Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-340/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene ŽPS zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. u svezi članka 34. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 11472022, 11472023, 36/2024 i 136/2025 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem K-158/2026-35 od 25. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene ŽPS kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu optužena ŽPS proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju iz članka 326. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 činjeničnog opisanog u izreci pobijane presude te je na temelju članka 326. stavka 1 KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženici je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je provela u istražnom zatvoru od 13. prosinca 2025., pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 40. stavka 5. u vezi sa članka 42. KZ/11 optuženoj ŽPS je izrečena sporedna novčana kazna od 100 (sto) dnevnih iznosa u visini od 20,00 (dvadeset) eura, što iznosi 2.000,00 (dvije tisuće) eura Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11 optuženica je dužna sporednu novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će na temelju članka 43. stavka 6. u vezi sa stavkom 4. KZ/11 istu zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora

1.2. O oduzetim predmetima odlučit će se posebnim rješenjem.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22, 36/24., 72/25., 13/26– dalje u tekstu: ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude) okrivljena ŽPS dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, te trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenje

2. Protiv presude žalbu je podnijela optužena ŽPS putem branitelja po službenoj dužnosti Nina Ćosića, odvjetnika u Varaždinu zbog bitne povrede postupka (članak 467. točka 1 ZKP/08), povrede materijalnog prava (članka 467. točka 2 ZKP/08), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3 ZKP/08), odluke o kazni (članak 467. točka 4. ZKP/08), odluke o sporednoj novčanoj kazni te zbog odluke o troškovima postupka uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, a podredno da pobijanu presudu preinači na način da optuženicu oslobodi od optužbe, odnosno da joj izrekne blažu kaznenopravnu sankciju i ukine ili odgovarajuće ublaži sporednu novčanu kaznu.

2.1. Odgovor na žalbu optuženice je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu uz prijedlog da drugostupanjski sud obije žalbu optužene kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalba optužene ŽPS nije osnovana.

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žaliteljica tj. njen branitelj po službenoj dužnosti citira sadržaj odredbe članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 navodeći da pobijana presuda sadrži bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, s obzirom da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da je izreka presude nerazumljiva. Navodi da je pobijana presuda nerazumljiva i nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama u pogledu utvrđenja da je okrivljenica počinio terećeno joj kazneno djela na način opisan u presudi. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optužena vidi u odbijanju dokaznog prijedloga obrane za neposredno ispitivanje svjedoka ŽP i AP jer su upravo njihovi iskazi temelj gotovo svih odlučnih činjeničnih zaključaka iz pobijane presude.

4.1. Optužena ŽPS se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ali tu žalbenu osnovu zakonski ne označava, niti obrazlaže u čemu bi se ona konkretno sastojala. Navedeni žalbeni razlozi se sadržajno odnose na posljedicu pogrešne ocjene prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, posebice onih proturječnih, što međutim, ne ulazi u okvire žalbene osnove citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

4.2. Razlozi prvostupanjskog suda su jasni i određeni, a među tim razlozima nema nikakvog proturječja niti postoji znatna proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju pojedinih dokaza i samih tih dokaza, tako da je presuda potpuno razumljiva i može se ispitati. Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, nije utvrđeno da su pobijanom presudom počinjene postupovne povrede na koje je ovaj drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem članka 467. stavak 1. ZKP/08.

4.3. Konačno ne stoje ni žalbeni navodi da je optuženici povrijeđeno pravo na obranu i načelo „jednakosti oružja“, jer da njena obrana nije mogla ispitati svjedoke ŽP i CP. Naime optuženica se odrekla prva da sudjeluje u ispitivanju ovih svjedoka na dokaznom ročištu 14. prosinca 2025. kad bi bila u mogućnosti svjedocima postavljati pitanja, stavljati prigovore i primjedbe na njihovo iskazivanje.

5. Nije u pravu optuženica niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Makar u žalbi ne obrazlaže povredu kaznenog zakona koju ima u vidu, iz sadržaja žalbe se može razabrati kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što smatra da u njenom ponašanju nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašena krivom i pri tomu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. To iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

6. U argumentaciji žalbene osnove nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prigovara se vrijednosnoj ocjeni dokaza jer da sud temelji presudu na indicijama iako se njima ne utvrđuju pravno relevantne činjenice jer su samo posredno dokazno sredstvo. Po žaliteljici, nema niti jednog dokaza da bi na bilo koji način bila povezana s drugim osobama radi prijevoza migranta, već se presuda temelji na pretpostavkama, slijedom čega ga je trebalo osloboditi optužbe.

6.1. Međutim, suprotno izloženim žalbenim navodima, za sva svoja utvrđenja prvostupanjski je sud dao valjane i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koji ni navodima žalbe nisu dovedeni u pitanje.

6.2. Osnovano prvostupanjski sud obranu optuženice iznijetu na raspravi ocjenjuje kao neživotnu i nelogičnu te u suprotnosti sa drugima u postupku izvedenim dokazima. To se prije svega odnosi na iskaze svjedoka ŽP i CP koji navode da je ih optužena ŽPS prepoznala i pozvala u vozilo te da je ona upisala lokaciju do koje ih mora prevesti, a to je po iskazu oba svjedoka bila Republika Slovenija. Svjedoci su iskazivali suglasno o tome da ih je ovdje optužena ŽPS trebala odvesti sve do Republike Slovenije jer je svjedok PP to vidio na GPS-u s lokacijom koju je u vožnji pratila optuženica, dok je svjedok IP to shvatio iz razgovora sa drugim svjedocima. Njihov iskaz potvrđen je i rezultatima pretrage mobilnog uređaja "Iphone" optuženice na kojem je pronađena video snimka osoba koje je prevozila u svojem automobilu te je navedenu snimku putem "Whatsappa" dostavila trećoj osobi kao dokaz da je osobe koje je trebala prevesti preko granice ukrcala u svoje vozilo.

6.3. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka, materijalne dokumentacije te obrane optuženice, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja optuženice su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žaliteljica zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti optuženice za inkriminirano joj kazneno djelo protiv javnog reda

- protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

6.4. Protivno prigovorima žaliteljice, prvostupanjski sud je na temelju brižljive i kritičke vrijednosne ocjene dokaza kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i s obranom optuženice, utvrdio sve odlučne činjenice i na temelju toga izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženice ostvarena bitna obilježja terećenog joj kaznenog djela. Na navode žalbe u kojoj se, u bitnome preocjenjuju provedeni dokazi od strane prvostupanjskog suda, te u velikom dijelu opisuje radnja događanja i situacije kako ih je opisao u svojoj obrani okrivljenica, valja reći da se radi o preocjeni provedenih dokaza na subjektivan način, a koje tvrdnje ničim nisu potkrijepljene i dokazane.

6.5. Zbog svega navedenog neosnovan je prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je dokazano da je okrivljenica počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u pokušaju na način kako ga se tereti, te je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona zaključivši da se u ponašanju okrivljenice stječu sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u svezi članka 34. KZ/11, pa tako nije povrijeđen ni kazneni zakon.

8. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženica u podnesenoj žalbi u bitnome tvrdi da je izrečena kaznenopravna sankcija, prestroga, smatrajući da je prvostupanjski sud trebao dati veći značaj olakotnim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu i to ranije neosuđivanosti i izostanka nastupanja štetne posljedice te činjenice da je kazneno djelo ostalo u pokušaju.

8.1. Međutim, protivno takvom viđenju pravilnosti izrečene kazne optuženice, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako su u prvostupanjskoj presudi ispravno i potpuno utvrđene sve okolnosti glede odmjeravanja kazne, kako je to i propisano člankom 47. KZ/11, te da je prvostupanjski sud utvrđene, kako olakotne tako i otegotne okolnosti na strani optuženice, ispravno valorizirao. Tako je pravilno kao olakotnim okolnostima na strani optuženice utvrdio i cijenio raniju kaznenu neosuđivanost te okolnost da je djelo ostalo u pokušaju. Kao otegotna okolnost optuženici je pravilno utvrđena i cijenjena društvena opasnost i težina počinjenog kaznenog djela, činjenica da je optužena kao strana državljanka u Republiku Hrvatsku došla isključivo u namjeri da počini kazneno djelo, nadalje, što je iskoristila tešku situaciju stranih državljana u potrazi za boljim životom, a sve u cilju lake zarade.

8.2. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je optuženica osuđena je u potpunosti prilagođena svim kriterijima koje propisuje opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne što je i prvostupanjski sud očigledno imao u vidu, budući da je duljina kazne zatvora odmjerena blizu posebnog minimuma propisanog zakonom. Sud prvog stupnja je, a suprotno žaliteljici, pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju kao primjerene svim relevantnim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije te podobne za ostvarenje svih zakonom propisanih vidova svrhe izricanja kaznenih sankcija, kako u pogledu vrste tako i mjere, ukazuju upravo kazne zatvora na koje je optuženicu osudio pobijanom presudom (u trajanju od jedne godine).

8.3. Pravilno je, osim toga, prvostupanjski sud optuženici izrekao i kao sporednu kaznu, novčanu kaznu u visini od 100 (sto) dnevnih iznosa u visini od 20,00 (dvadeset) eura, što iznosi 2.000,00 (dvije tisuće) eura uzimajući u obzir da je kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja. Sa razlozima koje je u tom pravcu iznio prvostupanjski sud da je optuženica radno sposobna osoba koja je u mogućnosti i raditi i zaraditi te da nema dužnost uzdržavanja drugih osoba, je u svemu suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

8.4. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Cijeneći sve naprijed navedene okolnosti, dakle otegotne okolnosti kao i izostanak olakotnih, te analizirajući sve okolnosti ovog inkriminiranog događaja i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je upravo kazna zatvora u trajanju jedne godine na koju je optuženicu osudio prvostupanjski sud pobijanom presudom, primjerena težini počinjenog djela, stupnju odgovornosti okrivljenika, pobudama iz kojih je to djelo počinjeno, te će ista ostvariti svrhu kažnjavanja propisanu u čl. 41. KZ/11, tj. dostatno će izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, ali isto tako i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela i jačati će povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Stoga nije bilo mjesta blažem kažnjavanju optuženice.

9. Žaliteljica pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka međutim ne obrazlaže žalbene navode. Po stavu ovog suda prvostupanjski sud je pravilno obvezao žaliteljicu na snošenje troškova kaznenog postupka sukladno odredbi članka 148. stavak 1. kojom je propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda optužena je obvezana na plaćanje prouzročenih troškova kaznenog postupka u iznosu koji je bio primjeren duljini trajanja postupka i njenim osobnim prilikama, pa se i u tome dijelu žalbeni navod optuženice ukazuje neosnovanim.

10. Kako žalbenim razlozima okrivljenice nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu presudu, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

U Dubrovniku 21. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Pero Miloglav