Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1286/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, protiv ovršenice HE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja o mjesnoj nenadležnosti, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2227/2023-2 od 2. siječnja 2024., dana 21. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje o mjesnoj nenadležnosti, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2227/2023-2 od 2. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud u točki I. izreke rješenja oglasio se mjesno nenadležnim, a u točki II. izreke rješenja odlučio je da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu u Novom Zagrebu kako stvarno i mjesno nadležnom sudu.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/0.7 – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11., 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14 – Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) , u vezi s člankom 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20.,114/22. i 6/24., dalje: OZ). Žalitelj je predložio ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a podredno povrat sredstava od strane javnog bilježnika koji nije nadležan.

3. Ovršenica nije dala odgovor na žalbu.

4. Žalba nije neosnovana.

5. Predmet ovog žalbenog postupka jest ispitivanje zakonitosti rješenja kojim se Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu te odredio da će se nakon pravomoćnosti rješenja spis ustupiti Općinskom sudu u Novom Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

6. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda, a vodeći računa o pravilnoj primjeni materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice, odnosno da ovršenica ima prijavljeno prebivalište na adresi koja se nalazi na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu, koju činjenicu ovrhovoditelj žalbom niti ne osporava.

7.1. Međutim, ovaj sud uočava da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na odredbama članka 252.e stavka 3. i članka 252.j stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04. i 88/05.), iako se navedene odredbe ne primjenjuju u ovom postupku.

7.2. Naime, prijedlog za ovrhu u ovom predmetu podnesen je 7. prosinca 2022. pa se na predmetni postupak primjenjuju odredbe OZ-a, budući je postupak pokrenut nakon stupanja na snagu navedenog Zakona. Odredbe članka 252.e i članka 252.j na koje se pozvao prvostupanjski sud pripadale su ranijem zakonskom uređenju te nisu mogle predstavljati pravnu osnovu za odlučivanje u ovom predmetu.

7.3. Međutim, navedena pogreška u primjeni pravne osnove nije bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Naime, prema odredbi članka 39.a stavka 2. OZ-a, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnosi se općinskom sudu na čijem području ovršenik ima prebivalište ili sjedište putem informacijskog sustava, dok je odredbom članka 38. istoga Zakona propisano da je mjesna nadležnost određena tim Zakonom isključiva.

Kako nije sporno da se prebivalište ovršenice nalazi na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije mjesno nadležan za postupanje u ovom predmetu te da predmet treba ustupiti mjesno nadležnom sudu primjenom odredbe članka 20. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

8. Ovrhovoditelj u žalbi navodi da prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu nije mogao odabrati nadležni sud niti javnog bilježnika zbog toga što se prijedlog podnosi putem informacijskog sustava koji automatski određuje nadležni sud i javnog bilježnika prema pravilima elektroničke dodjele predmeta.

Takvi žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, okolnost da se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnosi putem informacijskog sustava te da se javni bilježnici kao povjerenici suda automatski određuju prema pravilima iz članka 39.a stavka 4. OZ-a ne utječe na zakonom propisana pravila o mjesnoj nadležnosti suda. Naime, način tehničke dodjele predmeta ne može dovesti do promjene isključive mjesne nadležnosti propisane OZ-om.

9. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj upućuje na odredbe Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te smatra da je, s obzirom na činjenicu da Grad Zagreb ima položaj županije, za postupanje nadležan bilo koji sud odnosno javni bilježnik na području Grada Zagreba.

Naime, mjesna nadležnost u ovršnom postupku određuje se prema odredbama Ovršnog zakona, a ne prema propisima kojima se uređuje ustrojstvo jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Stoga činjenica da Grad Zagreb ima položaj županije nije odlučna za određivanje mjesne nadležnosti suda u konkretnom postupku.

10. Ovrhovoditelj se u žalbi poziva na odluke donesene u istovrsnim predmetima u kojima je zauzeto pravno shvaćanje da su, s obzirom na položaj Grada Zagreba kao jedinice područne (regionalne) samouprave, za postupanje nadležni javni bilježnici na području cijelog Grada Zagreba. Međutim, ovaj sudac, nakon razmatranja navedenog pravnog pitanja, smatra da mjesnu nadležnost u postupku ovrhe na temelju vjerodostojne isprave treba odrediti isključivo prema odredbama Ovršnog zakona.

Naime, odredbom članka 38. OZ-a propisano je da je mjesna nadležnost određena tim Zakonom isključiva, dok prema članku 39.a stavku 2. istoga Zakona prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnosi se općinskom sudu na čijem području ovršenik ima prebivalište ili sjedište. Iz navedenih odredbi proizlazi da je zakonodavac nadležnost vezao uz područje konkretnog općinskog suda prema prebivalištu odnosno sjedištu ovršenika, a ne uz područje Grada Zagreba kao cjeline.

11. Žalbene tvrdnje ovrhovoditelja da će mu zbog ustupanja predmeta nastati dvostruki troškovi javnobilježničke nagrade, kao i njegov podredni prijedlog za povrat uplaćenih sredstava od strane javnog bilježnika, nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja.

Naime, predmet ovog žalbenog postupka jest isključivo ispitivanje pravilnosti odluke o mjesnoj nadležnosti. O zahtjevu za povrat eventualno uplaćenih sredstava javnom bilježniku nije odlučivano pobijanim rješenjem niti je takav zahtjev predmet odlučivanja u ovom žalbenom postupku.

Okolnost da bi ovrhovoditelju zbog ustupanja predmeta drugom sudu eventualno mogli nastati dodatni troškovi ne može biti razlog za zadržavanje predmeta pred sudom koji prema odredbama Ovršnog zakona nije mjesno nadležan. Eventualno pitanje naknade takvih troškova može se rješavati u za to predviđenom postupku prema pravilima o odgovornosti za nastanak troška.

12. Slijedom svega navedenog, budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a pogrešno navođenje pravne osnove od strane prvostupanjskog suda nije bilo od utjecaja na pravilnost njegove odluke, valjalo je žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrditi primjenom članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a te riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu, 21. kolovoza 2026.

sutkinja:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić