REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

POVRV-1055/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Tini Šimović, na prijedlog sudske savjetnice Snježane Hrubec Totić, u pravnoj stvari tužitelja SISTEMI ZA PRANJE SZABO d.o.o., OIB: 18907358249, Zagreb, Karlovačka cesta 4/H, kojega zastupa punomoćnica Silvija Gnjidić, odvjetnica u Zagrebu, Praška 8, protiv tuženika PETROL d.o.o., OIB: 75550985023, Zagreb, Savska Opatovina 36, kojega zastupa punomoćnica Helena Mihaljević, odvjetnica u Zagrebu, Kamaufova ulica 8, radi isplate, nakon provedene glavne rasprave zaključene 1. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnica stranaka, dana 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. OVRV-902/14 od 9. prosinca 2014. javne bilježnice Sande Pandže, i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku, isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju, iznos od 24.905,36 EUR (dvadeset četiri tisuće devet stotina pet eura i trideset šest centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 1.589,44 EUR od 17. prosinca 2011. do isplate

- na iznos od 1.255,31 EUR od 15. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 1.503,56 EUR od 15. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 129,86 EUR od 15. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 4.209,74 EUR od 15. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 59,39 EUR od 15. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 2.843,06 EUR od 15. veljače 2012. do isplate

- na iznos od 459,88 EUR od 15. veljače 2013. do isplate

- na iznos od 1.475,59 EUR od 15. veljače 2013. do isplate

- na iznos od 5.802,20 EUR od 15. veljače 2013. do isplate

- na iznos od 514,86 EUR od 15. veljače 2013. do isplate

- na iznos od 1.897,77 EUR od 15. veljače 2013. do isplate

- na iznos od 2.032,53 EUR od 15. veljače 2013. do isplate

- na iznos od 1.132,17 EUR od 15. veljače 2013. do isplate

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena; od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- te troškove ovršnog postupka u iznosu od 784,15 EUR (slovima: sedam stotina osamdeset četiri eura i petnaest centi) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. prosinca 2014. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II.

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. OVRV-902/14 od 9. prosinca 2014. javne bilježnice Sande Pandže u dijelu kojim se nalaže isplata iznosa od 263,79 EUR na ime troškova ovršnog postupka, te isplata zateznih kamata na taj iznos koje teku od 9. prosinca 2014. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena; od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se u ovom dijelu tužiteljev tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.508,25 EUR (pet tisuća pet stotina osam eura i dvadeset pet centi), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

I. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu, u iznosu od 4.494,64 EUR, te zahtjev za isplatu zateznih kamata na taj iznos, a koje teku od 24. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.920,45 EUR.

Obrazloženje

1./ Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.br. OVRV-902/14 od dana 9. prosinca 2014. javne bilježnice Sande Pandže, nakon kojega je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2./ Prethodno valja istaknuti da je rješenje o ovrsi doneseno u odnosu na ranije označenog tuženika- trgovačko društvo CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. Uvidom u izvadak iz sudskog registra, proizlazi da je ono u vrijeme svog postojanja poslovalo u pojedinim razdobljima pod različitim tvrtkama (između ostalih i OMV HRVATSKA d.o.o.), te je u jednom razdoblju imalo kao osnivača društvo OMV Refining & Marketing GmbH iz Austrije (u daljnjem tekstu OMV- Austrija), a kasnije i člana društva VIVA International Marketing und Handels GmbH. Osim toga, za istaknuti je da je CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. prestalo postojati 16. siječnja 2023., slijedom čega je u ovoj parnici rješenjem od 13. ožujka 2023. (list 675. i 676. spisa) postupak prekinut u odnosu na prestalo društvo te rješenjem od 23. listopada 2023. (list 697. spisa) postupak nastavljen u odnosu na njegovog sveopćeg pravnog sljednika- ovdje tuženika PETROL d.o.o.

3./ Tužitelj tijekom postupka ističe da je pravna osnova tužbe Okvirni ugovor sklopljen između trgovačkih društava OMV-Austrija i društva čiji je tužitelj zastupnik za Republiku Hrvatsku- ISTOBAL S.A. iz Španjolske (u daljnjem tekstu ISTOBAL- Španjolska). U podnesku od 27. listopada 2015. (list 67. -69. spisa) navodi da je s CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. bio u dugogodišnjem poslovnom odnosu koji je trajao dulje od tri godine, a počeo je u vrijeme kad je to društvo poslovalo pod tvrtkom OMV HRVATSKA d.o.o. Tužitelj nadalje tvrdi da je na temelju Okvirnog ugovora isporučivao, ugrađivao, puštao u pogon i održavao autopraonice, opremu, tunele i ostalo za društvo CRODUX DERIVATI DVA d.o.o.

4./ Pritom je za istaknuti da tužitelj pogrešno smatra da je OMV HRVATSKA d.o.o. pravni prednik CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. Također i tuženik naziva OMV HRVATSKA d.o.o. svojim pravnim prednikom (kao u odgovoru na tužbu- list 16. i 17. spisa). Takav navod tužitelja i tuženika je pogrešan jer je OMV HRVATSKA d.o.o. samo ranija tvrtka društva CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. Dakle, radi se o istom društvu koje je poslovalo u pojedinim razdobljima s više različitih tvrtki, kako je i prethodno obrazloženo (t. 2./ obrazloženja).

5./ U odgovoru na tužbu (list 16. i 17. spisa) tuženik osporava pravnu osnovu tužbe u vidu Okvirnog ugovora, no ujedno navodi da tužitelj nije ovlašten naplaćivati razliku od 6.600 pranja po godini jer da se isto naplaćuje nakon razdoblja od 3. do 7. godine primjene ugovora.

6./ S obzirom na prethodni navod tuženika, tužitelj je dostavio i Ugovor o potpunom održavanju portala za pranje vozila, te ukazuje da se referentno razdoblje od 3. -7. godine odnosi na godine rada stroja (koji su u uporabi dulje od tri godine), a ne odnosi se na trajanje ugovora te da ugovoreni sustav plaćanja paušala podrazumijeva minimalni paušal koji ulazi u obračun i vrijedi od 3. do 7. pogonske godine, a razlika od 6.600 pranja odnosi se na uređaje s tri četke, tj. portale; za tzv. tunele vrijedi razlika od 18.000 pranja, dok za samoposlužne praonice vrijedi razlika do 500 sati.

7./ U podnesku od 16. studenoga 2015. (list 220. spisa) tuženik je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda jer smatra da je sukladno odredbi čl. 24. Okvirnog ugovora, za sporove koji proizađu iz njega nadležan Međunarodni arbitražni centar Austrijske gospodarske komore u Beču. Nadalje, upućuje da parnične stranke nikada nisu samostalno sklopile ugovor koji bi predstavljao osnovu potraživanja te da je nelogično da tuženik plaća paušalni iznos pranja za strojeve koji su npr. kod drugog korisnika bili u radu pet godina prije nego što su postavljeni kod tuženika. Konačno, napominje i da tužitelj za utužene račune nije dostavio specifikaciju na koji način je izvršen obračun naknade, odnosno dokaz na koji način je utvrđen točan broj stvarno obavljenih pranja za svaki stroj, a na koji je zatim obračunavao razliku do 6600 pranja.

8./ Tijekom postupka izvršen je uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP). Saslušani su svjedoci SB (list 350.-352. spisa), LB (list 352. i 353. spisa), MB (list 360. -362. spisa), KB (list 392. i 393. spisa) i CB (list 393. i 394. spisa). Izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mariu Tkalecu, koji je svoj nalaz i mišljenje dao u pisanom obliku (list 443. -463. spisa) te se usmeno očitovao na prigovore tuženika u vezi s danim nalazom i mišljenjem (list 673. i 674. spisa). Saslušane su stranke, i to zastupnik po zakonu tužitelja PB (list 775 i 776. spisa) i zastupnik po zakonu tuženika BB (list 776. spisa). Nije provedeno strojarsko vještačenje jer je tužitelj od tog dokaznog prijedloga odustao.

9./ Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti glede glavičnog potraživanja, a djelomično osnovan glede sporednih zahtjeva koji se odnose na naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka.

10./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 24.905,36 EUR zajedno s kamatama, radi naplate naknade po osnovi Okvirnog ugovora, i to izvršenih usluga te razlike pranja do 6.600 pranja na uređaje s tri četke (portalni uređaji); do 18.000 pranja za tzv. ˝tunele˝ te razlika do 500 sati za samoposlužne praonice.

11./ Nesporno je između stranaka da je Okvirni ugovor između trgovačkih društava OMV- Austrija i ISTOBAL- Španjolska sklopljen na određeno vrijeme- od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2013. Nadalje, tuženik tijekom postupka ne spori da sustav plaćanja paušala po Okvirnom ugovoru kojeg je dostavio u sudski spis podrazumijeva minimalni paušal koji ulazi u obračun i vrijedi od 3. do 7. godine (odnosno od 8. do 10. godine rada za vlastiti proizvod te od 8 godine rada za strani proizvod – prijelaz u period održavanja uslijed pojave loma); da se razlika od 6.600 pranja odnosi na uređaje s tri četke, tj. portale; da za tzv. tunele vrijedi razlika od 18.000 pranja, dok za samoposlužne praonice vrijedi razlika do 500 sati. Nesporno je konačno da je Okvirnim ugovorom, za sporove koji iz njega proizađu, ugovorena primjena austrijskog prava, i to mjerodavnih odredbi austrijskog Općeg građanskog zakonika.

12./ Međutim, sporno je predstavlja li taj Okvirni ugovor pravnu osnovu tužbe. Sporno je da li minimalni paušal vrijedi od primjene ugovora, kako tvrdi tuženik, ili od početka rada stroja, kako tumači tužitelj. Nadalje, sporna je osnovanost i visina utuženog potraživanja, a s obzirom na tuženikove navode o spornom načinu obračuna naknade te nepostojanju specifikacije obračuna po kojoj su izdani računi.

13./ Iako tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu tužbe i pasivnu legitimaciju, stav je ovog suda, a s obzirom na sadržaj dokumentacije dostavljene u spis, kao i navode tuženika tijekom postupka / naročito u podnesku od 16. studenoga 2015. (list 221. spisa) / o tome da tužitelj nije dostavio specifikaciju na koji način je izvršen obračun naknade odnosno dokaz na koji način je utvrđen točan broj stvarno obavljenih pranja za svaki stroj, da je tuženik time (konkludentno) priznao osnovu tužbe u vidu predmetnog Okvirnog ugovora, a time i pasivnu legitimaciju. Stoga ovaj sud osporavanje aktivne i pasivne legitimacije kao i osnove tužbe koje tuženik ističe u odgovoru na tužbu, smatra paušalnim, a time i neosnovanim.

14./ S obzirom na tuženikove navode iz podneska od 16. studenoga 2011. (list 221. spisa) da je u vrijeme sklapanja Okvirnog ugovora 2011. kao član društva OMV HRVATSKA d.o.o. bilo upisano trgovačko društvo VIVA International Marketing and Handels GmbH., kojim navodima neizravno upućuje da se Okvirni ugovor ne primjenjuje jer ga nije sklopio osnivač društva CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., a imajući u vidu već istaknute (pogrešne) pravne stavove tuženika o društvu OMV HRVATSKA d.o.o. koje smatra pravnim prednikom (t. 4./ obrazloženja), a ne tek ranijom tvrtkom CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., valja istaknuti sljedeće.

15./ Do promjene u vlasničkoj strukturi kod CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., kao ranije označenog tuženika, došlo je ugovorom o prijenosu poslovnog udjela koji je obvezno-pravni ugovor, čiji je predmet poslovni udio, dakle, sva prava i obveze člana društva. Imajući u vidu pravnu narav tog ugovora, naročito su važne odredbe čl. 415. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024, dalje: ZTD) o pravnom položaju stjecatelja poslovnog udjela i odredbe čl. 411. ZTD-a o učinku upisa u knjigu poslovnih udjela. Na taj ugovor kao i međusobni odnos prenositelja i stjecatelja- istodobno se primjenjuju relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) koje nisu u koliziji s odredbama ZTD-a. Dakle, primjenjuju se odredbe općeg dijela o suglasnosti volja ugovornih strana, o manama volje, o rokovima, uvjetima, ništetnosti, pobojnosti i sl., a zatim i odredbe koje se tiču kupoprodaje s obzirom da je naplatni prijenos udjela kupnja prava, a ona je uređena u okviru kupoprodajnog ugovora. Ove odredbe ZOO-a primijenit će se prvenstveno na međusobna prava i obveze strana ugovora o prijenosu poslovnog udjela, a odredbe ZTD-a će biti prvenstveno mjerodavne za pravni položaj prenositelja i stjecatelja u društvu i prema društvu.

16./ Odredba čl. 4. ZTD-a propisuje da trgovačko društvo svojstvo pravne osobe stječe upisom u sudski registar, a gubi svojstvo pravne osobe brisanjem iz sudskog registra. Nadalje, odredbom čl. 11. st. 1. ZTD-a tvrtka se određuje kao ime pod kojim trgovačko društvo posluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu. Trgovačko društvo nastavlja poslovati bez promjene tvrtke unatoč istupanju nekih članova iz društva ili pristupanju novih članova u društvo (čl. 17. st. 1. ZTD-a).

17./ Slijedom citiranih zakonskih odredbi i navedenih činjeničkih utvrđenja, sud je utvrdio da je za vrijeme postojanja društva prednika tuženika (CRODUX DERIVATI DVA d.o.o.) došlo do promjene vlasničke strukture i promjene tvrtke. Stoga bespredmetnima utvrđuje navode tuženika o društvu VIVA International Marketing and Handels GmbH. kao članu društva OMV Hrvatska d.o.o., a kojim navodom indirektno ukazuje da se na to društvo ne primjenjuje Okvirni sporazum, odnosno pogrešnim i neosnovanima sud utvrđuje navode tuženika o statusnoj promjeni o kakvoj se u konkretnom slučaju ne radi.

18./ S obzirom da promjena u vlasničkoj strukturi društva kao i promjena njegovog naziva (tvrtke) nije od utjecaja na pravnu osobnost društva, to se i navodi tuženika da ne postoji ugovor koji predstavlja osnovu potraživanja u ovom postupku utvrđuje neosnovanim.

19./ Uvidom u službeni dopis ISTOBAL- Španjolska od 21. siječnja 2016. (list 291. spisa), proizlazi da je tužitelj imenovani distributer za Hrvatsku te da s navedenim društvom posluje više od 20 godina; da zaposleni tehničari u društvu tužitelja prolaze redovite tehničke obuke na ISTOBAL opremi te da su kompetentni za popravak i održavanje ISTOBAL strojeva.

20./ Svjedok MB iskazao je u bitnome (list 360. -362. spisa) da je u utuženom razdoblju tužitelj obavljao poslove održavanja autopraona na benzinskim crpkama prednika tuženika (u vrijeme kad je ono poslovalo s tvrtkom OMV Hrvatska d.o.o.)- čiji je on bio prokurist. Sud prihvaća navedeni iskaz kao uvjerljiv i neproturječan ispravama u spisu, naročito ugovorima o kupoprodaji i montaži (list 79.-83. spisa; list 87.-91. spisa; list 95.-99. spisa) iz kojih proizlazi da su sklopljeni tijekom 2002., 2005. i 2007. godine između tužitelja i OMV HRVATSKA d.o.o. Svim navedenim ugovorima zajednički je predmet, a to je ustupanje od strane OMV HRVATSKA d.o.o. kao naručitelja, i isporuka, montaža i puštanje u pogon određenih uređaja (koji se u svakom ugovoru navode u čl. 2.) za pranje vozila s pratećom opremom proizvođača ISTOBAL.

21./ Svjedok SB u bitnom je iskazao (list 350.-352. spisa) da je u utuženom razdoblju bio zaposlenik društva ISTOBAL- Španjolska te da je za to društvo potpisao Okvirni ugovor, u kojem se navode cijene za održavanje opreme za pranje vozila. Iskazao je da su cijene poznate, prihvaćene i primjenjuju se u svim državama u kojima je ˝OMV˝ bio prisutan; da je Okvirni ugovor prihvaćen od svih predstavnika ˝OMV-a˝ za pojedine države te da do sada nije bilo prigovora na uvjete iz Okvirnog ugovora. Navedeni iskaz svjedoka sud je ocijenio kao detaljan, logičan i neproturječan ispravama u spisu, naročito Okvirnom ugovoru za održavanje postojeće opreme autopraone (list 224. – 236. spisa).

22./ U uvodnim odredbama Okvirnog ugovora navodi se da je isti zaključen u ime i za račun, OMV- Refining & Marketing GmbH i OMV Hrvatska d.o.o.; da je za isti mjerodavno austrijsko materijalno pravo, a iz njegovog priloga (list 277. spisa) razvidna je specifikacija troškova 3 automatska sustava za pranje vozila na četke . Tako se navodi da je u obračun potrebno uračunati paušal od 6600 pranja po godini, što vrijedi od 3. do 7. godine rada (odnosno za vlastiti proizvod od 8. do 10. godine rada, a strani proizvod od 8. godine rada- prijelaz u period održavanja uslijed pojave loma). Nadalje, u prilogu ugovora (list 280. spisa) specificirani su troškovi koji vrijede u Hrvatskoj po pranju za tzv. ˝fullservice automatski sustav za pranje vozila na četke˝ u iznosu od 0,2972 EUR po pranju; za ˝softpolish- izmjenu˝ u iznosu od 0,0880 EUR po pranju te za ˝PE Četke- izmjenu˝ u iznosu od 0,1021 EUR po pranju.

23./ Iz iskaza svjedoka LB i CB te zastupnika po zakonu tužitelja EB, utvrđen je način obračuna naknade.

24./ Zastupnik po zakonu tužitelja OB je iskazao (list 735. i 736. spisa) da predmetni tipovi praonica imaju digitalne brojače od kojih postoje oni koji se mogu poništiti, a koji su namijenjeni koristnicima, te oni koji se ne mogu poništiti, a namijenjeni su upravi, servisu i samoj benzinskoj pumpi radi njezinog poslovanja. Temeljem takvih brojača koji se ne mogu poništiti obavljena su mjesečna očitanja koja su se vršila periodički i kojima je prisustvovao tehničar, na strani tužitelja, i ovlaštena osoba iz praonice, na strani (prednika) tuženika. Iskaz zastupnika po zakonu tužitelja sud prihvaća kao detaljan i logičan, pa time i istinit.

25./ Svjedokinja LB iskazala je u bitnome (list 352. i 353. spisa) da je kao zaposlenica tužitelja radila na obračunu i izdavanju računa. Navela je da je zaposlenik ˝OMV-a˝ CB na mjesečnoj osnovi dostavljao obračun, stanje brojača za svaku pojedinu praonicu u sklopu ˝OMV-a˝. Po takvom obračunu sačinila bi se faktura za prethodni mjesec, paušal te bi se ista dostavila tuženiku. Iskazala je i da nikad nije bilo prigovora glede stanja brojača pranja, ali je prigovoreno na paušal koji se odnosi na minimalni broj pranja koji poslovnica mora odraditi.

26./ Svjedok CB (list 393. i 394. spisa) iskazao je da je bio zaposlenik ˝OMV-a˝, a kasnije CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., u razdoblju od 2011. -2016. godine, te da je održavanje autopraona, uz manje primjedbe, bilo uredno. Istaknuo je da je usluga bila fakturirana prema broju pranja, a obračun broja pranja rađen je na način da su zaposlenici tuženika i predstavnik ISTOBALA na kraju mjeseca zajedno očitavali broj pranja na brojaču te da je takav broj pranja tužitelj potom fakturirao tuženiku.

27./ Iskaze svjedoka LB i CB, sud prihvaća u navedenom dijelu kao objektivne, logične te neproturječne, a iz njih proizlazi da su tužitelj i prednik tuženika zajedno sudjelovali u načinu obračuna na način da je tužitelj ispostavljao račune prema obračunu koji je prednik tuženika očitavao na brojaču. Iako sud nije posebno utvrđivao koja je točno osoba za koji sustav autopraonice i za koji mjesec u godini vršila obračun prema kojem je izdavan veći broj utuženih računa, jasno je prema iskazima navedenih svjedoka da su prilikom obračunavanja sudjelovali predstavnici tužitelja i (prednika) tuženika. S obzirom na utvrđenje suda o sudjelovanju (prednika) tuženika u obračunu, utvrđuju se paušalnima navodi tuženika o nepostojanju specifikacije obračuna po kojoj su izdani računi. Tuženik pritom ne iznosi činjenice niti predlaže dokaze u vidu postojanja drugačijeg obračuna pri čijoj izradi je, kako je prethodno utvrđeno, sudjelovao.

28./ Svjedok ĐB iskazao je (list 393. spisa) da je bio zaposlenik ˝OMV -a˝, a kasnije CRODUX DERIVATI DVA d.o.o., te da su se tijekom tog razdoblja Ugovori o održavanju autopraonica izmjenjivali u odnosu na odredbe o načinu održavanja. Tako iskazuje da je jednom razdoblju održavanje bilo po pozivu, zatim je promijenjeno po broju pranja, nakon toga da se kupuju kemikalije određenog proizvođača određenog od OMV- Austrija te je u jednom razdoblju bio određen paušalni broj pranja. Sud nije posebno cijenio navedeni iskaz s obzirom da svjedok zbog proteka vremena nije mogao sa sigurnošću potvrditi koji od načina obračuna se koristio u utuženom razdoblju.

29./ Zastupnik po zakonu tuženika BB pristupio je na ročište 25. studenoga 2025., no nije imao saznanja o spornim činjenicama (list 737. spisa).

30./ Zastupnik po zakonu tužitelja PB iskazao je (list 735. i 736. spisa) i da je tunel za pranje osobnih automobila pušten u pogon neposredno nakon primopredaje; da su portalni uređaji pušteni u pogon također neposredno nakon preuzimanja i montaže, dok su uređaji za samoposlužno pranje te portalni uređaji pušteni u rad nakon puštanja u rad benzinskog servisa ili nakon izvođenja radova od strane određenih podizvođača (električara ili sl. struke). Iskazao je i da su svi strojevi i oprema direktno iz proizvodnje bili isporučivani kupcu kod kojeg su se ugrađivali i puštali u pogon. Iskaz zastupnika po zakonu tužitelja u ovom dijelu utvrđen je logičnim , jer je logično da se kupljena oprema pusti u pogon neposredno nakon montaže odnosno izvođenja radova električara ili sličnih radova izvedenih u cilju da strojevi počnu raditi. Navedeni iskaz u skladu je sa zapisnicima o primopredaji i preuzimanju tunela za pranje osobnih vozila portalnih uređaja i uređaja za samoposlužno pranje (list 70.-78 spisa; 84-.86. spisa; 92.-94 spisa i 100. spisa) koji datiraju od 2002. (tunel za pranje osobnih automobila), 2005. i 2007. godine (portalni uređaji i uređaji za samoposlužno pranje).

31./ Stoga se utvrđuje pogrešnim navod tuženika da ˝nije logično da tuženik plaća paušalni iznos pranja za strojeve koji su npr. kod drugog korisnika bili u radu pet godina prije nego što su postavljeni˝, kojim navodom tuženik implicitno ukazuje da se odredba Okvirnog ugovora o ˝naplati od treće do sedme godine/od druge do osme godine/od osme godine˝ primjenjuje na trajanje ugovora, a ne na rad stroja. Pritom se ističe i da tuženik ne spori da su utuženi računi obuhvaćeni odgovarajućim razdobljem primjene ˝od rada stroja˝, stoga se sud nije upuštao u računicu da li je pojedini račun na kojem je iskazan obračun za određenu vrstu praonice izdan u referentnom razdoblju. To stoga što tuženik jedino spori da referentno razdoblje počinje od rada strojeva te ujedno tvrdi da počinje od primjene ugovora (dakle, od 2011.).

32./ Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Maria Tkalaca (list 443. -463. spisa) proizlazi da je tužitelj utužio ukupno 24.905,36 EUR, i to ukupno 4.432,50 EUR po računima broj 19-7-926 i 19-7-1126, a na ime obavljenih mjesečnih usluga i ukupno 20.472,86 po preostalim utuženim računima, a na ime paušala, odnosno godišnje razlike. Račun br. 19-7-926 izdan je na iznos od 4.737,14 EUR (ranije 33.396,66 HRK) te je djelomično podmiren uplatom od 16. prosinca 2011. u iznosu od 747,33 EUR, dok je preostalo potraživanje po tom računu odgovara utuženom iznosu za taj račun. Nadalje, po računu broj 19-7-1126 nepodmireno je utuženo dugovanje u iznosu od 2.843,06 EUR (račun je izdan na 7.251,91 EUR (ranije 54.639,50 HRK), dok je plaćeno 4.408,85 EUR (ranije 33.33.218,48 HRK). U odnosu na preostale utužene račune, vještak smatra da su zaračunati ispravno odnosno za ispravnu razliku. Ističe da je tužitelj za 2011. godinu zaračunao manji broj neobavljenih usluga do ugovorenog broja usluga po utuženim računima za razliku u 2011. godini, a za 2012. godinu je zaračunao manji broj neobavljenih usluga do ugovorenog broja usluga samo za samoposlugu na benzinskoj postaji Sisak. Iz nalaza vještaka proizlazi i da je tuženik uslugu paušala nije plaćao. Vještak se u nalazu izjasnio da je pod pretpostavkom da su stranke ugovorile plaćanje razlike između obavljenog broja usluge do godišnjeg broja usluga, ukupno nepodmireno 24.905,36 EUR.

33./ Očitujući se na nalaz i mišljenje prometnog vještaka Maria Tkaleca (list 659. i 660. spisa), tuženik u bitnom navodi da je izračun vještaka nelogičan u pogledu razlike utuženih potraživanja između točke 5.a) i 5.b) nalaza i mišljenja, i to pogotovo vezano uz račun 19-7-926 jer vještak s jedne strane navodi da je tužitelj utužio jedan iznos, da bi potom u drugom dijelu nalaza naveo da je utužen drugi/različiti iznos.

34./ Podneskom od 10. svibnja 2022. (list 665. -667. spisa) vještak Mario Tkalec obrazložio je da je nalaz i mišljenje izrađen u dvije inačice obzirom na pravno pitanje tumačenja ugovora, odnosno da li je ugovoreno plaćanje razlike do ugovorenog broja usluga. Ujedno navodi da je dopisom od 12. prosinca 2020. zatražio od tuženika daljnju dodatnu dokumentaciju, i to onu iz koje bi bilo vidljivo da su račun 19 -7-926 i 19-7- 11226 podmireni u cijelosti, no prema dostavljenoj dokumentaciji proizlazi plaćanje prijebojem na ime računa broj 19-7-926 i uplata vidljiva iz izvatka na ime računa 19-7- 1126. Stoga vještak zaključuje da iz dostavljene dokumentacije nije razvidno da je navedenim stornom duplo knjiženih računa podmiren upravo utužen račun broj 19 -7- 926 i 19-7-1126, te da je ukupno nepodmireno i utuženo: po računu 19-7-926 ukupno 1.589,44 EUR (ranije 11.975,64 HRK), a po računu 19-7-1126 ukupno 2.843,06 EUR (ranije 21.421,02 HRK).

35./ Na ročištu održanom 20. listopada 2022. vještak je ponovio (list 673. i 674. spisa) da u odnosu na račune 19-7-926 i 19-7-11226 stornom duplo knjiženih računa nije prihvatio plaćanje ova dva računa jer tuženik nije dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da su računi duplo zaračunati/ duplo plaćeni te da je obavijestio tužitelja o takvom načinu storniranja računa i zatvaranju nekih drugih, predmetnih računa.

36./ Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručnog i objektivnog, utvrđeno je da je visina potraživanja tužitelja odgovara utuženom iznosu, a odnosi se na 4.432,50 EUR po računima broj 19-7-926 i 19-7-1126, a na ime obavljenih mjesečnih usluga, koje je prednik tuženika inače plaćao, i ukupno 20.472,86 po preostalim utuženim računima, a na ime paušala, odnosno godišnje razlike, koja je ispravno zaračunata, a koju prednik tuženika ranije nije plaćao.

37./ Tuženik nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi doveo u sumnju istinitost činjenica navedenih u računima na kojima tužitelj osniva utuženu tražbinu, vezanih uz dospijeće tražbine. Nakon uvida u utužene račune na kojima je navedeno dospijeće, sud je zaključio da je tužitelj u tužbenom zahtjevu pravilno naznačio dan dospijeća svake pojedine tražbine.

38./ U odnosu na prigovor stvarne nenadležnosti istaknut od strane tuženika , ovaj sud upućuje da se, sukladno odredbi čl. 17. st. 2. ZPP, može oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari. S obzirom da se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari na pripremnom ročištu održanom 29. listopada 2015. (list 64. spisa), a da je prigovor stvarne nenadležnosti istaknuo kasnije u podnesku od 16. studenoga 2015. (list 220. spisa) ovaj sud se nije oglasio stvarno nenadležnim te je stoga tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti odbijen kao neosnovan raspravnim rješenjem od 3. ožujka 2016. (list 285. spisa).

39./ Zamolbenim putem od Ministarstva pravosuđa Republike Austrije sud je pribavio mjerodavne odredbe austrijskog Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) o ugovornim odnosima općenito, koje su bile na snazi u razdoblju od studenog 2011. do prosinca 2012. (ovjereni prijevod na listu 710. -720. spisa) te koje se nesporno primjenjuju na Okvirni ugovor kao pravnu osnovu tužbe.

40./ Sukladno čl. 914. OGZ, pri tumačenju ugovora ne treba se držati doslovnog smisla izraza, već treba ispitivati namjeru stranaka i ugovor tako razumjeti, kako to odgovara uobičajenoj poslovnoj praksi.

41./ Ovaj sud tumači odredbu Okvirnog ugovora o paušalu ˝od treće do sedme godine rada˝ (odnosno ˝osme do desete godine rada˝ ili ˝od osme godine rada˝ - ovisno o tome radi li se o stranom ili vlastitom proizvodu), na način da je isti vezan uz rad strojeva, za koje je prethodno utvrđeno da su postavljeni 2002., 2005. i 2007. godine. Pritom se tuženikov način tumačenja ugovorne odredbe o paušalu koji vrijedi ˝od primjene ugovora˝ ukazuje pogrešnim i nelogičnim, i to pogotovo ako se ima u vidu da je Okvirni ugovor nesporno zaključen na razdoblje od tri godine (odnosno na određeno razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2013.)

42./ Sukladno čl. 859. OGZ, osobna prava na stvarima, po kojima je jedna osoba obvezana da drugoj nešto čini, osnivaju se neposredno na zakonu; odnosno na nekom pravnom poslu; ili na pretrpljenoj šteti.

43./ Odredbom čl. 918. st. 1. OGZ propisano je, između ostalog, da ako jedna ugovorna strana ne ispuni naplatni ugovor na vrijeme, kad treba, na mjestu, gdje treba ili na način, kako je ugovoreno, može druga strana tražiti ili ispunjenje i naknadu štete zbog zakašnjenja. Po svojoj pravnoj naravi predmetni Okvirni ugovor je ugovor u korist trećeg u smislu odredbe čl. 881. OGZ, jer se primjenjuje na tužitelja kao ˝trećeg˝ u čiju korist se izvršava činidba (plaćanje naknade) (st. 2.) te koji je stekao pravo potraživati činidbu (st.3.).

44./ Imajući u vidu da je tužitelj osnovanost svojih tvrdnji dokazao u ovom postupku, a da je tuženikove prigovore sud utvrdio neosnovanima, utvrđeno je da je tuženik dužan ispuniti preuzetu obvezu i podmiriti tužitelju naknadu po Okvirnom ugovoru, a sve temeljem citirane odredbe čl. 918. st. 1. OGZ.

45./ Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 24.905,36 EUR EUR, s pripadajućim zateznim kamatama, a u kojem dijelu je tužiteljev zahtjev utvrđen osnovanim te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

46./ Sukladno odredbi čl. 912. OGZ, vjerovnik ima pravo potraživati od svojeg dužnika, osim glavne činidbe i sporedne tražbine kao što su kamate. Na ročištu održanom 1. srpnja 2026. godine stranke su se suglasile da se u odnosu na kamate kao sporedno potraživanje primjenjuje ZOO.

47./ Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate, dok je odredbom čl. 183. st. 1. istog Zakona propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Stoga tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate počevši od dana nakon dospijeća računa do isplate, po stopi zatezne kamate određene na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, i to u visini stope mjerodavne za trgovačke ugovore. Pritom sud ističe da je tužitelj zatražio zatezne kamate koje od pojedinih dospijeća tražbine teku do 31. srpnja 2015. po stopi mjerodavnoj za trgovačke ugovore, dok od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi mjerodavnoj za ostale odnose, dok za razdoblje od 1. siječnja 2023. tužitelj nije specificirao po kojoj kamatnoj stopi zahtijeva isplatu zateznih kamata, pa je sud odlučio u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. ZPP-a) i dosudio tužitelju u odnosu na razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate, zatezne kamate po stopi mjerodavnoj za ostale odnose. Stoga je odlučeno kao u t. I. izreke presude.

48./ Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. i čl. 164. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, u granicama zahtjeva istaknutog u troškovniku (list 741. i 742. spisa), prema vrijednosti predmeta spora, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, 107/25, dalje: Tarifa) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 37/23, 50/26 dalje: Uredba).

49./ Tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 10. ožujka 2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te sastav podneska od 26. svibnja 2020. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 4. Tarife); zastupanje na ročištima 29. listopada 2015.; 3. ožujka 2016.; 6. srpnja 2016.; 26. rujna 2019.; 11. prosinca 2019.; 9. srpnja 2020.; 20. listopada 2022. i 25. studenoga 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 4.550,00 EUR. Nadalje, tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 663,61 EUR te trošak sudske pristojbe za presudu prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe, a koji je priznat u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP), u iznosu od 294,64 EUR.

50./ Slijedom navedenog, tužitelju su priznati troškovi parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 5.508,25 EUR pa je odlučeno kao pod t. III. izreke presude.

51./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odredba o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa su tužitelju priznate zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak od dana 24. kolovoza 2026. do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose. Stoga je odlučeno kao pod t. III. izreke presude.

52./ U odnosu na troškove ovršnog postupka kako su oni određeni rješenjem o ovrsi, tužitelju je, na temelju odredbe čl. 5. i čl. 9. Pravilnika o nagradama i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.), priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 369,40 EUR te odvjetnički trošak za sastav prijedloga za ovrhu sukladno T.br 11.1. i T.br 46. Tarife, u ukupnom iznosu od 414,75 EUR, što sveukupno iznosi 784,15 EUR. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na troškove ovršnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je kamatna stopa utvrđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi i u tom dijelu te je odlučeno kao u t. I. izreke presude.

53./ Odredbom čl. 155. ZPP-a je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 27. listopada 2015. jer je isti predao na ročištu održanom 29. listopada 2015. za pristup kojem mu je trošak priznat. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 2. prosinca 2015.; 2. svibnja 2016. i 9. srpnja 2019. jer navedenim podnescima ponavlja navode istaknute tijekom postupka te dostavlja sudsku praksu. Trošak sastava podneska od 26. svibnja 2020. nije priznat u dijelu koji prelazi iznos priznatog troška za taj podnesak jer se ne radi o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8. t. 3. Tarife. Nadalje, tužitelj u troškovniku dva puta navodi trošak pristupa na ročište 20. listopada 2022. pa mu nije priznat dupli trošak odnosno trošak koji nije nastao. Nije priznat niti trošak sastava žalbe od 6. travnja 2023. izjavljene na rješenje o prekidu postupka, jer tužitelj sa žalbom nije uspio. Nije mu priznat trošak sastava podneska od 19. ožujka 2024. kojim odustaje od strojarskog vještačenja niti mu je priznat trošak sastava podneska kojim uređuje tužbeni zahtjev na način da kune prema fiksnom tečaju pretvara u eure. Navedeni podnesci nisu potrebni za vođenje parnice (arg. ex.- čl. 155. st. 1. ZPP-a). Konačno, nije mu priznat niti trošak sudske pristojbe na tužbu, s obzirom da se radi o parnici proizašloj iz ovrhe pa tužitelju takav trošak nije ni nastao. Konačno, nije mu priznat niti trošak za podnesak od 10. ožujka 2020. jer takav podnesak nije zaprimljen u sudski spis odnosno trošak nije nastao.

54./ Stoga tužitelju nisu priznati troškovi parničnog postupka u preostalom dijelu (4.494,64 EUR) pa je njegov zahtjev za naknadu tih troškova zajedno sa pripadajućim kamatama utvrđen kao neosnovan te je odlučeno kao pod t. IV. izreke presude.

55./ Vezano uz ostale troškove ovršnog postupka koji su popisani u prijedlogu za ovrhu (paušalni troškovi, izdavanje klauzula pravomoćnosti te provedbe izvan sudske ovrhe) te određeni rješenjem o ovrsi, za navesti je da takvi troškovi nisu nastali ili u sudskom spisu ne postoji dokaz o njihovom nastanku, stoga ih sud tužitelju u parničnom postupku nije priznao. Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao pod t. II. izreke presude.

56./ Tuženiku, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, stoga je njegov zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 8.920,45 EUR odbijen na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao pod t. V. izreke presude.

U Zagrebu 24. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Snježana Hrubec Totić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda uz korištenje sustava eKomunikacije.