REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj 163 P-720/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužitelja LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Šimičeviću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika 1. ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Ivanu Perica, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave od dana 15. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tuženika te objave 24. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo suvlasništva na čest. 60/1 k. o. [katastarska općina], put „Zgor“, u površini od 290 m², upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], za udjel od 1/6 dijela, što su tuženi dužni priznati i slijedom toga dužni trpjeti da tužitelj na temelju ove pravomoćne presude ishodi upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru na gore navedenoj nekretnini za udjel od 1/4 dijela, sve uz istodoban upis brisanja postojećeg upisa prava vlasništva na imenima tuženih za odgovarajući udjel.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 4.875,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 5. travnja 2024. navodi da je nekretnina oznake čest. 60/1 k. o. [katastarska općina], put „Zgor“, u površini od 290 m² upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] na imenima tuženika, a nastala je parcelacijom matične čest. 60 k. o. [katastarska općina], time da su, sukladno povijesti zk. upisa, ovi vlasništvo iste stekli odgovarajućim presudama ovog suda, sve pravomoćne nakon 2018. godine, i to tuženici ad. 1. i ad. 2. kao zakonski nasljednici NG L. OG, a ĐG kao zakonska nasljednica pok. NG KG pok. OG, a JG kao zakonska nasljednica pok. NG Z pok. OG. Tužitelj, otac tuženika ad. 1. i ad. 2. te tuženica ad. 3. ugovorom o diobi suvlasništva od 16. srpnja 2007. podijelili su tada matičnu čest. 60 k. o. [katastarska općina], temeljem kojeg ugovora te kasnije odgovarajućih parničnih ili ispravnih postupaka tuženici ad. 1. i ad. 2. kao zakonski nasljednici pok. NG L, tuženica ad. 3. pa i sam tužitelj u međuvremenu su upisali pravo vlasništva na kao gore podijeljenoj čest. 60 k. o. [katastarska općina], odnosno novonastalim parcelama čest. 60/3 (ZG), 60/4 (ZG), 60/5 (ĐG), 60/6 (JG) i 60/2 (DG). Međutim, tuženici ad. 1. i ad. 2. te tuženica ad. 3. kao i tuženica ad. 4. upisali su se na čest. 60/1 k. o. [katastarska općina], put „Zgor“, u površini od 290 m² za 1/4 dijela svaki, temeljem odgovarajućih presuda i odgovarajućih parničnih postupaka, o kojim postupcima ili presudama nisu izvješćivali ovdje tužitelja, pa je ovaj na kraju, suprotno odredbama ugovora od 2007., ostao neupisan na predmetnom putu, premda kao zakonski nasljednik pok. DG ČG pok. OG i prema rečenom ugovoru iz 2007. suvlasnik je ovog puta za 1/3 dijela, odnosno minimalno za udjel od 71/290 dijela, budući je put prema ugovoru iz 2007. imao površinu od 215 m², dok sada nakon parcelacije ima površinu od 290 m². Predmetna nekretnina jedina je putna veza kako za pristup kući tužitelja tako i za kuće tuženika, i ove parnične strane nesmetano koriste istu oduvijek kao zajedničko vlasništvo. Nadalje, tijekom postupka navodi da se tužitelj u postupku za razvrgnuće i diobu suvlasničke zajednice nekretnina na čest. 60/1 k. o. [katastarska općina] u spisu P-2651/2015 kod ovog suda odrekao prava vlasništva na točno određenom dijelu te parcele u površini od 480 m², a koji dio je prikazan na situaciji i označen točkama ABCD, nakon saznanja za činjenicu da je ranije rješenje iza smrti pok. OG pok. L iz [adresa] broj O. 254/81 od 1981. godine preinačeno rješenjem broj O. 358/83 od 7. prosinca 1983. godine. Tužitelj se dakle odrekao prava vlasništva na točno određenom dijelu čest. 60/1 k. o. [katastarska općina], koja danas nosi oznaku čest. 60/6 k. o. [katastarska općina], premda se niti danas ne može oteti dojmu da je njegova majka FG, koja je nedugo prije toga postala udovica nakon smrti supruga pok. ČG, kod preinake navedenog rješenja o nasljeđivanju bila prevarena od strane svoga djevera pok. AG, budući je nakon iste preinake ovaj postao vlasnikom matične parcele čest. 60 k. o. [katastarska općina] u površini od 2.556,5 m², a ovdje tužitelj i njegova sestra, tada maloljetni i zastupani po z. z. majci FG, u površini od 423,5 m², dok su prvotnim rješenjem bili suvlasnici ove parcele na jednake udjele od 1/3 dijela. Naime, majka ovdje tužitelja FG nije znala za ovu preinaku i živjela je prevarena u neznanju 35 godina. I taj gore navedeni dio čest. 60/1 k. o. [katastarska općina] te današnja parcela 60/1 k. o. [katastarska općina], put „Zgor“, u površini od 290 m² nastali su od matične čest. 60 k. o. [katastarska općina] te, kako slijedi iz ugovora o diobi suvlasništva nekretnine čest. 60 k. o. [katastarska općina], zaključenog između pok. FG L, FG LG te ĐG od 16. srpnja 2007., vidljivo je da ovdje predmet spora, tada „bijeli put“, tada u površini od 215 m², pripada na jednake dijelove od 1/3 dijela ugovornim stranama, a iz čega bi tuženici izvlačili ni manje ni više nego „ništetnost“ rečenog ugovora nije poznato. Prigovor tuženika na ništetnost navedenog ugovora o diobi od 16. srpnja 2007., bez navođenja razloga, je smiješna. Tuženici tako, kad govore o rješenjima o nasljeđivanju iza smrti pok. FG OG pok. L broj O. 254/81 od 30. listopada 1981. i O. 368/83 od 7. prosinca 1983., spominju nekakvu „grešku“ koju su valjda izazvali ovdje tužitelj DG i njegova sestra, tada maloljetnici zastupani po majci FG. Kod donošenja ovih rješenja ne da je bila napravljena „greška“, kod njih je napravljena „velika prevara“, pa je tako tim kasnijim rješenjem broj O. 368/83 pok. AG, stric ovdje tužitelja i otac tuženika ad. 1. i 2., ZG i UG, postao vlasnikom te matične parcele čest. 60 k. o. [katastarska općina] za udjel od 3/4 dijela umjesto ranijih 1/3 dijela, a ovdje tužitelj zajedno sa sestrom da drži 423,5 m² umjesto ranije zajedno 1/3 dijela, a KG u površini od 280 m² umjesto ranije 1/3 dijela. Majka tužitelja, tada z. z. maloljetnog GG i ĆG, nikada nije dobila to „naknadno“ rješenje, a da s ovim nešto ne štima i da se radi o prevari temeljem koje je ovdje tužitelj zajedno sa sestrom ostao bez svojih cca „480 m²“, vidljivo je iz datuma pravomoćnosti navedenih rješenja o nasljeđivanju, pa je tako ranije pod brojem O. 254/81 pravomoćno 5. siječnja 1983., a drugo kojim se mijenja ovo ranije, pod brojem O. 368/83, pravomoćno 20. siječnja 1984. Tako je ovdje tužitelj, ne znajući za to drugo rješenje, pokrenuo tužbu pod brojem P. 2651/2025 radi utvrđenja vlasništva na dijelu čest. 60/1 k. o. [katastarska općina], realnog dijela od 480 označenog točkama ABCD, koji dio je njemu i njegovoj sestri otet i ukraden od njegova strica, ali kada je njegov stric pok. AG pokazao ovo drugo – kasnije rješenje, morao se povući i odreći tužbenog zahtjeva za taj točno određeni, realni dio. Što se tiče pak ovdje spornoga puta, ovdje tužitelj, njegov pok. stric i tuženica ad. 3. (ĐG za TG) zaključili su ugovor o diobi suvlasništva nekretnine 16. 07. 2007., tada matične čest. 60 k. o. [katastarska općina], i pri punoj svijesti i zdravoj pameti utvrdili u točki 1. da su oni nasljednici ove parcele iza pok. OG, ali da katastarski posjed ne odgovara stvarnom stanju te da stvarno posjedovno stanje odgovara stvarnom vlasništvu, a sve prema skici izmjeri izrađenoj po geodetskoj tvrtki Navigator d.o.o. Zadar od srpnja 2007., kao i da je pristupni put njihovo suvlasništvo svakog za 1/3 dijela, a kako piše u točki 2. stavak 1. alineja 4. istog ugovora, ne može mu se mijenjati namjena niti bilo tko može njegove dijelove svojatati samo za sebe i dr.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu poriču navode iz tužbe tužitelja u cijelosti navodeći da tužitelj nikad nije bio suvlasnik nekretnine čest.br. 60/1 k. o. [katastarska općina], niti je ikad imao bilo kakav pravni temelj za traženje vlasničkih prava na navedenoj nekretnini. Neistinit je i nepotpun opis tužitelja iz tužbe po pitanju predmetne nekretnine čest.br. 60/1 k. o. [katastarska općina] koju isti neosnovano potražuje. Naime, nekretnina oznake čest.br. 60/1 k. o. [katastarska općina] nastala je od matične nekretnine čest.br. 60 k. o. [katastarska općina] koja je, do njegove smrti, predstavljala vlasništvo zajedničkog prednika stranaka, pokojnog OG pok. L, iz [adresa], rođenog **.**.1912., a umrlog **.**.1981.. Tužitelj već dugi niz godina iskorištava pogrešku koja se dogodila u tijeku ostavinskog postupka iza pok. OG. Tužitelj je na temelju spomenute greške stekao vlasništvo na nekretnini čest.br. 60/2 k. o. [katastarska općina] koja je nastala u pojedinačnom ispravnom postupku kojeg je pokrenuo i vodio tužitelj. Iza smrti OG pok. L, iz [adresa] je doneseno rješenje o nasljeđivanju, posl.br. O.254/81 od 30. listopada 1981. godine, na koje je rješenje stavljen pečat pravomoćnosti, iako zapravo to rješenje nije postalo pravomoćno upravo u odnosu na nekretninu oznake. čest.br. 60 k. o. [katastarska općina]. Naprijed navedeno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl.br. O.254/81 od 30. listopada 1981. godine, preinačeno je u odnosu na čest.br. 60 k. o. [katastarska općina], i to Rješenjem Općinskog suda u Zadru posl.br. O.368/83 od 07. prosinca 1983. godine, koje je rješenje postalo pravomoćno dana 20. siječnja 1984. godine. Dakle, rješenje Općinskog suda u Zadru posl.br. O.254/81 od 30. listopada 1981. godine, iz kojeg tužitelj izvodi sva svoja navodna prava, uopće ne proizvodi pravne učinke, odnosno nije na snazi. Štoviše, rješenjem Općinskog suda u Zadru posl.br. R1-29/2016 od 23. rujna 2016. godine ukinuta je pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju posl.br. O.254/81 u dijelu koji se odnosi na čest.br. 60 k. o. [katastarska općina]. Rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog OG pok. L, iz [adresa], rođenog **.**.1912., a umrlog **.**.1981., koje je na snazi i koje se odnosi na nekretninu oznake 60 k. o. [katastarska općina], a posljedično i na nekretnine koje su od te nastale odnosno čest.br. 60/1 i čest.br. 60/2 obje k. o. [katastarska općina], jest Rješenje posl.br. O.368/83 doneseno 07. prosinca 1983. godine, pravomoćno od dana 20. siječnja 1984. godine. Prema tom, pravomoćnom rješenju posl.br. O.368/83 od 07.12.1983., tužitelj i njegova sestra ŽG su na jednake dijelove dobili dio nekretnine oznake čest.br. 60 k. o. [katastarska općina], i to u površini od ukupno 423,5 m2, odnosno svako po 211,175 m2 ili približno po 212 m2. Kao što je već navedeno, kasnije je tužitelj kroz ispravni postupak od tog dobivenog dijela čest.br. 60 k. o. [katastarska općina] formirao česticu čest.br. 60/2 k. o. [katastarska općina] te se upisao kao vlasnik za cijelo na istoj. Tužitelj se u svojoj tužbi poziva na Ugovor o diobi suvlasništva nekretnine od 16. srpnja 2007., ali tužitelj ne spominje da je navedeni Ugovor ništetan. Ništetnost navedenog Ugovora o diobi jest ili je barem trebao biti, nesporan među strankama. Tužitelj DG je tijekom 2015. godine pokrenuo parnični postupak radi razvrgnuća i predaje u posjed upravo nekretnine čest.br. 60/1 k. o. [katastarska općina], protiv istih tuženika, odnosno njihovih prednika koji se vodio pred Općinskim sudom u Pagu pod posl.br. P-2651/2015, u kojem se postupku tužitelj DG izjasnio da on smatra ništetnim predmetni Ugovor o diobi suvlasništva nekretnine od 16. srpnja 2007. Parnične stranke iz spomenute parnice su se izvansudski sporazumjele da smatraju predmetni Ugovor ništetnim. Slijedom svega naprijed navedenog tuženici kao i u ranijim postupcima ističu da je ovdje riječ pokušaju otimačine imovine tuženika od strane tužitelja, koji svjesno i voljno pokušava sud dovesti u zabludu o postojanju nekakvog možebitnog prava tužitelja na nekretnini čest.br. 60/1 k. o. [katastarska općina], iako na toj nekretnini ne postoji bilo kakvo pravo tužitelja DG.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio uvid i pročitao zk izvadke za čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] (l.s. 3-5, 12-18), izvod iz kat. plana (l.s. 6), Ugovor o diobi suvlasništva nekretnine od 16. srpnja 2007. (l.s. 7-9), položajni nacrt (l.s. 10-11), dopis (l.s. 18, 49-50), rješenje o nasljeđivanju O-254/81 od dana 30. listopada 1981. iza smrti pok. OG pok. L (l.s. 19-21, 62-64, 73-77, 83-84), Ugovor o darovanju nekretnina (od dana 16. veljače 2007. zaključen između ŽG kao darovatelja i LG kao daroprimca (l.s. 22-23), rješenje ovoga suda broj Rz-557/09 od 17. ožujka 2010. (l.s. 24), presuda i rješenje ovoga suda broj P-2651/15 od 3. svibnja 2016. (l.s. 36-37), rješenje ovoga suda broj R1-29/16 od 23. rujna 2016., pravomoćno 15. svibnja 2017. (l.s. 38-40), rješenje ovoga suda broj O-368/83 od dana 7. prosinca 1983., pravomoćno 20. siječnja 1984. – preinaka rješenja iza smrti pok. OG pok. L (l.s.41), rješenja Skupštine Općine Zadar (l.s. 51-53), odobrenje za izradu priključka na vodovodnu mrežu na ime EG od 10. svibnja 1972. (l.s. 54), skica (l.s. 55), izjava BG od 29. svibnja 1975. (l.s. 56), situacija (l.s. 57), ugovor o darovanju zaključen dana 2. srpnja 1974. između OG kao darovatelja i LGĐ kao daroprimca (l.s. 58), potvrda Općinske uprave za prihode od 3. srpnja 1974. (l.s. 59), odobrenje za građenje na ime LGĐ OG (l.s. 60), izvod iz kat. plana (l.s. 61), povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 70), darovni ugovor od dana 27. siječnja 1965. zaključen između OG pok. L kao darovatelja i ŠG sina OG kao daroprimca (l.s. 71-72), rješenje DGU(l.s. 78- 79), prijavni list od 19. prosinca 2008.(l.s. 79-80), izvod iz posjedovnog lista za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina](l.s. 81-82), povijesni zk izvadak (l.s. 96-100), proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića 30. travnja 2025., te je izrađena skica lica mjesta dana 6. svibnja 2025. (l.s. 133-135), saslušani su svjedoci CG, MG, VG (l.s. 149 -154), tužitelj i tuženici 1., 2. i 3. (l.s. 155-159) te je zamolbenim putem svjedok SG (l.s. 162), pročitani su spisi ovoga suda broj P-2651/15, R1-29/16, O-368/83 (ranije O- 254/81).

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja LG za utvrđenjem prava suvlasništva na nekretnini označenoj kao čest. 60/1 k. o. [katastarska općina] (put „Zgor“), u površini od 290 m², upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], za udjel od 1/6 dijela, temeljem Ugovora o diobi suvlasništva nekretnina od 16. srpnja 2007. godine, uz obvezu tuženika na priznavanje i trpljenje uknjižbe toga prava u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru te uz brisanje postojećeg upisa prava vlasništva tuženika na odgovarajućem udjelu.

4.1 Iako je tužitelj na glavnoj raspravi održanoj 16. lipnja 2025. godine uredio tužbeni zahtjev na način da umjesto dosadašnjih 71/290 dijelova potražuje 1/6 dijela, u sedmom retku uređenog zahtjeva proturječno je uredio na način da umjesto omjera 71/290 treba stajati „1/4 dijela“. Unatoč proturječnosti tako postavljenog tužbenog zahtjeva, navedeni nedostatak sam po sebi nije bio isključivi razlog za njegovo odbijanje, budući da je ovaj sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan i iz drugih razloga.

5. Među strankama nije sporno da su parnične stranke, odnosno njihovi prednici, zakonski nasljednici i srodnici pok. OG pok. L iz [adresa], koji je bio prvotni vlasnik matične nekretnine čest. 60 k. o. [katastarska općina], da je nekretnina označena kao čest. 60/1 k. o. [katastarska općina] nastala parcelacijom matične čest. 60 k. o. [katastarska općina] te da naravi predstavlja put („Zgor“). Nije sporno da su se tuženici (odnosno njihovi prednici) u zemljišnim knjigama uknjižili kao suvlasnici čest. 60/1 k. o. [katastarska općina] za po 1/4 dijela svaki te da su tužitelj DG, pok. AG i tužena ĐG dana 16. srpnja 2007. potpisali Ugovor o diobi suvlasništva nekretnine. Nije sporno i da se u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Pagu pod poslovnim brojem P- 2651/2015 tužitelj odrekao se tužbenog zahtjeva u odnosu na dio čestice 60/1 u površini od 480 m².

5.1. Među strankama je sporno je li Ugovor o diobi suvlasništva od 16. srpnja 2007. pravno valjan, da li tužitelju temeljem navedenog ugovora ili nasljeđivanja pripada pravo suvlasništva na čest. 60/1 k. o. [katastarska općina] u traženom suvlasničkom dijelu ili je predmetna nekretnina u isključivom suvlasništvu tuženika na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju O-368/83 od 7. prosinca 1983.

6. Tijekom postupka, a temeljem izvedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

- kako proizlazi iz zk izvatka za predmetnu nekretninu kao suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisani su JG, ĐG, AG ZG i AG UG,

- iz Ugovora o diobi suvlasništva nekretnine od 16. srpnja 2007. sa skicom (l.s.7-10) proizlazi da su isti zaključili AG, DG i ĐG te da su u istome sporazumno podijelili čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na realne dijelove prema izmjeri tvrtke Navigator d.o.o. te definirali u toč. 1. al. 5. „da se put koji se proteže od juga do glavne seoske ceste na sjeveru nalazi u njihovu suposjedu na ravne dijelove“ dok priložene skice proizlazi da se radi o dijelu označenom kao „bijeli put“ i „asfaltni put“,

- toč. 2. Ugovora o diobi je navedeno „Ovim ugovorom od diobi suvlasništva čestice 60 k. o. [katastarska općina] ugovornici radi preciznog označavanja vlasništva i posjeda svakog od njih ponaosob, te radi sređivanja vlasničkog stanja u katastru i u zemljišnim knjigama, dijele predmetnu česticu prema stvarnom vlasničkom i posjedovnom stanju i to tako da po ovom ugovoru ……. svim ugovornicima na ravne dijelove pripada u suvlasništvo i suposjed na ravne dijelove dio čest. 60 k. o. [katastarska općina] koji je na skici (situaciji) koja je sastavni dio ovog ugovora izrađenoj u srpnju 2007.g. po tvrtki Navigator d.o.o. Zadar označen kao bijeli put i ima površinu od 215m², odnosno, 215/3259 idealna dijela, s tim da taj put sukladno zajedničkom dogovoru u naravi predstavlja njihov zajednički put čija se namjena ne može mijenjati bez suglasnosti svih suvlasnika pa taj put i njegove dijelove ni jedan ugovornik ne može svojatati samo za sebe niti ga koristiti u druge svrhe osim u svrhu prolaza pješice, automobilom i drugim vozilima do svog dijela predmetne nekretnine,

- da je Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, posl. br. O -254/81 od 30. listopada 1981. utvrđena ostavina iza smrti pok. BG i proglašeni su nasljednici,

- da je rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl. br. O-368/83 (ranije broj O-254/81) od 7. prosinca 1983. usvojena žalba HG te je preinačeno prijašnje rješenje o nasljeđivanju u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] „Zgon“ k. o. [katastarska općina] na način da u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] Zurak Anti pripada površina od 2.556,50 m2, DG KG 280 m2 i mldb. RG i RG ŽG površina od 423,50 m2, a koje rješenje je dostavljeno i zakonskoj zastupnici mldb. RG LG i RG ŽG, majci FG, koja na isto nije uložila žalbu,

- da je rješenjem Općinskog suda u Zadru, posl. br. 48 R1-29/16 od 23. rujna 2016. ukinuta potvrda pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-254/81 od 30. listopada 1981. u dijelu koji se odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je to rješenje povodom žalbe naknadno preinačeno,

- da je Ugovorom o darovanju nekretnina od **.**.2007. ŽG darovala RG svoj suvlasnički dio nekretnina upisanih u posjedovnom listu br. 393, uključujući dijelove čest. kat. 60 (kuću, dvorište i oranicu) za 1/2 dijela ,

- da iz presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, posl. br. P- 2651/2015 od 3. svibnja 2016. proizlazi da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja GG za razvrgnuće suvlasničke zajednice i predaju u posjed dijela čest. 60/1 k. o. [katastarska općina] jer se tužitelj odrekao tužbe i tužbenog zahtjeva,

- da iz Izjave Šime Zurka od 29. svibnja 1975. (Ov. br. 28/1975) proizlazi da izjavljuje da kuća u kojoj stanuje PG pripada njemu u stalno vlasništvo te potvrđuje zamjenu vrta ispred kuće za zemljište u predjelu „Dračica“ vezano uz darovni ugovor iz 1974.,

- da je Ugovorom o darovanju od **.**.1974. OG darovao svom sinu LGĐ čest. zem. [katastarska čestica], zgr. 772 k. o. [katastarska općina] u trajno vlasništvo radi izgradnje stambene kuće ,

- da je Darovnim ugovorom od **.**.1965. OG daruje svom sinu HG cjelokupno z.k. vlasništvo i vanknjižno vlasništvo na nizu nekretnina (uključujući čest. 60 „Zgon“ i druge),

- prema povijesti posjedovanja čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je od 1937. čest. zemlje [katastarska čestica], matična čestici 60/1 evidentirana posjedom OG pok. L, da je revizijom 1955. posjednikom čest. zemlje [katastarska čestica] upisan OG pok. L, da je 1971. na temelju darovnog ugovora br.ov. 316/65 sklopljenog između OG kao darovatelja i OG L kao daroprimatelja, posjednikom čest. zemlje [katastarska čestica] upisan ŠG, OG, pa su 1983. na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O.254/81 i dopune O.368/83 posjednicima čest. zemlje [katastarska čestica] upisani ŠG L, OG 2556 m2 , ŠG KG, OG 280 m2 i DG i ŽG pok. LGĐ 423 m2. Potom je 2003. na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O.8587/03, iza smrti DG KG, posjednikom njegovog dijela čest. zemlje [katastarska čestica] upisana ĐG, KG rođ. DG, a 2007. na temelju ugovora o darovanju br.ov. 18/07 koji je sklopljen između ŽG rođ. DG kao darovateljice i DG LG kao daroprimatelja, daroprimatelj se upisao posjednikom dijela čest. zemlje [katastarska čestica] u površini od 423 m2 , te je takvo stanje ostalo neizmijenjeno do 2010. kada je izvršena dioba čest. zemlje [katastarska čestica] i formiranje čest. zemlje [katastarska čestica], dok su posjednicima čest. zemlje [katastarska čestica] upisani DG L, OG i ĐG, KG, čest. zemlje [katastarska čestica] DG,

- da ja prema Izvodu iz posjedovnog lista br. 331 vidljivo je da je na čest. zem. [katastarska čestica] (oranica površine 2445 m2) kao posjednik s udjelom 1/1 upisan AG, OG.

- da je prema Izvodu iz posjedovnog lista br. 1763 vidljivo je da je na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] (oranica površine 280 m2) kao posjednica s udjelom 1/1 upisana ĐG rođ. AG.

7. U dokaznom postupku ovaj je sud saslušao svjedokinju CG, koja je iskazala da je njezin otac AG te da su svi sudionici ovog postupka nasljednici njezina djeda BG, pri čemu je pojasnila da joj je tužena pod 4 . kći, a tuženik pod 1. brat. Navela je da je u rješenju o nasljeđivanju iz 1981. godine, iza smrti pok. BG, došlo do pogreške koja se odnosila upravo na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ta je greška ispravljena rješenjem iz 1983. godine uz suglasnost njezina oca HG, IG i FG, kada je mjerenjem utvrđeno da DG i ĆG pripada 423,5 m² navedene čestice. Navela je da joj je poznato da je pečat pravomoćnosti na rješenju o nasljeđivanju iz 1981. godine poništen nedugo nakon uočene greške, a povodom prigovora njezina oca, te je ustvrdila da ne postoji nijedno drugo rješenje osim onog iz 1983. na temelju kojeg bi se polagalo pravo na čest. zem. [katastarska čestica]. Vezano za ugovor o diobi suvlasništva nekretnine iz 2007navela je da je isti ništetan zbog sadržaja rješenja o nasljeđivanju iz 1983. te da i sam tužitelj taj ugovor smatra ništavim. Iskazala je da ne zna kada je točno saznala za ugovor iz 2007. godine, ali joj je otac govorio da je na njega vršen pritisak te da je ugovor potpisao u želji da se postigne mir, iako ga nije smatrao važećim nakon saznanja za rješenje iz 1983. Njezina oca da je na potpisivanje ugovora prisilio tužitelj, jer da su potpisnici ugovora dovedeni u zabludu od strane GG, koji je uporno tvrdio da je put njegov pozivajući se na odluku iz 1981. Njezin otac i ĐG u vrijeme sklapanja ugovora iz 2007. su znali za rješenje iz 1983. godine. Za ĐG je navela da ne zna je li bila prisiljena na zaključenje ugovora. Navela je i da je put oduvijek bio u vlasništvu njezina oca, koji je bio upisan na cijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zajedno s putem, te da mu to pravo nitko nije osporavao. Njezin otac da je predmetnu nekretninu darovao njezinoj kćeri JG, dok je dio od 400 m² pripao njezinom bratu, a ĐG oko 280-300 m², dodavši da je njezin otac to zemljište dobio od svog oca jer je školovao svu svoju braću (kojih je bilo osmero). Prema njezino mišljenju, tužitelj DG je malverzacijama došao do nevažećeg rješenja iz 1981. godine i tako došao do svog dijela. Navela je i da DG može pristupiti svojoj kući i donjem dvorištu s bočne strane kuće preko izlaza na Magistralu, kojim su se i ranije služili, pa stoga nema potrebe ići preko čestice 60/1, ali da mu, radi mira u kući, nitko ne brani korištenje čestice 60/1 kao puta.

7.1. Saslušan je i svjedok MG, ujak tužitelja, koji je iskazao da sva saznanja u vezi s ovim sporom ima od tužitelja i svoje sestre. Naveo je da je poznavao HG, ali da s njim nikada nije razgovarao o predmetu spora te da su mu tužitelj i sestra oko 2007. spomenuli da su se dogovorili s HG i sestričnom u vezi s putem te da je dogovoreno da se radi o zajedničkom putu. Za rješenja o nasljeđivanju iz 1981. i 1983. godine samo je čuo da je djed BG podijelio svoje nasljednike i da je AG dobio veći dio, no naveo je da mu tužitelj i njegova majka o tim rješenjima nisu spominjali ništa posebno. Svjedok je nadalje naveo da je oko 1967. godine počeo dolaziti u kuću kod svoje sestre i tužitelja u [adresa], kada se ona tamo preselila iz Novigrada, te da je do njih dolazio putem koji je bio omeđen zidovima. Nakon što mu je u tijeku saslušanja dana na uvid skica spisa (l.s. 10), potvrdio je da je do njih dolazio upravo dijelom na kojem piše „bijeli put“, te da nikada nije dolazio nekim drugim putem jer je taj bijeli put bio omeđen zidovima. Kod tužitelja da dolazi barem jednom mjesečno te da tužitelj od 2007. do 2023. godine nije poduzimao ništa u vezi s ugovorom jer za to nije bilo potrebe.

7.2. Nadalje, iz iskaza svjedoka VG, nesrodnog sa strankama, proizlazi da je u razdoblju od 1977. do 1979. sa suprugom i dvoje djece živio kao podstanar u kući majke tužitelja. Naveo je da je poznavao HG, ali da s njim nikada nije razgovarao o predmetnoj nekretnini ni o obližnjim nekretninama. Iskazao je da je do kuće u kojoj je živio dolazio asfaltiranim putem jer drugog puta nije bilo, što je potvrdio i pokazivanjem na skici spisa (l.s. 10). Ustvrdio je da nikada nije čuo da bi taj put bio sporan. U pogledu rješenja o nasljeđivanju, naveo je da o tome nikada nije ništa čuo, već je samo od Denisove majke čuo da postoji nekakav ugovor i da „svi imaju sve 1/3“ te da sva saznanja ima od tužitelja i njegove majke. Za pok. HG je naveo da je bio normalan čovjek i da ne bi dopustio da ga netko na nešto prisiljava.

7.3. Saslušan je i svjedok SG, ujaka tužene pod 3., koji je naveo da nema nikakvih saznanja o sklapanju ugovora o diobi suvlasništva nekretnina od 16. srpnja 2007. te da nema saznanja o podjeli između stranaka, odnosno njihovih prednika, a vezano za predmetnu česticu zemlje. Da zna kako je tužitelj DG počeo prolaziti spornim putem, s obzirom na to da je od 1966. redovito dolazio i da dalje dolazi u vikendicu svoje sestre, majke tužene pod 3. Prema njegovim navodima EG i PG napravili su kuću na predmetnoj čestici, te su za dolazak do te kuće s ceste imali zajednički prolaz i ulaz. Da je između te dvojice braće dolazilo do razmirica, zbog čega je EG zamolio brata AG da mu omogući prolaz preko njegove čestice do kuće, što mu je AG i dozvolio. Pojasnio je da je AG imao jednu kuću, a odmah pokraj nje, na drugoj čestici, dva brata EG i PG napravili su drugu kuću. Istaknuo je kako mu je AG osobno rekao da je EG usmeno dozvolio prolazak preko svoje čestice do njegove kuće, ali da nikada ništa u vezi s time nije potpisao niti napisao.

8. Saslušan je i tužitelj DG, koji je naveo da sporni put koristi za dolazak do svoje nekretnine od 1967., te da mu od tada pa do današnjeg dana nitko nikada nije branio da se njime koristi. Problem je nastao u trenutku kada su se u zemljišnim knjigama kao vlasnici puta upisali tuženici, unatoč činjenici što je 16. srpnja 2007. zaključen ugovor o diobi suvlasništva nekretnina između njega, prednika tuženika i ovdje nazočne 3. tužene. Pojasnio je da je tim diobenim ugovorom dogovorena podjela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na detaljno opisani način, pri čemu je izričito navedeno da se put dijeli na jednake dijelove. Da su taj put koristili njegovi otac i majka, kao i stric PG, koji je do 1974. živio u drugom dijelu kuće te da do svoje nekretnine nema niti jedan drugi put, niti je takav put ikada postojao. On i sestra da su još 1997. bili upisani kao vlasnici dijela matične čestice te da niti on niti njegova majka nisu znali za postojanje bilo kakvog rješenja o nasljeđivanju iz 1983., niti je takvo rješenje bilo pokazano prilikom diobe ili potpisivanja ugovora 2007., dodajući da bi prema tom rješenju, on i sestra ispali izvlašteni. Nikada nitko da nije govorio da je put isključivo njegov, već se radilo o putu koji je oduvijek tamo, a da nije nikome prijetio kako bi se sklopio ugovor iz 2007. Na izričit upit o pravnom temelju na kojemu temelji svoje pravo vlasništva na nekretnini danas označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj se pozvao na potpisani ugovor o diobi vlasništva. Dodatno je pojasnio da je polovica kuće, u kojoj danas živi, kupljena od strica PG koji je tu živio i jednako koristio put, da je građevinska dozvola ishođena još 1965. godine, a ista se nije mogla dobiti bez postojanja puta. Nakon što mu je predočena skica sudskog očevida (l.s. 134), tužitelj je potvrdio da je kao čest. zem. [katastarska čestica] označena upravo čestica na kojoj se nalazi kuća za koju navodi da je kupljena od strica PG. Naveo je i da se ne sjeća je li provodio ispravni postupak radi upisa vlasništva jer je to radio odvjetnik te da je udio od 1/6 dobio na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. djeda BG, ali da postupku nije nazočio osobno već njegov odvjetnik, radi čega ne može tumačiti je li odricanje od strane odvjetnika bilo ispravno ili ne, niti se sjeća je li podnosio ža lbu na presudu. Nakon uvida u rješenja u spisu (l.s. 86), potvrdio je da mu je taj dokument poznat i da zna na temelju čega su oni to naslijedili.

8.1. Tužena pod 4. JG je u svome iskazu navela da je postala suvlasnica spornog puta oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nakon što je njezin djed L dao česticu 60/6 k. o. [katastarska općina], slijedom čega su se svi suvlasnici (nasljednici djeda L) upisali i kao suvlasnici predmetnog puta. Navela je da je njezin djed AG u rješenju o nasljeđivanju iz 1981. godine bio zakinut za dio imovine, na što ga je upozorio susjed EG. Zbog toga je djed uložio žalbu, pa je 1983. godine doneseno novo rješenje koje se odnosilo upravo na matičnu česticu 60 k. o. [katastarska općina]. S obzirom na to rješenje iz 1983. godine, tužitelj DG nema nikakvo pravo na predmetnu česticu, a da je sve to već bilo riješeno u postupku pred sudom u Pagu, gdje se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva i izjavio da je ugovor iz 2007. ništetan. Dodala je da je jedna od svjedokinja u korist njezina djeda, a što je navedeno u rješenju iz 1983. godine, bila upravo majka tužitelja, LI te da je tužitelj u cijelosti namiren česticom zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u sklopu koje je naslijedio 423 m² zajedno sa svojom sestrom, kao i da je tužitelj u toj čestici zapravo dobio 100 m² više nego što mu je pripadalo po nasljedstvu, zbog čega smatra ugovor iz 2007. ništetnim. Tužitelj da prilikom pokretanja ranijeg postupka pred sudom u Pagu nije znao za postojanje rješenja o nasljeđivanju iz 1983., te da je to razlog zašto je tada povukao tužbu. Ona da se upisala kao suvlasnica puta 2017. kada je isti i nastao izdvajanjem onoga što je djed naslijedio (ukupno 2550 m²), te da se tužitelj do podnošenja ove tužbe nikada nije protivio formiranju puta kao posebne čestice kao i da tužitelju nitko nikada nije branio korištenje puta, već je obrnuto – on njima jednom prigodom branio prolaz kada su se trebali vratiti za Zagreb. Navela je i da je brat njezina djeda, IG, na neki način prihvatio da je u rješenju iz 1983. bio oštećen, te je stao na stranu njezina djeda L. Ponovila je da ugovor iz 2007. ne priznaje jer je u pitanju bila manipulacija, iako ne zna tko je taj ugovor sastavio. Nakon što joj je pročitana 5. alineja ugovora o diobi (l.s. 7), a na okolnost kako je njezin djed mogao biti manipuliran ako je osobno potpisao sadržaj ugovora u kojemu stoji da se put nalazi u njihovu suposjedu, navela je da je djed tada potpisao ugovor isključivo zato što je pristao na to da tužitelj sredi svoje vlasništvo na kući.

8.2. Tužena pod 3. ĐG je navela da je tužitelj DG jednom prigodom nazvao i predložio sklapanje ugovora o diobi suvlasništva nekretnine radi sređivanja papira u vezi s vlasništvom, na što je ona pristala. Navela je da u to vrijeme nije bila pobliže upoznata s pravnim značenjem pojmova vlasništva i prava prolaza, a njezin stric AG rekao je da to idu riješiti. Potvrdila je da je ugovor o diobi iz 2007. godine prije potpisivanja pročitala, te da sa stricem AG, koji je živio u [adresa] i bio u svemu tome, nije ništa posebno razgovarala, već je prilikom potpisivanja ugovora samo gledala da svi imaju pravo prolaska i da sve bude dokumentirano na papiru.U preostalom dijelu se u cijelosti pridružila iskazu tužene pod 4. te da je nju njezin otac IG upoznao s činjenicom da je u rješenju o nasljeđivanju iz 1981. došlo do pogreške koja je ispravljena rješenjem iz 1983. godine. Slijedom navedenog, iako je prema rješenju iz 1981. ona imala veću korist, izjavila je da to rješenje ne smatra konačnim te u cijelosti prihvaća ispravak iz 1983. kao i da se od potpisivanja ugovora 2007. pa do današnjeg dana nitko nije pozivao na sadržaj tog ugovora o diobi, kao i da je u postupku pred sudom u Pagu 2015. godine sam tužitelj izjavio da je taj ugovor ništetan dok prolaz ovim spornim putem nikada nikome nije bio osporavan niti onemogućen, a da je pok. L do svoje smrti smatrao da je njegovo vlasništvo sve što je naslijedio od svog oca BG. Pojasnila je i da u vrijeme potpisivanja ugovora 2007. put kao zasebna čestica nije postojao, već je sva ta zemlja od koje je put formiran bila vlasništvo HG, dok je sama čestica puta formirana tek 2018. godine prilikom parcelacije. Navela je da se u to vrijeme tužitelj bio formirao svoju česticu 60/2, da su oni radili parcelaciju puta te da 2018. nije bilo nikakvog spora s tužiteljem. također je navela i da je ugovor iz 2007. bio izraz njezine volje i da je nitko na to nije prisilio, ponovivši da nije razlikovala pravne termine „pravo prolaska“ i „pravo vlasništva“ te zaključivši kako ne može priznati pravo vlasništva na nečemu što nije njezino.

8.3. Tuženik pod 1. ZG je pak naveo da se cijelosti pridružuje iskazima 3. i 4. tužene. Dodao je da je njegov otac L svu imovinu dobio darovnim ugovorom od svog oca još 1965. godine, te da ispod predmetnog puta prolaze instalacije vode, struje i kanalizacije koje pripadaju isključivo njegovu ocu. Pojasnio je da je on živio sa svojim roditeljima i djedom te da je nakon izdvajanja čestice tužiteljevu ocu i izdvajanja čestice ĐG, sva preostala imovina pripadala njegovu ocu koji je smatrao da ugovorom iz 2007. nije ništa prenio u vlasništvo tužitelju DG, nego mu je otac pojasnio da je potpisao taj ugovor kako bi DG omogućio da može prolaziti tim putem. Naveo je da je bio nazočan kada je vršena izmjera 2018., a misli da je bio nazočan i prilikom izmjere 2007., s obzirom na to da je obično uvijek bio prisutan kada bi se nešto radilo. On ne priznaje sadržaj ugovora o diobi iz 2007. ali da tužitelju nikada nitko nije osporavao prolaz spornim putem, dodajući da tužitelj ima još jedan put, ali da je taj put uzak.

9. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9.1. Članak 114. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15) propisuje da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Na temelju stavka 1. ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

9.2. Stoga bi Ugovor o diobi suvlasništva nekretnine od 16. srpnja 2007. mogao predstavljati tek pravnu osnovu za stjecanje vlasništva, a ne pravo suvlasništva koje tužitelj neosnovano potražuje. Naime, pravo vlasništva i suvlasništva na nekretnini stječe se tek upisom u zemljišne knjige ili na drugi zakonom propisani način.

10. Ovaj sud je cijenio iskaz svjedoka SG kao životan, logičan, vjerodostojan i objektivan kada je objasnio da je prednik tuženika pok. L DG iz obiteljskih razloga usmeno dozvolio predniku tužitelja pok. EG prolazak preko svoje nekretnine do obiteljske kuće. Ovaj iskaz u suglasju je s iskazima tuženika ad. 1., 3. i 4., koji su potvrdili da tužitelju nitko nikada nije branio niti brani prolaz preko predmetne nekretnine, ali da je taj prolaz oduvijek predstavljao isključivo pravo korištenja, a nikada prijenos prava vlasništva ili suvlasništva. Iskazi svjedoka MG i VG su u suglasju s iskazom SG i tuženika u dijelu da se sporni put koristi i od strane tužitelja te su potvrdili da sva svoja saznanja o predmetu spora i sadržaju ugovora imaju iz kazivanja samog tužitelja i njegove majke FG.

10.1. Nadalje, tužena pod 3. ĐG kao potpisnica ugovora iz 2007. izričito je navela da prilikom potpisivanja ugovora nije razlikovala pravne pojmove „pravo prolaska“ i „pravo vlasništva“, te da je pristala na potpis isključivo kako bi se dokumentiralo pravo neometanog prolaza, dok su tužena pod 4. i svjedokinja CG pojasnile da je pok. AG ugovor potpisao u zabludi u pogledu suvlasničkih omjera, budući da ga je tužitelj dovodio u zabludu koristeći kasnije preinačeno rješenjem iz 1981., a sve kako bi tužitelj uredio vlasništvo svoje kuće.

10.2. Iz iskaza svjedokinje CG, kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru kao vjerodostojnom, i tužene pod 3. jasno proizlazi da pok. AG i ĐG prigodom potpisivanja Ugovora o diobi od 16. srpnja 2007. nisu imali volju usmjerenu na prijenos suvlasničkih dijelova tzv. „bijelog puta“ u korist tužitelja odnosno da su bili u zabludi u svezi valjanosti i pravomoćnog sadržaja ostavinskog rješenja, pri čemu su smatrali da potpisom ugovora samo potvrđuju tužiteljevo pravo neometanog prolaza.

10.3. Dovođenjem u svezu iskaza tuženika i svjedokinje CG s rješenjem o nasljeđivanju broj O-368/83 pravomoćnim 20. siječnja 1984. i rješenjem ovoga suda broj R1-29/16 od 23. rujna 2016. ovaj sud utvrđuje da su navodi tužitelja izneseni u njegovom iskazu o navodnoj „prevari“ njegove majke prilikom donošenja rješenja iz 1983. stali na razini ničim dokazanih pretpostavki, koje ne mogu dovesti u sumnju pravomoćnu i konačnu sudsku odluku donesenu u ostavinskom postupku preko 40 godina prije pokretanja ove parnice.

10.4. Konačno, kako iz iskaza tužene pod 4. i tuženika pod 1. proizlazi da je tužitelj DG u cijelosti namiren iz ostavinske mase formiranjem samostalne čest. 60/2 k. o. [katastarska općina] u površini od 423,5 m² (što proizlazi i iz izvoda iz katastarskog plana i zemljišnoknjižnog izvatka), to i iz iskaza samih stranaka proizlazi da tužitelju ne pripada nikakav preostali suvlasnički udio na spornom putu čest. 60/1 k. o. [katastarska općina].

11. Iz izvedenih dokaza, prije svega rješenja o nasljeđivanju ovoga suda iza smrti pok. BG, utvrđeno je da je matična čest. 60 k. o. [katastarska općina] predstavljala ostavinsku imovinu zajedničkog prednika stranaka, pok. OG pok. L. Pretpostavka tužitelja da pravo suvlasništva crpi iz ranijeg rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-254/81 od 30. listopada 1981. potpuno je neosnovana.

12. Naime, uvidom u rješenje poslovni broj O-368/83 od 7. prosinca 1983. (pravomoćno 20. siječnja 1984.) te rješenje poslovni broj R1-29/16 od 23. rujna 2016., utvrđeno je da je ranije rješenje preinačeno povodom žalbe te je ukinuta potvrda pravomoćnosti u dijelu koji se odnosi na čest. 60 k. o. [katastarska općina]. Status čest. 60 k. o. [katastarska općina] konačno je i obvezujuće uređen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ovoga suda pod poslovnim brojem O-368/83 od 7. prosinca 1983. Pravomoćna sudska odluka temeljem članka 135. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19.) u svezu s člankom 333. ZPP-a obvezuje stranke u postupku i njihove pravne sljednike te se o stvarima o kojima je pravomoćno presuđeno ne može ponovno raspravljati.

13. Prema konačnom i pravomoćnom rješenju ovoga suda broj O -368/83, prednicima tužitelja, odnosno tužitelju i njegovoj sestri ŽG pripao je realni dio matične čestice u površini od ukupno 423,5 m². Predmetni dio tužitelj je u cijelosti obuhvatio i realizirao formiranjem čest. 60/2 k. o. [katastarska općina] putem ispravnog postupka, na kojoj je upisan kao vlasnik za cijelo. S druge strane, preostali dio matične čest. 60 k. o. [katastarska općina] u površini od 2.556,5 m² pripao je predniku tuženika pok. ŠG, od kojeg dijela je naknadnom parcelacijom nastala i sporna čest. 60/1 k. o. [katastarska općina] (put "Zgor" površine 290 m²).

14. Kako je tužitelj temeljem navedenog pravomoćnog rješenja u cijelosti namiren izdvajanjem i formiranjem svoje samostalne čestice 60/2 u površini od 423,5 m², on ne posjeduje nikakav preostali nasljednopravni temelj na matičnoj čestici 60, pa slijedom toga niti na čestici 60/1 (put) koja je nastala iz dijela nekretnine koji je pripao predniku tuženika pok. HG. Nadalje, ovaj sud nalazi da predmetni Ugovor o diobi ne može proizvesti učinak stjecanja suvlasništva na čest. 60/1 k. o. [katastarska općina] protivno pravomoćnim uređenjima iz rješenja ovoga suda broj O-368/83.

15. Sama činjenica dugogodišnjeg korištenja predmetnog puta od strane tužitelja i njegovih prednika ne dokazuje postojanje prava vlasništva odnosno suvlasništva na predmetnoj nekretnini. Iz provedenih dokaza proizlazi da tužitelju niti njegovim prednicima korištenje puta nikada nije bilo osporavano, međutim takvo korištenje samo po sebi ne predstavlja pravni temelj za stjecanje prava vlasništva.

15.1. Nadalje, ovaj sud posebno uzima u obzir da od sklapanja Ugovora o diobi suvlasništva od 16. srpnja 2007. pa sve do pokretanja ovog postupka tužitelj nije poduzimao nikakve pravne radnje (osim tužbe podnesene u 2015.) radi uknjižbe svog navodnog suvlasničkog prava na predmetnom putu u zemljišnim knjigama, niti je zahtijevao provedbu navedenog ugovora. Takvo dugogodišnje pasivno ponašanje tužitelja u potpunosti potvrđuje zaključak ovoga suda da same ugovorne strane navedeni ugovor u naravi nisu smatrale valjanim pravnim temeljem za stjecanje prava vlasništva ili suvlasništva na spornom putu.

16. U konkretnoj pravnoj stvari, u kojoj tužitelj nije upisan kao suvlasnik puta u zemljišnim knjigama niti je isti dio naslijedio temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, a postojanje i pravni učinak Ugovora o diobi iz 2007. godine tuženici osnovano osporavaju, ključno je bilo utvrditi predstavlja li taj ugovor valjan pravni temelj za stjecanje prava suvlasništva. Budući da je u postupku utvrđeno da je tužitelj u cijelosti namiren iz ostavinske mase formiranjem svoje samostalne čestice 60/2 k. o. [katastarska općina] temeljem preinačenog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-368/83 od 7. prosinca 1983., te da predmetni put potječe iz dijela koji je pripao isključivo predniku tuženika pok. HG, sam Ugovor o diobi ne može stvoriti pravo vlasništva ako za to ne postoji valjana pravna osnova i suglasna volja ugovornih strana usmjerena na prijenos vlasništva.

17. Slijedom navedenog, budući da tužitelj predmetni udjel nije stekao nasljeđivanjem niti na temelju druge valjane pravne osnove, spomenuti ugovor ne obvezuje tuženike na priznavanje suvlasništva tužitelja na predmetnoj čestici 60/1 k. o. [katastarska općina].

18. Razmatrajući sve izvedene dokaze, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao postojanje pravnog temelja za stjecanje prava suvlasništva na spornoj nekretnini. Stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tako tuženicima valjalo priznati trošak na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje: Tarifa), kod određene vrijednosti predmeta spora, i to za razmatranje spisa 25 bodova (Tbr. 32.), za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, za sastav podnesaka od 19. studenoga 2024. i 10. travnja 2025. po 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4.), za pristup ročištima 7. veljače 2025., 30. travnja 2025., 16. lipnja 2025., 9. rujna 2025., 9. veljače 2026. i 15. srpnja 2026. po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) te pristup očevidu – izbivanje od 30. travnja 2025. 50 bodova (Tbr. 35.), što uvećano za 30 % za zastupanje više osoba (Tbr. 36.) iznosi ukupno 2.437,50 bodova, odnosno, uz vrijednost boda od 2,00 EUR, ukupno 4.875,00 EUR.

U Zadru, 24. kolovoza 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić-Peroš, univ. spec. iur.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju, po punomoćniku,

2. Tuženicima, po punomoćniku.