Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-803/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun u pravnoj stvari tužitelja NL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Mladiček, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB:22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. ožujka 2026. poslovni broj Pn-1892/2024-14, dana 24. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. ožujka 2026. poslovni broj Pn-1892/2024-14 pod toč. I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijana toč. II. izreke presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je pod toč. I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 949,22 EUR sa zateznom kamatom od 7. ožujka 2024. do isplate, pod toč. II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 30. siječnja do 6. ožujka 2024., te je pod toč. III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.109,73 EUR sa zateznom kamatom od 11. ožujka 2026. do isplate.

2. Navedenu presudu pod toč. I. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskog suda preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na naknadu imovinske štete koja je nastala 29. siječnja 2024. na vozilu tužitelja, te nespornih činjenica da je tuženik pasivno legitimiran, da je odgovoran za naknadu štete i da je isplatio tužitelju s osnova naknade imovinske štete iznos od 700,00 EUR, te sporne činjenice je li tom isplatom tužitelju u cijelosti naknađena šteta na vozilu i s tim u vezi sporne činjenice o visini nastale štete, ocjenu osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića proizlazi da je na vozilu tužitelja marke Toyota Corola Verso reg. oznake [registarska oznaka] nastala djelomična šteta radi koje je prema izvidu štete potrebno bilo zamijeniti stražnji branik i popraviti stražnji vezni lim, te uzimajući u obzir vrstu radova i broj radnih sati djelatnika auto struke (limara i lakirera) trošak popravka vozila tužitelja iznosi 1.649,22 EUR u koji je uključen PDV

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je nakon štetnog događaja štetu prijavio tuženiku koji je napravio izvid štete, nakon čega je vozilo odvezeno na servis gdje je utvrđeno da postoji daljnja šteta koja nije bila vidljiva prilikom prvog izvida, pa je učinjen ponovni izvid po procjenitelju tuženika nakon čega mu je tuženik isplatio naknadu od 700,00 EUR čemu je on prigovorio navodeći da šteta nije u cijelosti nadoknađena te je zatražio obračun štete kod svog osiguratelja, da je automobil popravio u servisu ali nema račun jer je isti predao kupcu (stranom državljaninu) prilikom prodaje vozila,

pa prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka kojim je u cijelosti odgovoreno na predmet vještačenja i na koji stranke nisu imale primjedaba, kao i iskaz tužitelja koji je podudaran s nalazom vještaka, te pozivom na čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26., u daljnjem tekstu: ZOO) sud utvrđuje da je tužitelju nastala šteta u iznosu od 1.649,22 EUR koja uključuje i PDV na koji tužitelj ima pravo s obzirom da i PDV čini onaj dio novčanog iznosa koji nastaje kao trošak popravljanja oštećene stvari i potreban je da bi se oštećenikova materijalna situacija dovela u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje u smislu čl. 1090. ZOO, pa je obvezao tuženika naknaditi tužitelju daljnji iznos (povrh plaćenog iznosa od 700,00 EUR) od 949,22 EUR. Utvrdivši da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 7. ožujka 2024. sud je obvezao tuženika isplatiti na dosuđeni iznos zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate primjenom čl. 12. st. 4. u vezi st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., u daljnjem tekstu: ZOOP). U preostalom dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate tužitelj je odbijen nepobijanom toč. II. izreke presude. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP) sa zateznom kamatom primjenom čl. 151. st. 3. ZPP.

6. U žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li tužitelj doista pretrpio štetu u visini od 1.649,22 EUR ili je popravak vozila starog 17 godina platio po nižoj cijeni i da dosuđivanje iznosa PDV kada ne postoji račun da je vozilo popravljeno i kada je vozilo prodano predstavlja povredu načela naknade stvarne štete iz čl. 1085. ZOO. Smatra da je sud propustio utvrditi je li prodajom popravljenog vozila tužitelju namirena cjelokupna šteta, pa je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada nije obvezao tužitelja dostaviti kupoprodajni ugovor na temelju kojeg je vozilo prodao. Osim toga pogrešno je određen početak tijeka zateznih kamata s obzirom da je visina štete utvrđena tek prvostupanjskom presudom i nije se mogla utvrditi bez vještačen ja radi čega smatra da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu najranije od donošenja prvostupanjske presude. Zaključno navodi da je o troškovima postupka odlučeno pogrešnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 5. ZPP jer nije uzet u obzir neuspjeh tužitelja u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate koji opravdava dosudu djelomičnog troška.

7. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP s obzirom da novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.

8. Ispitivanjem presude po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. u vezi čl. 457. ZPP, s time da tuženik ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede.

9. Tuženik nije ovlašten u sporu male vrijednosti pobijati presudu radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje izričito ukazuje u žalbi, pa stoga žalbene tvrdnje koje tuženik iznosi u vezi tog razloga niti ovaj sud nije ovlašten ispitivati. Dakle, ovaj sud neće uzeti u obzir žalbene tvrdnje da sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje jer je odbio naložiti tužitelju dostavu kupoprodajnog ugovora, pri čemu je pravilno stajalište prvostupanjskog suda navedeno pod toč. 13. obrazloženja da se ne radi o dokazu koji bi bio pravno relevantan u vezi utvrđivanja visine naknade štete.

10. Na utvrđeno činjenično stanje u pogledu sporne činjenice o visini štete koju je sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića (opisanog pod toč. 8. obrazloženja) prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelju nastala šteta u visini popravka vozila od 1.649,22 EUR i da tužitelj ima pravo na trošak PDV koji je sadržan u tom iznosu.

10.1. Prema odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a prema odredbi iz čl. 1090. ZOO sud će uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. U citiranim zakonskim odredbama sadržano je temeljno pravilo o popravljanju imovinske štete, a to je uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno isplata naknade štete u onom novčanom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a temeljnom pravilu o popravljanju imovinske štete nije moguće udovoljiti ako se oštećeniku ne priznaje pravo na naknadu štete koja u sebi uključuje i porez na dodanu vrijednost.

11. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu, uključujući i porez na dodanu vrijednost, s obzirom da je porez na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa koji je potreban da se materijalna situacija tužitelja kao oštećenika dovede u stanje prije štetne radnje u smislu čl. 1085. ZOO. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je u dosljednoj sudskoj praksi VSRH, npr. odluke broj Rev-666/2024, Rev-512/2023, Rev- 2480/2010, te je zauzeto i na sjednici Građanskog odjela VSRH od 5. prosinca 2013. broj Su-IV-127/13-10.

12. Tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno čl. 12. st. 4. u vezi st. 1. ZOOP kako je prvostupanjski sud pravilno obrazložio pod toč. 17. i 18. obrazloženja presude te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

13. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. izreke.

14. Prvostupanjski sud je odlučio o troškovima postupka primjenom čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP. Tuženik pobija odluku o troškovima postupka u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari, navodeći da tužitelj nije u cijelosti uspio u postupku jer je tražio zatezne kamate za razdoblje od siječnja do ožujka s kojim dijelom zahtjeva je odbijen, pa bi mu pripadao trošak razmjeran uspjehu.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik smatra da je o troškovima postupka bilo potrebno odlučiti primjenom čl. 154. st. 2. ZPP jer se za ocjenu uspjeha u sporu uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva u smislu čl. 35. ZPP, pa kako tužitelj samo djelomično nije uspio sa sporednom tražbinom to je njegov uspjeh potpun u smislu čl. 154. st. 1. ZPP koji opravdava dosudu troškova u cijelosti.

16. S obzirom da tuženik ne osporava vrstu niti visinu troškova koji su priznati tužitelju (navedeni pod toč. 20. obrazloženja), a da u odluci o troškovima postupka drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP) to je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. III. izreke.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 24. kolovoza 2026.

Sutkinja

Sanja Bađun