu djelatnici banke nisu objašnjavali sadržaj predmetnih ugovornih odredbi. Pri tome treba reći da prema stavu ovoga suda sam izbor valute iz zahtjeva za kredit nikako ne predstavlja pojedinačno pregovaranje. Potrebno je još jednom naglasiti da teret dokazivanja na tuženiku da je potrošač odnosno tužitelj bio u predugovornoj fazi sklapanja ugovora obaviješten o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, kao i da su ugovorne strane pregovarale o valuti kredita i promjenjivoj kamatnoj stopi.

11.2. Nadalje i iskaza tužitelja proizlazi da tužitelj ima status potrošača mu sredstva iz kredita bila potrebna za kupnju automobila u osobne svrhe, te u to vrijeme nije imao obrt, OPG niti pravnu osobu u svom vlasništvu. Slijedom navedenog, a budući da tuženik, na kojem je kao kreditoru teret dokazivanja činjenice da tužitelj nema svojstvo potrošača i da se radi o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, nije niti dokazao, a niti je učinio vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužitelja u smislu odredaba ZZP-a, pa je ovaj sud utvrdio da je tužitelj bio potrošač (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 18/2018 od 26 svibnja 2020.).

11.3. Dakle, slijedom svega navedenoga, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik informirao tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR.

1 3

11.4. Stoga, a budući da je Ugovor o kreditu sklopljen 4. listopada 2007. dakle u razdoblju obuhvaćenom naprijed navedenim presudama s ugovorenom valutom uz koju je vezana glavnica CHF i ugovorenom redovnom kamatnom stopom promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama prednika tuženika, a tužitelj se na spomenute odluke i pozvao, a tuženik, s druge strane, nije iznosio, pa time ni dokazao, nikakve posebne okolnosti, mimo onih iznijetih u kolektivnom sporu, a iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nisu primjenjive naprijed navedene odluke (tako VSRH u Rev 18/2018-2 od 26.5.2020.).

12. Nadalje, a unatoč nespornoj činjenici da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, navodi se kako tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog konkretnog postupka. Ovo iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora već je tuženik temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe. Naime, odredbom čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju, je li kredit otplaćen.

13. Budući da se nije pojedinačno pregovaralo odnosno da su slijedeće odredbe Ugovora o kreditu bile unaprijed formulirane od strane prednika tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, uzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, pa je stoga ovaj sud utvrdio da su odredbe o Ugovora kreditu u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu sukladno čl. 81. st. 1. u vezi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštene, te ništetne. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio ništetnost slijedećih odredbi: i to odredbe iz čl.2. toč. 2.1. Ugovora o kreditu u dijelu odredbe koji glasi: :“ u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. “, odredbe čl. 2. toč. 2.4. Ugovora o kreditu u dijelu odredbe koji glasi: „po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“ odredbe čl.1. Ugovora o kreditu u dijelu odredbe koji glasi: „u iznosu od 15.589,00 (CHF petnaesttisućapetstoosmdesetdevet) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. “ , dio odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu u dijelu odredbe koji glasi: „u iznosu od 222,54 CHF (dvjestodvadesetdva i 54/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.“ Slijedom navedenoga, ovaj sud je odlučio kao pod toč. I., II., IV. i V. izreke.

14. Dakle, budući da su navedene odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetne u navedenim dijelovima te se odredba među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Stoga, a sukladno odredbi čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz promjene tečaja CHF i promjenjive kamatne stope sa zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se prednika tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

1 4

15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo financijsko vještačenje po financijsko-knjigovodstvenoj vještakinji Lidiji Balog, a iz kojeg Nalaza i mišljenja proizlazi da proizlazi da je tužitelj tijekom otplate kredita radi promjena kamatne stope platio više na ime obračunate kamate ukupno 770,02 CHF, što preračunato prema tečaju za CHF tečajne liste banke na dan dospijeća anuiteta iznosi 4.320,64 HRK. Tečajna razlika tijekom otplate kredita, uključujući i negative stavke tečajne razlike, iznosi ukupno 22.323,35 HRK. Ukoliko se u obzir uzmu samo pozitivne stavke tečajne razlike, ista je iznosila ukupno 22.325,45 HRK, a samo negativne stavke kada je tečaj za CHF bio niži od tečaja na dan isplate, iznose ukupno 2,10 HRK. Tijekom otplate kredita, tužitelj je radi promjena kamatnih stopa, kamate plato više u ukupnom iznosu od 4.320,64 HRK, odnosno 573,45 EUR. Tečajna razlika tijekom otplate kredita, iznosi ukupno 22.325,45 HRK, odnosno 2.963,10 EUR.

16. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

17. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužitelja na ime razlike između stvarno plaćenih anuiteta a na način kako je to navedeno u tu toč. III. i VI. izreke presude, a što je u skladu s Nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno tijekom otplate kredita, tužitelj je radi promjena kamatnih stopa, kamate plato više u ukupnom iznosu od 573,45 EUR-a, dok tečajna razlika tijekom otplate kredita, iznosi ukupno 2.963,10 EUR-a, a sve sa zateznim kamatama koje su tekle na svaki preplaćeni mjesečni iznos.

18. Tužitelju na preplaćeni iznos pripadaju zatezne kamate sukladno čl. 1114. u vezi odredbe čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a. Navedeno iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Stoga u svakom slučaju od trenutka uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo je predeniku tuženika biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. U vezi s navedenim potrebno je reći da je prednik tuženika bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (čl. 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i koja pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se stoga smatra nepoštenim stjecateljem.

19. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bio nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO-a) tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta, jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.

1 5

20. Nadalje, u vezi početka i tijeka zastarnog roka u vezi zahtjeva za isplatom pretplaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule potrebno je reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013.:

- u odnosu na nepoštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13.06.2014., jer je ista u tom dijelu potvrđena Presudom Visokog Trgovačkog suda od 13.06.2014. posl.br. Pž-7129/13 . Međutim, budući da je prednik tuženika bio Sberbank d.d., u odnosu na njega zastara počinje teći pravomoćnošću odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. jer tek navedenom odlukom odlučeno u odnosu na Sberbank d.d. vezano za ništentost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odukama banke (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1544/2024).

- u odnosu na nepoštenost odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14.06.2018. kada je potvrđena u tom dijelu Presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. to je zastara restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope počela teći 13.06.2014., a po osnovi ništetnosti valutne klauzule 14.06.2018. Navedeno proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.

21. Dakle, iako tuženik nije podnio odgovor na tužbu, niti je isticao prigovore, ovaj sud smatra potrebnim navesti da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a kako je to prethodno obrazloženo. Budući da je u konkretnom slučaju zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počela teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018., a tužba je podnesena 29. srpnja 2021., odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina.

22. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a pripada naknada troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., u nastavku: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima 19. siječnja 2026. i 6. srpnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR-a za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podneska od 16. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, što sveukupno iznosi 800,00 EUR-a, uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.000,00 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR-a, što sveukupno iznosi 1.400,00 EUR-a. Nadalje, navedenom trošku pridodan je i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR-a sa uračunatim PDV-om sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što sveukupno iznosi 1.525,00 EUR-a za zateznim kamatama koje teku od 24. kolovoza 2026. pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u

1 6

nastavku: ZOO) u vezi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („ Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 94/14., 55/16., 73/17. i 131/20. i 114/22., u nastavku: OZ). Stoga je odlučeno kao pod toč. VII. izreke.

22.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 7. siječnja 2026. jer isti nije bio potreban za parnicu (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Naime, navedenim podneskom tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u odnosu na valutu euro, a što nije bilo potrebno jer je sud isto dužan učiniti sukladno čl. 13. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.). Osim toga, navedenim podneskom tužitelj je dostavio izvadak iz sudskog registra navodeći da je Hrvatska poštanska banka d.d. pravni slijednik Volksbank d.d., a što sudu nije bilo nepoznato, tim više jer je prije navedenog podneska tužitelja sud odredio prekid zbog pripajanja Sberbanke d.d. (Nove hrvatske banke d.d.) tuženiku, te potom sud odredio nastavak postupka na tuženika.

22.2. Nadalje, sud tužitelju nije priznao trošak sudske pristojbe na tužbu jer istu nije niti platio, pa je stoga odlučeno kao pod toč. VIII. izreke.

22.3. Ovaj sud smatra potrebnim istaknuti da je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe na presudu a sukladno čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23., u nastavku: ZSP).

Osijek, 24. kolovoza 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku