Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluke i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene JE zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (N.N. broj: 70/17., 126/19., 84/21, 114/22 i 36/24), odlučujući o žalbi okrivljene JE, podnesenoj po braniteljici Ivi Žuvanić Štambuk odvjetnici iz Zagreba, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj: Pp-3239/2024-17 od 26. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene JE i pobijana presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (N.N. broj:107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljena JE je obvezna naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 120,00 eur (stodvadeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu okrivljena JE je proglašena krivom, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinila prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji prekršaj je izrečena novčana kazna u iznosu 400,00 (četiristo) eura, te je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato u novčanu kaznu vrijeme uhićenja od dana 30. rujna 2024. u 03,00 sati do dana 30. rujna 2024. u 11:25 sati kao 39,82 eura, te okrivljenica ima za platiti preostali iznos novčane kazne u iznosu od 360,18 eur, koju kaznu je obvezna platiti u roku jednog mjeseca po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrati će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 52. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Nadalje, na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u svezi sa odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.
3. Protiv te presude okrivljena JE je pravodobno po branitelju podnijela žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga dakle bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Ističe u bitnom da se nisu ostvarili uvjeti iz primijenjene odredbe zakona, budući da je u postupku utvrđeno kako je stan na adresi [adresa] u vlasništvu HE majke okrivljenice, te da predstavlja bračnu stečevinu oštećenika ŠE, te u prilogu žalbe dostavlja sudsku nagodbu od 26. svibnja 2025. sklopljene u postupku mirenja pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu broj:Mir-7/2025 u kojoj se (članak 4.) ŠE odriče tužbenog zahtjeva radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnom stanu s osnova bračne stečevine.
4. Predlaže da se žalba prihvati i da se pobijana presuda ukine.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i je li nastupila zastara prekršajnog progona pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Nadalje, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije prihvaćena navedena žalbena osnova, jer je prvostupanjski sud po ocjeni ovog Suda utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, argumentirano i valjano obrazložio odluku o krivnji okrivljenika, a razlozi žalbe nisu doveli do u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
8. Naime, iz stanja spisa i provedenih dokaza proizlazi da je oštećenik bivši suprug okrivljenice stanovao u stanu u [adresa], odnosno da je imao prijavljeno prebivalište na toj adresi, i u tom stanu živio od 2004. godine kako je iskazao prilikom davanja svjedočkog iskaza, a jednako tako je iz stanja spisa razvidno da je i nakon razvoda braka od 7. prosinca 2023. kada su pravomoćno razvedeni živio u navedenom stanu.
8.1. Nadalje, okrivljenica se tereti da je 29. rujna 2024. počinila ekonomsko nasilje u obitelji na štetu svog bivšeg supruga ŠE na način da je iskoristila putovanje na koje oštećenik otišao dana 6. rujna 2024., te je promijenila bravu stana, čime mu je onemogućila ulazak u stan, a iz dokaznog postupka proizlazi da su živjeli u navedenom stan iako su rastavljeni. U konkretnom slučaju nužno je uzeti da objektivno gledajući osoba ima pravo uči u stan na kojem je prijavljena i u kojem živi od 2004. godine, bez obzira živi li u njemu kontinuirano ili ne, i u kojoj je živjela u bračnoj zajednici sa svojim suprugom, te ako bivša supruga onemogućava ulazak u stan time vrši ekonomsko nasilje.
9. Naime, prekršaj je ekonomsko nasilje, je između ostalog, ekonomsko nasilje kao i zabrana i onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine (članak 10. točka 4. Zakona), a notorno je da je onemogućavanje ulaska u prostor u kojem je osobi prijavljeno prebivalište počinitelj pri tom onemogućava osobu u korištenju njezine osobne imovine, te okolnost da je okrivljenica stvari okrivljenika stavila u spremište), čak i da je nesporno da okrivljenik nije vlasnik navedenog stana, takvo postupanje okrivljenice ispunjava zakonsko obilježje prekršaja ekonomskog nasilja u obitelji. Stoga okolnosti koje navodi okrivljenica, a koje se odnose na motive i razloge radi kojih je postupila na opisani način, ne mogu dovesti do njezinog oslobođenja od optužbe i opravdanja za njezino ponašanje i da predstavlja razlog isključenja krivnje ili protupravnosti.
10. Naime, žaliteljica u obrani, a i u žalbi ističe da je bravu promijenila njezina majka koja je vlasnik stana, a iz stanja spisa proizlazi da je darovnim ugovorom okrivljenica vlasništvo stana prebacila na svoju majku dana 8. listopada 2024., dakle nakon počinjenja prekršaja koji joj je stavljen na teret, pa je u svezi s navedenim neosnovan žalbeni navod žaliteljice da je majka vlasnica stana, da je po njezinom nalogu promijenjena brava, kao i žalbeni navod da je došlo do sudske nagodbe 26. svibnja 2025. koja je sklopljena u postupku mirenja pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, te da se oštećeni ŠE odriče tužbenog zahtjeva za utvrđivanje prava vlasništva na predmetnom stanu s osnova bračne stečevine, a koja je sklopljena 26. svibnja 2025. godine. Navedeno nema utjecaj na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u odnosu na krivnju žaliteljice.
11. Slijedom navedenog, kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenica onemogućila bivšem suprugu ulazak u stan u kojem stanuje od 2004. godine i na kojem je imao u vrijeme počinjenje prekršaja prijavljeno prebivalište, ostvareno je zakonsko obilježje prekršaja iz primijenjene odredbe zakona, odnosno odluka o krivnji je valjano i argumentirano obrazložena, a razlozi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, te je istu trebalo odbiti kao neosnovanu.
12. Nadalje, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezana na naknadu troškova žalbenog postupka imajući u vidu trajanje i složenost postupka, a paušalna svota je određena sukladno Rješenju u određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (N.N. broj:18/13) kojim rješenje je propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 od 663,61 eur.
13. imajući u vidu navedeno odlučeno je kao u izreci navedene presude.
U Zagrebu, 24. kolovoza 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković v.r.
Ivanka Mašić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, branitelja, oštećenika i tužitelja.
