Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: K-1/2024

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću toga suda sastavljenom od suca Ante Bačića, kao predsjedniku vijeća, te sudaca porotnika Nina Mrkića i Borisa Hrabrova, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŠD, zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-29/2021 od 17. prosinca 2021, nakon provedene javne rasprave započete 9. prosinca 2024. i zaključene 23. travnja 2026. u nazočnosti zastupnika optužbe Ivice Škare, zamjenika županijskog državnog odvjetnika, branitelja optuženika Filipa Stanića, odvjetnika iz Zadra i optuženika osobno, dana 28. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o j e

I. Na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08)

optuženik ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Š i majke Ž, rođene N, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenim ekonomskim fakultetom, po zanimanju diplomirani ekonomist, zaposlen, u izvanbračnoj zajednici, bez djece, bez vojnog čina, bez odlikovanja, srednjeg imovinskog stanja, neosuđivan u kaznenim postupcima,

k r i v j e

što je u vremenskom razdoblju od listopada 2006. do studenog 2013. u Zadru, u svojstvu direktora TD Spalldi d.o.o. Zadar, u nakani pribavljanja znatne nepripadne imovinske koristi za sebe, protivno čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima, iako je znao da je žiro račun navedenog društva od lipnja 2007. bio trajno blokiran, i da je u rujnu navedene godine po službenoj dužnosti od strane FINA-e pokrenut stečajni postupak nad društvom Spalldi d.o.o., izvršio prodaju dva stana u vlasništvu društva Spalldi d.o.o. koja se nalaze u višekatnom stambenom objektu Urbane Vile Spalldi- Vila A, u Zadru, na predjelu Puntamika, upisana uzk. ul. broj 13297, kao etaže 3. i 15., i to etažu 3. ŠDR za kupoprodajnu cijenu od 100.834,50 €, a etažu 15. ND za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 122.325,00 €, sa kojim osobama je najprije dana 17.listopada 2006 i 3. srpnja 2007. u ime društva Spalldi d.o.o. zaključio predugovore o kupoprodaji, a potom dana 19. i 20. studenog 2013 ugovore o kupoprodaji nekretnine, a po zaključenju kojih je od kupaca ŠDR i ND cjelokupnu ugovorenu kupoprodajnu cijenu primio u gotovini, pa je tako primio ukupno 223.159,50 € od kojeg iznosa je dio novca u visini od 175.857,72 € uplatio za zatvaranje kredita TD Spalldi d.o.o. kod Hypo Alpe Adria Bank, dio za plaće zaposlenika tog trgovačkog društva, dok ostatak od 38.894,12 € nije položio na račun društva Spalldi d.o.o., već je navedeni iznos protupravno zadržao za sebe, na koji način je oštetio društvo Spalldi d.o.o. za iznos od 38.894,12 €,

dakle, što je u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koji se temelji na zakonu, pravnom poslu i odnosu povjerenja i na taj način pribavio sebi znatnu protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu,

pa je time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano i kažnjivo čl. 246. st. 2. u vezi st.1. KZ/11,

pa se na temelju čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11

optuženik ŽD

osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

te se na temelju čl. 56. st. 2 KZ/11 optuženiku UD

izriče

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora koja je izrečena neće izvršiti ukoliko optuženik ŽD u roku od 5 (pet) godina ne počini drugo kazneno djelo.

II. Na temelju čl. 62. st. 1. t. 1 KZ/11 optuženiku UD se određuje i posebna obveza te mu se nalaže da u roku od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti ove presude isplati oštećeniku stečajnoj masi trgovačkog društva Spalldi d.o.o. u stečaju iznos od 38.894,12 € (tridesetosamtisućaosamstodevedesetčetiri eura i dvanaest centi).

III. Optuženik ŽD se na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 upozorava da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora osuđeniku ako bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu isplate iznosa od 38.894,12 € (tridesetosamtisućaosamstodevedesetčetiri eura i dvanaest centi).

IV. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 djelomično se prihvaća imovinskopravni zahtjev te se nalaže optuženiku UD isplatiti oštećeniku stečajnoj masi trgovačkog društva Spalldi d.o.o. u stečaju iznos od 38.894,12 € (tridesetosamtisućaosamstodevedesetčetiri eura i dvanaest centi), dok se u preostalo dijelu oštećenik s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se optuženiku UD snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 150,00 € te iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 1.151,13 € (tisućustopedesetjedan euro i trinaest centi), odnosno sveukupno 1.301,13 € (tisućutristojedan euro i trinaest centi), u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru je dana 17. prosinca 2021. podnijelo optužnicu broj KO-DO-29/2021 od 17. prosinca 2021. protiv optuženika ŠD UD tereteći ga za učin kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. Optuženica je u konačnici uređena podneskom od 4. ožujka 2026.

2. Optuženik ŽD se tijekom postupka izjasnio da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid, pročitao i reproducirao žalbu tuženika (l.s. 8-12), podnesak od 16. siječnja 2020. (l.s. 13), ugovor o kupoprodaji stambene jedinice br. B10… od 4. srpnja 2005. (l.s. 14-19), ugovor o kupoprodaji stambene jedinice br. A4… od 16. veljače 2006. (l.s. 20-21), preslika osobne iskaznice (l.s. 22), podnesci stečajnog upravitelja s privitcima (l.s. 23-25, 31, 209-215), potvrda o uplatama (l.s. 26-30, 32-36), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00105214 od 17. veljače 2020. (l.s. 37), račun broj 04/10-2007 (l.s. 38), predugovor po kupnji stambene jedinice br. A3-2007 (l.s. 39-42), dodatak ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. travnja 2014. (l.s. 43), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. studenog 2013. (l.s. 44), privremeno porezno rješenje od 24. travnja 2014. (l.s. 45), potvrda o uplati (l.s. 46), rješenje Grada Zadra od 15. ožujka 2007. (l.s. 47), rješenje Grada Zadra od 15. ožujka 2007. (l.s. 48), predugovor o kupnji stambene jedinice br. A15-2007 od 3. srpnja 2007. (l.s. 50-54), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19. studenog 2013. (l.s 55-56), dodatak ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. travnja 2014. (l.s. 57-58), privremeno porezno rješenje od 8. svibnja 2014. (l.s. 59-60), odrezak naloga za plaćanje (l.s. 61), rješenje Ministarstva pravosuđa od 13. ožujka 2014. (l.s. 62-63), zahtjev za provedbu skraćenog stečajnog postupka od 29. listopada 2015. (l.s.66), pojedinačni pregled prometa po računu za TD Spalldi d.o.o. (l.s. 67-110), pregled prometa u razdoblju od 1. siječnja 2006. do 10. travnja 2006. (l.s. 111), bankovne transakcije, nalozi za doznake u inozemstvo, pojedinačni pregledi prometa po računu (l.s. 112-122), dopis FINA-e od 24. veljače 2020. s dokumentacijom toga tijela (l.s. 123-160), internetski povijesni izvadak iz sudskog registra za TD Spalldi d.o.o. (l.s. 161-162), zemljišnoknjižni izvadak (l.s. 163-165), podnesak od 6. prosinca 2017. (l.s. 166), rješenje Trgovačkog suda u Zadru broj Tt-15/4060-59 od 6. prosinca 2016. s privitkom (l.s. 167-168), dopisi Porezne uprave (l.s. 169-170), dopis Carinske uprave od 14. travnja 2020. s privitkom (l.s. 181-188a), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Maje Kostijal od prosinca 2021. (l.s. 228a-238), potvrda o uplati (l.s. 365), prijedlog i izjava za brisanje založnog prava (hipoteka) od 9. rujna 2008. (ls. 366-368), zemljišnoknjižni izvadak (l.s. 369-422), internetski povijesni izvadci iz sudskog registra za TD Spalldi d.o.o. i stečajnu masu TD Spalldi d.o.o. (l.s. 423-427), dokumentacija zaprimljena i poslana od TD Spalldi d.o.o., ugovori, tužbe i dr. (l.s. 428-547), dopis Porezne uprave od 17. veljače 2023. (ls. 559), dopis Erstesteiermarkische banke od 11. veljače 2025. (l.s. 569), dopis OTP banke od 18. veljače 2025. s privitkom (l.s. 572- 618), dopis Erstesteiermarkische banke od 19. veljače 2025., s privitkom (l.s. 619- 747), dopis Privredne banke Zagreb s privitkom od 18. veljače 2025, s privitkom (l.s. 748-749), dopis Addiko bank d.d. od 19. kolovoza 2025., s privitkom (l.s. 788-803), dopis Addiko bank d.d. od 24. listopada 2025., s privitkom (l.s. 816-819), dopuna nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Maje Kostijal od studenog 2025. (l.s. 820- 824), račun broj 01/07-2007 (l.s. 842), obračuni plaće, izviješće o primitcima, podaci o osiguranicima, sadržaj elektroničke pošte, pregledi isplata plaća, platne liste i statistički izviještaj o plaćanju (l.s. 848-858), presuda Općinskog suda u Zadru posl.br. P- 1446/2020 od 9. travnja 2024. (l.s. 870-881), ispis sa stranice Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske o stanju predmeta P-76/2021 Trgovačkog suda u Zadru (l.s. 882), izvadak iz prekršajne evidencije za optuženika 2026. (l.s. 859-860) i izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (l.s. 861-862). Pročitani su iskazi svjedoka ŽDR (l.s. 218-221), AD (l.s. 222-225), ID (l.s. 551-553), RD (l.s. 553-555), ĆD (l.s. 555-558), VD (l.s. 764-766) i FD (l.s. 772-774). Saslušana je stalna sudska vještakinja Maja Kostijal (l.s. 838-840, 779-780). Uzeti su iskazi optuženika ŠD (l.s. 867-868, 171-174a, 193-195).

4. Prije optuženja optuženik ŽD je iskazao da je TD Spalldi d.o.o. osnovano u lipnju 2003. Iskazao je daje on bio jedini osnivač i direktor tog trgovačkog društva. Njegov otac da je radio u tom trgovačkom društvu, ali da nije bio osnivač. Da se odmah po osnivanju tog trgovačkog društva koncentrirao na izgradnju dvije stambene zgrade. Taj projekt da se gradio godinama. U jednom trenutku da je to trgovačko društvo imalo devet zaposlenika, ali da je u prosjeku bilo između pet i sedam zaposlenika. Iskazao je da smatra da nije počinio kazneno djelo. Da je sve transparentno prikazivano. Da je to što se desila blokada jedan nesretni događaj. Da je blokada bila privremena. Da su kao investitor imali izvođača, plaćali mu na temelju privremenih situacija, a da je investitor radio sa više podizvođača. Negdje pri sredini izgradnje da je došlo do štete, kašnjenja, problematike… Da je TD Spalldi d.o.o. čak kao investitor bilo primorano plaćati podizvođače. Cijeli iznos da je uvijek išao preko glavnog izvođača. Da bi se to prikazivali cesijom. Da su im plaćali preko računa. Da su nastali problemi između TD Spalldi d.o.o. i glavnog izvođača. Da je TD Spalldi d.o.o. jedan iznos potraživanja glavnog izvođača blokiralo, da mu je odbilo platiti dok ne izvede radove. Krajem 2006. da je TD Spalldi d.o.o. dobilo rješenje o ovrsi na iznos od 3.400.000,00 kuna, i da je unutar tog iznosa bilo 2.800.000,00 kuna koje je TD Spalldi d.o.o. već platilo. Da se pokazala spornom dostava tog rješenja o ovrsi. Međutim, da je trgovački sud donio odluku da je dostava rješenja o ovrsi TD Spalldi d.o.o. uredna. To da je dovelo do blokade, ali da do blokade nije trebalo doći, jer je to plaćeno. Od toga da je TD Spalldi d.o.o. naprosto umrlo, od te blokade. Iskazao je da je znao da je TD Spalldi d.o.o. u blokadi od lipnja 2007. i da su se borili oko toga. Gdin. ŽDR da je prvo kupio jedan stan na zadnjem katu, dok se zgrada još radila, a nakon toga da se odlučio kupiti dva stana u prizemlju. Potom da je odlučio iznos predujmljen za prvi stan prenamijeniti za stan oznake A3. Da je gdin. ŽDR kupio tri stana. Kupoprodajna cijena da je primljena ranije. Kako je odustao od stana na zadnjem katu (A15), da ga je kupila gđa. ND. Da je cijenu tog stana primio na ruke i da je za to izdao račun, potvrdu. AD da je član obitelji ND. Da se ta dva kupca nisu mogla knjižiti kao vlasnici zbog spomenute lažne ovrhe. Da koliko zna da se gđa. ND kasnije uspjela uknjižiti kao vlasnica. Knjigovodstvo za TD Spalldi d.o.o. da je vodilo TD Mata Company d.o.o.

5. Prije optuženja optuženik ŽD je iskazao da kad je gdin. ŽDR odustao od stana A15, da je to bio usmeni raskid ugovora. Potom da su radili papire za stan A3, predugovor, ugovor. Da iznos novca primljen od njega za stan A15 nije vraćen. Da je zadržan od strane TD Spalldi d.o.o. i uporabljen za stan A3. Da je sve što je gdin. ŽDR uplatio za ove stanove išlo preko računa, da ništa od toga nije primio na ruke. Kad je gđa. ND uplatila za stan A15 na ruke da su obveze TD Spalldi d.o.o. bile preko milijun kuna. Da je to bila završna faza projekta, uređenje okoliša, pregled. Da su uporabnu dozvolu dobili u prosincu 2007. Da je TD Spalldi d.o.o. imalo kreditnih obveza, one da su vraćene kroz 2007. Da je položio iznos primljen od gđe. Keser na račun TD Spalldi d.o.o. da bi to trgovačko društvo imalo dovoljno novca isplatiti sve obveze koje su dospijevale. Da to nije učinio jer da bi tada taj iznos otišao društvu koje je blokiralo TD Spalldi d.o.o. zbog nepostojećeg duga. Da ništa od tog iznosa nije išlo njemu. Sve da je išlo za obveze društva, izvođače, popravke, plaće. I da ima dokumentaciju o tome.

6. Na raspravi od 15. travnja 2026. optuženik ŽD je iskazao da bi na početku svog iskaza pripomenuo da nema namjeru ovim iskazom izmijeniti sve ono što je prethodno iskazivao. Naprosto da ostaje i pri onome što je ranije iskazivao. Da smatra da je predmetna optužnica netočna i neistinita. Da ništa od iznosa navedenog u optužnici nije zadržao za sebe. Da su ti iznosi korišteni za plaćanje vjerovnika TD Spalldi d.o.o., u korist kredita koje je podiglo to trgovačko društvo, štoviše da smatra da su tijekom postupka tu činjenicu i dokazali. Tužiteljstvo da je sada naknadno uvelo nekih novih 57.000,00 EUR-a kao nešto što je navodno zadržao za sebe. Da nikakvih novih 57.000,00 EUR-a nije zadržao za sebe. Da se to odnosi na stan gđe. Keser. Da nije točno da je u gotovom novcu kao iznos kupoprodajne cijene zaprimio 180.000,00 EUR-a. Da je točno da je u gotovom novcu kao iznos kupoprodaje zaprimio 120.000,00 EUR-a. Da zna da u kupoprodajnom ugovoru piše iznos od 180.000,00 EUR-a. Da je to iznos kupoprodajne cijene koji je različit od onoga iz predugovora. Da je tekst kupoprodajnog ugovora dobi od odvjetnika gđe. Keser. Da ga je popisao, ali da ga prethodno nije čitao. Što se tiče gdina. Kolischa da je s njime je TD Spalldi d.o.o. imalo čak 20-ak faktura. Da je to ustvari njegovo pojašnjenje u odnosu na ono što je ranije, prije optuženja, iskazivao. Da još uvijek ostaje pri tome da je sav novac koji je zaprimio u gotovini za dva stana koji su njima prodani utrošio u korist TD Spalldi d.o.o. Kupoprodajnu cijenu za ta dva stana da je zaprimio u gotovom novcu zbog blokade računa TD Spalldi d.o.o. Ta blokada da je nastupila 19. lipnja 2007. Da se dogodila kao šok. Da je trebala biti privremena, ali da je postala trajna. Da se desio „brodolom“ sa izvođačem radova. Taj izvođač da je na taj način uzrokovao problem. U tom trenutku da je na gradilištu radilo 100 ljudi, 20 podizvođača da je bilo tamo, da se gradilo dvije zgrade sa 43 stana, sa velikim podzemnim kompleksom, a da je izvođač njima poslao po njegovom dubokom uvjerenju izmišljenu fakturu. Tu fakturu da nije ovjerio glavni nadzor. Izvođač da je pokrenuo postupak ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Da nikada nisu primili rješenje o ovrsi. Tako da se nisu imali priliku žaliti. Čovjek da se žali na parkirnu kartu od par eura, a kamoli ne bi na milijunski iznos. Uglavnom, da su probali u parničnim postupcima i ovrsi osporiti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ali da nisu uspjeli. Ta ovrha da je postala pravomoćna i tako da je račun TD Spalldi blokiran na iznos od 3,4 milijuna kuna. Da je tako blokada postala trajna. Blokadom da nije KD prestao raditi i postojati. Cijeli projekt da je dovršen u svibnju 2008. Uporabna dozvola da je dobivena u prosincu 2007. Od blokade do dovršetka projekta, to da je razdoblje od skoro godinu dana. U njemu da se radilo, da je trebalo platiti troškove gradilišta. Da milijardu toga generira gradilište. Sve da je to trebalo platiti, a račun da je bio u blokadi. Bez obzira na blokadu da niti jedan od kupaca stanova, niti jedan od podizvođača, vjerovnika TD Spalldi d.o.o., da danas nema potraživanja od TD Spalldi. Da to znači da je sve to uredno plaćano. Da to znači da je svoje vjerovnike TD Spalldi plaćalo. To da bi značilo i da je on novce koje je dobivao u korist TD Spalldi i trošio u korist TD Spalldi. Da ne smije zaboraviti i da su zaposlenici TD Spalldi plaćani. Njima da su plaće davane, ali zbog blokade na ruke. I da je sam prije blokade računa TD Spalldi dao zajam TD Spalldi u visini od preko 400.000,00 kuna. Da bi on taj iznos smatrao potraživanjem vjerovnika. Da su svi novci koje je dobivao u korist TD Spalldi na ruke utrošeni za potrebe TD Spalldi najbolje da pokazuje činjenica da se nakon dovršetka projekta baš nitko povezan s tim projektom nije žalio da je materijalno oštećen na kraju. Da je gdin. ŽDR kupio četiri stana, da je bio jedno pogrešno knjiženje oko toga koji je stan kupljen u jednom od tih navrata, i to za identičan novčani iznos, pa da se u svojim prvim iskazima u pogledu primanja tog novca naprosto zbunio. Da nije tek tada počeo raditi s nekretninama, da je bio iskusan, te bio svjestan da će državna tijela potpisivanjem ugovora o kupoprodaji za dva predmetna stana imati podatak na temelju kojeg primjerice može razrezati porez. Da je vodio evidenciju o plaćanju radnika na ruke. Da to nije bila klasična evidencija, jer je trgovačko društvo bilo u blokadi, ali da misli da je negdje imao nekakvu evidenciju o tome. Međutim, da danas ne raspolaže s time. Da kupoprodajni ugovor sa gđom. ND nije pročitao, da naprosto nije gledao sporni iznos u tom ugovoru. Da je to već bilo vrijeme kada je bio problem sa izvođačem U. Da je bio pod pritiskom, i to ne samo zbog toga, već i od strane gđe. Keser. Taj ugovor da je potpisan dugo nakon predugovora. Da naprosto nije pomislio da bi netko u ugovor mogao unijeti drugačiju kupoprodajnu cijenu od onog iz predugovora. Kada bi iznos iz kupoprodajnog ugovora bio točan, a ne onaj iz predugovora, da bi ispalo da je kupoprodajna cijena kvadrata stana bila 3,5 ili 4 tisuće EUR-a, a to da je bilo nezamislivo za to doba.

7. Optuženiku UD stavlja se na teret da je u razdoblju od 3. srpnja 2007. do 24. listopada 2007. postupao u gospodarskom poslovanju i u njemu povrijedio dužnost zaštite imovinskih interesa TD Spalldi d.o.o., kojem je bio direktor, i na taj način sebi pribavio protupravnu imovinsku korist u visini od 104.976,78 EUR-a, a tom trgovačkom društvu štetu u toj visini. Konkretno, stavlja mu se na teret da je izvršio prodaju dva stana u vlasništvu spomenutog trgovačkog društva, i jednog za kupoprodajnu cijenu u visini od 100.834,50 EUR-a, a drugog za kupoprodajnu cijenu u visini od 180.000,00 EUR-a, da je primio novac od te kupoprodaje te da novac nije položio na žiro račun TD Spalldi d.o.o., nego da je dio novca potrošio na obveze tog trgovačkog društva, a drugi dio, u visini od 104.976,78 EUR-a, da je zadržao za sebe.

8. Tijekom postupka bilo je nužno utvrditi je li optuženik ŽD u inkriminirano vrijeme bio direktor TD Spalldi d.o.o. Nadalje, bilo je nužno utvrditi jesu li doista pravni poslovi spomenuti u točci 7. ovog obrazloženja zaključeni i jesu li izvršeni. Tijekom postupka bila je sporna i visina kupoprodajne cijene u ovim kupoprodajnim ugovorima. Svakako najspornija činjenica bila je, je li TD Spalldi d.o.o. na koncu steklo ikakvu imovinsku korist od ova dva kupoprodajna ugovora – je li kupoprodajna cijena iz tih ugovora uplaćena u korist tog trgovačkog društva ili barem korištena za njegove potrebe.

9. Optuženik ŽD nije sporio ni činjenicu da je u inkriminirano vrijeme bio direktor TD Spalldi d.o.o., ni postojanje predmetna dva kupoprodajna ugovora. Međutim, sporio je da bi kupoprodajnu cijenu iz njih u bilo kojem dijelu zadržao za sebe.

10. Spisu prileži internetski povijesni izvadak iz sudskog registra za TD Spalldi d.o.o. (l.s. 161-162, 423-425). Ovaj dokaz samo potvrđuje ono što je optuženik ŽD tijekom postupka činjenično priznao, da je u inkriminirano vrijeme bio jedini član uprave i osoba ovlaštena zastupati to trgovačko društvo pojedinačno i samostalno. Iz ovog povijesnog izvatka nedvojbeno slijedi da to trgovačko društvo od svog osnivanja pokretanja postupka brisanja (5. ožujka 2015.) nije imalo drugu osobu ovlaštenu za zastupanje. Dakle, ako je optuženik u inkriminirano vrijeme postupao u ime i za račun TD Spalldi d.o.o., postupao je na temelju zakonskog ovlaštenja.

11. TD Spalldi d.o.o. brisano je iz sudskog registra 3. siječnja 2017. Sud je ovu činjenicu utvrdio na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zadru broj Tt-15/4060-59 od 6. prosinca 2016. u privitku kojeg se nalazi izvadak iz sudskog registra s evidentiranim datumom brisanja (l.s. 167-168). Nije bila sporna ta činjenica, ali ovi dokazi jasno potvrđuju da je u inkriminirano vrijeme TD Spalldi d.o.o. bilo aktivno pravna osoba i da se stoga u njegovo ime i za njegov račun moglo postupati.

12. Internetski povijesni izvadak iz sudskog registra za stečajnu masu TD Spalldi d.o.o. (l.s. 423-427) otkriva da je stečajna masa u sudski registar upisana tek 28. ožujka 2019. Stečajni upravitelj je BD, osoba koja je u ovom postupku podnijela imovinskopravni zahtjev u ime te stečajne mase. Iz navedenog se dade zaključiti, kad se ono poveže sa prethodno cijenjenim povijesnim izvatkom iz sudskog registra za TD Spalldi d.o.o., da što samim trgovačkim društvom, što stečajnom masom tog trgovačkog društva, osim optuženika ŠD, dok je bilo aktivno, odnosno stečajnog upravitelja BD, nakon brisanja tog trgovačkog društva iz sudskog registra, nitko drugi nije upravljao. Ovo samo dodatno potvrđuje da je u inkriminirano vrijeme isključivo optuženik bio ovlašten zastupati TD Spalldi d.o.o.

13. Nije bilo sporno da je u inkriminirano vrijeme TD Spalldi d.o.o. bio investitor, gradilo građevinske objekte i vršilo prodaju građevinskih jedinica u tim objektima na nekretnini u gradu [adresa]. Nije bilo sporno da se nisu prodavala samo dva stana, ona koja su predmet ovog postupka. Prodavalo se više stanova. Spisu prileže i nekoliko kupoprodajnih ugovora koji to potvrđuju. Primjerice ugovor o kupoprodaji stambene jedinice br. B10… od 4. srpnja 2005. (l.s. 14-19) i ugovor o kupoprodaji stambene jedinice br. A4… od 16. veljače 2006. (l.s. 20-21). To su kupoprodajni ugovori koji su zaključivani sa osobama koje nisu navedene u činjeničnom opisu optužnog akta. To su kupoprodajni ugovori koji nemaju veze sa inkriminacijom.

14. Predmet inkriminacije su isključivo kupoprodajni ugovor zaključeni sa kupcima ŠDR i ND.

15. Spisu prileži ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. studenog 2013. (l.s. 44). Radi se o kupoprodajnom ugovoru kojeg je zaključilo TD Spalldi d.o.o., kao prodavatelj sa ŠDR, kao kupcem. Ugovor je datiran sa 20. studenim 2013. Potpisan je, te potpisi na njemu nisu bili tijekom postupka sporni. Predmet tog kupoprodajnog ugovora jest stambena jedinica A3-2007 (stan oznake A3, u prizemlju, površine 51,71 m²), koja se nalazi u objektu izgrađenom na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], garažno mjesto oznake G3 i drvarnica oznake D3. Zajedno sa njima predmet kupoprodaje je bio i sa njima neodvojivo povezani suvlasnički udio cijele nekretnine od 6153/148957 dijela. Iz ovog kupoprodajnog ugovora razvidno je da je kupoprodajna cijena iznosila 100.834,50 EUR-a. Štoviše, iz ovog kupoprodajnog ugovora razvidno je na koji način je predmetna kupoprodajna cijena formirana u toj visini. Posebno je važno istaći da je iz kupoprodajnog ugovora razvidno da se on naslanja, i to u cijelosti po svom sadržaju, na predugovor o kupnji stambene jedinice od 17. listopada 2007.

16. U ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 20. studenog 2013. jasno je naznačeno da je kupac isplatio prodavatelju, dakle TD Spalldi d.o.o., kupoprodajnu cijenu u cijelosti. Štoviše, iz tog ugovora je razvidno da je prodavatelj, i to odmah neposredno nakon potpisa predugovora 2007., kupcu predmet kupoprodaje predao u posjed.

17. Uz spomenuti kupoprodajni ugovor ide i dodatak ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. travnja 2014. (l.s. 43). Za ovaj kazneni postupak ovaj dodatak nema poseban značaj, jer se radi o svojevrsnom ispravku identifikacijskog podatka za kupca. Spisu prileži i drugi primjerak dodatka ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. travnja 2014. (l.s. 57-58). Radi se o sadržajno potpuno istoj ispravu. Razlika se vidi samo u potpisu kupca (ne dovodeći ga u sumnju). Međutim, to nema nikakvu ulogu.

18. S druge strane, puno je važniji predugovor po kupnji stambene jedinice br. A3-2007 (l.s. 39-42). Ovaj predugovor je datiran sa listopadom 2006. (na kraju ugovora) odnosno listopada 2007. (u uvodu ugovora), bez navođenja dana. Usporedbom ovog predugovora sa ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 20. studenog 2013. Nekoliko stvari. Prvo, godina sklapanja predugovora je ipak 2007., jer na to ukazuje sadržaj osnovnog ugovora. Drugo, sadržaj predugovora, kako u pogledu predmeta kupoprodaje (iako ne do kraja), tako i u pogledu kupoprodajne cijene, odgovara glavnom ugovoru. Predugovor je potpisan od strane prodavatelja. Nije potpisan od strane kupca. Međutim, s obzirom da je glavni ugovor potpisan od obje ugovorne strane ovaj propust ne dovodi u sumnju zaključivanje ovog predugovora. Predmet kupoprodaje iz glavnog kupoprodajnog ugovora i iz predugovora nije isti. U predugovoru se spominje, ali isključuje iz prodaje garažni prostor. To je imalo za posljedicu nešto drugačiji suvlasnički dio cijele nekretnine kao predmet kupoprodaje. Međutim, evidentno se radi o potpuno identičnim građevinskim jedinicama koje su razmatrane za prodaju i u pogledu kojih je na koncu u glavnom ugovoru postignut nešto drugačiji dogovor.

19. U samom predugovoru nije strogo definirano u kojem roku je kupac dužan platiti kupoprodajnu cijenu. Iz sadržaja tog ugovora se ne može zaključiti da bi kojim slučajem kupoprodajna cijena bila plaćena odmah po zaključivanju tog ugovora. U glavnom ugovoru je jasno navedeno da bi predugovor bio zaključen 17. listopada 2007. Spisu prileži račun broj 04/10-2007 (l.s. 38). On je izdan 24. listopada 2007. Dakle, šest dana po predugovoru. Iz ovog računa je razvidno da je dio kupoprodajne cijene, u visini od 100.000,00 kuna, isplaćen toga dana. Navedeno je da se radi o uplati avansa po predmetnom predugovoru. Ono što je dosta važno je činjenica da je u njemu navedeno da je plaćanje izvršeno u gotovini.

20. Optuženik ŽD je u obrani prije optuženja iskazao da je novac od kupoprodaje ovog stana uplaćen na žiro račun TD Spalldi d.o.o. Na raspravi je iskazao drugačije. Na raspravi je iskazao da mu je novac na ime kupoprodaje u kojoj je kao kupac stana sudjelovao ŠDR primio osobno u gotovini. Naznaka na računu spomenutom u prethodnoj točci ovog obrazloženja, koji se odnosi na dio te kupoprodajne cijene, svakako ide u prilog optuženikovom iskazu sa rasprave. Spisu ne prileži bilo kakav podatak o bankovnoj transakciji koja bi potvrdila da je predmetna kupoprodajna cijena, u jedan, dva ili više navrata, uplaćena na žiro račun TD Spalldi d.o.o. Nije toliko važno je li se doista ranije optuženik zabunio, kad je govorio o tome kako je predmetna cijena uplaćena, ili je to iskazao iz nekog drugog razloga. Naprosto je jedino bitno da ne postoji nikakav pokazatelj, pogotovo ne materijalni dokaz, da je ona uplaćena na žiro račun TD Spalldi d.o.o. Iz tog razloga nema razloga ne vjerovati iskazu optuženika, ali onog sa rasprave, da je kupoprodajnu cijenu za taj stan primio u gotovini i na ruke.

21. Već je istaknuto da ne postoji razlika u visini kupoprodajne cijene između predugovora i glavnog ugovora. I u jednom i u drugom pravnom poslu ona je označena u visini od 100.834,50 EUR-a. Optuženik ŽD visinu kupoprodajne cijene, visinu onoga što je na ruke primio na ime te kupoprodaje, nije sporio. Da je visina kupoprodajne cijene iz ovog pravnog posla nedvojbena dodatno potvrđuje privremeno porezno rješenje od 24. travnja 2014. (l.s. 45). Naime, analizirajući to rješenje sud je utvrdio da je vrijednost kupljene nekretnine ocijenjena od strane poreznog tijela u visini od 769.335,87 kuna. Ta cijena već naoko odgovara prethodno spomenutoj cijeni u EUR-ima. Upravo na tu vrijednost nekretnine kupac je platio porez na promet nekretnina (l.s. 46).

22. Spisu prileži ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19. studenog 2013. (l.s 55- 56). Njime je TD Spalldi d.o.o. prodalo kupcu ND stambenu jedinicu A15- 2007 (stan oznake A15 u potkrovlju, površine 58,25 m², garažno mjesto oznake G19 u podrumu, površine 18,52 m² i drvarnica oznake D15 u podrumu, površine 0,71 m²). Kupoprodajna cijena iznosila je 180.000,00 EUR-a. Ugovor su potpisali i prodavatelj (optuženik za TD Spalldi d.o.o.) i kupac (ND). Ugovor je datiran sa 19. studenog 2013., a dan kasnije potpis prodavatelja je ovjeren kod javnog bilježnika.

23. U spomenutom ugovoru je izrijekom navedeno da je kupoprodajna cijena isplaćena prodavatelju u cijelosti. Isto tako, u spomenutom ugovoru izrijekom je navedeno da je kupac stupio u posjed predmetne stambene jedinice još po potpisu predugovora 2007.

24. Već u spomenutom ugovoru spominje se predugovor o kupnji stambene jedinice br. A15-2007 od 3. srpnja 2007. (l.s. 50-54). I u ovom predugovoru, baš kao i u slučaju kupca ŠDR, postoji nesklad između datuma zaključenja u uvodu i onog iznad potpisa. Evidentno se radi o pogrešci i sadržaj otkriva da je u pitanju 2007., a ne 2006. Predmet predugovora je sklapanje glavnog ugovora čiji je predmet prodaje stambene jedinice br. A15 (stan oznake A15 u potkrovlju, površine 58,25 m², garažno mjesto oznake G19 u podrumu, površine 18,52 m² i drvarnica oznake D15 u podrumu, površine 0,71 m²), zajedno sa pripadajućim suvlasničkim udjelom cijene nekretnine (zemljište). Iz ovog je razvidno da se spomenuti glavni ugovor i ovaj predugovor u pogledu predmeta prodaje odnose na istu nepokretnu stvar. Bitni sastojci svakog kupoprodajnog ugovora su predmet kupoprodaje i cijena. Dok je predmet kupoprodaje u glavnom ugovoru i predugovoru identičan, cijena nije. U ovom predugovoru ugovoreno je da će kupoprodajna cijena u glavnom ugovoru iznositi 122.325,00 EUR-a.

25. Upravo je kupoprodajna cijena stambene jedinice koja je prodana kupcu ND sporna činjenica. Državno odvjetništvo stavlja na teret optuženiku da je kupoprodajna cijena iznosila 180.000,00 EUR-a. Optuženik ŽD to osporava. Branio se da je stvarna kupoprodajna cijena iznosila 122.325,00 EUR-a.

26. Kao što je i u glavnom ugovoru, tako je i u ovom predugovoru prodavatelj ovjerio svoj potpis. Potpis mu je ovjeren istog dana kada je predugovor potpisan – 3. srpnja 2007. Glavni ugovor je, dakle, potpisan i ovjeren pet godina i četiri mjeseca nakon predugovora. Radi se o zaista osjetnom vremenu. Vremenu koji nije moguće zanemariti pri ocjenjivanju u kojoj visini je bila stvarna kupoprodajna cijena stambene jedinice koja je prodana ND. Vremenska razlika od pet godina potencijalno nosi sa sobom određene promjene, kako u pogledu pravnih i poslovnih odnosa ugovornih stranaka, tako i u pogledu izmijenjenih životnih okolnosti.

27. Činjenica je da je optuženik ŽD u ime TD Spalldi d.o.o. potpisao glavni ugovor u kojem je kupoprodajna cijena ove stambene jedinice označena u visini od 180.000,00 EUR-a. Isto tako je činjenica da u spisu ne postoji nikakav pisani trag da bi on istovremeno ili naknadno reagirao da se radi o neispravno navedenoj kupoprodajnoj cijeni. Obrana optuženika da nije čitao ugovor, već ga samo potpisao nakon što mu ga je predao odvjetnik kupca ND, nije prihvatljiva. Sud vidi u njoj nekoliko problema. Prvi je da je optuženik u tom trenutnu bio zakonski zastupnik trgovačkog društva koje se profesionalno bavilo ne samo izgradnjom, nego i prodajom tih izgrađenih stanova na tržištu. Nije optuženik u ime svog trgovačkog društva prodavao samo dva stana. Gradila su se dva objekta sa mnoštvom stanova za prodaju. Doista je u takvom poslovnom pothvatu, od osobe koja je profesionalac u tome, teško za očekivati da bi se tako lakomisleno postavila. Ne radi se ovdje o omanjoj razlici o kupoprodajnoj cijeni, nego o razlici koja je u ondašnje vrijeme po svojoj visini odgovarala vrijednosti omanjeg stana. Drugi problem u optuženikovoj obrani u pogledu ove razlike u cijeni su bili u činjenici da je i u predugovoru i u glavnom ugovoru kupoprodajna cijena definirana putem posebnog izračuna strukture cijene. I kupoprodajni ugovor i glavni ugovor obrazlažu visinu kupoprodajne cijene kroz strukturu ukupne cijene izračunatu na osnovu cijene građevinskih zemljišta, komunalne infrastrukture i pripreme te cijene građevinske vrijednosti stambene jedinice. Visina elemenata strukture izračuna cijene u ova dva ugovora je potpuno različita. Vrlo teško je za povjerovati da bi visinu ovih elemenata diktirao kupac, a ne prodavatelj. Ne može se govoriti o tome da se u glavnom ugovoru potkrala nekakva omaška u pogledu visine kupoprodajne cijene, jer ona odgovara strukturi izračuna i njezinim elementima. Dakle, netko je svjesno promijenio i izračun cijene i samu cijenu. Ovom sudu je teško povjerovati da bi to učinio kupac na svoju ruku i da to prodavatelj, odnosno njegov zakonski zastupnik, ne bi primijetio.

28. U glavnom ugovoru je doista jasno navedeno da je kupac isplatio prodavatelju ukupnu kupoprodajnu cijenu. To je navedeno u t. 1. st. 2. glavnog ugovora. Kad se taj stavak sadržajno analizira razvidno je da ustvari nije naznačeno kad je ta kupoprodajna cijena isplaćena. U predugovoru jest ugovoreno da se kupoprodajna cijena (tada u visini od 122.325,00 EUR-a) treba isplatiti na dan potpisivanja predugovora. Predugovor se u pogledu vremena isplate kupoprodajne cijene u glavnom ugovoru ne spominje. Predugovor se doista u t. 1. st. 2. glavnog ugovora spominje, ali izrijekom isključivo u pogledu predaje prodane nekretnine (stambene jedinice). S obzirom da postoji razlika u visini kupoprodajne cijene između ova dva ugovora te da su se ugovorne stranke evidentno odlučile ne povezivati u glavnom ugovoru potpisivanje predugovora sa vremenom isplatom kupoprodajne cijene (za razliku od predaje nekretnine u posjedu), moglo bi se zaključiti da nije moguće visinu kupoprodajne cijene povezivati sa predugovorom.

29. Porez na promet nekretnina plaća kupac. Plaćao je i u inkriminirano vrijeme. Logika upućuje da je ona kupcu u interesu da kupoprodajna cijena poreznoj upravi bude iskazana što niže. Već to samo po sebi ukazuje na potencijalnu neuvjerljivost ovog dijela obrane optuženika ŠD. Kada bi se povjerovalo tom dijelu njegove obrane, jer je on iskazao da je višu kupoprodajnu cijenu u glavnom ugovoru iz nekog razloga unio kupac, ispalo bi da je ND iz nekog razloga željela postupati na vlastitu štetu u pogledu visine poreza na promet nekretnina koji joj je evidentno predstojao. Optuženik nije dao objašnjenje zašto bi ND bilo u interesu da kupoprodajna cijena bude označena u visini u kojoj je označena u glavnom ugovoru. Njezin interes za tako nešto nije vidljiv ni iz jednog dokaza u spisu, ne slijedi ni iz jedne činjenice u spisu. S druge strane, ona jest bila obveznik poreza na promet nekretnina te ga je ona na koncu i platila. Spisu prileži privremeno porezno rješenje od 8. svibnja 2014. (l.s. 59-60). Tim rješenjem ona je obvezana platiti porez na promet nekretnina u visini od 17.217,94 kuna. To rješenje se nedvojbeno odnosi upravo na stambenu jedinicu koja je predmet ovih ugovora. Porezna uprava je utvrdila vrijednost prodane nekretnine u visini od 1.377.435,78 kuna. Radi se o vrijednosti koja odgovara protuvrijednosti 180.000,00 EUR-a. Dakle, kupac ND je doista platila porez na promet nekretnina prema cijeni iz glavnog ugovora. Nema dvojbe da bi njezina porezna obvezna bila kudi kamo niža da je cijena bila ona navedena u predugovoru.

30. Sve prethodno iznesene okolnosti naprosto ne idu u prilog iskazu optuženika da bi kupoprodajna cijena stambene jedinice koja je prodana ND iznosila 122.325,00 EUR-a. Optuženik u odnosu na ovu kupoprodaju ni u jednom trenutku nije tvrdio da bi kupoprodajna cijena bila uplaćena na žiro račun TD Spalldi d.o.o. Od početka on priznaje da je kupoprodajnu cijenu za ovu stambenu jedinicu primio na ruke. Predaja gotovog novca ugovorne stranke vrlo često znaju popratiti pisanim tragom. Pogotovo kad se radi o vrlo visokim novčanim iznosima, a novčani iznos od preko 100.000,00 EUR-a to svakako jest. U ovom slučaju nema nikakvog, barem ne tako naslovljenog, pisanog traga o predaji gotovog novca. Postoji dokaz da je kupoprodajna cijena plaćena (glavni ugovor). U glavnom ugovoru nema čak niti naznake kad je to učinjeno, je li to učinjeno odjednom, u dva navrata ili u nekoliko navrata. Treba imati na umu da optuženiku u ovom kaznenom postupku odgovara što niža kupoprodajna cijena. U tom slučaju bi bio odgovoran za manju kriminalnu količinu, a potencijalno uopće ne bi bio odgovoran. S druge strane, treba imati na umu da je kupcu ND u pogledu plaćanja poreza, ali i u pogledu visine obveze plaćanja same cijene stana, također odgovarala niža kupoprodajna cijena. Usprkos tome, ona kao kupac nije protestirala na tu višu kupoprodajnu cijenu i u skladu s tom višom kupoprodajnom cijenom je platila porez na promet nekretnina. Dakle, postoji motiv optuženika prikazati kupoprodajnu cijenu što nižom. Postojao je motiv i kupca prikazati kupoprodajnu cijenu što nižom, ali ND to nije učinila. Ni navedeno potencijalno ne ide u prilog optuženikovoj obrani. Upravo suprotno, navedeno bi prije išlo u prilog zaključku da je kupoprodajna cijena iznosila 180.000,00 EUR-a.

31. Spisu prileži račun broj 01/07-2007 (l.s. 842). Radi se o računu koji je izdan 3. srpnja 2007. povodom sklapanja predugovora o kupnji stambene jedinice o kojoj je kasnije sklopljen glavni ugovor s kupcem ND. Datum ovog računa odgovara datumu ovjere potpisa prodavatelja na predugovoru. Stoga nema nikakve dvojbe da ovaj račun „prati“ predugovor i da se njegove stavke odnose upravo na ono što je navedeno u predugovoru. Cijena iz ovog računa odgovara, u svojoj protuvrijednosti u kunama, cijeni iz predugovora. Dospijeće računa je naznačeno kao „odmah“. Dakle, račun je trebalo odmah podmiriti. Svakako je potrebno obratiti pozornost i na ostatak sadržaja ovog računa. Doista se u t. 2., pod stupcem „opis za stambenu jedinicu“ navodi „Stambena Jedinica A15… dvosoban stan uplata cjelokupnog iznosa po ponudi br. 23/05-2007.“ Ovo pismeno doista po svom sadržaju može biti shvaćeno kao pisani trag da je kupoprodajna cijena po predugovoru plaćena u cijelosti. Nije sporno da je kupoprodajna cijena plaćena, sporno je kolika je bila njena visina. Do sada obrađeni dokazi, uključujući i ovaj, potvrđuju da je kupoprodajna cijena plaćena. Međutim, ocjena je suda da ova isprava sama po sebi ne može biti neoboriv dokaz na temelju kojeg je moguće zaključiti da cijena iz glavnog kupoprodajnog ugovora nije ispravna. Ovo pismeno potvrđuje da je iznos po ponudi, koja ustvari predstavlja predugovor, plaćena. Ovo pismeno po svojoj prirodi ne može otkloniti da je u slijedećih pet i nešto više godina bilo i drugih, odnosno daljnjih pregovaranja u pogledu iste stambene jedinice. Činjenica je, jer tako slijedi i iz glavnog ugovora i iz predugovora, da je odmah po potpisivanju predugovora ta stambena jedinica predana u posjed kupcu. Činjenica jest da je po ponudi izvršeno plaćanje. Međutim, isto tako je činjenica da je između sklapanja predugovora i glavnog ugovora proteklo više od pet godina. Da je sve prošlo glatko, kako to naoko ispada iz prethodno navedenog, onda bi glavni ugovor slijedio vrlo brzo nakon potpisivanja predugovora. Međutim, to nije bio slučaj. Iz tog se jasno dade zaključiti da je trebalo otkloniti određenu prepreku, a to pak onda upućuje na to da su mogla biti nužna daljnja plaćanja, kako to u stvari slijedi iz visine kupoprodajne cijene iz glavnog ugovora.

32. Svjedok AD (l.s. 222-225) je iskazivao na ove okolnosti. Radi se o osobi koja je u prijateljskim i kumskim vezama sa kupcem ND. Radi se o osobi koja je na zamolbu ND pronašla za nju stambenu jedinicu koja je bila predmet kupnje i koja ju je ustvari spojila sa TD Spalldi d.o.o. i optuženikom. Nije bilo sporno da je ova osoba imala značajnu ulogu u zaključivanju i provedbi pravnog posla kupoprodaje između TD Spalldi d.o.o. i ND. Ne samo da je AD spojio ove dvije ugovorne stranke, nego je, kako to slijedi iz njegovog iskaza, i uplatio kupoprodajnu cijenu prodavatelju umjesto kupca ND, koja u ovom trenutku nije raspolagala gotovinom. On jest potvrdio da je ND, kao kupac, osobno potpisala predugovor, osobno pregledala stambenu jedinicu i da je stambena jedinica kupljena za nju, ali je puno važnije da je on potvrdio da je osobno predao i isplatio prodavatelja za nju. Ta je činjenica važnija jer je on stoga mogao iskazivati i o tome u kojoj visini je to učinio. U svom iskazi on prilično kategorički govori o visini od 120.000,00 EUR-a (koja otprilike odgovara visini kupoprodajne cijene iz glavnog ugovora) u protuvrijednosti u kunama. Ovo je u skladu sa računom broj 01/07- 2007 (l.s. 842). On ne govori o nekakvim naknadnim plaćanjima. Doduše, on spominje o naknadnom pravljenju konačnog kupoprodajnog ugovora, ali ne govori o tome da je povrh iznosa koje je on platio u odnosu na tu stambenu jedinicu išta više plaćano. S obzirom na doista dugo razdoblje između predugovora i glavnog ugovora, činjenicu da on ipak nije ugovorna stranka, ovo samo po sebi ne znači da nije bilo nekakvih naknadnih pregovaranja, a samim time i plaćanja, koja samo nisu uključivala njega.

33. Spisu prileži veći broj isprava koje je dostavio optuženik ŽD. Radi se o obračunima plaća, izviješćima o primitcima, podacima o osiguranicima, sadržaju elektroničke pošte, pregledima isplata plaća, platnim listama i statističkim izvještajima o plaćanjima (l.s. 848-858). Od tih isprava za ovu činjenicu definitivno je najvažniji sadržaj elektroničkih pošta (l.s. 851-852). Radi se o korespondenciji između kupca ND i MD, policijskog službenika. Ova korespondencija se odvijala u ožujku 2021., konkretno od 3. do 5. ožujka 2021. Ona pak ide u prilog optuženikovoj obrani u pogledu ove sporne činjenice. Osoba koja definitivno najbolje zna koliko je platila na ime kupoprodajne cijene jest kupac, u ovom slučaju ND. U svojoj elektroničkoj pošti ona je potvrdila praktički sve ono što je svjedok AD iskazao. I kako je taj svjedok našao stan za nju u [adresa], i kako je ona došla potpisati predugovor i pogledati stan, i kako je svjedok AD za nju u gotovini platio kupoprodajnu cijenu. U svojoj elektroničkoj pošti, a ona je nastala praktički osam godina nakon potpisivanja glavnog ugovora, ona govori isključivo o jednom plaćanju kupoprodajne cijene i to onom koje se desilo isključivo nakon potpisivanja predugovora. Štoviše, ona je kategorična i u pogledu visine plaćenog (122.325,00 EUR-a). Sasvim je jasno da bi ona, koja uostalom u svoj pisanju ovom policijskom službeniku jasno izražava negativan stav prema optuženiku UD i želju da ga se procesuira, da je bilo nekih drugih plaćanja to jasno i iznijela. Sud doista uočava, o tome je već u ovom obrazloženju izlagano, nelogičnost u tome što je u glavnom ugovoru unesena znatno viša kupoprodajna cijena od one u predugovoru. Sud uočava i nelogičnost u optuženikovom opravdanju zašto je pristao potpisati glavni ugovor s takvom kupoprodajnom cijenom. Međutim, s obzirom na sadržaj elektroničke pošte od 4. ožujka 2021. koju je uputila ND sud nema baš nikakve dvojbe da sve što je isplaćeno optuženiku na ruke na ime predmetne kupoprodaje jest iznos od 122.325,00 EUR-a. Sve te nelogičnosti same po sebi ne mogu anulirati činjenicu da iskaz svjedoka koji je optuženiku dao novce na ruke i elektronička pošta samog kupca sadržajno govore isključivo o plaćanju kupoprodajne cijene u visini iz predugovora.

34. Iz prethodno iznesenog dade se nedvojbeno zaključiti da je optuženik ŽD na ime kupoprodaje dva stana navedena u činjeničnom opisu djela iz optužnog akta primio novčani iznos od 223.159,50 EUR-a (100.834,50 EUR-a + 122.325,00 EUR-a). Optuženik ŽD je predlagao na raspravi da se provede građevinsko vještačenje u cilju utvrđenja je li na ime kupoprodajne cijene za stan kupca ND plaćeno 122.325,00 EUR-a ili 180.000,00 EUR-a. Sud je odbio ovaj dokazni prijedlog kao nepotreban iz razloga što je i bez tog dokaza utvrđeno da je na ime kupoprodajne cijene za taj stan plaćeno 122.325,00 EUR-a.

35. Optuženik ŽD se brani da je novac od kupoprodajne cijene za dva prethodno spominjana stana utrošio za potrebe TD Spalldi d.o.o., da ga nije zadržao za sebe. Njegova obrana u bitnome se svodi na to da je žiro račun trgovačkog društva kojim je upravljao bio, kako je on to insinuirao, nepravedno blokiran te da se u poslovanju stoga morao snalaziti na ovaj način.

36. Nije sporno da je žiro račun TD Spalldi d.o.o. trajno blokiran od lipnja 2007., baš kao što je to navedeno u činjeničnom opisu kaznenog djela koje se stavlja na teret optuženiku UD. Sam optuženik u svom iskazu sa rasprave govori o 19. lipnju 2007. kao datumu kad je žiro račun njegovog trgovačkog društva blokiran. To je u skladu s dokumentacijom koja se nalazi u privitku dopisa FINA-e od 24. veljače 2020. (l.s. 123-160). Očevidnik o danima insolventnosti odnosi se na razdoblje od 2011. do 2020. Dakle, odnosi se za kasnije razdoblje, međutim, ne dovodi u pitanje prethodno spomenutu činjenicu, jer je žiro račun tog trgovačkog društva evidentno u tom kasnijem razdoblju bio blokiran. S druge strane, očevidnik o redoslijedu plaćanja ima jasno naveden datum od 19. lipnja 2007., kao datum trajne nemogućnosti izvršenja. Očevidnik o redoslijedu plaćanja potvrđuje da je optuženik istinito iskazivao kad je iskazivao da je njegovo trgovačko društvo blokiralo TD Mušić d.o.o.

37. Blokada žiro računa trgovačkog društva koje se zastupa i kojim se upravlja bez dvojbe je iznimno velika zapreka u poslovanju. Nije nažalost neuobičajeno da se, protivno zakonu, ovakve zapreke pokušavaju premostiti poslovanjem sa gotovinom. Na taj način se bez dvojbe oštećuju oni vjerovnici koji su prvi po redoslijedu plaćanja u ovršnom postupku, ili kolokvijalno rečeno u blokadi toga trgovačkog društva. Međutim, iako oštećenje vjerovnika nije predmet ovog postupka, doista je trebalo provjeriti da nije kojim slučajem ono bilo posrijedi, a ne namjera stjecanja protupravne imovinske koristi za sebe od strane zakonskog zastupnika trgovačkog društva (optuženika ŠD).

38. Tijekom postupka provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Spisu prileži nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Maje Kostijal od prosinca 2021. (l.s. 228a-238). Sud je izvršio analizu tog nalaza i mišljenja te utvrdio da u istom nema nejasnoća, nelogičnosti ili proturječja. Štoviše, zaključak je suda da je vještačenje temeljito i stručno argumentirano. Obrana jest prigovarala ovom vještačenju, međutim radi se o paušalnoj primjedbi, bez značajnije i detaljnije argumentacije. To su razlozi zašto je sud prihvatio ovo vještačenje u glavnini.

39. Prije svega nalaz i mišljenje od prosinca 2021. potvrđuje dan 19. lipnja 2007. kao dan blokade žiro računa TD Spalldi d.o.o. Istina, u svom drugom iskazu sa rasprave vještakinja Maja Kostijal je pomalo baratala i nekim drugim datumima oko trajne blokade žiro računa TD Spalldi d.o.o., međutim, ne u smislu da bi na bilo koji način dovela u pitanje nespornu činjenicu da je od 19. lipnja 2007. nastupilo takvo stanje u TD Spalldi d.o.o. u kojem je postalo vrlo aktualno visoko i neželjeno potraživanje TD Mušić d.o.o.

40. Nema nikakve dvojbe da su kupoprodajne cijene za oba prethodno spominjana stana plaćene nakon 19. lipnja 2007. Plaćene su u srpnju, odnosno listopadu 2007., kako to slijedi iz računa koji su popratili predugovore, a o kojima je riječ bilo u prethodnom dijelu obrazloženja. Dakle, kupoprodajne cijene su plaćene nakon blokade žiro računa TD Spalldi d.o.o. Plaćene su u gotovini i na ruke samog optuženika ŠD. Evidentno je on želio izbjeći da novac dobiven prodajom ta dva stana završi u korist TD Mušić d.o.o., trgovačkog društva koje je po njemu neosnovano potraživalo visok novčani iznos od njegovog trgovačkog društva. Međutim, to samo po sebi ne znači da on ujedno nije želio taj novčani iznos, ili značajniji dio tog novčanog iznosa, zadržati za sebe.

41. Na ovom mjestu, a prije analize spomenutog vještačenja u njegovoj ukupnosti, potrebno se osvrnuti na njegov dio koji se odnosi na kupoprodajnu cijenu iz pravnog posla koji je zaključen sa kupcem ND. Naime, u dopuni nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Maje Kostijal od studenog 2025. (l.s. 820-824) doista se spominje kupoprodajna cijena u visini iz kupoprodajnog ugovora, a ne u visini iz predugovora. Nije vještakinja ta koja utvrđuje visinu kolika je stvarno bila kupoprodajna cijena. To je zadatak suda. Zadatak vještakinje jest sudu izložiti što o tome „govori“ financijsko-računovodstvena dokumentacija, kako bi sud na temelju nje izveo svoj zaključak. Ono što je iz ove dopune razvidno jest da je vještakinja konstataciju iz (glavnog) kupoprodajnog ugovora kako je plaćena kupoprodajna cijena u znatno višoj visini od one koja je navedena u predugovoru cijenila kao svojevrsnu potvrdu o uplati. Istom takvom potvrdom može se smatrati i konstatacija iz predugovora. Te potvrde, kao i sve ostale dokaze koje je sud prethodno iznio u pogledu te činjenice, sud je analizirao i na temelju te analize donio zaključak o tome kolika je stvarno uplaćena kupoprodajna cijena od strane tog kupca. To što je sud zaključio različito od te svojevrsne potvrde o plaćanju iz kupoprodajnog ugovora, koju valorizira vještačenje, ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost tog vještačenja. Vještačenje je pravilno valoriziralo dokumentaciju koja je relevantna za izradu tog vještačenja, samo je sud određenu činjenicu utvrdio i na temelju nekih drugih, sadržajno različitih dokaza.

42. Niti izvorni nalaz i mišljenje, niti dopuna nalaza i mišljenja, niti iskazi stalne sudske vještakinje Maje Kostijal (l.s. 838-840, 779-780), nisu našli bilo kakvu financijsko-računovodstvenu dokumentaciju iz koje bi slijedilo da je okrivljenik ŽD novac koji je nesporno primio od ova dva kupca uplatio u korist TD Spalldi d.o.o. Ovu činjenicu ni okrivljenik nije sporio. Puno je važnije što ne postoji financijsko- računovodstvena dokumentacija koja bi dokazivala da je okrivljenik dio novčanog iznosa iz kupoprodajnih cijena ovih dvaju stanova, u visini navedenoj u optužnom aktu, potrošio za potrebe trgovačkog društva kojeg je zastupao. Koncepcija obrane okrivljenika jest da je novac dobiven od kupoprodajne cijene tih stanova isključivo trošio za potrebe TD Spalldi d.o.o. U tom pogledu je i predlagao dokaze. Međutim, personalne dokaze. Činjenica jest da vještakinji nije stavio na raspolaganje bilo koji njoj relevantan dokaz, financijsko-računovodstvenu ispravu, iz kojeg bi slijedilo da je novac u tu svrhu koristio. Iza svakog plaćanja trebao bi ostati trag. Uplata na nekom žiro računu, račun izdan TD Spalldi d.o.o. od strane pravne osobe ili obrta koji su nešto za to trgovačkog društvo obavili… Tako nešto ne postoji. S obzirom na to, tako nešto nije bilo moguće niti valorizirati kroz ovo vještačenje.

43. Izvorno se okrivljeniku UD stavljalo na teret da je za sebe zadržao novčani iznos u visini od 1.637.098,00 kn. To je daleko viši iznos od onog kojeg je u konačnici državno odvjetništvo ovom okrivljeniku stavilo na teret (104.976,78 EUR-a). Neovisno što je sud, kao što je razvidno iz prethodnog dijela obrazloženja, utvrdio da i taj iznos treba biti niži, zbog stvarne visine isplaćene kupoprodajne cijene za kupca ND, treba istaći da se tijekom postupka utvrdilo da je okrivljenik doista dio novca kojeg je primio na ruke na ime kupoprodajne cijene ovih dvaju stanova zaista utrošio za potrebe TD Spalldi d.o.o. Ovo jasno slijedi i iz ovog vještačenja. Naime, okrivljenik je ustvrdio da je dio od novčanog iznosa kojeg je primio na ime ovih kupoprodajnih ugovora utrošio za vraćanje kredita TD Spalldi d.o.o. u visini od 1.325.000,00 kn. Spisu tako prileži potvrda o uplati (l.s. 365), prijedlog i izjava za brisanje založnog prava (hipoteka) od 9. rujna 2008. (ls. 366-368) i zemljišnoknjižni izvadak (l.s. 369-422) koji idu u prilog toj tvrdnji. Sud je tijekom dokaznog postupka, radi razjašnjenja ove činjenice, zatražio dodatnu dokumentaciju od Addiko bank d.d. Dopisom Addiko bank d.d. od 19. kolovoza 2025., s privitkom (l.s. 788-803) i dopisom Addiko bank d.d. od 24. listopada 2025., s privitkom (l.s. 816-819), sud je zaprimio među ostalim i ugovore iz kojih je razvidno daje postojala kreditna obveza TD Spalldi d.o.o. prema toj banci i da je ta kreditna obveza zatvorena. Dakle, kako nema financijsko-računovodstvenog podatka da je ta obveza zatvorena izravno sa računa TD Spalldi d.o.o., a kako je nedvojbeno zatvorena, doista se treba vjerovati okrivljeniku da ju je on u korist tog trgovačkog društva zatvorio i da je to učinio iz novca dobivenog od ova dva stana. Ovu okolnost je u cijelosti valoriziralo i ovo financijsko- računovodstveno vještačenje.

44. Dakle, okrivljenik ŽD je na ruke od kupca ŠDR primio na ime kupoprodajne cijene 100.834,50 EUR-a. Od kupca ND je na ime kupoprodajne cijene primio 122.325,00 EUR-a. Radi se o ukupno 223.159,50 EUR-a. Iznos od 1.325,000,00 kn odgovara iznosu od 176.117,18 EUR-a. Kad se odbije taj iznos od 223.159,50 EUR-a dobije se 47.042,31 EUR-a.

45. S obzirom da nije postojala dokumentacija koja bi potvrđivala da je preostali dio novca primljenog od strane okrivljenika ŠD na ime kupoprodajne cijene za ova dva stana trošen za potrebe TD Spalldi d.o.o. on je logično predlagao svjedoke na te okolnosti. Suština njegove obrane jest da je on taj novac potrošio na ime troškova poslovanja njegovog trgovačkog društva oko izgradnje spominjanih građevinskih objekata. Poslovni pothvat izgradnje i prodaje stambenih i poslovnih jedinica ima svoj trošak. On uključuje različite stvari, primarno građevinske i popratne radove. Ti radovi mogu se vršiti u okviru potpuno transparentnog i zakonitog poslovanja. Tada postoje računi o obavljenim radovima i uslugama, postoje potvrde o plaćanju te trag na žiro računu jednog od tih poslovnih subjekata da su vršene transakcije na ime takvog rada ili usluge. Međutim, doista se ti radovi mogu vršiti i na manje transparentan i zakonit način, kolokvijalno rečeno na „crno“. S obzirom na to iskazi osoba s kojima je navodno TD Spalldi d.o.o. na ovaj način poslovalo nisu nevažni.

46. Prvi svjedok kojeg valja spomenuti je ID (l.s. 551-553). Nema nikakve dvojbe da je on, kao vlasnik obrta [obrt], obavljao radove za TD Spalldi d.o.o. On je to nedvosmisleno potvrdio u svome iskazu. Njegov obrt za okrivljenikovo trgovačko društvo obavljalo je poslove hortikulture. Nema nikakvog razloga ne vjerovati tom svjedoku da je njegov obrat za TD Spalldi d.o.o. te poslove obavio u cijelosti i da mu je TD Spalldi d.o.o. u cijelosti platilo naknadu za te radove. On nije mogao biti precizan oko visine naknade, ali s obzirom da je proteklo gotovo 20 godina od kad se to zbivalo teško je i očekivati da je mogao biti i precizniji od navoda da se radilo od oko 200.000,00 kn. Ono što je puno važnije jest da je bio jasan da je njegov obrt za obavljanje tog posla ispostavilo fakture i da su te fakture, koliko se sjeća, plaćene tako da je novac uplaćen na račun njegovog obrta. Nije bilo plaćanja od strane okrivljenika na njegove ruke. Dakle, obrt ovog svjedoka nije poslovao na „crno“, novac je uplaćivan na njegov račun. S obzirom da je novac uplaćivan na njegov račun onda je ili trebao postojati trag na računu TD Spalldi d.o.o. da je novac uplaćen na račun tog obrta, ili potvrda da je okrivljenik ŽD izvršio novčanu transakciju po tim fakturama u korist tog obrta. Ni jednog ni drugoga nema. Teško je povjerovati da netko tko uplaćuje novčane iznose od nekoliko stotina tisuća kuna u ime pravne osobe kojom upravlja i koju zastupa ne bi sačuvao takve podatke. Iako ovaj svjedok potvrđuje da su TD Spalldi d.o.o. i obrt [obrt] poslovali on ustvari demantira okrivljenika da je dio novca od predmeta dva stana utrošen na plaćanje radova i usluga ovog obrta. S obzirom da je, kako to slijedi iz iskaza ovog svjedoka, obrt [obrt] za svoje radove i usluge izdavao fakture i da su one u cijelosti podmirene na račun tog trgovačkog društva, o uplaćivanju novca iz sredstava koja je okrivljenik primio na ruke postojao bi financijsko računovodstveni trag u vidu isprava o tome. Toga naprosto nema. To ujedno znači da je financijsko računovodstveno vještačenje u svom sadržaju valoriziralo poslovanje ovih dvaju poslovnih subjekata i da povrh onoga što je na temelju tog vještačenja utvrđeno ne postoji drugih uplata, a koje bi onda išle u prilog tvrdnjama okrivljenika.

47. Svakako valja spomenuti dopis Erstesteiermarkische banke od 19. veljače 2025., s privitkom (l.s. 619-747). Banka je sudu dostavila i promet po računu obrta [obrt] kojim raspolaže. Uvidom u taj promet po računu sud nije utvrdio da bi na taj račun bila izvršena bilo kakva uplata od strane okrivljenika ŠD ili izravno od TD Spalldi d.o.o. Sud je stavio na raspolaganje vještakinji među ostalim i ovu dokumentaciju. I ova dokumentacija bila je predmetom dopune financijsko- računovodstvenog vještačenja. Niti analizom te dokumentacije od strane vještakinje nije utvrđeno da bi okrivljenik ŽD u korist tog trgovačkog društva na ime dugovanja TD Spalldi d.o.o. uplaćivao bilo kakav novac. Prema tome, nema nikakve dvojbe da novac dobiven iz kupoprodajne cijene za spominjana dva stana ni u dijelu nije trošen za plaćanje radova i usluga obrta [obrt]. I to bez obzira što okrivljenik tvrdi suprotno. To što okrivljenik tvrdi suprotno samo ukazuje na neuvjerljivost značajnog dijela njegovog iskaza. Naime, vlasnik obrta ne potvrđuje u svom iskazu plaćanje u gotovini na ruke, a financijsko-računovodstvena dokumentacija ne potvrđuje takvu uplatu ili uplatu na žiro račun obrta.

48. Na vrlo slične okolnosti iskazivao je svjedok RD (l.s. 553-555). I iskazivao je vrlo slično. Naime, ovaj svjedok je vlasnik obrta [obrt]. Taj obrt je za TD Spalldi d.o.o. obavljao građevinske radove – pripremne radove, iskope. Ono što je i u ovom iskazu najvažnije jest da je taj obrt za to trgovačko društvo obavio radove i da je to trgovačko društvo njemu podmirilo sve obaveze. Svjedok je bio kategoričan oko sudu bitnih stvari. Za obavljane poslove njegov obrt je uredno izdavao fakture te je novac na temelju izdanih faktura uplaćivan izravno na račun obrta. Dakle, svjedok je bio kategoričan da poslove nije obavljao na „crno“, bio je kategoričan da ni dio onoga što je tom obrtu plaćeno nije plaćeno njemu na ruke. Iz ovoga se sasvim jasno dade zaključiti da bi o bilo kakvoj uplati okrivljenika ŠD u ime TD Spalldi d.o.o. u korist [obrt] ostao financijsko-računovodstveni trag.

49. Novac od kupoprodajne cijene iz kupoprodaje spomenuta dva stana okrivljeniku UD nedvojbeno je predan u gotovini. Dakle, okrivljenik je mogao novac za potrebe TD Spalldi d.o.o. u korist [obrt] trošiti ili predajom gotovine ovom svjedoku ili izravno uplatom na žiro račun tog obrta. Predaju gotovine je ovaj svjedok kategorički otklonio. Nema apsolutno nikakvog razloga ovom svjedoku ne vjerovati u ogledu te činjenice. Čak iako bi se pomislilo da ovakvim iskazivanjem želi prikriti potencijalno obavljeni rad na „crno“, to nema praktičnog smisla. Naime, iskazivao je o događajima koji su se odvili pred 20 godina i strah oko nekakvog poreznog ili prekršajnog progona naprosto nema smisla. S druge strane, iako nije bio baš kategoričan, što i nije toliko čudno s obzirom na protek godina, ovaj svjedok je demantirao i da bi bilo tko treći vršio uplatu na račun njegovo obrta u ime TD Spalldi d.o.o. Svjedok je naime iskazao da mu se čini da je novac po izdanim fakturama uplaćivan izravno sa računa TD Spalldi d.o.o. na račun njegovog obrta. S obzirom da ipak nije bio kategoričan sud je odlučio provjeriti promet po računu obrta [obrt], kako ne bi kojim slučajem bila zavedena kakva uplata od strane treće osobe u korist tog obrta a iz koje bi se dalo zaključiti da se radi o uplati bilo okrivljenika, bilo nekog trećeg u ime TD Spalldi d.o.o. Prethodno je spomenut dopis Erstesteiermarkischebank. Ta banka je dostavila i promet po računu ovog obrta. Valja spomenuti i dopis OTP banke od 18. veljače 2025. s privitkom (l.s. 572-618) te dopis Privredne banke Zagreb s privitkom od 18. veljače 2025., s privitkom (l.s. 748-749). I te banke su dostavile promet po računu tog obrta. Iz svih tih prometa po računu nije razvidno da bi okrivljenik osobno uplaćivao bilo kakav novčani iznos u korist tog obrta. Iz svih tih prometa po računu nije razvidno niti da bi postojala bilo kakav uplata u korist tog obrta a koja bi po opisu, uplatitelju ili bilo čemu sličnomu upućivala da se radi o uplati u ime TD Spalldi d.o.o. I te promete je analizirala vještakinja. Ti prometi bili su predmetom dopune predmetnog vještačenja. Rezultati tog vještačenja također ne upućuju da bi na račun obrta [obrt], a po iskazu vlasnika tog obrta jedino na taj račun su plaćane naknade za radove obavljene u korist TD Spalldi d.o.o., bilo što u ime TD Spalldi d.o.o. Stoga, nema nikakve dvojbe da iz gotovine koju je okrivljenik dobio na ime kupoprodajne cijene iz predmetna dva stana nisu vršene uplate u korist ovog obrta.

50. Na prijedlog okrivljenika ŠD uzet je iskaz i svjedoka VD (l.s. 764-766). Međutim, niti iz iskaza tog svjedoka se ne može zaključiti da bi bilo koji dio novca primljen u gotovini na ime kupoprodaje prethodno spomenuta dva stana bio utrošen u ime TD Spalldi d.o.o., a u ovom slučaju u korist ovog svjedoka. Za razliku od prethodna dva svjedoka ovaj svjedok je za TD Spalldi d.o.o. obavljao poslove na „crno“. Međutim, evidentno se radilo o manjem obimu poslova s obzirom da se iz iskaza ovog svjedoka vidi da se radilo o poslovima čija vrijednost nije prelazila 5.000,00 kn. U odnosu na ono što se stavlja okrivljeniku na teret, u odnosu na ukupnu visinu kupoprodajne cijene spomenuta dva stana, pomalo se radi i o zanemarivom iznosu. No, treba obratiti pozornost na to kad je vremenski pozicionirao svjedok te poslove, a time i plaćanje. On ih je pozicionirao u 2006., a to je bilo godinu dana prije nego što su predmeta dva stana prodani i prije nego što je primljena kupoprodajna cijena za njih. Valja obratiti pozornost i na to da je iz njegovog iskaza razvidno da mu za rad na „crno“ nije platio okrivljenik osobno, nego okrivljenikov otac. Upravo je okrivljenik na ruke primio novac iz kupoprodajne cijene za spomenuta dva stana. Vremenski nesklad, nesklad oko osobe koja je plaćala, naprosto ne daje na uvjerljivosti iskaza okrivljenika, a on je iskazivao da je on trošio novac dobiven kupoprodajom ova dva stana za potrebe svog trgovačkog društva.

51. Svjedok FD (l.s. 772-774) je još jedan svjedok čiji je obrt obavljao radove, u ovom slučaju elektroinstalacijske, za TD Spalldi d.o.o. za razliku od obrta prethodno navedenog svjedoka obrt ovog svjedoka za TD Spalldi d.o.o. nije obavljao radove na „crno“. Svjedok je bio kategoričan da je za obavljene radove njegov obrt trgovačkom društvu Spalldi d.o.o. ispostavljao fakture. Specifičnost iskaza ovog svjedoka jedino je u tome što je on evidentno jedini svjedok kojemu okrivljenikovo trgovačko društvo nije do kraja podmirilo potraživanje. Naime, iz njegovog iskaza bez dvojbe slijedi da mu je TD Spalldi d.o.o. ostalo dužno negdje od 198.000,00 do 199.000,00 kn. Međutim, evidentno mu je to trgovačko društvo ujedno i podmirilo ostatak obveze u visini koje se ne sjeća, ali koja je svakako bila veća od spomenutog iznosa. Vrlo važan dio iskaza ovog svjedoka je onaj u kojem se govori o načinu na koji je taj plaćeni dio potraživanja njegovog obrta platilo TD Spalldi d.o.o. Svjedok je bio kategoričan da je TD Spalldi d.o.o. njegovom obrtu taj dio obveze podmirilo cesijom. Dakle, pravnim poslom koji ne uključuje novčano plaćanje. To onda opet isključuje mogućnost da je okrivljenik ŽD pojedine dijelove novčanog iznosa koji je u gotovini primio od kupoprodaja spomenutih stanova trošio u korist ovog obrta, a u ime TD Spalldi d.o.o.

52. Iskazi ovih svjedoka su uvjerljivi. Uvjerljivi su primarno iz razloga jer okrivljenik ŽD nije dostavio baš nikakav dokaz koji bi ih dovodio u pitanje. Ne postoji bilo kakav materijalna dokumentacija koja bi na bilo koji način demantirala ove svjedoke. Tvrdnja okrivljenika da su neki od ovih svjedoka ipak primali novac za obavljene radove i usluge na ruke i na „crno“ i da se ustvari ne žele kompromitirati potvrđivanjem te činjenice nije prihvatljiva. Nije prihvatljiva iz nekoliko razloga. Jasno, i o isplati gotovine bi mogao ostati trag, pogotovo kada se govori o visokim novčanim iznosima. Prilično je neuvjerljivo da onaj tko plaća ne bi tražio nekakvu priznanicu kada plaća visoke novčane iznose nekome. Prošlo je zaista puno vremena, 20-ak godina, a da bi danas netko mario za nekakav prekršaj ili prijestup iz tog vremena. Naravno, tvrdnja da je nekom nešto plaćeno na „crno“, bez pisanog traga, vrlo je pogodna kao pokušaj opravdanja nekakve navodne transakcije, transakcije koju nije moguće na zakonit način i „papirnato“ opravdati. Sud može vjerovati okrivljeniku kada opravdava ovakve činjenice ako on za to ima uvjerljiv dokaz. Okrivljenik nema isprava kojima potkrjepljuje svoje tvrdnje da je obrtima ovih svjedoka ili ovim svjedocima izravno plaćao za obavljene radove za TD Spalldi d.o.o. Iskazi ovih svjedoka te njegove tvrdnje ne potvrđuju, štoviše u pravilu ih kategorički demantiraju. S obzirom na to okrivljenikova se obrana da je ovim svjedocima plaćao radove i usluge iz novca dobivenog iz kupoprodajne cijene od ova dva stana ne može prihvatiti. Njegova tvrdnja da su iskazi ovih svjedoka u tom dijelu neistiniti je stoga paušalna, neargumentirana i isključivo usmjerena ka otklanjanju vlastite odgovornosti.

53. Za razliku od prethodno spominjanih svjedoka, osoba koje su osobno ili kroz svoj obrt poslovno surađivale sa TD Spalldi d.o.o., svjedok ĆD je bio zaposlenik TD Spalldi d.o.o. Kao što je prethodno navedeno, okrivljenik ŽD je tijekom cijelog postupka tvrdio da je sav novac koji je na ruke primio od kupoprodaje spominjana dva stana trošio za potrebe TD Spalldi d.o.o. To logično uključuje ne samo plaćanje radova i usluga fizičkih i pravnih osoba s kojima je to trgovačko društvo poslovno surađivalo, nego i podmirivanje troškova poslovanja tog trgovačkog društva općenito, kao što su isplate plaća i sl. Ovaj svjedok je potvrdio da je bio zaposlenik tog trgovačkog društva u inkriminirano vrijeme. Iz njegova iskaza slijedi da je bio u radnom odnosu u TD Spalldi d.o.o. od 2005. do druge polovice 2007. Iz njegovog iskaza slijedi da je, kad je došlo do blokade tog trgovačkog društva, plaću primao na ruke. S obzirom da je TD Spalldi d.o.o. bez dvojbe imalo blokiran žiro račun od 19. lipnja 2007., potpuno uvjerljivo zvuči da bi on kao zaposlenik plaću nakon toga primao u gotovini. Prošlo je puno vremena od trenutka kad je ovom svjedoku stao radni odnos do trenutka kada je dao svoj iskaz. Ne čudi i ne čini njegov iskaz manje uvjerljiv činjenica da se nije precizno sjećao kolika mu je točno plaća iznosila, koliko je još bilo zaposlenika u tom trgovačkom društvu u trenutku blokade računa i jesu li i ti drugi radnici nakon blokade primali plaću u gotovini. Nema nikakve dvojbe da je TD Spalldi d.o.o. nakon 19. lipnja 2007. još uvijek radilo, stoga je uvjerljivo da bi zadržalo još nekoliko zaposlenika za potrebe poslovanja. Činjenica da je ovaj svjedok primao plaću na ruke – u gotovini, zbog blokade žiro računa društva, ustvari navodi na zaključak da su i ostali zaposlenici u pogledu plaća tako isplaćivani. Naprosto je zbog blokade žiro računa društva drugačije bilo nemoguće. U tom trenutku, jer su dvije spominjane kupoprodaje uslijedile relativno brzo nakon blokade žiro računa, jedini novac kojim je to trgovačko društvo moglo raspolagati bio onaj koji je na ime tih kupoprodaja na ruke primio okrivljenik. Ako su od novca koji je na ruke primio okrivljenik na ime kupoprodajne cijene ova dva stana isplaćivane plaće zaposlenicima, onda je ono što je isplaćeno na ime tih plaća isplaćeno u korist TD Spalldi d.o.o.

54. Okrivljenik ŽD je u spis dostavio obračune plaće, izviješće o primitcima, podatke o osiguranicima, preglede isplate plaća, platne liste i statistički izviještaj o plaćanju (l.s. 848-858). Iz ove dokumentacije dade se zaključiti nekoliko činjenica. U lipnju i srpnju 2007. u TD Spalldi d.o.o. bilo je zaposleno 5 osoba, uključujući i svjedoka ĆD i okrivljenika ŠD (l.s. 853 i 855). Za svjedoka ĆD postoji platna lista za mjesec lipanj 2007. (l.s. 856 i 857), a plaća se za lipanj logično isplaćuje u srpnju. Ovo svakako ide u prilog onome što je ovaj svjedok iskazivao. Iako spisu ne prileži platna lista za svjedoka ĆD za srpanj 2007. ovaj sud nema nikakve dvojbe da je bio zaposlenik TD Spalldi d.o.o. i kroz taj mjesec i da mu je obračunata plaća i za njega. Spisu prileže obračun plaće za sve zaposlenike i za lipanj 2007. te srpanj 2007. Prvi je sastavljen 7. srpnja 2007., a drugi 20. kolovoza 2007. Oba definiraju ukupan trošak za plaće (bruto, neto, doprinose u i na plaću) u ukupnoj visini od 30.651,00 kn.

55. Iz ovoga bi nedvojbeno slijedilo da je u lipnju i srpnju 2007. još uvijek bilo zaposlenika u TD Spalldi d.o.o i da se za njih obračunavala plaća. Nema baš nikakvog materijalnog traga da bi u kolovozu te godine još netko bio zaposlen u tom trgovačkom društvu. Svjedok ĆD iskazuje o kraju svog radnog odnosa tamo sa sredinom 2007., a to svakako odgovara srpnju 2007. Nedostatak bilo kakve slične dokumentacije nakon srpnja 2007., pogotovo u vezi s iskazivanjem tog svjedoka o vremenu kad je njemu radni odnos prestao, navodi na zaključak da su prestali i radni odnosi i drugih zaposlenika. Iz navedenoga nedvojbeno slijedi da je stoga s tog osnova, plaća i davanja iz plaća, postojao trošak za to trgovačko društvo u srpnju i kolovozu 2007. (mjesecima kad su isplaćivane plaće za lipanj i srpanj 2007.). Svjedok ĆD potvrđuje da su mu sve plaće isplaćene. Nema takvog podatka u spisu, ali zaista nema razloga ne zaključiti da su i ostalim zaposlenicima isplaćene plaće za ta dva mjeseca. O tome postoji obračuni plaća, postoji i prijava Regos osiguranju i obrazac statističkog izvještaja. Isplata plaća ostalim zaposlenicima, pa i samom okrivljeniku UD, svakako je činjenica koja ide u korist samom okrivljeniku.

56. Trošak neto plaća iznosio je 18.320,00 kuna. Taj iznos je u prometu za TD Spalldi d.o.o. i vidljiv u prometu po žiro računu toga trgovačkog društva kao trošak plaća. Dakako, ne i nakon blokade računa. Tad je taj iznos mogao biti plaćen isključivo na ruke. Plaćanje preostalog iznosa (do visine 30.651,26 kn), koje se odnosi na poreze, doprinose i druga javna i slična davanja, može biti dvojbeno. Međutim, u spisu nema podataka da bi postojao takav neplaćeni dug za okrivljenika za ta dva mjeseca. Postoje ispunjeni obrasci službenih statističkih izvješća i prijava ovlaštenim tijelima, što implicira da su poduzimane nekakve radnje u tom pravcu. Kako i plaćanje davanja na plaće jes činjenica koja ide u korist okrivljenika ŠD, jer smanjuje kriminalnu količinu, sud je tu činjenicu uzeo kao utvrđenu. Sud je stoga zaključio da je iz iznosa kupoprodajne cijene koju je okrivljenik na ruke primio za spominjana dva stana podmirio i ukupno 61.302,52 kn (30.651,26 kn za lipanj (u srpnju) 2007. i 30.651,26 kn za srpanj (u kolovozu) 2007.) odnosno 8.148,19 EUR-a. Ovo jest trošak TD Spalldi d.o.o. i podmirivanje tog iznosa činjeno je stoga u ime toga trgovačkog društva.

57. Kad se od iznosa od 47.042,31 EUR-a odbije iznos od 8.148,19 EUR-a dobije se 38.894,12 EUR-a. Ovo je iznos, kad se svi dokazi koji su prikupljeni u spisu dovedu u međusobnu vezu, za koji okrivljenik nema uvjerljivo objašnjenje kamo je završio.

58. Nema nikakve dvojbe da je okrivljenik ŽD novac (cijenu) od dva prethodno spominjana kupoprodajna ugovora primio osobno i u gotovini. Nema nikakve dvojbe da on taj novac nikad nije uplatio u korist žiro računa TD Spalldi d.o.o. On jest, kako je to sud utvrdio na temelju prethodno izloženih dokaza, dio novca utrošio u korist tog svog trgovačkog društva. Otplatio je kredit tome trgovačkom društvu, dva mjeseca plaća, međutim, ostalo mu je 38.894,12 EUR-a. Treba biti jasan u pogledu navedenoga, plaćanje okrivljenika nakon 19. lipnja 2007. u korist TD Spalldi d.o.o. on je nezakonito postupao. Naime, to je pogodovanje onim vjerovnicima, onima u čiju korist je plaćao, na štetu onih vjerovnika koji su bili u prvim isplatnim redovima nakon blokade žiro računa. Međutim, okrivljeniku se ne stavlja tako nešto na teret optužnicom, tako nešto nije ni opisano, a ne treba posebno napominjati da bi tako nešto, s obzirom na vrijeme počinjenja, danas bilo davno zastarjelo. Okrivljeniku se stavlja na teret da je za sebe, kao odgovorna osoba, a to je nesporno bio u inkriminirano vrijeme, zadržao dio tih kupoprodajnih cijena, a sud je utvrdio da je za sebe zadržao iznos od 38.894,12 EUR-a. Time jest ošteti TD Spalldi d.o.o. za taj iznos, time jest sebi priskrbio protupravnu imovinsku korist.

59. Obranu okrivljenika ŠD u njenoj ukupnosti treba segmentirati. Na onu koju je dao u dva navrata prije optuženja i onu koju je dao na raspravi. Fokus okrivljenikove obrane u oba ta segmenta jest da se novac trošio u korist TD Spalldi d.o.o., ali je ipak na raspravi iznio neke nove tvrdnje koje zaslužuju poseban osvrt.

60. Okrivljenik ŽD se branio da je novcem iz tih kupoprodaja podmirivao primarno one vjerovnike koji su vršili radove i usluge za objekte u izgradnji. Svi svjedoci koje je predložio, osim jednog – zaposlenika TD Spalldi, su predloženi na te okolnosti. I svi oni su otklonili tu njegovu obranu. Nitko od njih nije potvrdio da im je plaćao radove i usluge na drugi način nego na žiro račun njihovih poslovnih subjekata (obrta). Prometi po računu tih poslovnih subjekata potvrđuju da uplata okrivljenika nije bilo. Dakle, nema nikakve dvojbe da je okrivljenikova obrana u tom pogledu bila usmjerena na umanjivanje vlastite odgovornosti i da je s obzirom na provedeno vještačenje i te dokaze bila neuvjerljiva i neprihvatljiva. Činjenica jest da je okrivljenik dio, i to značajan dio, novca iz ove dvije kupoprodaje utrošio u korist TD Spalldi d.o.o. plaćajući pojedine vjerovnike (kreditora, zaposlenike). Ova činjenica može ukazivati da su na isti ovaj način plaćani i neki drugi vjerovnici. Ali i ne mora. Kao što je vidljivo, oni vjerovnici na koje se okrivljenik pozivao i koji su ispitani kao svjedoci nisu tako (njihovi poslovni subjekti) tako plaćani. Naprosto je neuvjerljivo da bi se novčane transakcije koje uključuju nekoliko tisuća EUR-a, pogotovo s obzirom da se radi o vrijednosti novca od prije dvadesetak godina, provodile bez ikakvog traga. Bez potvrda uplata, ugovora ili bilo čega sličnoga. Na neke treće vjerovnike okrivljenik nije ukazivao. U ovim okolnostima naprosto nema logičkog uporišta za zaključak da bi novac u visini od 38.894,12 EUR-a, makar u dijelu, bio utrošen u korist nekog trećeg vjerovnika TD Spalldi d.o.o., a samim time i u korist tog trgovačkog društva.

61. Sud ne ocjenjuje da bi svjedoci na koje se okrivljenik ŽD pozivao bili, kako je to putem branitelja istakao u završnom govoru, impresionirani. Tu je vjerojatno mislio da bi se izbjegavanjem priznanja tih svjedoka da se rad i plaćanje odvijalo na „crno“ ti svjedoci pokušavali zaštititi. Ovo je ipak samo subjektivna opservacija zainteresirane osobe. Nakon dvadesetak godina tako nešto naprosto nema smisla. Pogotovo ne jer bi time neistinito štetili osobi koja je prema njima, prema njihovim iskazima, bila korektna u poslovanju i nije ih ostavila s neplaćenim potraživanjem. Ocjena je suda da je okrivljenik naprosto pokušao kroz njihove iskaze što je moguće više smanjiti novčani iznos koji mu se stavlja na teret i prikazati da ništa nije radio za sebe, nego sve u korist svoga trgovačkog društva. Međutim, neuspješno. Okrivljenik pokušava postaviti argument, kao vrlo važaan, da ovi svjedoci nisu prijavili potraživanje svojih poslovnih subjekata u stečajnom postupku. Međutim, ako su njihova potraživanja uredno podmirena prije blokada, sa računa na račun, općenito na njihov račun, onda nije ni bilo potrebe prijavljivati tražbinu. To ne bi ni malo utjecalo na visinu protupravne imovinske koristi koja se okrivljeniku stavlja na teret.

62. Trgovačko društvo Mušić d.o.o. nedvojbeno je imalo veliku ulogu u potezu okrivljenika ŠD koji mu inkriminira državno odvjetništvo. Okrivljenikovo postupanje jest potaknuto blokadom TD Spalldi d.o.o. od strane toga trgovačkog društva. Zadržavanje novca od ovih dviju kupoprodaja imalo je za cilj da se TD Mušić d.o.o. ne naplati. Međutim, ne samo radi zaštite drugih vjerovnika, nego i radi zaštite dijela novca koji je naumio sebi protupravno pribaviti. O tome je li potraživanje TD Mušić d.o.o. prema TD Spalldi d.o.o. bilo osnovano ili ne, ne može se raspravljati u ovom postupku. To je pravomoćno okončano i u kaznenom postupku se ne može preocjenjivati zakonitost primjene postupovnih odredbi u okviru toga drugoga sudskog postupka.

63. U obrani na raspravi, uz sve ranije činjenične tvrdnje, okrivljenik ŽD je iznio i jednu koju ni riječju nije spominjao prije optuženja – da je njemu TD Spalldi d.o.o. bilo dužno na ime pozajmice. U svom iskazu je naveo slijedeće: „…sam prije blokade računa TD Spalldi dao zajam TD Spalldi u visini preko 400.000,00 kuna. Ja bi i taj iznos smatrao potraživanjem vjerovnika.“ Dakle, on sebe time po prvi put spominje kao vjerovnika svog trgovačkog društva, pravne osobe u čiju korist je onda i preko njega kao fizičke osobe utrošen dio sredstava od kupoprodajne cijene spominjana dva stana. Postavlja se opravdano pitanje zašto tako nešto nikad ranije nije spominjao. Naprotiv, ranije je okrivljenik bio kategoričan da ništa od tog novca nije išlo njemu, nego da je sve korišteno za obveze društva. Činjenica je da je u vještačenju konstatirano da je okrivljenik od 1. siječnja 2006 do 19. lipnja 2007. davao pozajmice TD Spalldi d.o.o. Činjenica jest da bi stavljanjem u omjer zbroja pozajmica koje je on dao tom trgovačkom društvu sa isplatama njemu, na kojima je naznačeno da se radi o povratu pozajmica, dobije da mu je manje vraćeno u visini od 308.562,00 kuna. Međutim, predmet vještačenja nisu bile ove pozajmice, jer se okrivljenik na njih nije pozivao. Ne može se promatrati pravni odnos zajma samo za ovo razdoblje (1. siječnja 2006. do 19. lipnja 2007.). Analiza koliko je stvarno vraćeno uključuje i dio koliko je stvarno dano pozajmica. To uključuje razdoblje od osnivanja društva, a ne samo jedan izdvojeni period. Okrivljenik spominje davanje pozajmice od preko 400.000,00 kuna. Najveći iznos pozajmice koji je dao iznosio je 576,592, 00 kuna. Ta je pozajmica dana 27. ožujka 2007. Bilo ih je još tri i nakon toga i to u visokim iznosima. Dakle, on spominje iznos koji nema sličnosti sa onim stvarno danima. K tome ne spominje da mu je 31. svibnja 2007. vraćen iznos od 550.000,00 kuna. Nakon toga i još dva iznosa. Promet po računu toga trgovačkog društva sadrži i cijeli niz drugih uplata u korist okrivljenika koje nisu opisane kao povrat pozajmice. I to u znatnim iznosima.

64. Sud mora posebno naglasiti činjenicu da spisu ne prileži baš nikakva potvrda da je okrivljenik ŽD dio novca od ovih kupoprodaja zadržao s osnova povrata pozajmice. To je mogao i više nego lako sačiniti. Takva potvrda je i više nego potrebna samom TD Spalldi d.o.o. jer bi se na temelju nje moglo isknjižiti dugovanje prema njemu, ako je postojalo. Nastanak jedne takve potvrde je naprosto očekivan, ako bi ova nova činjenica, koju do kraja dokaznog postupka nije spominjao, bila točna. Izostanak bilo kakve potvrde te vrste, nespominjanje dugovanja društva prema njemu osobno, naprosto ne ostavlja mogućnost zaključku da je dio novaca zadržao s osnova svog zakonitog potraživanja prema TD Spalldi d.o.o.

65. Dakle, na temelju prethodno izložene dokazne građe sud zaključuje da je okrivljenik ŽD dio novca iz kupoprodajnih cijena dviju spominjanih kupoprodaja u visini od 38.894,12 EUR-a zadržao za sebe. On jest taj novac primio kao odgovorna osoba TD Spalldio d.o.o., jer ga je primio na ime kupoprodaja u kojima je to trgovačko društvo bilo ugovorna stranka, ali ga je u spomenutoj visini zadržao isključivo i bez pravnog osnova za sebe. Dio novca jest iskoristio za plaćanje obveza toga trgovačkog društva, ali ne i u odnosu na dio visine 38.894,12 EUR-a. Zadržavanjem tog novca za sebe on je povrijedio dužnost zaštite imovinskih interesa koji TD Spalldi d.o.o., a ta dužnost se temeljila na zakonu (bio je zakonski zastupnik te pravne osobe). Na taj način je on ujedno pribavio sebi znatnu protupravnu imovinsku korist (u spomenutoj visini) te je time tom trgovačkom društvu prouzročio znatnu štetu. Time je ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

66. Nema nikakve dvojbe da je okrivljenik ŽD znao što radi i da je upravo to i htio. Nema nikakve dvojbe da je on bio svjestan svoje uloge zakonskih zastupnika TD Spalldi d.o.o. Isto tako, nema nikakve dvojbe da je on bio svjestan da je prodavatelj spomenuta dva stana TD Spalldi d.o.o., a ne on. Kao zakonski zastupnik toga trgovačkog društva, kao osoba koja je potpisala predugovor i glavni kupoprodajni ugovor u te dvije kupoprodaje u ime tog trgovačkog društva, to mu nije moglo promaknuti. Dakle, on je bio svjestan da je novac dobiven iz tih kupoprodajnih ugovora novac trgovačkog društva. Usprkos tome on je dio tog novca u visini od 38.894,12 EUR-a s namjerom, svjestan da nije njegov, je zadržao za sebe. Time je on svjesno za taj iznos oštetio to svoje trgovačko društvo. Time je on svjesno sebi priskrbio protupravnu imovinsku korist u toj visini. Na ovaj način je on ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 s namjerom, i to izravnom namjerom. Kako je okrivljenik počinio ovo kazneno djelo s namjerom to ga čini krivim za njegov učin. U skladu s time sud ga je i proglasio krivim.

67. Predmetno kazneno djelo počinjeno je u razdoblju od 3. srpnja 2007. do 24. listopada 2007. U tom vrijeme na snazi je bio Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – u daljnjem tekstu: KZ/97). Postoji pravni kontinuitet između današnjeg kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i onom iz čl. 337. st. 4. KZ/97. Obrana je na raspravi dovodila to u pitanje, ocjenjujući da je kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ/97 službeničko, a ne protiv gospodarstva. Međutim, stav sudske prakse, koji prihvaća i ovaj sud je suprotan, sve s obzirom na zakonsko biće toga kaznenog djela. Oba kaznena djela imaju iste zapriječene kazne. Međutim, po ocjeni ovog suda za okrivljenika je blaži KZ/11 i to po načelu konkretnosti. U ovom slučaju ono se odnosi na mogućnost izricanja uvjetne osude. Nju nije bilo moguće primijeniti u odnosu na kazneno djelo iz čl. 334. st. 4. KZ/97 po KZ/97 iz razloga što je za to kazneno djelo zapriječena kazna zatvora u trajanju od preko 5 godina.

68. Sud ne prihvaća tvrdnju obrane da je u odnosu na okrivljenika ŠD i kazneno djelo nastupila zastara kaznenog progona po KZ/97. Članak 19. st. 1. al. 3. KZ/97 propisuje da (relativna) zastara kaznenog progona nastupa protekom roka od deset godina za kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora težom od pet godina. S obzirom na vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela (relativna) zastara kaznenog progona po toj zakonskoj odredbi nastupila bi najranije 3. srpnja 2017. Tada je već stupio na snagu KZ/11, a to znači da se u odnosu na rok nastupanja zastare primjenjuju odredbe KZ/11. Na temelju čl. 81. st. 1. al. 3. KZ/11 zastara kaznenog progona nastupa za dvadeset godina od počinjenja djela. To znači da bi ona u ovom predmetu nastupila najranije 3. srpnja 2027.

69. Sud je bio dužan intervenirati u činjenični opis predmetnog kaznenog djela. Tako je u činjenični opis unijeta nova visina štete koju je okrivljenik ŽD svojim postupanjem nanio trgovačkom društvu Spalldi d.o.o., odnosno protupravne imovinske koristi koju je stekao. Radi se o visini od 38.894,12 EUR-a. Ujedno je u činjenični opis kaznenog djela prilagođen i za dio novca koji je primio na ime spominjanih kupoprodaja te za dio koji je utrošio za plaće zaposlenika TD Spalldi d.o.o. Ovaj unos ide u korist smanjenja kriminalne količine koja mu se stavljala na teret, pa stoga ne prekoračuje optužbu.

70. Tijekom postupka okrivljenik ŽD je putem branitelja predlagao da se provede građevinsko vještačenje nekretnina koje su bile predmetom kupoprodaje uz spominjana dva ugovora. Primarno se to odnosi na kupoprodaju sa ND. Međutim, kako je sud utvrdio da stvarno uplaćena cijena po tom kupoprodajnom ugovoru nije iznosila onu koja je navedena u glavnom ugovoru, nego da je bila stvarno uplaćena ona koja je navedena u predugovoru, time je ovaj dokazni prijedlog postao nevažan. S obzirom da je u pogledu iste činjenice sud okrivljenik predložio pribavljanje spise Županijskog državnog odvjetništva u Zadru i iz istog razloga je i taj dokazni prijedlog postao nevažan.

71. Sud je pri odmjeravanju kaznene sankcije okrivljeniku UD imao na umu njegovu prijašnju neosuđivanost za činjenje kaznenih djela koja je razvidna iz izvatka iz kaznene evidencije (l.s. 861-862). Isto tako, okrivljenik nije ni prekršajno osuđivan. Ovo je razvidno iz izvatka iz prekršajne evidencije (l.s. 859-860). Dakle, ovo kazneno djelo ipak je nešto što odstupa od inače primjerenog okrivljenikovog života. Ove okolnosti su svakako olakotne. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio i da je od vremena inkriminacije, i to bez doprinosa samog okrivljenika, proteklo dvadesetak godina. Kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11 čini osoba koja je pri počinjenju ovog kaznenog djela nanijela štetu u iznosu višem od 60.000,00 kn, odnosno 7.963,37 EUR- a. Okrivljenik je stekao ovim kaznenim djelom protupravnu imovinsku korist u visini od 38.894,12 EUR-a (U istom iznosu je nanio štetu oštećeniku.). Radi se o osjetno višem iznosu od spomenutog o kojem ovisi kvalifikacija. Iznosu koji je 4,9 puta viši od iznosa o kojem ovisi kvalifikacija ovog kaznenog djela. Tu okolnost je, ali samo u tom omjeru, sud cijenio kao otegotnu. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio činjenicu da okrivljenik tijekom postupka (nakon počinjenja djela) nije ni u najmanjoj mjeri naknadio tu štetu oštećeniku. Međutim, sud je kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je na ime kupoprodajnih cijena iz spominjanih ugovora na ruke primio znatno viši novčani iznos i da je ostatak zaista koristio u korist TD Spalldi d.o.o. Sud nije našao takvu naročitu okolnost ili zakonsku obvezu za ublažavanje kazne. Naime, sve navedene olakotne okolnosti nisu takvog značenja, takve posebnosti, da bi im sud dao značenje naročitosti. Ta bi okolnost trebala biti ona koja se po svojim obilježjima ne pojavljuje uobičajeno u kaznenim postupcima i trebala bi imati takvu snagu da se iz njenog postojanja izvlači zaključak da bi takva ublažena sankcija ostvarila svrhu kažnjavanja. Kad se imaju na umu sve iznesene okolnosti, kao i svrha kaznenopravnih sankcija, a polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera) ovaj sud drži da će svrha kažnjavanja prema okrivljeniku za učin ovog kaznenog djela biti ostvarena kaznom zatvora u trajanju od jedne godine. Ona respektira pobrojane olakotne okolnosti na strani okrivljenika. One preteže, međutim, na strani okrivljenika bilo je i otegotnih okolnosti. Otegotne okolnosti je sud posebno uzeo u obzir kroz intenciju da se na okrivljenika utječe da predmetnu štetu oštećeniku namiri (posebna obveza). Ako bi okrivljenik namirio štetu oštećeniku tada bi ova kazna, iako odgovara posebnom minimumu, u cijelosti ostvarila i specijalnu i generalnu prevenciju.

72. Člankom 56. st. 2. KZ/11 propisano je da sud može počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine ili na novčanu kaznu izreći uvjetnu osudu kad ocijeni da počinitelj i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Pritom će se voditi računa o ličnosti počinitelja, njegovu prijašnjem životu, osobito je li ranije osuđivan, obiteljskim prilikama, okolnostima počinjenja samog kaznenog djela te ponašanju nakon počinjenog kaznenog djela, osobito o odnosu počinitelja prema žrtvi i nastojanju da oštećeniku popravi štetu.

73. Kad se uzmu u obzir tako sve prethodno izložene olakotne okolnosti, sud zaključuje da će se svrha kazneno pravnih sankcija ostvariti i bez izvršenja navedene kazne. Naime, iako okrivljenik ŽD nije priznao ovo kazneno djelo, sud drži da bi se svrha kaznenopravnih sankcija i bez izvršenja ostvariti, posebice ako bi on podmirio dug koji je svojim postupanjem kao odgovorna osoba u oštećeniku nanio oštećeniku. Visina duga jest relativno viša, ali je ocjena suda da bi pozitivna gesta okrivljenika, makar prisilna i makar nakon ovoliko vremena (19 godina), k plaćanju tog duga, uvelike doprinijela ostvarenju svrhe kaznenopravnih sankcija. Shodno tome sud je ocijenio da bi okrivljeniku ipak trebalo izreći uvjetnu osudu.

74. Sud se prilikom odmjeravanja vremena kušnje za okrivljenika ŠD rukovodio težinom kaznenog djela koje je počinio, ostalim okolnostima toga kaznenog djela, posebice visinom štete. Naime, ovaj sud drži da i rok kušnje treba svojom duljinom također izražavati društvenu osudu njihovog počinjenja. Radi se o kaznenom djelu za koja je propisana kazna zatvora u trajanju jedne do deset godina. Dakle, radi se ipak o težem kaznenom djelu. Okrivljenik nije priznao ovo kazneno djelo, ni iskazao žaljenje. Te okolnosti sud ne može nikako zanemariti. Sud je morao voditi računa o visini predmetne štete unutar raspona ove kvalifikacije ovog kaznenog djela. Posebice zbog te visine, sud ocjenjuje da je rok kušnje u trajanju od 5 godina primjeren s obzirom na ličnost njega kao počinitelja i samo kazneno djelo.

75. Oštećenik stečajna masa TD Spalldi d.o.o. u stečaju je postavio imovinsko pravni zahtjev 6. prosinca 2024. u visini od 217.280,24 EUR-a. Sud je utvrdio da je okrivljenik ŽD ovim kaznenim djelom doista oštećeniku nanio štetu, ali ipak u manjem iznosu – 38.894,12 EUR-a. Radi se o vrijednosti koju je okrivljenik protupravno zadržao na štetu tog trgovačkog društva činjenjem predmetnog kaznenog djela. Činjenjem kaznenog djela na štetu oštećenika na način kako je to opisano u optužnom aktu, a što je dokazano tijekom ovog postupka, stekao se pravni osnov stečajne mase tog trgovačkog društva, jer je u međuvremenu otvoreni zatvoren stečajni postupak nad njime, tražiti naknadu štete od okrivljenika, ali u tom iznosu (38.894,12 EUR-a). Tijekom postupka osim pravnog osnova za traženje naknade štete dokazana je i visina te štete. Nju je, kao što je razvidno iz prethodnog dijela obrazloženja, sud utvrdio na temelju provedenog prethodno analiziranih i cijenjenih dokaza. Kako je sud utvrdio postojanje i pravnog osnova za oštećenikovo traženje naknade štete od okrivljenika i visinu štete koju je pretrpio oštećenik, naložio je okrivljeniku podmirenje te štete oštećeniku na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08. S obzirom da je oštećenik zatražio naknadu štete u visini koja premašuje visinu štete utvrđenu od strane suda sud ga je na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 u preostalom dijelu uputio s dijelom imovinsko pravog zahtjeva u parnicu.

76. Ocjena je ovoga suda da će se puna svrha kaznenopravnih sankcija ostvariti tek kad oštećenik stečajna masa TD Spalldi d.o.o. u stečaju bude namiren u svojoj šteti. Stoga je sud na temelju čl. 62. st. 1. t. 1. KZ/11 naložio okrivljeniku UD da taj dug namiri oštećeniku. Radi se o 38.894,12 EUR-a. Posebice s obzirom na visinu toga duga, ali i imovinske prilike okrivljenika (izjavio je u osobnim podacima da je srednjeg imovinskog stanja), ocjena je suda da je primjeren rok za plaćanje ovog duga jedna godina i šest mjeseci. Okrivljenik mora shvatiti da su i posebna obveza sama po sebi i rok unutar nje svojevrsna druga prilika da se svrha kazneno pravnih sankcija ostvari i bez njegovog gubitka slobode. U skladu sa značenjem te druge prilike sud je odmjeravao duljinu roka za podmirenje ove obveze. Sama druga prilika zahtijeva određeni značajniji faktički angažman samog okrivljenika.

77. Sud je okrivljenika ŠD na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11 upozorio da može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu iz t. II. izreke ove presude podmirenja oštećeniku stečajnoj masi TD Spalldi d.o.o. u stečaju dugovanja u iznosu od 38.894,12 EUR-a.

78. Kako je okrivljenik ŽD proglašen krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, sud mu je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 naložio snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 150,00 EUR-a te iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP/08 u iznosu od 1.151,13 EUR-a. Potonji iznos odnosi se na troškove financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i dolaska vještakinje na raspravu. Navedeno sveukupno iznosi 1.301,13 EUR-a. Sud je visinu paušalnog troška utvrdio na temelju duljine i složenosti ovog postupka.

79. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Zadar, 28. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ante Bačić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. ŽDO Zadar, na broj KO-DO-29/2021

2. Stečajni upravitelj oštećenika BD, [adresa]

3. Branitelj okrivljenika Filip Stanić, odvjetnik iz Zadra

4. Okrivljenik ŽD, [adresa]

5. U spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte