1              Poslovni broj: II Kž-64/2024-6

Poslovni broj: II Kž-64/2024-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog E. S., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, broj Kovm-2/2024. od 18. siječnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2024.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba okrivljenog E. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog E. S., zbog kaznenih djela spolne zlouporaba djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11., zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 160. stavka 1. KZ/11., teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. KZ/11., teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u pokušaju iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11. i nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. ZKP/08. protiv okrivljenika je produljen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni E. S. iz svih žalbenih osnova po braniteljici, odvjetnici D. K. Š. s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te okrivljeniku ukine istražni zatvor i pusti da se brani sa slobode.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog E. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažom mjerom.

5.1. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika i o stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, pri čemu je takvo utvrđenje, odgovarajuće obrazložio pobrojavši materijalne i personalne dokaze. Ovakvo obrazlaganje osnovane sumnje, iako sumarno, ukazuje se dostatnim i ne utječe na pravilnost pobijanog rješenja, budući da su upravo u podignutoj optužnici sadržani i opisani svi dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela. Stoga nije u pravu žalitelj kada ističe da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku jer vijeće dokaze nije dovelo u međusobnu vezu i potom obrazložilo.

6. Nadalje, ocjena je i drugostupanjskog suda kako na strani okrivljenika postoji konkretna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja se, protivno žalbenim navodima, ne može prevenirati mjerama opreza. Kada se analizira znatna kriminalna količina koja se okrivljeniku stavlja na teret te duljina inkriminiranog razdoblja od pet godina koje je započelo kada je žrtva imala svega sedam godina i ima u vidu težina i okolnosti počinjenja kaznenih djela i visoki stupanj iskazane kriminalne volje, upornosti, bešćutnosti i bezobzirnosti u protupravnom postupanju, sve utvrđene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi ponoviti ista ili slična kaznena djela koja opasnost je takvog intenziteta da se može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom. Naime, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja u žalbi predložene mjere opreza ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje te opasnosti.

6.1. Suprotno žalbenim navodima, okolnost što se žrtva odselila, a okrivljenik ima prebivalište u Z. u obiteljskoj kući ne dovodi u pitanje pravilnost odluke o produljenju istražnog zatvora jer opasnost od ponavljanja ovih kaznenih djela nije ograničena samo na žrtvu prema kojoj su počinjena u konkretnom slučaju.

7. Stoga prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv ovog okrivljenika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

8. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. veljače 2024.