Zakon.hr

Republika Hrvatska

Repubblica di Croazia

Općinski sud u Puli-Pola

Tribunale comunale di Pula-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. Psp-11/2026-37

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sucu Robertu Uggeriju, u parničnom postupku tužitelja 1. HJ, iz [adresa], H. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. NJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika 1. JJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. PJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Miljenko Jekić, odvjetnik u Zagrebu, radi smetanja suposjeda, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 13. srpnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja te u odsutnosti punomoćnika tuženika, dana 24. kolovoza 2026.

r i j e š i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je dana 25. lipnja 2022. 1. tužena JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetala 1. tužitelja HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu na način da je na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižni odjel Rovinj izgrađene na na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] – [adresa] od 821 m2, dvorište od 541 m2, kuća, [adresa] – [adresa], 53A od 256 m2, garaža od 24 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na dijelu zajedničke okućnice koji je u Aneksu ugovora o korištenju parkirališnih mjesta i suglasnost od dana 15. listopada 2021. označeno zelenom bojom, uklonila betonske opločnike (tlakavce) u površini od 5 m2 a kako je to u označeno u Nalazu i mišljenju vještaka Milke Kosanović dipl. ing. geod. od 22. kolovoza 2023. U prilogu 6. Skice spornog djela sa izračunom površina; oznakama E-F-G-E.

II. Utvrđuje se da je dana 25. lipnja 2022. 2. tuženik KJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao 1. tužitelja HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu na način da je na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižni odjel Rovinj izgrađene na na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] – [adresa] od 821 m2, dvorište od 541 m2, kuća, [adresa] – [adresa], 53A od 256 m2, garaža od 24 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na dijelu zajedničke okućnice koji je u Aneksu ugovora o korištenju parkirališnih mjesta i suglasnost od dana 15. listopada 2021. označeno zelenom bojom, postavio improviziranu ogradu 0,91 metra visine i 8,60 m dužine a kako je to u označeno u Nalazu i mišljenju vještaka Milke Kosanović dipl. ing. geod. od 22. kolovoza 2023. u prilogu 6. Skice spornog djela sa izračunom površina; oznakama E-F-G-A- trasa istaknuta crveno po kojoj je izvedena metalna pregrada.

III. Nalaže se 1. tuženoj JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da 1. tužitelju HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uspostavi ranije suposjedovno stanje na način da na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižni odjel Rovinj izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] – [adresa] od 821 m2, dvorište od 541 m2, kuća, [adresa] – [adresa], 53A od 256 m2, garaža od 24 m2, upisanoj u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na dijelu zajedničke okućnice koji je u Aneksu ugovora o korištenju parkirališnih mjesta i suglasnost od dana 15. listopada 2021. označeno zelenom bojom, ponovno postavi uklonjene betonske opločnike (tlakavce) u površini od 5 m2 a kako je to u označeno u Nalazu i mišljenju vještaka Milke Kosanović dipl. ing. geod. od 22. kolovoza 2023. u prilogu 6. Skice spornog djela sa izračunom površina oznakama EF-G-E u roku od 8 dana od donošenja ovog Rješenja, pod prijetnjom ovrhe te se ovlašćuju 1. i 2. tužitelji da po pravomoćnosti ovog rješenja sami ili po drugom izvođaču, te po potrebi i uz pomoć sudskog ovršitelja, uspostave prijašnje stanje na trošak i opasnost 1. tužene.

IV. Nalaže se 2. tuženiku ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da 1. tužitelju HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uspostavi ranije suposjedovno stanje na način da na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižni odjel Rovinj izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] – [adresa] od 821 m2, dvorište od 541 m2, kuća, [adresa] – [adresa], 53A od 256 m2, garaža od 24 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na dijelu zajedničke okućnice koji je u Aneksu ugovora o korištenju parkirališnih mjesta i suglasnost od dana 15. listopada 2021. označeno zelenom bojom, ukloni improviziranu ogradu 0,91 metra visine i 8,60 m dužine a kako je to u označeno u Nalazu i mišljenju vještaka Milke Kosanović dipl. ing. geod. od 22. kolovoza 2023., u prilogu 6. Skice spornog djela sa izračunom površina; oznakama E- F-G-A-trasa istaknuta crveno po kojoj je izvedena metalna pregrada roku od 8 dana od donošenja ovog Rješenja pod prijetnjom ovrhe te se ovlašćuju 1. i 2. tužitelji da po pravomoćnosti ovog rješenja sami ili po drugom izvođaču, te po potrebi i uz pomoć sudskog ovršitelja, uspostave prijašnje stanje na trošak i opasnost 2. tuženika.

V. Zabranjuje se 1. tuženoj JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ubuduće činiti smetanje utvrđeno točkom I. ovog Rješenja ili slično, a pod prijetnjom novčane kazne u visini od 13.272,28 eura.

VI. Zabranjuje se 2. tuženom ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ubuduće činiti smetanje utvrđeno točkom II. ovog Rješenja ili slično, a pod prijetnjom novčane kazne u visini od 13.272,28 eura.

VII. Nalaže se 1. tuženoj JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženom PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da 1. tužitelju HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknade prouzročeni parnični trošak u roku od 8 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima a tekućoj od presuđenja do isplate."

II. Nalaže se tužiteljima da solidarno naknade tuženicima, prouzročene parnične troškove, u iznosu od 1.650,00 eura, u roku od 15 dana, od donošenja ove odluke.

Obrazloženje

1. Tužitelji su dana 15. srpnja 2022., predali tužbu protiv tuženika, pod posl. br. Psp-11/2026, (ranije posl.br. Psp-43/2022), radi smetanja suposjeda, kojom tvrde: da su oni i prvotuženica suvlasnici nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižni odjel Rovinj izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] – [adresa], dvorište od 541 m2, kuća, [adresa] – [adresa], 53A od 256 m2, garaža od 24 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; da su oni, prvotuženica i drugi suvlasnici nekretnine zaključili "Ugovor o korištenju parkirališnih mjesta i suglasnost", dana 19. svibnja 2021., kao i aneks tom Ugovoru od dana 15. listopada 2021.; da iz istih proizlazi, da su oni zajedno sa MJ suposjednici nekretnine sve označeno zelenom bojom, a koja u naravi predstavlja zajedničku okućnicu opločenu betonskim opločnicima (tlakavcima), njihovih posebnih dijelova zgrade i u vlasništvu Fattorich Marine, te parkirališnih mjesta označenih brojevima 7. i 8. koja pripadaju nekretninama, stanovima u njihovom vlasništvu i posjedu. Da su se oni do dana 25. lipnja 2022. nalazili u faktičnom i mirnom suposjedu iste nekretnine, dvorišta i okućnice s parkirališnim mjestima, na način da su svakodnevno koristili za prolaz pješice i automobilom, te parkiranjem svojih vozila na označenim parkirnim mjestima. Da je dana 25. lipnja 2022. prvotuženica smetala njihov suposjed, na način da je na dijelu zajedničke okućnice u njihovom suvlasništvu i suposjedu, u aneksu ugovora označeno zelenom bojom, uklonila betonske opločnike (tlakavce) u površini od 4,5m2; a koje je uklanjanje tlakavaca dovelo do ugrožavanja statičke stabilnosti tlakavaca na cijelom dvorištu zgrade. Da je dana 25. lipnja 2022. drugotuženik smetao njihov suposjed, na način da je na istom dijelu zajedničke okućnice u njihovom suvlasništvu i suposjedu, postavio improviziranu ogradu od 1 metara visine i 6 metara dužine; da su počinjeno smetanje posjeda zabilježile i nadzorne kamere (koje snimaju dvorište i okućnicu nekretnine); da su im takvim postupanjem tuženici oduzeli posljednji mirni suposjed nekretnine, obzirom da oni zbog postavljene improvizirane ograde, ne mogu koristiti zajedničko dvorište, a niti koristiti svoja parkirališna mjesta; a ujedno da je nastala i velika šteta, obzirom da se uklanjanjem dijela tlakavaca, sa spornog dijela dvorišta, narušila i stabilnost tlakavaca na cijelom dvorištu nekretnine. Da oni osnovom čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i odredbe čl. 438. Zakona o parničnom postupku, traže suposjedovnu zaštitu, prema stanju posljednjeg mirnog suposjeda; i da sud usvoji postavljeni tužbeni zahtjev onako, kako je usklađen dana 4. travnja 2024. (nakon održanog uviđaja 22. kolovoza 2023. i provedenog vještačenja po vještakinji geodetske struke).

2. Svojim odgovorom na tužbu tuženici: osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja; da nisu tužiteljima oduzeli faktičnu vlast nad stvari; da drugotužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku; da nedostaje pasivna legitimacija u odnosu na drugotuženika. Da nisu tužitelje isključili u potpunosti od dotadašnjeg suposjeda; niti im bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, a niti oduzeli suposjed parkirnih mjesta. Da tužitelji mogu dvorištem neometano prolaziti pješice, automobilom i parkirati se, na označenim parkirnim mjestima. Dakle, da tužiteljima nisu oduzeli suposjed, niti ih isključili od suposjeda okućnice, a niti suposjeda parkirališnih mjesta. Tuženici dakle, odgovorom na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja; te predlažu tužbeni zahtjev odbiti, jer neosnovan.

3. Tijekom glavne rasprave, u ponovljenom postupku, izvedeni su dokazi čitanjem: tužbe sa prilozima; Ugovora o korištenju parkirnih mjesta i Aneksa Ugovora o korištenju parkirnih mjesta; odgovora na tužbu sa prilozima; svih podnesaka stranaka sa prilozima; sadržaja svih zapisnika; održan je uviđaj na licu mjesta uz nazočnost vještakinje; geodetske struke i stranaka; pročitan je nalaz i mišljenje s fotoprilozima vještakinje geodetske struke Milke Kosanović; dopunskog nalaza i mišljenja iste vještakinje (list 104-114 predmeta); izvršen je uvid u predmet ovoga suda Psp- 61/2022. Izveden je dokaz čitanjem: Plana posebnih dijelova zgrade, TIPa 1435, (koji je priložen predmetu); podneska tuženika (list 185-190, s prilozima); i podneska tužitelja (list 191-197 s prilozima). Osim toga, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka:

ZJ, RJ, ČJ, ŠJ, CJ, SJ; te je na kraju postupka izveden dokaz saslušanjem stranaka u postupku.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja, radi pružanja suposjedovne zaštite na dijelu zajedničke okućnice zgrade označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; na kojem dijelu okućnice su oni redovito prolazili pješice, vozilom i parkirali svoje automobile, na zelenom dijelu dvorišta, kao u Ugovoru; sve gledano iz pravca [adresa] u [adresa]. Da su vozilima prolazili iz pravca te ulice, u pravcu stambenog objekta, do parkirališnih mjesta i dvorišta (sve označeno zelenom bojom); tako i do samog ulaza u zgradu (dio dvorišta označen, kao i na skici vještakinje geodetske struke). Da traže suposjedovnu zaštitu, jer su tuženici ogradili dio okućnice, te postavili metalnu ogradu sa pomičnim vratnicama, dužine 6,20 m (a ne dužine 8,60 m kako je to netočno navedeno u tužbenom zahtjevu), i visine 0,91 m (dimenzije su iskazane, u nalazu sudske vještakinje, nakon izvršenih izmjera); i jer je tuženica prethodno, uklonila betonske opločnike tj. tlakavce, tlocrtne površine od 5 m2 (kako je to iskazano u nalazu i mišljenju vještakinje). Dakle oni tužbom tvrde: da su im tuženici, oduzeli mirni suposjed i korištenje parkirnog mjesta zajedničke okućnice (označene zelenom bojom), time i suposjed nekretnine i stana. Da su im tuženici na opisani način oduzeli suposjed dvorišta i potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda dijela dvorišta; odnosno, da su tuženici opisanim činom, bitno ograničili njihov dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Tužbom oni tvrde dakle, da su im tuženici u potpunosti oduzeli suposjed nekretnine; jer da ne mogu više koristiti svoje parkirališno mjesto br. 7. kao i ranije; da zbog toga trpe veliku štetu; osim toga, da se na cijelom dvorištu, narušila stabilnost tlakavaca.

5. Tijekom održanog uviđaja dana 10. ožujka 2023., uz nazočnost stranaka i vještaka mjerničke struke predmetne su nekretnine identificirane; te je sudski vještak mjernične struke priložio predmetu nalaz i mišljenje (kao list 63-72 predmeta); iz istog nalaza proizlazi: da je sudski vještak identificirao predmet spora; mjesto zatečenih radova; spornog ograđenog dijela okućnice, južno od zgrade (dakle, tako i predmet spora; da su radovi izvedeni ispod prostora balkona, i u nastavku prema jugu gdje je zatečen pošljunčani dio dvorišta u obliku “trokuta“ sa metalnom konstrukcijom u obliku ograde, kako je to pobliže prikazano i na fotografijama broj 1. i 2. 3. i 4. nalaza; na kojima je prikazan dio okućnice, južno od zgrade, sa plavim strelicama; i da je sporno ograđivanje vršeno na zajedničkom dijelu dvorišta; na zajednički dio okućnice sa dva pristupa (plave strelice); sve sa pogledom iz pravca ulice A. Amoroso. Da taj zajednički dio okućnice, gdje su izvršeni radovi i gdje je postavljena ograda, da su u aneksu ugovora označeni zelenom bojom. Fotografije 3. i 4. da prikazuju dio okućnice južno od zgrade; i da prikazuju tlocrtno gdje su i kako su uklonjeni tlakavci, odnosno opločnici; dakle, na onaj dio dvorišta, koji je osim toga i ograđen. Isti je sudbeni vještak prikazao skicom sporni dio dvorišta sa izračunom površina; i provedenom identifikacijom povezala se sa ugovorom i aneksom ugovora koji prileže predmetu, zajedno sa grafičkim prilozima. Ona je zaključila, da taj ograđeni dio dvorišta predstavlja dio zajedničke okućnice označen zelenom bojom; da zelena boja označava, zajedničku okućnicu posebnog dijela zgrade sa oznakama "B, C, D, K, J, G i K" kao i parkirališna mjesta rednih brojeva "7, 8, 9, 10" koji pripadaju stanovima sa oznakom "F, G, K i J". Isto tako iz nalaza proizlazi: da su tuženici ogradili dio dvorišta sve označeno slovima "A-B-C-D-E-F-A"; sve crtkano zelenom bojom. Da unutar ograđenog dijela se nalazi betonirani dio; da se iz prizemlja zgrade može izlaziti u tom smjeru; a tako je i prikazano na prilogu aneksa ugovora; da su na tom dijelu terena uklonjeni tlakavci; sada da je ta površina u naravi ošljunčana, a rubni dio uz metalnu spornu pregradu širine 0,13 m, da je još uvijek popločena u dijelu; dok da su dijelovi bez ploče (jer su uklonjene), betonirani, kako je i prikazano na fotografijama 3. i 4. nalaza. Iz priloga 6 nalaza (skica spornog dijela sa izračunom površina) proizlazi: da sporni ograđeni dio ograđene okućnice je prikazan i da se isti proteže iz pravca točke "A-B-C-D-E-F-G-A". Da zidovi kolektivne stambene zgrade se protežu iz pravca: "A, B, C, D"; da betonirani dio unutar ograđenog dijela zajedničke okućnice je površine 17 m2; da je sporni dio sa kojeg su u potpunosti uklonjene ploče (pošljučani dio), a u rubnom dijelu da su djelomično uklonjene ploče; tako da je dio ploče betoniran ukupne tlocrtne površine od 5 m2 (samo pošljunčani dio da je površine 4,57 m2, sve zajedno sa rubnim dijelom ploče/beton da je površine 4,99 m2, a zbog zaokruživanja površina da je iskazana veličinom od 5 m2). Da trasa istaknuta crvenom bojom prikazuje gdje je točno izvedena metalna pregrada, kojom je sporni dio zajedničke okućnice ograđen i izdvojen od preostalog dijela iste. Iz nalaza i mišljenja vještaka (list 104-114 koji je izrađen za potrebe predmeta P-682/22 u radu kod istog suca između istih stranaka, u suprotnim procesnim ulogama), i iz priloženih fotografija broj 13. i 14., proizlazi: da su na istim prikazani: popločeni dvorišni prostor u dijelu gdje su ploče uklonjene i postavljena improvizirana metalna ograda; dakle, iste fotografije detaljno prikazuju predmet prijepora; tj. dio dvorišta u obliku “trokuta“ tlocrtne površine od 5 m2, sa kojega su uklonjeni tlakavci i gdje je postavljena metalna ograda sa pomičnim vratnicama, u izmjerenoj dužini od 6,20 metra, a visine od 0,91 metara.

6. Iz iskaza svjedoka ZJ proizlazi: da je tlakavac odnosno, opločnike na predmetnom dvorištu postavio njegov otac (njegova obitelj), u dogovoru sa ostalim suvlasnicima zgrade; da su ranije svi suvlasnici zgrade koristili predmetno dvorište sporazumno i dogovorno; tako i prije postavljanja opločnika; da su ispred stana prvotuženice, koji se nalazi u prizemlju zgrade do dvorišta, označenog zelenom bojom, svi mogli parkirati mopede, ostavljati igračke, držati alat i građevinski materijal; te i vidio, da je predmetne zgode tlakavac uklonjen na onom dijelu dvorišta, kako je opisano u nalazu vještakinje; da je to učinila prvotuženica, jer je to vidio putem sustava video nadzora; da su nakon toga tuženici postavili, na onom istom dijelu dvorišta, improviziranu ogradu visine i dužine, kao u nalazu vještaka (visine 0,91 metara a dužine 6,20 metara). Da oni više ne mogu koristiti parkirno mjesto broj 7, koje se nalazi na zelenom dijelu terena, koji obojen u Anesku ugovora; sve dakle, jer su uklonjeni tlakavci i jer je tamo postavljena metalna ograda.

7. Iz iskaza svjedoka RJ proizlazi: da je tlakavac postavio njezin suprug, zajedno sa članovima njezine obitelji; no, da su tuženici na onom dijelu dvorišta (opisanog po vještakinji), uklonili tlakavac, zatim i postavili žičanu ogradu; da zbog toga ne mogu koristiti taj dio dvorišta kao i ranije; da su ranije na tom dijelu dvorišta ostavljali građevinski materijal za potrebe adaptacije objekta; nakon toga parkirali automobile i motore; da su tlakavac uklonili tuženici, a zatim i postavili ogradu na onom istom mjestu dvorišta; i da zbog toga ne mogu više parkirati svoja vozila, na označenom parkirnom mjestu 7 (zelene boje); niti okretati svoja vozila.

8. Iz iskaza svjedoka ČJ proizlazi: da su tužitelji postavili tlakavac na predmetnom dvorištu; da je nakon toga nastao problem između stranaka u postupku, u svezi onog "trokuta" terena dvorišta, ispred ulaza stana u prizemlju, u kojem živi prvotuženica; ranije, onda kada još nisu postojala obilježena parkirna mjesta, da su stanari ostavljali baš na tom istom dijelu dvorišta, tj. ispred ulaza stana prvotuženice, građevinski materijal i mopede, onda kada nisu postojala obilježena parkirna mjesta; da nema ikakvih saznanja o tome tko je otklonio tlakavac i tamo postavio metalnu ogradu.

9. Iz iskaza svjedokinje ŠJ proizlazi: da njezina kćerka, ovdje tužiteljica, živi u stanu u prizemlju, upravo ispred onog spornog dijela dvorišta, sa kojeg je uklonjen tlakavac; da je njezina kćerka uklonila tlakavac; i da je to ona sama učinila; sve nakon, što su tužitelji parkirali svoju kamper kućicu, na onom drugom dvorištu, s druge strane objekta, koji gleda prema [adresa] (predmet ovog suda P-862/22 između istih stranaka). Da kada su tužitelji one noći tamo postavili kamper prikolicu, da je njezina kćerka osobno uklonila tlakavce, ispred njezinog stana u prizemlju, sa onog dijela dvorišta, u obliku “trokuta“ (tako opisanog u nalazu vještakinje); da je ona to učinila, zbog nastalih nesuglasica između njih, i jer si tužitelji svojataju prava, koja očito nemaju; da su parkirna mjesta obilježena; ali da prvotužitelj pretendira svoje vozilo parkirati ispred stana prvotuženice, koji se nalazi u prizemlju zgrade, do samog dvorišta; da to kćerka nije htjela više dopustiti; da je prvotužitelj bio bezobrazan, no da prvotuženica ipak nije popustila; sve obzirom na činjenicu, da ispred ulaza kćerkinog stana u prizemlju, nije ucrtano nikakvo parkirno mjesto. Da na dijelu dvorišta, sa kojeg je kćerka uklonila tlakavac, u obliku “trokuta“, tužitelji nisu nikada ranije parkirali vozila; da je parkirno mjesto broj 7 inače koristila njezina nećakinja; parkirno mjesto broj 8 UJ; parkirno mjesto broj 9 OJ, a parkirno mjesto broj 10 ĆJ, koji je kupio stan od tužitelja.

9.1. Ista priupitana je pojasnila, da je etažiranje objekta izvršio arhitekt iz [adresa] BJ; da je njezina kćerka JJ otišla kod njega sa vlasničkim listom; i da je kćerka kroz razgovor sa arhitetkom saznala, da je onaj dio sada spornog terena dvorišta, sa kojeg je kasnije uklonjen tlakavac, zapravo njezin upisani dio terena dvorišta u zemljišnim knjigama; dakle, da je opisani “trokut“, u isključivom vlasništvu JJ; a da to inače proizlazi i iz ovjerenog Plana posebnih dijelova zgrade. Da njezin suprug nije postupio onako kako se tvrdi tužbom; da je radove u svezi žičane ograde izveo radnik TJ, koji živi u njezinoj kući; da je njezin suprug KJ, dovezao na lice mjesta, dvije metalne žičane ograde; da je njezina kćerka kupila sav materijal, za postaviti metalnu ogradu.

10. Svjedokinja OJ je pred sudom navela: da kada se vratila iz Zagreba u lipnju mjesecu, da je zamijetila da nema tlakavca; da tada nije bilo ograde; da je ograda postavljena kasnije. Prije svega toga, da je na tom istom dijelu terena, bio postavljen samo beton; da je ograda tamo postavljena kasnije (mjesec ili dva), nakon što su uklonjeni tlakavci. Da je TJ tamo postavio dva ili tri metalna stupića; kasnije da su neki radnici stavili ogradu i oslonili istu o stupiće; da su njezina teta (MJ) i JJ angažirale radnike; da je tamo i vidjela neke radnike; da odgovora istini, da su svi suvlasnici te zgrade potpisali ugovor o korištenju dvorišta, kako ispred kuće, tako i iza kuće. Da su tužitelji i tuženici koristili dvorišta, na kojem je bio postavljen tlakavac. Do mjesta gdje se sada nalazi ograda, da se zapravo nalazi ulaz stana JJ; i da se ispred tog stana vozilom parkirao stanar, u slučaju kada nije bilo drugih slobodnih obilježenih mjesta, za parkirati vozilo.

10.1. Dakle, iz njezinog iskaza proizlazi: je njezin očuh TJ stavio na onom dijelu, sada spornog terena, dva ili tri stupića; na kojima su kasnije radnici postavili željeznu ogradu i oslonili ju o stupiće (kako sada izgleda); da su njezina teta i JJ angažirale radnike; da su suvlasnici zgrade potpisali Ugovor o korištenju parkirnih mjesta dvorišta iza zgrade prema ulici A. Amoroso (i dvorišta ispred kuće prema [adresa]); da je ograda postavljena, do samog ulaza stana JJ; da se njezin stan nalazi u prizemlju zgrade, do samoga dvorišta; i da je stan u vlasništvu JJ.

11. Iz iskaza svjedoka SJ proizlazi: da su ga MJ i JJ pitale za postaviti ogradu; da je tamo postavio dva ili tri metalna stupića; a žičanu ogradu, da je netko drugi tamo postavio; kada je postavio metalne stupiće (kao list 68 predmeta), da je tlakavac već bio postavljen; da je netko kasnije uklonio tlakavac, ali da ne zna tko, niti kada. Da u onom stanu u prizemlju do tog dijela dvorišta, pogledom u pravcu objekta, živi JJ.

11.1. Dakle, iz njegovog iskaza proizlazi: da je u dobrim odnosima sa strankama u postupku; da je osobno postavio ona 3 metalna stupića; da je žičanu ogradu tamo postavio netko drugi; da je netko uklonio tlakavac; i da je tlakavac uklonjen, samo do ulaza stana prvotuženice.

12. Tužitelj HJ je pred sudom naveo: da je dana 25. lipnja 2022., ujutro (oko 7:30 sati), putem sustava videonadzora utvrdio, da je dio tlakavca uklonjen; da je u listopadu 2021., završio poslove u svezi postavljanja tlakavca, na tom dijelu dvorišta; da je to učinio, jer su se svi stanari tako dogovorili; i da su svi točno znali tko će koji dio dvorišta koristiti za parkiranje vozila; da su metalni stupići bili postavljeni na licu mjesta prije nego što je tlakavac uklonjen, na onom dijelu terena (kako je prikazano na fotografiji vještaka list 68.); onoga jutra, kada je utvrdio da fali tlakavac, da je vidio da je na onom dijelu terena postavljena i ograda; dakle, vidio da su uklonjeni tlakavci i da je postavljena improvizirana ograda, nekako fiksirana na stupićima; da je sve opisano očito, bilo improvizirano.

12.1. Da osnovom potpisanog ugovora su svi stanari mogli tamo parkirati motor ili vozilo; da su članovi njegove obitelji koristili taj dio terena za parkiranje vozila; da itko im nije zabranio korištenje tog dijela dvorišta, prije nego što je tlakavac uklonjen. Da je JJ uklonila te tlakavce; da je to vidio preko sustava video nadzora. Da je tuženik KJ postavio žičanu ogradu; da je to vidio (sa sinom kada su onog jutra, zajedno stigli na lice mjesta); da je vidio KJ kako postavlja žičanu ogradu. Da dio dvorišta sa kojeg je uklonjen tlakavac, ne može više koristiti kao ranije; jer je tamo postavljena žičana ograda, visine od oko 1 metra, a dužine opisane po vještakinji. Da zgrada ima video nadzor s obje strane zgrade.

12.2. On je naglasio: da je pogledom iz pravca dvorišta, dio terena iza postavljene ograde u pravcu zgrade, sa kojega je uklonjen tlakavac, pa sve do objekta koriste isključivo članovi obitelji KJ. On tvrdi dakle, da sporni dio dvorišta u obliku “trokuta“, pa u nastavku sve do zgrade i stana JJ, koriste isključivo članovi obitelji JJ.

13. Tužitelj NJ (sin HJ), je pred sudom doslovce naveo: "Odgovara istini to što je rekao moj tata pred sudom, te da smo vidjeli preko sustava video nadzora da je 25. lipnja 2022. godine, uklonjen taj dio tlakavca kako je prikazano na fotografijama vještaka nakon provedenog vještačenja. To je sve bilo oko 7:30 sati ujutro, nakon toga smo iz [adresa] krenuli prema [adresa] i na licu mjesta smo bili oko 8:00 sati. Taman kad smo stigli sam vidio 2. tuženika KJ kako, na tom dijelu terena gdje je uklonjen tlakavac, da postavlja neku improviziranu ogradu.".

13.1. On je u nastavku iskaza naveo: da nakon zaključenog ugovora o korištenju parkirališta, da su svi točno znali tko koji dio parkirališta koristi; tamo gdje je uklonjen tlakavac i postavljenja ograda, da je otac znao parkirati vozilo, isto tako i on osobno; da mu itko nije zabranio korištenje tog dijela dvorišta (niti u verbalnom smislu). Nakon što je uklonjen tlakavac i postavljena ograda, da se taj dio dvorišta više ne može koristiti za parkiranje vozila; parkirno mjesto br. 7 da se s stoga više ne može koristiti, jer je nemoguće tamo parkirati vozilo. Da je tlakavce uklonila JJ; da je to vidio putem video nadzora.

14. Tuženica JJ je pred sudom doslovce iskazala: "Ja sam sama uklonila tlakavac 25. lipnja 2022. od ponoći do 4 ujutro, nakon što sam stigla doma s posla. Na tom terenu sam ja vlasnica u 1/1 dijela terena, to je baš moje osobno vlasništvo. U mojim papirima piše da ja imam vlasništvo tog dijela terena u cijelosti, to je sve upisano u zemljišnim knjigama. Ja sam se bila povukla iz dvorišta radi postavljanja tlakavca jer smo svi tada bili u dobrim odnosima. Počele su svađe između nas i tužitelja jer su radili inat zbog one prikolice ostavljene na onom dijelu dvorišta do [adresa]. Nisam htjela više da se moje vlasništvo koristi. Ja sam postavila mrežu i uklonila taj dio tlakavca jer u biti to je moj teren i odlučila sam taj dio dvorišta zatvoriti jer je moj. [adresa] BJ je napravio etažni elaborat za predmetni objekat tako da točno znam koji dio je moj. On mi je to označio na tlocrtu etažnog elaborata. On mi je pokazao nacrt preko kompjutera i točno mi pokazao koji dio dvorišta je moj. Jedino što je moj otac napravio je to što je na lice mjesta donio 2 metra žičane ograde i ništa više od toga. On nije postavio metalne stupiće za tu ogradu, nije postavio tu ogradu na metalnim stupićima. Odgovora istini da je IJ postavio ona 2,3 stupića od metala, ali više nije mogao nastaviti posao pa sam ja angažirala jednog građevinara tj. jednog radnika, koji je završio sve to kako sada izgleda na licu mjesta. Moj tata je bio privremeno 25. lipnja 2022. postavio jednu improviziranu ogradu od žice i to onoga jutra oko 7:00 ili 8:00 sati.".

14.1. Ona je u nastavku iskaza navela: da je njezin otac KJ znao, da će one noći ukloniti tlakavac; jer da mu je rekla, da kada se ujutro probudi, da postavi onu improviziranu ogradu; da mu je to rekla upravo one noći, kada je došla kući, nakon posla.

14.2. U nastavku je navela: da je ona improvizirana ograda mogla biti visine oko 1 metra; da su svi ranije koristili taj dio dvorišta, gdje je uklonila tlakavac; da ono mjesto nije nikad bilo predviđeno za parkiranje; da su tamo stanari objekta ostavljali motore; da nikome nije zabranila tamo parkirati vozilo; da je tužitelj HJ investirao novac radi postavljanja tlakavca. Sada nitko (osim nje) da ne može koristiti taj dio terena, jer je postavljena ograda. Nakon dva mjeseca od toga, da je definitivno postavljena ograda, kako sada izgleda na licu mjesta. Da je to učinio onaj radnik, do kojega je došla preko građevinara. Da je ona radniku rekla, da tako učini.

14.3. Iz iskaza iste tuženice dakle, proizlazi: da je osobno uklonila tlakavac dana 25. lipnja 2022.; tj. od ponoći do 4 sata ujutro; sve nakon što je stigla kod kuće s posla; da je teren, sa kojeg je uklonila tlakavac, njezino vlasništvo u cijelosti; da je to njezino osobno vlasništvo, jer je da je tako upisano u zemljišnim knjigama. Ranije da su se svi suvlasnici mogli koristiti tim djelom terena; jer su svi suvlasnici nekretnine bili u dobrim odnosima; u međuvremenu, da su između članova njezine obitelji i članova obitelji tužitelja započele svađe; jer, da je tužitelj na prednjem djelu dvorišta, prema [adresa], iz inata postavio staru kamp prikolicu; zato da je uklonila tlakavce i postavila metalnu ogradu; i odlučila sama koristiti taj dio dvorišta, ispred ulaza njezinog stana; jer je taj dio dvorišta isključivo njezin; upravo onako, kako je to sve označeno u tlocrtu etažnog elaborata, za predmetni objekat, (od dana 30. svibnja 2016 koji je priložen predmetu uz zapisnik od dana 5. travnja 2024., nakon uvida u spis Psp-61/22); da je taj dio dvorišta, opisan i identificiran po vještaku, zapravo njezino isključivo vlasništvo.

14.4. Da je njezin otac KJ donio na licu mjesta žičanu ogradu; da je TJ postavio ona tri stupića od metala; nakon toga da je jedan radnik postavio metalnu ogradu, onako kako sada izgleda na licu mjesta; da je njezin otac dana 25. lipnja 2022. (onoga jutra oko 07 ili 08 sati), postavio samo jednu improviziranu žičanu ogradu; da je metalna ograda visine oko 1 metra.

14.5. Da na tom djelu dvorišta (u obliku "trokuta"), nije nikada bilo predviđeno, niti planirano, a niti ikada dogovoreno mjesto za parkiranje vozila. Da je osobno uklonila tlakavac, jer taj dio dvorišta, nije bio predviđen za parkiranje. Da su ranije na onom mjestu stanari zgrade ostavljali motorkotače; a neki stanari odlagali građevinski materijal (kada se nešto radilo po objektu). Da je prvotužitelj investirao svoj novac za postaviti tlakavac, na betonu terena dvorišta; sada, da samo ona može koristiti taj dio terena, od svega nekoliko metara kvadratnih, obzirom je postavila metalnu ogradu; da je njezin otac znao, da će one noći ukloniti tlakavac; i da je on onoga jutra postavio improviziranu ogradu; jer, da su se oni tako prethodno dogovorili; da tužitelji nisu nikada zatražili njezinu suglasnost, za postaviti tlakavac.

14.6. Ona je osim toga tijekom postupka, doslovce rekla: "Ja sam tužiteljima bila rekla, da je taj dio terena moje osobno vlasništvo, tamo je još bio beton, saznali su to od mene prije nego što je tlakavac postavljen po dvorištu.".

15. Tuženik KJ, je pred sudom doslovce iskazao: "To što je danas rekla moja kćerka pred sudom odgovara istini. Ja sam onoga jutra na licu mjesta postavio improviziranu ogradu nakon što je moja kćerka uklonila tlakavac sa onog dijela terena kako je prikazano u elaboratu vještaka. Taj dio terena je u cijelosti u vlasništvu moje kćerke, ima papire, sve je to izmjereno. Do imaginarne linije gdje je sada postavljena metalna ograda se zapravo proteže teren moje kćerke gledano iz pravca njezinog stana u prizemlju. Ispred stana moje kćerke nije bilo planirano niti dogovoreno da će taj dio dvorišta biti obilježeno parkirno mjesto. Tamo bi stanari ostavljali bicikle ili motor kotače. Na tom trokutu moja kćerka je držala stol za piti kavu ujutro. Nitko nije parkirao vozilo na tom trokutu. Obično bi ljudi parkirali vozilo otprilike do mjesta gdje je sada postavljena ta žičana ograda. Ranije moja kćerka nije nikome branila da parkira tamo vozilo jer je bilo sve otvoreno, tako i tužiteljima, ali kad su nastali veliki apetiti tužitelja, onda je ona odlučila to učiniti.".

15.1. Nakon toga je isti u nastavku iskaza naveo: da je improviziranu ograda koju je postavio na metalne stupiće, bila visine od oko 1 metra, a dužine kao i sada (koju je identificirala vještakinja, na licu mjesta); da je žičana ograda definitivno postavljena (kako sada izgleda), tjedan ili dva tjedna nakon što je kćerka JJ uklonila tlakavac; da je onaj radnik uklonio improviziranu žicu (koju je on tamo bio postavio) i postavio novu metalnu ogradu, koja sada postoji na licu mjesta; da u tome on nije sudjelovao. Da ograda još uvijek postoji na toj strani dvorišta; da se metalna ograda nalazi, na terenu njegove kćerke. Kada su tužitelji donijeli kamp prikolicu tj. onaj otpad i ostavili je na prednjem dijelu dvorišta prema [adresa], da se kćerka naljutila i da je zato skinula tlakavac. On je dodatno naveo i objasnio: da je kćerka JJ vlasnica i posjednica tog spornog dijela dvorišta.

16. Nakon zaprimljenog iskaza tuženika PJ, je prvotuženica doslovce navela: "Ja sam tužiteljima bila rekla da je taj dio terena moje osobno vlasništvo, tamo je još bio beton, saznali su to od mene prije nego što je tlakavac postavljen po dvorištu.".

17. Iz iskaza istog tuženika dakle proizlazi: da je sada sporni dio terena dvorišta u obliku "trokuta", zapravo u cijelosti, u vlasništvu kćerke JJ; da je sve to detaljno izmjereno. Od te imaginarne linije (kojom se proteže postavljena metalna ograda), da se zapravo i u naravi proteže dio dvorišta i teren njegove kćerke, gledano dakle, iz pravca dvorišta, u pravcu njezinog stana u prizemlju zgrade. Da ispred stana kćerke nije bilo planirano, a niti dogovoreno, da će taj manji dio dvorišta: biti obilježeno parkirno mjesto. Na opisanom i identificiranom spornom "trokutu" (po vještakinji), ispred stana kćerke u prizemlju zgrade, da je kćerka JJ držala svoj stol i dakle, posjedovala taj dio dvorišta, u sklopu svog stana. Dakle, da nitko od susjeda nije parkirao vozilo, na tom "trokutu" dvorišta. Da su stanari parkirali vozila, otprilike sve do mjesta, gdje je sada postavljena žičana ograda.

17.1. Da je kćerka JJ vlasnica i posjednica tog dijela terena. Osim toga, da je žičana ograda postavljena kasnije kako sada izgleda, po onom radniku; da je onaj radnik prethodno uklonio improviziranu ogradu; i postavio sadašnju koju je opisala sudska vještakinja u nalazu; da se njegova kćerka naljutila i skinula tlakavac, kada su tužitelji s druge strane dvorišta prema [adresa], donijeli i ostavili kamp prikolicu unutar dvorišta gledano prema [adresa], koja djeluje kao otpad, (tamo gdje je zatečena i fotografirana list 110 predmeta tijekom uviđaja).

18. Osnovom izvedenih dokaza ovaj je sud utvrdio: da su tužitelji i prvotuženica suvlasnici nekretnine izgrađene na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; te da su tužitelji i tuženici, suposjednici zajedničke okućnice opločene betonskim tlakavcima i dvorišta sa obilježenim parkirališnim mjestima.

18.1. Tužitelji su suposjednici predmetnog dvorišta, te su aktivno legitimirani, u ovom postupku, radi smetanja suposjeda, u smislu čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu ZV). Iz istog pravnog osnova tuženici su pasivno legitimirani, u ovom postupku; dakle, i drugotuženik jer se od opisanog postupanja, tijekom postupka nije ogradio.

19. Među strankama nije sporno da su tužitelji i tuženici suposjednici predmetnog dvorišta; sporno je i valja utvrditi jesu li tuženici oduzeli u potpunosti tužiteljima posljednji mirni suposjed dvorišta nekretnine, sada predmetom ovog postupka.

20. Na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza svjedoka ZJ ovaj je sud utvrdio: da je tlakavac odnosno, opločnike na predmetnom dvorištu postavio njegov otac (i njegova obitelj), u dogovoru sa ostalim suvlasnicima zgrade; da su ranije svi suvlasnici zgrade prije postavljanja opločnika, koristili predmetno dvorište sporazumno i dogovorno; da su ispred stana prvotuženice, koji se nalazi u prizemlju zgrade do dvorišta, svi mogli parkirati mopede, držati alat i građevinski materijal; da je predmetne zgode tlakavac uklonjen na onom dijelu dvorišta (kako je opisano u nalazu vještakinje); da je to učinila prvotuženica, jer je navedeno vidio putem sustava video nadzora; da su nakon toga tuženici postavili, na onom istom dijelu dvorišta, improviziranu ogradu visine i dužine, kao u nalazu vještaka (visine 0,91 metara a dužine 6,20 metara). Ovaj je sud te navode svjedoka prihvatio, jer su logični, uvjerljivi i podudarni sa ostalim izvedenim dokazima tijekom postupka.

20.1. Ovaj sud nije prihvatio navode istog svjedoka, u onom dijelu iskaza kada tvrdi: da oni više ne mogu koristiti dvorište, jer da ne mogu pristupiti vozilom do parkirnog mjesta broj 7., koji je označen zelenom bojom; sve jer su uklonjeni tlakavci i jer je na tom dijelu dvorišta, postavljena metalna ograda.

20.2. Ovaj su nije prihvatio te navode iz iskaza saslušanog svjedoka: jer su njegovi navodi nelogični, pristrani, neuvjerljivi i životno neprihvatljivi; jer se parkirno mjesto 7. nalazi, na sasvim drugoj strani dvorišta, na dovoljnoj udaljenosti od identificiranog "trokuta", gdje je ograđen manji dio dvorišta, opisanih dimenzija po vještakinji, tj. od samo 5 metara kvadratnih. Ovaj sud cijeneći dimenzije dvorišta drži: da postoji, između parkirnog mjesta 7. i ograđenog manjeg dijela dvorišta ("trokut"), dostatan prostor, koji svakako omogućava neometano okretanje vozila, u pravcu parkirališta 7. Ovaj je sud (nakon neposrednog opažanja lica mjesta i dvorišta, nakon zaprimljenog nalaza vještakinje), nakon svih izvedenih i prihvaćenih dokaza, zaključio: da svaki prosječni vozač može, sasvim sigurno i neometano, te slobodno pristupiti parkirnom mjestu 7., i mimo činjenice, da je tamo ograđen manji dio dvorišta ("trokut"), opisanih dimenzija; te da na navedenu tehničku mogućnost okretanja i parkiranja vozila, zorno prikazuju i fotografije iz nalaza vještakinje ( br.13. kao list 112 predmeta, i br.1. br. 2. kao list 67 predmeta). Valja napomenuti da: fotografija br.13., iz nalaza vještakinje (kao list 112 predmeta), prikazuje: jedno parkirano vozilo (sive boje), na predmetnom obilježenom parkiralištu, do vidljive bijele oznake dobro označene na tlakavcima (koja označava parkirno mjesto). Ista fotografija zorno prikazuje, pogledom u desno od vozila (sive boje), dio dvorišta ispred stana tužiteljice, kao i ograđeni (sada sporni) dio terena, u obliku "trokuta". Iz te iste fotografije jasno proizlazi: da dio dvorišta ispred stana tuženice, nema obilježena parkirališna mjesta.

20.3. Naime, ovaj sud drži: da tim nelogičnim tvrdnjama svjedok želi zapravo obezvrijediti i umanjiti značaj izvedenih dokaza tijekom postupka; da ti njegovi navodi nisu dokazani u ovom postupku; a kojim po sudu neprihvaćenim navodima, isti očito želi pogodno djelovati ishodu ovog postupka; dakle, aludirajući na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

21. Na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza svjedokinje RJ ovaj je sud utvrdio: da je tlakavac postavio njezin suprug, zajedno sa članovima njezine obitelji; da su tuženici na onom dijelu dvorišta (opisanog po vještakinji), uklonili tlakavac, zatim i postavili žičanu ogradu; da zbog toga ne mogu koristiti taj dio dvorišta, kao i ranije; da su tlakavac uklonili tuženici, a zatim i postavili ogradu na onom istom mjestu dvorišta. Ovaj je sud te navode svjedokinje prihvatio, jer su logični, uvjerljivi i podudarni sa ostalim izvedenim dokazima tijekom postupka.

21.1. Ovaj su nije prihvatio navode iz iskaza saslušane svjedokinje u onom dijelu iskaza kada tvrdi: da zbog opisanog postupanja tuženika, ne mogu više parkirati svoja vozila, na označenom parkirnom mjestu 7. (zelene boje); niti okretati svoja vozila; jer su njezini navodi nelogični, pristrani, neuvjerljivi i životno neprihvatljivi. Dodatno, ovaj sud nije prihvatio te navode svjedokinje, iz istih razloga navedenih, u toč. 20.1., 20.2. i 20.3., ovog obrazloženja, koji se odnose na svjedoka ZJ.

22. Na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza tužitelja HJ i FJ ovaj je sud utvrdio: da su dana 25. lipnja 2022., putem sustava videonadzora vidjeli, da je dio tlakavca uklonjen; da je na onom dijelu terena postavljena improvizirana ograda, nekako fiksirana na stupićima; da je u listopadu 2021., definitivno postavljen tlakavac, na tom dijelu dvorišta; da su to učinili, jer su se svi stanari tako dogovorili; i da su svi stanari točno znali tko će koji dio dvorišta koristiti, za parkiranje vozila; da su članovi njihove obitelji koristili taj dio terena za parkiranje vozila; da itko im nije zabranio korištenje tog dijela dvorišta, prije nego što je tlakavac uklonjen. Da je JJ uklonila te tlakavce; da su to vidjeli preko sustava video nadzora. Da je je tuženik KJ postavio žičanu ogradu; da su to vidjeli zajedno; da su vidjeli KJ kako postavlja žičanu ogradu. Da dio dvorišta sa kojeg je uklonjen tlakavac, ne mogu više koristiti kao ranije; jer je tamo postavljena žičana ograda, visine od oko 1 metra, a dužine opisane po vještakinji. Da je tužitelj HJ i naveo: da onaj dio terena, iza postavljene ograde u pravcu zgrade, sa kojega je uklonjen tlakavac, pa sve do objekta koriste isključivo članovi obitelji KJ; on dakle tvrdi, da sporni dio dvorišta u obliku "trokuta", pa u nastavku sve do zgrade i stana JJ, koriste isključivo članovi obitelji JJ.

22.1. Ovaj su nije prihvatio navode iz iskaza saslušanih tužitelja u onom dijelu iskaza kada tvrde: da dio dvorišta sa kojeg je uklonjen tlakavac, ne mogu više koristiti kao ranije; jer je tamo postavljena žičana ograda, visine od oko 1 metra, a dužine opisane po vještakinji; i da zbog toga ne mogu više pristupiti parkirnom mjestu 7.; da nakon što je uklonjen tlakavac i nakon što je tamo postavljena ograda, da se parkirno mjesto br. 7, iz opisanih razloga više ne može nikako koristiti, jer je nemoguće tamo parkirati vozilo; jer su njihovi navodi nelogični, pristrani, neuvjerljivi i životno neprihvatljivi. Dodatno, ovaj sud nije prihvatio te navode tužitelja, iz istih razloga navedenih, kao u toč. 20.1., 20.2., 20.3. i 21.1. ovog obrazloženja, koji se odnose na svjedoka ZJ i svjedokinju RJ.

23. Na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza svjedoka ČJ ovaj je sud utvrdio: da su tužitelji postavili tlakavac na predmetnom dvorištu; da je nakon toga nastao problem između stranaka u postupku, u svezi onog "trokuta" terena dvorišta, ispred ulaza stana u prizemlju, u kojem živi prvotuženica. Ranije kada još nisu postojala obilježena parkirna mjesta, da su stanari ostavljali baš na tom istom dijelu dvorišta, ispred ulaza stana prvotuženice, građevinski materijal i mopede. Ovaj je sud te navode svjedoka prihvatio, jer su logični, uvjerljivi i podudarni sa ostalim izvedenim dokazima tijekom postupka.

24. Na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza svjedokinje ŠJ ovaj je sud utvrdio: da tužiteljica, živi u stanu u prizemlju, upravo ispred spornog dijela dvorišta, sa kojeg je uklonjen tlakavac; da je njezina kćerka uklonila tlakavac; i da je to ona sama učinila; sve nakon, što su tužitelji parkirali svoju kamper kućicu, na onom drugom dvorištu, s druge strane objekta, koji gleda prema [adresa]. Da kada su tužitelji one noći tamo postavili kamper prikolicu, da je njezina kćerka osobno uklonila tlakavce, ispred njezinog stana u prizemlju, sa onog dijela dvorišta, u obliku "trokuta"; da je ona to učinila, zbog nastalih nesuglasica između njih, i jer si tužitelji svojataju prava, koja očito nemaju. Da su parkirna mjesta obilježena; ali da prvotužitelj pretendira svoje vozilo parkirati ispred stana prvotuženice, koji se nalazi u prizemlju zgrade, do dvorišta; da to kćerka nije htjela više dopustiti. Da je prvotužitelj bio bezobrazan, no da prvotuženica ipak nije popustila; sve obzirom na činjenicu, da ispred ulaza kćerkinog stana u prizemlju, nije ucrtano nikakvo parkirno mjesto.

24.1. Da je etažiranje objekta izvršio arhitekt BJ iz [adresa]; da je njezina kćerka JJ otišla kod njega sa vlasničkim listom; i da je kćerka kroz razgovor sa arhitetkom utvrdila, da je onaj dio sada spornog terena dvorišta (sa kojeg je ona kasnije uklonjen tlakavac), zapravo njezin dio terena dvorišta, upisan u zemljišnim knjigama; dakle, da je opisani "trokut", u isključivom vlasništvu JJ; a da to inače proizlazi i iz ovjerenog Plana posebnih dijelova zgrade. Da je neke radove u svezi žičane ograde izveo TJ; da je njezin suprug KJ, dovezao na lice mjesta, dvije metalne žičane ograde; da je njezina kćerka kupila sav materijal, za postaviti metalnu ogradu. Ovaj je sud te navode svjedokinje prihvatio, jer su logični, uvjerljivi i podudarni sa ostalim izvedenim dokazima tijekom postupka.

25. Na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza svjedokinje CJ ovaj je sud utvrdio: da kada se vratila iz Zagreba u lipnju mjesecu, da je zamijetila da tamo nema tlakavca; da je ograda postavljena kasnije. Prije svega toga, da je na tom istom dijelu terena, bio postavljen samo beton; da je TJ tamo postavio dva ili tri metalna stupića; a kasnije da su neki radnici stavili ogradu i oslonili istu o stupiće; da su njezina teta (MJ) i JJ angažirale radnike; da je tamo i vidjela neke radnike; da su tužitelji i tuženici koristili dvorišta, na kojem je bio postavljen tlakavac. Do mjesta gdje se sada nalazi ograda, da se zapravo nalazi ulaz stana JJ; i da se ispred tog stana vozilom parkirao stanar, samo u slučaju kada nije bilo drugih slobodnih obilježenih mjesta, za parkirati vozilo. Dakle, da je njezin očuh TJ stavio na onom dijelu, sada spornog terena, dva ili tri metalna stupića; na kojima su kasnije radnici postavili željeznu ogradu i oslonili ju o stupiće (kako sada izgleda); da su njezina teta i JJ angažirale radnike; da su suvlasnici zgrade potpisali Ugovor o korištenju parkirnih mjesta dvorišta iza zgrade prema ulici A. Amoroso (i dvorišta ispred kuće prema [adresa]); da je ograda postavljena, do samog ulaza stana JJ; da se njezin stan nalazi u prizemlju zgrade, do samoga dvorišta; i da je stan u vlasništvu JJ. Ovaj je sud te navode svjedokinje prihvatio, jer su logični, uvjerljivi i podudarni sa ostalim izvedenim dokazima tijekom postupka.

26. Na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza svjedoka SJ ovaj je sud utvrdio: da je tamo postavio dva ili tri metalna stupića na zahtjev MJ i JJ; da je tlakavac već bio postavljen. Da u onom stanu u prizemlju do tog dijela dvorišta, pogledom u pravcu objekta, živi JJ. Dakle, da je u dobrim odnosima sa strankama u postupku; da je osobno postavio ona 3 metalna stupića; da je žičanu ogradu tamo postavio netko drugi; i da je tlakavac uklonjen, samo do ulaza stana prvotuženice. Ovaj je sud te navode svjedoka prihvatio, jer su logični, uvjerljivi i podudarni sa ostalim izvedenim dokazima tijekom postupka.

27. Na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza tuženice JJ ovaj je sud utvrdio: da je osobno uklonila tlakavac dana 25. lipnja 2022., od ponoći do 4 sata ujutro; sve nakon što je stigla kod kuće s posla; da je teren, sa kojeg je uklonila tlakavac, njezino vlasništvo u cijelosti; da je to njezino osobno vlasništvo, jer je da je tako upisano u zemljišnim knjigama. Ranije da su se svi suvlasnici mogli koristiti tim djelom terena; jer su svi suvlasnici nekretnine bili u dobrim odnosima; u međuvremenu, da su između članova njezine obitelji i članova obitelji tužitelja započele svađe; jer, da je tužitelj na prednjem djelu dvorišta, prema [adresa], iz inata postavio staru kamp prikolicu; zato da je uklonila tlakavce i postavila metalnu ogradu; i odlučila sama koristiti taj dio dvorišta, ispred ulaza njezinog stana; jer je taj dio dvorišta isključivo njezin; upravo onako, kako je to sve označeno u tlocrtu etažnog elaborata, za predmetni objekat; da je taj dio dvorišta, opisan i identificiran po vještaku, zapravo njezino isključivo vlasništvo.

27.1. Da je njezin otac KJ donio na licu mjesta žičanu ogradu; da je TJ postavio ona tri stupića od metala; nakon toga da je jedan radnik postavio metalnu ogradu, onako kako sada izgleda na licu mjesta; da je njezin otac dana 25. lipnja 2022. (onoga jutra oko 07,00 ili 08,00 sati), postavio samo jednu improviziranu žičanu ogradu, visine oko 1 metra.

27.2. Da na tom djelu dvorišta (u obliku "trokuta"), nije nikada bilo predviđeno, niti planirano, a niti ikada dogovoreno mjesto za parkiranje vozila. Da je osobno uklonila tlakavac, jer taj dio dvorišta, nije bio predviđen za parkiranje. Da su ranije na onom mjestu stanari zgrade ostavljali motorkotače; a neki stanari odlagali građevinski materijal (kada se nešto radilo po objektu). Da je prvotužitelj investirao svoj novac za postaviti tlakavac, na betonu terena dvorišta. Da sada samo ona može koristiti taj dio terena, od svega nekoliko metara kvadratnih, obzirom je postavila metalnu ogradu; da je njezin otac znao, da će one noći ukloniti tlakavac; i da je on onoga jutra postavio improviziranu ogradu; jer, da su se oni tako prethodno dogovorili; da tužitelji nisu nikada zatražili njezinu suglasnost, za postaviti tlakavac. Da je na kraju definitivno postavljena ograda, kako sada izgleda na licu mjesta; i da je to učinio jedan radnik; i da je ona radniku rekla, da tako učini.

27.3. Da je ona prije postavljanja tlakavca tužiteljima jasno i doslovce rekla: "Ja sam tužiteljima bila rekla, da je taj dio terena moje osobno vlasništvo, tamo je još bio beton, saznali su to od mene prije nego što je tlakavac postavljen po dvorištu.".

28. Na osnovu prihvaćenih navoda iz iskaza tuženika PJ ovaj je sud utvrdio: da je zapravo sada sporni dio terena dvorišta u obliku "trokuta", u cijelosti u vlasništvu kćerke JJ; da je sve to detaljno izmjereno. Od te imaginarne linije (kojom se sada proteže postavljena metalna ograda), da se u naravi proteže dio dvorišta i teren njegove kćerke, gledano dakle, iz pravca dvorišta, u pravcu njezinog stana u prizemlju zgrade. Da ispred stana kćerke nije bilo planirano, a niti dogovoreno, da će taj manji dio dvorišta, biti obilježeno parkirno mjesto. Na opisanom i identificiranom spornom "trokutu" (po vještakinji), ispred stana kćerke u prizemlju zgrade, da je kćerka JJ držala svoj stol i dakle, posjedovala taj dio dvorišta, u sklopu svog stana. Dakle, da nitko od susjeda nije parkirao vozilo, na tom "trokutu" dvorišta. Da su stanari parkirali vozila, otprilike sve do mjesta, gdje je sada postavljena žičana ograda.

28.1. Da je kćerka JJ vlasnica i posjednica tog dijela terena dvorišta. Osim toga, da je žičana ograda postavljena kasnije kako sada izgleda, po onom radniku; da je onaj radnik prethodno uklonio improviziranu ogradu (koju je on prije toga privremeno postavio na stupiće); i postavio sadašnju, koju je opisala sudska vještakinja u nalazu; da se one noći njegova kćerka naljutila i skinula tlakavac, jer su tužitelji s druge strane dvorišta prema [adresa], donijeli i ostavili kamp prikolicu unutar dvorišta, koja djeluje kao otpad, (gdje je i zatečena i fotografirana list 110 predmeta tijekom uviđaja)

29. Ovaj je sud navode tuženice i tuženika u potpunosti prihvatio, jer su logični, neposredno uvjerljivi, međusobno podudarni i bez proturječnosti, tako i sa ostalim izvedenim dokazima tijekom postupka; te i podudarni sa prihvaćenim navodima iz iskaza svjedoka ŠJ, ČJ, CJ i SJ, kojima ovaj sud vjeruje.

30. Ovaj sud je nakon svih izvedenih dokaza, utvrdio i drži dokazanim: da su tuženici pred sudom jasno, nedvojbeno i iskreno priznali: da je dana 25. lipnja 2022., tuženica uklonila tlakavac (od ponoći do 4 sata ujutro); da je teren, sa kojeg je uklonila tlakavac, njezino vlasništvo u cijelosti, jer da je tako upisano u zemljišnim knjigama i u TIPu- br.1435 zgrade; da su između članova njezine obitelji i članova obitelji tužitelja nastale svađe; da je tužitelj, prethodnog dana iz inata, na prednjem djelu dvorišta (prema [adresa]), postavio staru kamp prikolicu; zato, da je one noći tuženica uklonila tlakavce i postavila metalnu ogradu. Da je tuženik KJ, po prethodno postignutom dogovoru sa kćerkom, donio na licu mjesta jednu žičanu ogradu; a prethodno da je, na zahtjev tuženice, TJ, postavio ona tri metalna stupića (što je isti svjedok priznao pred sudom). Da je KJ dana 25. lipnja 2022., (ujutro oko 07 ili 08 sati), dogovoru sa kćerkom, postavio jednu improviziranu žičanu ogradu na one metalne stupiće, visine oko 1 metra; koje iskrene navode tužiteljice, nedvojbeno i iskreno potvrđuje njezin otac, pred sudom; kao i tužitelji kada tvrde: da su onoga dana putem videonadzora vidjeli tuženicu kako uklanja tlakavce, sa opisanog djela dvorišta; i kada tvrde, da su zatim, na licu mjesta zajedno vidjeli neposrednim opažanjem, kako tuženik postavlja na metalnim stupićima, jednu improviziranu žičanu ogradu, visine oko 1 metra, a dužine opisane po vještakinji.

31. Osim toga, ovaj je sud nakon svih izvedenih dokaza, dodatno utvrdio i drži dokazanim: da je tuženica prije postavljanja tlakavca na predmetnom dvorištu, tužiteljima jasno rekla: da je taj dio terena u obliku "trokuta" njezino osobno vlasništvo. Da je ona to rekla tužiteljima, još onda kada je ispred stana JJ, postojao isključivo beton. Dakle, obzirom na navedeno sud drži dokazanim: da su tužitelji prije postavljanja tlakavca saznali i to neposredno i upravo od tuženice: da je taj dio terena u obliku "trokuta" njezino knjižno vlasnišništvo; a sve to dakle, prije nego što je tlakavac postavljen na betonu dvorišta (o trošku prvo tužitelja i njegove obitelji). Osnovom navedenog ovaj sud drži dokazanim: da su tužitelji znali i morali znati i to svakako prije postavljanja tlakavca, da je predmetni dio dvorišta u obliku "trokuta" u knjižnom vlasništvu tuženice, upravo kako je i prikazano u tlocrtu dvorišta i u TIPu- br.1435 zgrade, sve pod slovom "a" (vrt stana), i u zemljišnim knjigama.

32. Iz priložene fotografije uz nalaz vještakinje proizlazi: da je s druge strane dvorišta prema [adresa], ostavljena kamp prikolica unutar dvorišta zgrade (do dvorišnog zida), gledano prema [adresa] i da je tamo zatečena i fotografirana tijekom uviđaja (list 110 predmeta); stoga ovaj sud drži dokazanim navode tuženika, kada suglasno tvrde: da je tužitelj, prethodnog dana iz inata, na prednjem djelu dvorišta, gledano prema [adresa], postavio staru kamp prikolicu, koja je smještena na dva parkirna mjesta (12. i 13.); te da su članovi obitelji tužitelja i članovi obitelji tuženika u zavadi.

33. Ovaj sud drži dokazanim: da su stranke u ovom postupku, u lošim međuljudskim odnosima i da su njihovi odnosi teško trajno i zauvijek poremećeni, zbog materijalnih interesa.

34. Na osnovu priloženog Ugovora i Aneksa ugovora, u svezi korištenja parkirnih mjesta, ovaj sud drži dokazanim: da na dijelu terena dvorišta ispred stana tuženice JJ, nisu obilježena parkirna mjesta. A navedeno dodatno ukazuje sudu: da nije bilo planirano, a niti dogovoreno između suvlasnika nekretnine, da će na tom djelu dvorišta, biti obilježeno parkirno mjesto; upravo onako kako to iskreno tvrde tuženici i svjedokinja LJ.

35. Iz predmeta nedvojbeno proizlazi da je prvotuženica suvlasnica: 9. suvlasničkog dijela nekretnine u 116/682 etažnog vlasništva (E-4) posebnog dijela zgrade koji se sastoji od stana u prizemlju površine 94,10 m2 i podruma 21,50 m2 označen slovom "A" sa pripatkom vrta površine 75,70 m2, oznake "a" TIP-a 1435., i to k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz plana posebnih dijelova zgrade broj 1435, proizlazi: da se teren u obliku "trokuta" predmet ovog spora, nalazi na dijelu dvorišta površine 75,70 m2 oznake "a" TIP-a 1435, do samog ulaza stana prvotuženice, u prizemlju zgrade. Da navedeno proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka; te i iz pročitanog Plana posebnih dijelova zgrade, od dana 30. svibnja 2016. (TIP-1435); te i tlocrta dvorišta oznake "a" TIP-a, 1435, koji se proteže, kako je ucrtano, do samog ulaza stana prvotuženice, koji se nalazi u prizemlju zgrade, do samog dvorišta (koji je TIP, priložen predmetu).

36. Iz priloženog Ugovora o korištenju parkirališnih mjesta, proizlazi, da su suvlasnici zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postigli dogovor o načinu korištenja parkirališnih mjesta, na okućnici predmetne zgrade. Da prvotužitelju pripada pravo korištenja parkirališnih mjesta oznake 7. i 8. (zelene boje); da DJ pripada pravo korištenja parkirališnih mjesta broj 3., 4, 5. i 6, (dvorište ljubičaste boje, koji gleda prema [adresa]), a sve prikazano u kopiji plana (aneks koji je sastavni dio toga ugovora); a da obitelji CJ pripada pravo korištenja parkirališnih mjesta broj 9. i 10. (zelene boje).

36.1. Iz priloženog grafičkog priloga Aneksa ugovoru o korištenju parkirališnih mjesta i suglasnost od dana 15. listopada 2023., proizlazi, da je u tom grafičkom prilogu prikazano više parkirališnih mjesta u odnosu na prethodno postignuti ugovor. Prema tom obilježavanju, a u odnosu na upisane suvlasnike koji su stranke u ovome postupku proizlazi: da prvotužitelju dakle, pripada parkirališno mjesto označeno brojkom 7. (zeleni dio).

37. Na osnovu priloženog nalaza i mišljenja vještakinje geodetske struke (i priloženih fotopriloga), koji je u cijelosti prihvaćen kao objektivan i stručan, a na koji stranke u postupku, nisu imale primjedbi, ovaj sud drži dokazanim: da priloženi fotoprilozi vještaka vjerno prikazuju stanje nekretnine, zatečeno na dan uviđaja (a navedeno je sud utvrdio i neposrednim opažanjem). Ovaj je sud u potpunosti prihvatio nalaz vještakinje jer je logičan, uvjerljiv i bez proturječnosti. Stranke i saslušani svjedoci prepoznali su predmetno dvorište, zgradu i predmet spora; to ovaj sud drži dokazanim: da je nalaz vještakinje sastavljen sukladno Zakonu.

38. Cijeneći podudarne iskaze saslušanih svjedoka ovaj je sud utvrdio i zaključio: da su navodi iz iskaza navedenih saslušanih svjedoka ČJ, ŠJ, CJ, SJ; istiniti, logični i uvjerljivi te međusobno podudarni, a i podudarni sa prihvaćenim navodima iz iskaza tuženika. Svi ti neposredno saslušani svjedoci iskazivali su međusobno sukladno i podudarno u svezi predmeta ovog postupka, a po ocjeni ovoga suda na objektivan i uvjerljiv način. Njima su poznate pravno relevantne činjenice u ovom postupku, a i posebne okolnosti vezane za suposjedovno stanje i način korištenja predmetnog dvorišta.

39. Nakon svih izvedenih dokaza i zaprimljeni iskaza tužitelja ovaj je sud utvrdio: da je predmet postupka zahtjev tužitelja radi pružanja suposjedovne zaštite, u dijelu okućnice zgrade k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojem dijelu okućnice (zelene boje), su tužitelji prolazili, parkirali svoje vozilo i u nastavku hodali do stambenog objekta; da su vozilom, dakle, dolazili do obilježenog parkirnog mjesta 7.; za kojega oni tvrde, da od dana 25. lipnja 2022. ne mogu više pristupiti; obzirom da su tuženici, opisane zgode, ogradili onaj manji dio okućnice i postavili metalnu ogradu. Dakle, jer su tuženici ogradili dio terena dvorišta u obliku "trokuta" (tako identificiranog po vještakinji), sa kojeg je terena prethodno tuženica uklonila tlakavac; a potom tuženik, po prethodnom dogovoru sa kćerkom, postavio žičanu ogradu, na metalnim stupićima. Obzirom na navedeno tužitelji tužbom tvrde: da su im na opisani način tuženici, zajedno i sporazumno, u potpunosti oduzeli suposjed opisane zajedničke okućnice, jer tvrde: da vozilom ne mogu više pristupiti, do obilježenog parkirnog mjesta 7.

40. Osnovom čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP) stranka koja je tijekom postupka iznijela neku činjenicu, koja joj ide u prilog, dužna je predložiti i izvođenje dokaza kojom bi dokazala i postojanje te činjenice; stoga su tužitelji dužni dokazati sve svoje tvrdnje pred sudom; to kako tužitelji nisu dokazali istinitost gore navedenih tvrdnji pred sudom; to je sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud, prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, presudio kao u izreci.

41. Nakon svih izvedenih i prihvaćenih dokaza, ovaj sud drži dokazanim: da su stranke suposjednici dvorišta i zgrade (isto tako prednjeg dvorišta i parkirališnih mjesta, sve gledano prema [adresa]).

42. Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke (i fotopriloga), koji je u cijelosti prihvaćen kao objektivan i stručan, a na koji stranke u postupku nisu imale primjedbi, ovaj sud drži dokazanim: da priloženi foto prilozi vještaka vjerno prikazuju stanje nekretnine, zatečeno na dan uviđaja.

43. Cijeneći podudarne iskaze saslušanih svjedoka ČJ, ŠJ, CJ, SJ, kojima ovaj sud vjeruje, ovaj je sud utvrdio i zaključio; da su navodi iz iskaza saslušanih svjedoka istiniti, logični i uvjerljivi te međusobno podudarni; a i podudarni s navodima iz iskaza tuženika; neposredno saslušani svjedoci iskazivali su međusobno sukladno i podudarno u svezi predmeta ovog postupka, a po ocjeni ovoga suda, na objektivan i uvjerljiv način. Njima su poznate pravno relevantne činjenice u ovom postupku, a i posebne okolnosti vezano za suposjedovno stanje dvorišta, te načina korištenja predmetne nekretnine i dvorišta, te korištenja pristupa spornom dijelu dvorišta, u obliku "trokuta".

44. Predmet postupka je dakle, zahtjev tužitelja radi pružanja suposjedovne zaštite dvorišta, okućnice i stana, jer da su predmetne zgode utvrdili: da je tuženica uklonila tlakavce površine 5 m2, na jednom dijelu dvorišta; a tuženik na istom opisanom mjestu postavio improviziranu ogradu; da ne mogu više pristupiti, iz tih razloga, parkirnom mjestu 7. Tužitelji obzirom na navedeno tvrde: da su im tuženici oduzeli u potpunosti suposjed dvorišta i nekretnine, a sve na njihovu štetu; jer da ne mogu više pristupiti, parkirnom mjestu 7.

45. Ovaj sud, obzirom na sve gore navedeno drži dakle, da su tužitelji aktivno legitimirani, u ovom predmetu; a da su tuženici pasivno legitimirani, u ovoj pravnoj stvari.

46. Tužba tužitelja je predana sudu u zakonskom roku, koji je propisan u čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - u daljnjem tekstu ZV); unutar roka od 30 dana.

47. Samovlast je zabranjena te nitko nema pravo samovlasno smetati posjed, makar smatrao da ima jače pravo na posjed. Smetanjem posjeda možemo kvalificirati samo onaj čin koji je učinjen samovlasno. Smetanje posjeda nije ništa drugo do samovlasnog mijenjanja posjedovnog, suposjedovnog stanja. Tužitelj može biti samo onaj koji je do trenutka smetanja bio posljednji mirni posjednik, odnosno suposjednik. Tuženik, odnosno pasivno legitimiran može biti prije svega, onaj koji je sam izvršio čin smetanja; ali može biti i onaj koji je dao nalog za smetanje, kao i onaj u čijem je interesu počinjeno smetanje, a on se od toga nije odradio. Pasivno je legitimiran i suposjednik koji samovlasno, potpuno ili djelomično proširi svoju faktičnu vlast na štetu ostalih suposjednika; teret dokaza leži na strani tužitelja i mora dokazati činjenicu da je bio posljednji mirni posjednik, suposjednik i mora dokazati čin smetanja. Tužbeni zahtjev je upravljen na to: da se utvrdi da je tuženik počinio smetanje tužiteljevog posjeda, zapravo suposjeda; da se naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja; i da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Tuženik se može braniti stavljanjem prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja; promašenost pasivne legitimacije (tvrdi da nije izvršio čin smetanja, niti dao nalog, niti je odobrio korist); i pomanjkanje "animusa turbandi" (tvrdi da uopće nije bio svjestan da čini smetanje); te protek prekluzivnog roka, na koju sud pazi po službenoj dužnosti.

48. Ovaj sud drži da se u ovom postupku navodi iz iskaza tuženika i navodi saslušanih svjedoka kojima ovaj sud vjeruje (ČJ, ŠJ, CJ, SJ), u potpunosti podudaraju; a koji neposredno uvjerljivo tvrde pred sudom: da su tuženici sa članovima obitelji, mirno i dugi niz godina zajedno posjedovali predmetnu nekretninu, i dio dvorišta do samog stana tuženice JJ u prizemlju zgrade; i ponekada da su tamo na onom istom dijelu terenu dvorišta, ispred Sonjinog stana, suvlasnici zgrade ostavljali mopede, građevinski materijal, igračke, a ponekada, za slučaj potrebe i zbog zauzetih parkirališta, parkirali i vozilo. Time da se onda tuženica tome nije protivila, jer navedeno i ona tvrdi i priznaje, u svom iskazu.

49. Ovaj sud nije prihvatio prije gore navedene navode iz iskaza tužitelja i svjedoka ZJ i RJ, iz razloga prije navedenih: jer su njihovi navodi u jednom dijelu iskaza (kako je navedeno u toč. 20.1., 20.2., 20.3., 21.1., i 22.1., ovog obrazloženja) nelogični, pristrani, neuvjerljivi i životno neprihvatljivi; te jer su ti, po sudu neprihvaćeni navodi, usmjereni ka obezvređivanju i bagateliziranju prihvaćenih navoda iz iskaza svjedoka, kojima ovaj sud vjeruje, kao i preostalih izvedenih i prihvaćenih dokaza tijekom postupka; i kojim po sudu neprihvaćenim navodima zapravo aludiraju na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja; te jer su ti njihovi navodi nelogični, neposredno neuvjerljivi i nepodudarni u odnosu na prihvaćene navode iz iskaza tuženika i saslušanih svjedoka, kojima ovaj sud vjeruje. Dodatno, ovaj sud nije prihvatio, te prije gore navedene navode, iz iskaza tužitelja i navedenih svjedoka; jer sud zaključno drži: da te njihove tvrdnje iznijete u postupku, nisu dokazane.

50. Na osnovu čl. 20. ZV-a je samovlast zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed; a čl. 10. istog Zakona je propisano: da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik; odnosno faktično stanje je zaštićeno pravom; slijedom radnja koja u sebi zadržava znakove svjesnog zadiranja u tuđi posjed te znakove samovlašća i nasilja mora se smatrati činom smetanja posjeda (a ne samo oštećenjem tuđe stvari), sve jer je samovlast zabranjena; dakle, nitko nema pravo samovlasno smetati posjednika odnosno posjed, a svaki onaj koji posjedniku, bez njegove volje, oduzima posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed; a ako se zadiranjem u tuđu faktičnu vlast (kad se otklone sve druge mogućnosti) može pripisati volji tuženika, onda postoji i svijest o smetanju posjeda. Člankom 21. istoga Zakona je propisano: "koga drugi samostalno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja; pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći".

50.1. Prema čl. 22. st. 1. i 2. istog Zakona, posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće; sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda, ovdje suposjeda, i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed. Prema čl. 24. istog Zakona, svaki suposjednik je ovlašten štiti suposjed putem suda ako ga je suposjednik isključio iz dotadašnjeg suposjeda ili mu bitno ograničio dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

50.2. Dakle, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnom pravima propisano je: posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja te zabraniti takvo ili slično smetanje ubuduće; odredbom čl. 21. st. 1. istoga Zakona propisano je: koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; a u čl. 21. st. 3. istoga Zakona propisano je: da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Dakle, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je da svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, te da zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće; a odredbom čl. 22. st. 2. istog Zakona propisano je: da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalog smetanja, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Obzirom na navedene propise, cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja, pa je rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja. Čin smetanja posjeda je čin neke osobe kojem se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedu; s time da čin smetanja posjeda negira već postojeću faktičnu vlast, a nameće tuđu. Za čin smetanja posjeda dovoljna je svijest, tj. znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed. Odredom čl. 24. st. 1. istog zakona propisano je: da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dosadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

51. Tužitelji u ovom postupku, nisu dokazali: da su tuženici proširili svoju vlast na štetu njihove faktične vlasti; niti dokazali činjenicu: da su ih tuženici potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda; niti da su im tuženici bitno ograničili dosadašnji način izvršavanja faktične vlasti; a niti dokazali činjenicu: da su im tuženici oduzeli suposjed.

52. Ovaj sud nakon svih izvedenih dokaza, drži dokazanim: da tuženici nisu počinili čin zadiranja, smetanja suposjeda tužitelja, kada su uklonili tlakavce i ogradili onaj mali dio terena u obliku "trokuta", tlocrtne površine svega od 5 m2.; da nisu tužiteljima oduzeli u potpunosti suposjed parkirališnog mjesta 7.; niti da su poduzetim radnjama, tužitelje potpuno isključili od dotadašnjeg mirnog suposjeda dvorišta a posebice parkirališnog mjesta 7.; niti, da su poduzetim radnjama, uistinu tužiteljima bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti i pristupa parkirališnom mjestu 7. i zgradi. Dakle, sud drži da tužitelji nisu u potpunosti isključeni od dotadašnjeg mirnog izvršavanja faktičnog suposjeda dvorišta, zgrade i stana, jer mogu sasvim neometano pristupiti parkirališnom mjestu 7., kao ranije (sve iz razloga prije gore navedenih i obrazloženih). Slijedom da im nije oduzet faktični suposjeda dvorišta, zgrade i stana, jer mogu sasvim neometano kao i ranije, pristupiti parkirališnom mjestu 7.

53. U ovom predmetu sporno je: jesu li tužitelji ovlašteni štititi suposjed putem suda, od samovlasnog smetanja drugih suposjednika, primjenom odredbe čl. 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; ukoliko je za odluku o tom zahtjevu tužitelja nužno raspravljati i o njihovom pravnom odnosu; u kojem slučaju primjenom čl. 24. st. 2. istog članka Zakona, tužitelji kao suposjednici nisu ovlašteni staviti zahtjev za takvu zaštitu suposjeda od smetanja, koje je počinio njegov suposjednik.

54. Iz predmeta proizlazi: da je prvo tuženica suvlasnica: 9. suvlasničkog dijela nekretnine u 116/682 etažnog vlasništva (E-4) posebnog dijela zgrade, koji se sastoji od stana u prizemlju površine 94,10 m2 i podruma 21,50 m2 označen slovom "A" sa pripadajućim vrtom, površine 75,70 m2 oznake "a" TIP-a 1435; da iz Plana posebnih dijelova zgrade TIP-a broj 1435., proizlazi: da se teren, predmet ovog spora, u obliku "trokuta" izmjerene tlocrtne površine od 5 m2, nalazi na dijelu dvorišta površine od 75,70 m2 oznake "a" TIP-a 1435.; dakle, do samog ulaza stana tuženice, u prizemlju zgrade.

55. Cijeneći priloženi zemljišnoknjižni izvadak i tlocrt dvorišta Plana posebnih dijelova zgrade TIP-a broj 1435., ovaj sud drži dokazanim: da se teren dvorišta u obliku "trokuta" izmjerene tlocrtne površine od 5 m2, nalazi na dijelu dvorišta tuženice, površine od 75,70 m2 oznake "a" TIPa 1435.; dakle, do samog ulaza stana u prizemlju zgrade, u knjižnom vlasništvu tuženice.

56. Valja ponoviti, da odredba čl. 24. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), propisuje: da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. U stavku 2. čl. 24. ZV-a, propisano je: da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu, bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu.

57. U odnosu na iskazana osporavanja tuženika, kada tvrde: da tužitelji Ugovorom o korištenju parkirnih mjesta (i Aneksom), svojataju potpuno neosnovano, veću površinu okućnice od onoga što im pripada u stvarnosti a na osnovu suvlasništva posebnih dijelova zgrade; i da navedeno zapravo ne odgovara Planu posebnih dijelova zgrade TIP-u 1435.; a niti zemljišnoknjižnom stanju; jer da je taj dio dvorišta knjižno vlasništvo JJ; ovaj sud drži, da su te iskazane tvrdnje i iznijete činjenice tuženice pravno relevantne za ovaj postupak; i da o tom pravnom odnosu valja nužno raspravljati, radi odlučivanja o zahtjevu tužitelja.

58. Ovaj je sud odbio pružiti suposjedovnu zaštitu, ovakvu kakvu tužitelji traže, predmetnom tužbom; s obzirom da tužitelji nisu u potpunosti isključeni od dotadašnjeg suposjeda parkirnog mjesta 7.; niti da su bitno ograničeni dotadašnjim načinom izvršavanja faktičke vlasti tog parkirališnog mjesta i pristupa zgradi; jer im suposjed dvorišta nije u potpunosti oduzet, zbog same konstrukcije metalne ograde, koja je postavljena sasvim sa druge strane dvorišta, ispred ulaza stana prvo tuženice, a koja obuhvaća izmjerenu tlocrtnu površinu od samo 5 m2 terena.

59. Ovaj sud zaključno drži: da tuženici nisu počinili čin oduzimanja suposjeda prava prolaza dvorištem vozilima, do označenog mjesta za parkiranje vozila br. 7.; jer tužitelji i nakon što su tuženici ogradili taj manji dio dvorišta u obliku "trokuta", tlocrtne površine svega oko 5 metara kvadratna, mogu neometano pristupiti dvorištu i parkirališnom mjestu 7., kao i prije 25. lipnja 2022. Dakle, jer mogu sasvim neometano i slobodno pristupiti svom dijelu objekta (a sve gledano iz pravca ulice u [adresa]), kao i ranije.

60. U svezi prolaza pješice kroz dvorište označeno zelenom bojom ovaj sud drži da nije predmetom ovog postupka; jer takvog zahtjeva zapravo nema u deklaratornom dijelu tužbenog zahtijeva, a sud odlučuje u granicama zahtijeva koje su stavljene u postupku kako je propisano u čl. 2 . ZPP-a.

61. Dakle, ovaj sud drži dokazanim: da su tuženici navedene zgode opisanim postupanjem, zapravo ogradili mali dio terena dvorišta, u obliku "trokuta" u vlasništvu tuženice; pri tome da su ostavili dovoljno prostora za prolaz vozilima dvorištem, do obilježenih parkirnih mjesta; tako i za okretati vozila i to potpuno neometano; da nisu počinili čin oduzimanja suposjeda, kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu tužitelja; jer oni nisu tužiteljima oduzeli suposjed parkirnog mjesta 7.; niti ih potpuno isključili iz dotadašnjeg suposjeda parkirnog mjesta 7.; a niti im bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, na tom parkirnom mjestu; jer tužitelji mogu i sada, slobodno i neometano pristupiti do dvorišta i do tog obilježenog parkirnog mjesta dvorišta, kao i ranije; te, i neometano pristupiti svom dijelu objekta, iz pravca ulice A. Amoroso. Valja napomenuti da tužitelji i tuženici pristupaju neometano zgradi i dvorištu i iz pravca [adresa].

62. Obzirom na navedeno, ovaj sud drži dokazanim: da radnje tuženika poduzete na terenu, nisu uopće usmjerene, na čin svjesnog oduzimanja suposjeda dvorišta tužiteljima, a niti oduzimanja suposjeda u odnosu na parkirno mjesto 7.; jer tuženici ne svojataju nikakva prava u odnosu na to parkirno mjesto označeno br. 7.; i jer tužitelji dakle, mogu to mjesto koristi neometano, po potrebi. Tuženici ne svojataju ikakva druga jača prava, u odnosu na parkirno mjesto 7. Dakle, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, jer tuženici nisu opisanim postupanjem oduzeli suposjed dvorišta tužiteljima; niti ih potpuno isključili od dotadašnjeg izvršavanja faktičnog posjedovanja parkirnog mjesta 7.; niti im bitno ograničili dotadašnji način korištenja dvorišta i izvršavanja faktične vlasti, tako niti u odnosu na navedeno parkirno mjesto.

63. Tuženici i svjedokinja LJ, izričito tvrde pred sudom: da je taj dio ograđenog terena dvorišta, u obliku "trokuta" do samog stana tuženice u prizemlju zgrade, isključivo zemljišnoknjižno vlasništvo JJ; koja se izričito poziva na navedeno jače pravo vlasništva. Osim toga, tuženica se poziva i na priloženi zemljišnoknjižni izvadak i na tlocrt dvorišta Plana posebnih dijelova zgrade TIPa broj 1435., iz kojih isprava, barem za sada, proizlazi: da se taj mali dio terena dvorišta, u obliku "trokuta" izmjerene tlocrtne površine od 5 m2, nalazi na dijelu dvorišta tuženice površine od 75,70 m2, oznake "a" TIPa 1435., koji je označen, kao pripadak stana sa "loggiom" oznake "A7"; dakle, dvorišta do samog ulaza stana u prizemlju zgrade, označen slovom "A", inače knjižno vlasništvo tuženice,

64. Tijekom postupka iz tehničkih razloga nije bilo moguće očitovati informatičkom opremom priloženi CD po tužiteljima; a sadržaj video zapisa kao takav nije odlučan u ovoj pravnoj stvari obzirom na iskreno držanje tuženika pred sudom.

65. Članak 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u stavku 1 propisuje: "Svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti". U stavku 2 propisuje: "Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu".

66. Dakle, u svezi suposjedovne zaštite u međusobnim odnosima suposjednika, valja naglasiti: da suposjednik uživa posjedovnu zaštitu u međusobnim odnosima s drugim suposjednicima ako jedan od njih isključuje ili bitno ograničava drugoga u dotadašnjem načinu obavljanja faktične vlasti na stvari koja je u njihovu posjedu.

66.1. Iz pravne prakse sudova proizlazi: da smetanje suposjeda postoji samo u slučaju ako je jedan od suposjednika izvršio takav čin da drugog suposjednika potpuno isključuje iz suposjeda ili mu znatno otežava vršenje suposjeda. (Okružni sud u Zagrebu, Gž-646/77 od 6. 12. 1977;). Da smetanje suposjeda koji čine suposjednici međusobno postoji kad je radnjom suposjedníka drugi suposjednik potpuno lišen suposjeda stvari, ili prava, ili mu je znatno otežan dotadašnji način vršenja faktične vlasti na stvari u suposjedu. Da suposjednik uživa posjedovnu zaštitu u međusobnim odnosima s drugim suposjednicima ako jedan od njih isključuje ili bitno ograničava drugog u dotadašnjem načinu obavljanja faktične vlasti na stvari koja je u njihovu posjedu (Zaključak hrvatskih sudova od 26. i 27. 11. 1985., VSH Rev-7/87 od 17. 4. 1987.). Dakle, da bi suposjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu prema drugom suposjedniku, treba ga drugi suposjednik isključiti iz posjeda ili pak znatno onemogućiti u dotadašnjem načinu vršenja faktične vlasti na stvari koja je u suposjedu.

66.2. Dodatno iz pravne prakse sudova proizlazi: da suposjednik ne može tražiti zaštitu posjeda tužbom zbog smetanja posjeda protiv drugog suposjednika, ako drugi suposjednik nije potpuno onemogućio posjedovanje zajedničke stvari. U tom slučaju suposjedniku pristoji pravo da svoja prava zaštiti u petitornoj parnici (Okružni sud u Rijeci, Gž-1415/73 od 22. 11. 1973.).

66.3. Posjed nije pravo, pa se i na ovaj slučaj smetanja suposjeda, u pružanju suposjedovne zaštite imaju primijeniti odredbe propisa čl. 24. ZV-a; dakle, mjerodavno pravo u ovom slučaju, je odredba čl. 24. st. 2. Zakona, koji kao i pravne norme prije gore citirane, također otklanja posjedovnu zaštitu, jer bi za odlučivanje o tužbenom zahtjevu bilo nužno raspravljati o pravnom odnosu suposjednika. Naime, posjed nije pravo, već je faktična vlast, odnosno faktično stanje zaštićeno pravom, pa je važeći materijalno pravni propis, ono pravo koje se ima primijeniti u ovoj posjedovnoj parnici, (Županijski sud u Rijeci, Gž-2793/02 od 5. veljače 2003.).

67. Dakle, nakon svih izvedenih dokaza, ovaj je sud utvrdio i drži dokazanim: da tuženici nisu isključili iz suposjeda tužitelje, niti pak im znatno onemogućili dotadašnji način vršenja faktične vlasti na stvari koja je u suposjedu; niti im znatno otežali dotadašnji način vršenja faktične vlasti na stvari u suposjedu; slijedom navedenog je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

68. Osim toga, u svezi navedenoga, iz gore navedenih propisa i pravne prakse sudova, proizlazi: da će sud odbiti zahtjev suposjednika za zaštitu suposjeda, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu, dakle, upravo kao u ovom predmetu.

68.1. Iz svih gore navedenih razloga, tužbeni je zahtjev tužitelja odbijen, jer neosnovan. Kako je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odbijen, u ovom slučaju suposjednicima (tužiteljima) pristoji pravo, da svoja prava zaštite u petitornoj parnici.

69. Tuženici su podneskom od 13. srpnja 2026. izvijestili sud da su tužitelji u međuvremenu prodali stanove u predmetnoj zgradi, te u dokaz tome priložili zemljišnoknjižni izvadak.

70. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 , 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 i 80/22); tužitelji su u ovom predmetu izgubili spor, te su dužni tuženicima solidarno naknaditi prouzročene troškove postupka; sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

70.1. Osnovom Tbr. 7.2., tuženicima zastupani po punomoćniku, su priznati slijedeći troškovi: jednokratna nagrada u visini 250 bodova (500,00 eura, za podnijeti odgovor na tužbu i tri poduzete procesne radnje u postupku, uz PDV od 25%); te za tri održana ročišta, uz nazočnost punomoćnika tuženika ukupno 150 bodova, (3x 50 bodova u iznosu 300,00 eura uz PDV od 25%); te sukladno Tbr. 7. st. 2. Tarife odvjetnika, trošak glede ponovljenog postupka u visini 200 bodova (iznos od 400,00 eura, uz PDV od 25%); dakle, iznos od 1.200,00 eura; te na taj iznos dodatno 10% sukladno Tbr. 40., (uz PDV 25%, tj. iznosu od 120,00 eura); dakle, iznos od 1.320,00 eura, uz PDV od 25% - 330,00 eura; dakle, ukupno iznos od 1.650,00 eura. Dakle, tužitelji su dužni solidarno tuženicima naknaditi prouzročeni parnični trošak, u iznosu od 1.650,00 eura, sve u roku od 15 dana od dana, donošenja ove odluke.

71. Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao u izreci.

U Rovinju, 24. kolovoza 2026.

Sudac

Roberto Uggeri

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu rješenja za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu rješenja, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovoga suda na nadležni županijski sud.

DNA:

- tužiteljima po pun.

- tuženicima po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte