Poslovni broj: 8 Gž-66/2024-2

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u parničnom predmetu tužitelja S.G., OIB: ..., s prebivalištem u L., S., zastupan po punomoćniku M.K., odvjetniku u Z., protiv tuženice D.S., OIB: ..., iz V.G., zastupane po punomoćniku T.B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva B. & J. j.t.d. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi punomoćnika tužitelja M.K. protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu, poslovni broj P-250/2017-70 od 4. prosinca 2023., dana 16. veljače 2024.,

 

r i j e š i o  j e

 

Uvažava se žalba punomoćnika tužitelja M.K., odvjetnika u Z., i ukida rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu, poslovni broj P-250/2017-70 od 4. prosinca 2023., bez vraćanja na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

„Nalaže se punomoćniku M.K., odvjetniku u Z., OIB: 24419277674 u roku od 8 dana uplatiti iznos od 250,00 kn / 33,18 EUR1 na račun ovog suda broj IBAN 8723900011300000259 s pozivom na broj 130-250-2017 za provedeno dopunsko vještačenje, kao i iznos od 159,27 EUR / 1.200,00 kn za sudske pristojbe po rješenju broj P-250/2017-46 od 15. rujna 2022. pravomoćno 24. rujna 2022.; obzirom da spomenuto nije moguće naplatiti od tužitelja osobno jer je strani državljanin; a sve pod prijetnjom novčane kazne punomoćniku u iznosu od 1.000,00 EUR / 7.534,50 kn.“

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio punomoćnik tužitelja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Posebno ukazuje na odredbu čl. 378. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku smatrajući da navedenim Zakonom nije propisano da protiv pobijanog rješenja nije dopuštena žalba ili posebna žalba, žalba protiv pobijanog rješenja je dopuštena. Što se tiče samog merituma pobijanog rješenja tužitelj ističe kako niti jednom odredbom Zakona o parničnom postupku, Zakona o sudovima ili drugog važećeg pravnog akta nije propisano da će sud u slučaju da stranka ne plati predujam za vještačenje u parničnom postupku, plaćanje predmetnog predujma naložiti njezinom punomoćniku. Također nije određeno da će sud u slučaju da stranka ne plati sudske pristojbe u parničnom postupku plaćanje istih naložiti punomoćniku stranke. Dodatno, sud nije postupio po podnesku tužitelja od 8. prosinca 2022. kojim isti moli produljenje roka za uplatu razlike predujma za financijsko vještačenje. Prema tome, predmetno rješenje u cijelosti je i grubo nezakonito te predstavlja kršenje odredbi Zakona o parničnom postupku te Zakona o sudskim pristojbama. Takva gruba i očigledna nezakonitost samim time upućuje na arbitrarno odlučivanje, obzirom da niti jednim pravnim aktom nije propisano da punomoćnici snose troškove sudskih pristojbi i vještačenja od stranke koju zastupaju. Predlaže se ukinuti pobijano rješenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Žalitelj ne konkretizira bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijano rješenje nije našao da bi pri donošenju pobijanog rješenja sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi čl. 381. istog Zakona.

6. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je naložio punomoćniku tužitelja M.K., odvjetniku u Z., da na ime provedenog dopunskog vještačenja i sudske pristojbe izvrši uplatu na račun prvostupanjskog suda iz razloga što navedeno nije moguće naplatiti od tužitelja osobno jer da je tužitelj strani državljanin, a sve pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 1.000,00 EUR, a s uputom o pravnom lijeku - da protiv rješenja nije dopuštena posebna žalba.

6.1. Prvenstveno je navesti da iz spisa predmeta slijedi da je prvostupanjski postupak u predmetnoj poravnoj stvari dovršen donošenjem pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu broj P-250/2017-35 od 13. prosinca 2019. koja je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-251/2020 od 6. srpnja 2022.

6.2. Naime, navedeno, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda predstavlja odlučnu činjenicu budući da je odredbom čl. 378. st. 1. ZPP određeno da je protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena žalba ako tim Zakonom nije određeno da žalba nije dopuštena.

6.3. Istim člankom u stavku 2. određeno je da ako taj Zakon izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje prvostupanjskog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.

6.4. Dakle, u konkretnom slučaju konačna odluka je već donesena, a s obzirom da ZPP nije određeno da protiv pobijanog rješenja nije dopuštena žalba odnosno posebna žalba, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda predmetna žalba ima se smatrati dopuštenom.

7. Već je navedeno da iz spisa predmeta slijedi da su donesene navedene presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda (l.s. 167-170), a nadalje, se potrebnim nalazi navesti da je prvostupanjski sud naknadno donio rješenje kojim je naloženo tužitelju platiti sudske pristojbe na tužbu, žalbu protiv presude i prvostupanjsku presudu u ukupnom iznosu od 1.200,00 kn/159,27 EUR koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 24. rujna 2022., da je vještakinja L.T.G. podneskom zaprimljenim kod prvostupanjskog suda 16. studenoga 2022. zatražila isplatu po ispostavljenom računu u iznosu od 250,00 kn za pristup na ročište održano 15. travnja 2019., da je prvostupanjski sud rješenjem od 25. studenoga 2022. pozvao tužitelja na plaćanje računa imenovane vještakinje, a koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno (l.s. 192), da iz uredovne bilješke od 11. siječnja 2023. proizlazi da je rješenje o naplati pristojbe za tužitelja otpremljeno i uručeno Financijskoj agenciji 11. studenoga 2022. i da ista do dana sastava bilješke nije dostavila obavijest o izvršenoj naplati radi čega je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje (toč. 5. obrazloženja ove odluke).

8. Po ocjeni ovog suda, na temelju utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo jer nije primijenio odredbe materijalnog prava koje je trebao primijeniti.

9. Naime, odvjetnik kao punomoćnik zastupa stranku u sudskom postupku na temelju pisane punomoći, s time da se radi o ugovoru o nalogu koji je reguliran odredbama čl. 763. do čl. 784. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.) iz kojih slijedi da je obveza nalogoprimca - izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi odnosno o obavljenom poslu položiti račun i predati bez odugovlačenja nalogodavcu sve što je primio na temelju obavljanja povjerenih mu poslova, bez obzira je li ono što je primio za nalogodavca bilo dugovano ovome ili ne, - podnijeti izvješće o stanju poslova i položiti račun i prije određenog vremena, te je nalogoprimac odgovoran ako se služio za svoje potrebe novcem koji je primio za nalogodavca.

9.1. Dakle, navedene odredbe ne daju uporište za zaključak da za slučaj da nalogodavac, ovdje parnična stranka, ne plati troškove postupka (za vještačenje, sudske pristojbe) isti padaju na teret nalogoprimca tj. punomoćnika tužitelja.

9.2. Navesti je i to da je odredbom čl. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18. i 51/23.) određeno da je pristojbe propisane tim Zakonom dužna platiti osoba na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, pa kako žalitelj nije osoba koju predviđa citirana odredba kao pristojbenog obveznika, to niti po navedenom Zakonu ne postoji obveza punomoćnika koji zastupa stranku da podmiri sudske pristojbe, pa kako takva obveza ne slijedi niti iz odredbi ZPP prema kojima, između ostalih, sukladno odredbi čl. 153. ZPP troškovi vještačenja padaju na teret stranke - slijedi da je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. Slijedom svega navedenog, ovaj drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažio žalbu i ukinuo pobijano rješenje, ali bez vraćanja na ponovni postupak.

U Zadru 16. veljače 2024.

 

 

Sutkinja

 

Sanja Dujmović