REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-7022/2013-113

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužitelja LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], , zastupanog po punomoćnicima Borisu Vinčiću i Ivi Đakulović, odvjetnicima iz Zagreba, protiv I-tuženika AVIO-ADRIA d.o.o., OIB: 47425354823, Zagreb, Kneza Borne 2, i II-tuženice ČČ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku ZČ, odvjetniku iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. srpnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Ive Đakulović, odvjetnice, II-tuženice osobno i punomoćnika I. i II-tuženika ZČ, odvjetnika, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku AVIO ADRIA d.o.o. isplatiti tužitelju LČ iznos od 13.232,46 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2012. do isplate i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

. / .

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na II-tuženicu

ČČ.

III. Nalaže se I-tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.892,77 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi II-tuženici parnični trošak u iznosu od 3.062,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženicima 1. lipnja 2012. sklopio Sporazum o poslovnoj suradnji na realizaciji projekta "EURO 2012", prema kojem sporazumu se obvezao u suradnji s tuženicima poduzeti sve potrebne radnje u cilju prodaje turističkih aranžmana, prodaje avionskih karata u sklopu tih turističkih aranžmana, te nabave i prodaje ulaznica za nogometne utakmice u okviru Europskog prvenstva u nogometu održanog u lipnju 2012. u Poljskoj i Ukrajini. Nadalje navodi da je sporazumom ugovoreno da će se dobit iz projekta, ako bude ostvarena, dijeliti između tužitelja i II-tuženice na jednake dijelove. Još navodi da je tužitelj u cijelosti ispunio sve svoje sporazumom preuzete obveze, te je pozvao I. i II-tuženika da se utvrdi dobit iz projekta koji je bio predmet sporazuma, te da se ista dobit podijeli na jednake dijelove između tužitelja i II-tuženice sukladno čl. 3. toga sporazuma. Navodi da je II-tuženica potvrdila da je ostvarena dobit iz projekta "EURO 2012", te je u tom smislu 25. srpnja 2012., nakon okončanja Europskog nogometnog prvenstva, te nakon što su tužitelj i II-tuženica utvrdili dobit ostvarenu iz tog projekta, održan sastanak na kojem je utvrđeno da će I. i II-tuženici isplatiti tužitelju iznos od 125.157,00 kn uz pripadajući porez na dodanu vrijednost po osnovi dobiti koju je tužitelj ostvario na temelju čl. 3. Sporazuma, te je utvrđena obveza I. i II-tuženika isplatiti tužitelju daljnji iznos od 75.000,00 kn po osnovi povrata pozajmice. Još navodi da je II-tuženica odbila potpisati pisani sporazum o gore navedenim utvrđenjima, te je odmah nakon sastanka vratila tužitelju jedino pozajmljeni iznos od 75.000,00 kn. Tužitelj je nakon sastanka sačinio konačnu kalkulaciju iz koje proizlazi da njegovo potraživanje iznosi 101.654,00 kn. Još navodi da je sukladno Sporazumu od 1. lipnja 2012. zatražio od ovlaštenog revizora izračun dobiti iz projekta "EURO 2012", međutim, tuženici su odbili surađivati s navedenim revizorom. Dodaje da su se predmetnim sporazumom tuženici obvezali predati odvjetniku Davoru Pliši bjanko zadužnice kao sredstvo osiguranja plaćanja. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10. siječnja 2023. tužitelj traži da se naloži tuženicima solidarno mu isplatiti iznos od 13.232,46 EUR (99.700,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2012. do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

. / .

2 . U odgovoru na tužbu I. i II-tuženici navode da su svi navodi sadržani u tužbi paušalni, nevjerodostojni i činjenično neutemeljeni, te se u cijelosti protive osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Ističu da je tužitelj bio imatelj poslovnog udjela i odgovorna osoba I-tuženika do 23. travnja 2012. kada je potpuno izašao iz toga društva. Priznaju da su stranke 1. lipnja 2012. sklopile Sporazum o poslovnoj suradnji na realizaciji projekta "EURO 2012", a u svezi prodaje turističkih aranžmana za nogometne utakmice u okviru Europskog prvenstva u nogometu održanog u lipnju 2012. u Poljskoj i Ukrajini, međutim, osporavaju da bi II-tuženica na sastanku 25. srpnja 2012. utvrdila dobit iz projekta "EURO 2012", te da bi na tom sastanku bilo utvrđeno da će tuženici isplatiti tužitelju dobit u iznosu od 125.157.00 kn uz pripadajući porez na dodatnu vrijednost. Navode da je 25. srpnja 2012. održan sastanak u prostorijama odvjetničkog ureda odvjetnika NČ, na kojem su bili prisutni tužitelj, odvjetnik AČ, II-tuženica, ŽČ i odvjetnik FČ a povodom podizanja iznosa od 168.000.00 kn (naknadno knjigovodstveno specificirano 143.700,00 kn) koji je tužitelj protuzakonito podigao s računa I-tuženika nakon što za to više nije bio ovlašten, s obzirom na to da je 23. travnja 2012. prestao biti član i odgovorna osoba I-tuženika. Još navode da je tužitelj prethodno odbio vratiti bankovnu karticu i token I-tuženika, te je isto iskoristio za podizanje navedenoga iznosa, a prije toga 20. svibnja 2012. i za podizanje iznosa od 260.000,00 kn, za što su tuženici saznali 21. svibnja 2012., te su odmah podnijeli zahtjev za povrat krivo uplaćenih sredstava i zatražili tužitelja da vrati navedeni iznos jer će u suprotnom podnijeti kaznenu prijavu, te je tužitelj 1. lipnja 2012. vratio sredstva na račun I-tuženika. Još navode da je tužitelj tijekom svibnja 2012. nasilno pokušao ući u prostorije I-tuženika, te je prijetio II-tuženici i MČ, zbog čega su one pozvale policiju. Nadalje navode da su nakon što su pribavile posjed bankovne kartice i tokena, II-tuženica i ŽČ utvrdile da je tužitelj, nakon što je prestao biti član i odgovorna osoba I-tuženika, protupravno s računa I-tuženika u razdoblju od 25. travnja 2012. do 8. svibnja 2012. podigao iznos od ukupno 143.700,00 kn, koji nije vratio, te su tuženice zbog navedenog podnijele kaznenu prijavu, a taj iznos je bio i tema sastanka od 25. srpnja 2012. Tuženici još navode da je točno da je tema sastanka bio i povrat pozajmnice u iznosu od 75.000,00 kn koji je tužitelj pozajmio I- tuženiku, te je točno da je na tom sastanku tužitelju doista vraćen taj iznos. Navode da je točno i da je tužitelj zatražio od II-tuženice iznos za koji je smatrao da mu pripada po osnovi ostvarene dobiti, no II-tuženica je odbila potpisati tzv. Protokol koji joj je tužitelj prezentirao, jer se u to vrijeme dobit još ni na koji način nije mogla izračunati, s obzirom na to da su tek predstojala buduća plaćanja, a osim toga, tužitelj je prethodno otuđio s računa I-tuženika puno veće iznose. Prema izračunima tuženika iz prosinca 2012., tužitelju bi po osnovi projekta "EURO 2012" pripadala dobit u iznosu od 47.511.12 kn, no s obzirom na prethodna protupravna dizanja gotovine od strane tužitelja, tuženici smatraju da tužitelju ne duguju ništa. Još navode da nisu odbili surađivati s revizorom, već su na isto pristali pod uvjetom da tužitelj sam plati trošak revizije. Tuženici još navode da tužitelj ni po kojoj osnovi ne bi imao pravo na porez na dodanu vrijednost jer se isti ne zaračunava u avijaciji. Također poriču da bi se obvezali predati tužitelju bjanko zadužnice kao sredstvo osiguranja za slučaj da odbiju platiti dug, jer su takav prijedlog tužitelja odbacili. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženicima.

3. U podnesku od 11. studenoga 2014. tuženici još ističu prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda, prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije.

. / .

4. Sud je tijekom dokaznog postupka izveo sljedeće dokaze: uvid u Sporazum od 1. lipnja 2012. (str. 5-7 i 75-77 spisa), dopis odvjetnika NČ od 17. prosinca 2012. s izračunom dugovanja (str. 8 i 9 spisa), dopis odvjetnika RČ od 17. listopada 2012. s izračunom dugovanja (str. 10-15 spisa), Protokol sa sastanka od 25. srpnja 2012. (str. 16 spisa), dopise odvjetnika RČ, dopise odvjetnika NČ, ispise e-mailova s prilozima, dopis revizora od 20. veljače 2023. (str. 34 spisa), ispis isplata (str. 50 i 51 spisa), izvadak po transakcijskom računu (str. 52 spisa), potvrde o plaćanju (str. 53 i 54 spisa), prijavu potpisa (str. 55-57 spisa), zahtjev za povrat krivo vraćenih sredstava (str. 58 spisa), kalkulacije dugovanja (str. 78-85 spisa), Društveni ugovor o osnivanju AVIO-ADRIA d.o.o. od 15. rujna 2010. (str. 210-218 spisa), ukupnu kalkulaciju za "EURO 2012" sačinjenu po I-tuženiku (str. 254 spisa), pregled uplata i troškova (str. 255-343 spisa), booking listu (str. 356-496 spisa), potvrdu od 8. svibnja 2012. (str. 498 spisa), potvrdu o preuzimanju karata od 1. lipnja 2012. (str. 499 spisa) i uvid u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković, saslušanje svjedoka RČ, VČ, TČ, JČ, ŽČ i IČ, te saslušanje tužitelja i II-tuženice kao stranaka.

5. Sud nije izvodio daljnje dokaze jer su obje stranke na ročištu 8. travnja 2026. i nakon upozorenja u smislu čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) izričito navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i odustale su od svih ranije predloženih, a neizvedenih dokaza, te su na zadnjem ročištu predložile zaključiti glavnu raspravu.

6. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim u odnosu na I-tuženika i u cijelosti neosnovanim u odnosu na II-tuženicu.

7. Dakle, predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 13.232,46 EUR (99.700,00 kn) na temelju Sporazuma od 1. lipnja 2012. sklopljenog s tuženicima.

8. Prije svega, u odnosu na prigovor stvarne nenadležnosti istaknut od strane tuženika, valja reći da se sud u povodu prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti može oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije do upuštanja o raspravljanje o glavnoj stvari. Kako su u ovoj pravnoj stvari tuženici podnijeli takav prigovor tek u podnesku od 11. studenoga 2014., dakle, nakon davanja odgovora na tužbu odnosno nakon upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, tako je njihov prigovor nepravovremen. Osim toga, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom na temelju Sporazuma sklopljenog između stranaka 1. lipnja 2012., dakle, u vrijeme kada tužitelj nesporno više nije bio član I-tuženika, te bi takav prigovor tuženika bio i neosnovan.

9. Uvidom u Društveni ugovor o osnivanju društva AVIO-ADRIA d.o.o. (ovdje I- tuženika) od 15. rujna 2010. (str. 216-218 spisa) utvrđeno da su tužitelj i II-tuženica

. / .

bili članovi - osnivači I-tuženika, te je tim ugovorom bilo utvrđeno da svaki od njih ima poslovni udjel u društvu u nominalnom iznosu od 50.000,00 kn.

10. Uvidom u Sporazum od 1. lipnja 2012. (str. 75-77 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja s jedne strane, te I. i II-tuženika s druge strane. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj bio član I-tuženika do 14. travnja 2012. kada je svoj poslovni udio prenio II-tuženici i MČ. Također je utvrđeno da je tužitelj u vrijeme dok je bio član I-tuženika, u suradnji s II-tuženicom pokrenuo projekt "EURO 2012", koji se odnosi na organizaciju turističkih aranžmana koji obuhvaćaju smještaj, prijevoz i ulaznice za utakmice hrvatske nogometne reprezentacije na europskom nogometnom prvenstvu u lipnju 2012. u Poljskoj i Ukrajini, te je utvrđeno da je nositelj toga projekta I-tuženik. Nadalje je utvrđeno da su se stranke obvezale poduzeti sve potrebne radnje u cilju prodaje turističkih aranžmana i sve druge radnje usmjerene na uspješan dovršetak projekta, te su ugovorile da će svu neto dobit nakon dovršetka projekta podijeliti tužitelj i II-tuženica na jednake dijelove. Još je utvrđeno da su se tuženici obvezali organizirati poslovanje I-tuženika na način da tužitelj u svakom trenutku može saznati bilancu I-tuženika. Također je utvrđeno da se na dan sklapanja toga Sporazuma na računu I-tuženika nalazio iznos od 701.103,00 kn koji je namijenjen isključivo za podmirenje troškova povezanih s projektom "EURO 2012". Još je utvrđeno da su ugovorne strane tim Sporazumom utvrdile očekivane prihode i rashode I-tuženika vezane uz navedeni projekt, te su se obvezale sredstva za taj projekt trošiti isključivo za taj projekt. Uvidom u navedeni Sporazum još je utvrđeno da su se tuženici, radi osiguranja tražbine tužitelja po osnovi isplate neto dobiti od projekta "EURO 2012", obvezali predati tužitelju svaki po jednu bjanko zadužnicu do iznosa od 100.000,00 kn, koje će se povjeriti na depozit odvjetniku JČ, a on ih je bio dužan predati tužitelju nakon što se utvrdi iznos iz projekta koji ima pripasti tužitelju. Navedenim Sporazumom još je ugovoreno da je svaka od ugovornih strana ovlaštena zahtijevati isplatu dobiti od projekta "EURO 2012" odmah po izradi konačne bilance prihoda i rashoda, te utvrđenja iznosa potrebnog za namirenje davanja po osnovi poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit. Konačno, ugovoreno je da će ugovorne strane, u slučaju da ne postignu sporazum o visini osnovice koja se ima dijeliti na jednake dijelove, angažirati neovisnog revizora koji će u roku od 8 dana sačiniti izvještaj koji onda obvezuje ugovorne strane.

11. Iz sadržaja Protokola sa sastanka održanog 25. srpnja 2012. (str. 16 i 205 spisa) proizlazilo bi da je toga dana održan sastanak u prostorijama odvjetničkog ureda Davor Plišo, kojem su prisustvovali tužitelj s punomoćnikom odvjetnikom GČ, II-tuženica s odvjetnikom JČ, i MČ. Nadalje bi proizlazilo da je predmet toga sastanka bilo ispunjenje obveza iz Sporazuma od 1. lipnja 2012. odnosno postizanje dogovora oko podjele dobiti iz projekta "EURO 2012". U Protokolu je navedeno da dobit projekta iznosi ukupno 250.314,00 kn, te da su tuženici dužni isplatiti tužitelju iznos od 125.157,00 kn s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, te mu vratiti pozajmnicu u iznosu od 75.000,00 kn. Međutim, također je utvrđeno da navedeni Protokol nije potpisan, radi čega sud nije posebno cijenio njegov sadržaj.

12. Iz dopisa punomoćnika tužitelja odvjetnika RČ, upućenog punomoćniku I. i II-tuženika odvjetniku Davoru Pliši, od 17. listopada 2012. (str. 10 i 11 spisa) proizlazi da je tužitelj tim dopisom obavijestio tuženike da pristaje da mu se u cilju mirnog rješenja spora po osnovi dobiti iz projekta "EURO 2012" isplati iznos od

. / .

101.654,00 kn, odnosno da se u protivnom angažira neovisni revizor, iako su se na sastanku 25. srpnja 2012. tuženici obvezali isplatiti mu iznos od 125.157,00 kn uz pripadajući porez na dodanu vrijednost, a koji iznos nisu isplatili. Tužitelj je također u tom dopisu potvrdio da mu je I-tuženik vratio pozajmnicu u iznosu od 75.000,00 kn.

13. Iz dopisa punomoćnika I. i II-tuženika odvjetnika NČ, upućenog punomoćniku tužitelja odvjetniku Handžinskom, od 17. prosinca 2012. (str. 8 i 9 spisa) proizlazi da su tuženici izradili izračun dugovanja prema tužitelju prema kojem ukupno dugovanje prema tužitelju iznosi 47.511,12 kn, te su obavijestili tužitelja da se isplata navedenog iznosa može izvršiti istovremeno s potpisom sporazuma o nepostojanju daljnjih međusobnih potraživanja. Također proizlazi da su za slučaj da tužitelj želi angažirati revizorsko društvo "REMIRA d.o.o." suglasni da se isto angažira o trošku tužitelja.

14. Iz dopisa punomoćnika tužitelja upućenog punomoćniku I. i II-tuženika, od 23. siječnja 2013. (str. 17-20 spisa) proizlazi da je tužitelj osporio izračun koji prileži dopisu od 17. prosinca 2012.

15. Iz dopisa punomoćnika tužitelja upućenog revizorskom društvu REMIRA d.o.o. od 23. siječnja 2013. (str. 25 spisa) proizlazi da je tužitelj predložio da ovlašteni revizor iz toga društva OČ izradi revizorsko izvješće vezano uz utvrđenje ukupnih prihoda i rashoda iz projekta "EURO 2012" i podjelu dobiti.

16. Iz dopisa ovlaštenog revizora TČ iz društva REMIRA d.o.o. za reviziju od 20. veljače 2013. (str. 34) proizlazi da je ista zatražila od I-tuženika uvid u poslovne knjige toga društva.

17. U dopisu punomoćnika I. i II-tuženika od 9. svibnja 2013. (str. 22 spisa) navedeno je da tuženici tim dopisom obavještavaju TČ iz REMIRA d.o.o. za reviziju da se nisu imali priliku očitovati na njezin poziv za pregledom dokumentacije I-tuženika od 20. veljače 2013. jer su odgovorne osobe bile službeno odsutne, te su je pozvale da se javi u ured tuženika radi dogovora novog termina.

18. Svjedok SČ, odvjetnik, u svom iskazu u bitnom navodi da su tužitelj i II-tuženica bili u dobrim odnosima, te su dogovorili da će nakon istupanja tužitelja iz društva, tužitelj nastaviti na realizaciji projekta "EURO 2012", s obzirom na to da je do tada bio potpuno angažiran na tom projektu, te da će na kraju dobivenu dobit iz tog projekta podijeliti na jednake dijelove. Nadalje navodi da je između tužitelja i II- tuženice postojalo veliko povjerenje, te je dogovoreno da će tužitelj zadržati token i karticu računa da bi mogao vršiti plaćanja u tom projektu i kontrolirati trošenje sredstava. Još navodi da mu se tužitelj obratio u proljeće 2012. kao odvjetniku, navodeći da je vidio da se putem računa I-tuženika nenamjenski troši novac, te da neće biti dovoljno sredstava za podmirenje troškova projekta, radi čega je tužitelj prenio na svoj račun iznos od oko 230.000,00 kn ili 260.000,00 kn. Nakon toga je ugovoren sastanak u uredu odvjetnika JČ kojeg je angažirala II-tuženica, a na kojem su uz njih bili prisutni i MČ (nova direktorica I-tuženika) i njezin suprug. Na sastanku je dogovoren sadržaj Sporazuma koji je tužitelj dostavio uz tužbu, te je odmah nakon potpisa Sporazuma, tužitelj prenio natrag na račun I-tuženika spomenuti iznos koji je prethodno prenio na svoj račun. Zbog potencijalnog prijepora oko stvarne dobiti projekta, u Sporazum je odmah uneseno da će u tom slučaju biti

. / .

prihvaćen nalaz neovisnog revizora društva REMIRA, a nije bilo razgovora o tome tko će platiti troškove te revizije. Ističe da sve što je navedeno u Sporazumu predstavlja stvarnu volju ugovornih strana. Prema Sporazumu, II-tuženica je trebala odvjetniku Pliši predati dvije bjanko zadužnice, no nikad ih nije predala. Projekt je završio uspješno, te su se odvjetnici i stranke ponovno sastali 1. srpnja 2012. kada su on i drugi odvjetnik u dogovoru sa strankama napravili obračun dobiti i usprkos razilaženju od oko 20.000,00 kn, stranke su se na kraju suglasile da tužitelj ima pravo na dobit u iznosu od 110.000,00 kn ili tako nekom iznosu. U tom smislu sastavljen je sporazum u uredu odvjetnika JČ, međutim, II-tuženica ga je na kraju odbila potpisati, tvrdeći da obračun nije dobar. Nakon toga je on kao odvjetnik u ime tužitelja zatražio od revizorske kuće sukladno sporazumu utvrđenje dobiti iz projekta, međutim, I-tuženik nije udovoljavao dopisima revizorice za dostavom dokumentacije. Prema sporazumu koji je potpisan, dobit su trebali dijeliti tužitelj i II-tuženica, s time da je u trenutku potpisa sporazuma II-tuženica bila vlasnica društva, i njoj je ostavljeno na volju hoće li novac od dobiti zadržati kao svoj ili ga ostaviti u društvu I- tuženika. Dopunski saslušan na ročištu 19. listopada 2021. svjedok još navodi da je na jednom sastanku načelno utvrđeno da dug prema tužitelju iznosi 124.000,00 kn, a najmanje 101.000,00 kn, koji iznos je tužitelj trebao dobiti od predmetnog projekta, te je o tome sastavljen protokol, međutim, II-tuženica je protokol na kraju odbila potpisati, iako je su svi ostali prisutni, uključujući i gospođu MČ to imali namjeru potpisati jer je postignut takav dogovor. Tada je tek saznao da nema zadužnica.

19. Svjedok VČ u svom iskazu u bitnom navodi da je njegova supruga ušla u društvo I-tuženika, te je on načelno znao da su tužitelj i II-tuženica organizirali projekt "EURO 2012", a kasnije je saznao da su između njih nastali problemi oko novaca. Navodi da je bio u uredu odvjetnika JČ sa strankama, međutim, nije bio prisutan na sastanku kada je po navodima odvjetnika RČ dogovorena isplata tužitelju iznosa od oko 110.000,00 kn, te ne zna za konkretne dogovore. Poznato mu je da je bila tema da je tužitelj podigao neki novac iako to nije smio jer više nije bio u firmi, i koliko se sjeća, tužitelj je taj novac vratio. Supruga svjedoka nije imala veze s projektom.

20. Svjedokinja OČ u svom iskazu u bitnom navodi da ne zna ništa o odnosu između stranaka. Tužitelj i odvjetnik SČ su joj ukratko objasnili o čemu se radi u veljači 2013. kad su zatražili od nje kao revizorice da sačini ispravni izračun dobiti iz projekta "EURO 2012", na što je pristala uz napomenu da mora dobiti na uvid dokumentaciju I-tuženika. Navodi da je I-tuženiku 20. veljače 2013. poslala dopis sa zahtjevom da joj se omogući uvid u poslovne knjige, a prethodno je telefonski stupila u kontakt s II-tuženicom koja joj je rekla da će ju obavijestiti kada će moći izvršiti uvid. Navodi da je I-tuženik zaprimio njezin dopis, međutim, nitko joj se nije javio, nakon čega je ponovno telefonom kontaktirala osobe iz I-tuženika, no nisu joj se povratno javili. Kako nije udovoljeno njezinim traženjima, ona je obavijestila odvjetnika SČ da ne može izraditi izvješće.

21. Svjedok FČ, odvjetnik, u svom iskazu u bitnom navodi da je supruga njegovog prijatelja, MČ, kupila suvlasnički udio u I-tuženiku od tužitelja, te je on kao odvjetnik realizirao tu kupoprodaju. Nadalje navodi da se tada spominjalo da će tužitelj ostati u kontaktu s I-tuženikom jer ima stanoviti odnos s II-tuženicom u vezi projekta nogometnog prvenstva 2012. Angažiran je kad je tužitelj neovlašteno s računa I-tuženika podigao iznos od oko 250.000,00 kn, te navodi da su u njegovom

. / .

uredu dogovorili sadržaj Sporazuma od 1. lipnja 2012. i da je tužitelj vratio navedeni iznos. Navodi da je dogovoreno da će tužitelj dostaviti dokumentaciju vezano uz prodane karte i aranžmane za nogometno prvenstvo kako bi se mogla utvrditi dobit I- tuženika, te se postavilo pitanje čijim sredstvima su kupljene karte i je li tužitelj uzeo s računa I-tuženika novac za podmirenje troškova telefona i drugih putnih troškova, što sve revizor nije mogao dobiti da bi utvrdio eventualno postojanje dobiti. Problem je nastao kad tužitelj nije podnio izvješće o radu tuženicima, te se vidjelo da je tužitelj za gotovinu prodavao karte za utakmicu na terenu, a da o tome nije podnosio dokumentaciju i izvješće I-tuženiku, niti je uplaćivao novce na račun I-tuženika za prodane karte. Poznato mu je da je tužitelj dobio povrat pozajmnice od 75.000,00 kn. Prilikom potpisa Sporazuma od 1. lipnja 2012. dogovoreno je da II-tuženica preda tužitelju zadužnice koje bi se deponirale kod njega kao odvjetnika, međutim, II- tuženica ih nikad nije deponirala. Još navodi da nije točno da bi I-tuženik onemogućio uvid u dokumentaciju I-tuženika revizorici TČ, a ne sjeća se zašto revizorici nisu predočili knjigovodstveno stanje I-tuženika. Koliko se svjedok sjeća, nikad nije utvrđen egzaktan iznos koji bi tuženici dugovali tužitelju. Još navodi da mu je II- tuženica rekla da I-tuženik nije ostvario dobit u projektu "EURO 2012", no poslove vezane uz dobit radila je njegova odvjetnica Bojana Colarić. Dopunski saslušan na ročištu 19. listopada 2021. svjedok još navodi da su razgovori vođeni u smjeru da tužitelju pripada iznos od oko 100.000,00 kn, te je napravio i nacrt protokola, no ne zna je li isti potpisan. Još navodi da među strankama nije bilo sporno da je tužitelj vodio posao oko Europskog prvenstva i da su dogovorili da mu pripada polovica dobiti i po svim pregovorima je tužitelju trebalo biti isplaćeno oko 100.000,00 kn. Navodi i da je tužitelj uzeo s računa društva iznos od 260.000,00 kn, no on mu je rekao da taj iznos vrati da ne bude problema jer je očekivao da će se stranke međusobno dogovoriti.

22. Svjedokinja MČ navodi da je bila prisutna u ime I-tuženika kad je postignut sporazum da će dobit koja bude ostvarena od projekta nogometno prvenstvo biti podijeljena između tužitelja i II-tuženice. Navodi da su u to vrijeme ona i II-tuženica bile suvlasnice I-tuženika, međutim, taj projekt je bio izdvojen iz I-tuženika. Sve što je napisano u Sporazumu od 1. lipnja 2012. rezultat je sporazuma stranaka. I-tuženik je imao sve račune vezane uz projekt i čekalo se da revizorska kuća utvrdi dobit, te je ona osobno rekla gospođi iz revizorske kuće REMIRA da može doći kod I- tuženika i pogledati poslovne knjige. Ne zna zašto revizoricu TČ iz te kuće nitko iz I-tuženika nije pozvao da izvrši uvid u poslovne knjige, no smatra da je ona to mogla učiniti. Još navodi da je tužitelj podigao s računa I-tuženika iznos od 260.000,00 kn nakon što mu je ona rekla da njegov povratak u društvo I-tuženika nije moguć. Nakon toga se tužitelj obratio odvjetniku FČ, no s njim je razgovarao samo o sporazumu i dobiti iz projekta. Nakon 3-4 tjedna pregovora, tužitelj je vratio navedeni podignuti iznos i potpisan je Sporazum od 1. lipnja 2012. Još navodi da je tužitelj ranije podizao različite iznose s računa I-tuženika za kupnju karata, što je mogao jer je raspolagao karticom i pinom za račun I-tuženika, no nije opravdao podizanje tih iznosa. Na kraju su kod odvjetnika NČ napravili Protokol koji prileži na str. 205 spisa. Dogovoreno je da će revizorska kuća napraviti obračun i utvrditi dobit od projekta, a iznos u Protokolu nije dogovoren kao iznos koji će se isplatiti tužitelju, jer se taj iznos nije mogao utvrditi dok revizorska kuća ne utvrdi dobit. Kod odvjetnika NČ tada nije bilo razgovora o tome postoji neki nesporni iznos za isplatu tužitelju. Kada je pisan Protokol, osim nje su bili prisutni tužitelj, II-tuženica i odvjetnici FČ i SČ. Još navodi da I-tuženik nije dao nijednom društvu naredbu da utvrdi ima

. / .

li dobiti iz projekta "EURO 2012", jer je tužitelj bio u obvezi provesti reviziju. Ne zna je li I-tuženik utvrdio rezultat toga projekta odnosno ima li dobiti. Ističe da tužitelj nikad I- tuženiku nije dostavio relevantne račune o troškovima vezanima uz projekt već samo papiriće na kojima je pisalo koliko je kome dao. Još navodi da je tužitelj imao pravo raspolagati sredstvima na računu I-tuženika nakon što je prodao svoj suvlasnički udio u I-tuženiku svjedokinji, jer je imao odnos povjerenja s II-tuženicom, no nakon što je podigao iznos od 260.00,000 kn, I-tuženik je dao banci nalog da mu se oduzme pravo podizanja sredstava putem kartice i pina. Dopunski saslušana na ročištima 19. listopada 2021. i 1 listopada 2025. svjedokinja još navodi da je ona bila izuzeta iz tog projekta, te da je dobivala sliku isključivo prezentiranu od II-tuženice, a kasnije je zaključila da ta slika nije točna. Još navodi da su se plaćanja od strane korisnika aranžmana vršila i u gotovini i karticama, s time da ne zna je li novac plaćen u gotovini uplaćivan na račun jer ona s tim projektom nije imala nikakve veze. Također navodi da njezin suprug, sin i neki drugi nisu platili aranžman za Europsko prvenstvo, već ih je počastio I-tuženik. Koliko se sjeća, tužitelj u vrijeme Europskog prvenstva u Poljskoj nije imao pravo koristiti novac s računa I-tuženika.

23. Svjedok IČ u svom iskazu u bitnom navodi da je 2012. bio broker i organizator charter letova, te je na traženje I-tuženika organizirao letove s tri aviokompanije, vezano uz europsko prvenstvo u nogometu u Ukrajini i Poljskoj. Sklopljeni su charter ugovori, te su navedene aviokompanije nakon letova izdale račune I-tuženiku i I-tuženik je te račune platio. Svjedoka su plaćale te aviokompanije i svjedok nema saznanja o međusobnim odnosima tužitelja i II-tuženice. Svjedok još pojašnjava da kod charter letova aviokompanija organizira let u ime i za račun zakupca, a zakupac prodaje karte tj. aranžmane za let. Još navodi da je samo I- tuženik mogao tim aviokompanijama dostaviti listu putnika koji su ovlašteni putovati na tom letu, te je samo I-tuženik i davao naloge za ukrcaj putnika Još navodi da nakon provjere u svojoj evidenciji može potvrditi da su na tim letovima bile osobe po imenu CČ, DČ, EČ, BČ, ĆČ, UČ, PČ, ŠČ, HČ, KČ, ĐČ, LN, ČN, ZN, NN, AN, ŽN, FN, MN, RN, VN, VČ, TN, JN, IN, GN i ON. Plaćanja aviokompanijama su vršena na način da je prvo plaćen depozit kod potpisivanja ugovora, i to u ožujku 2012., a nakon toga ostatak u lipnju 2012. Konačno, navodi da su tužitelj i II-tuženica bili u partnerskom odnosu, te je on s II- tuženicom više dogovarao ugovore i plaćanja, a s tužiteljem je obavljao operativni dio.

24. Tužitelj u svom iskazu u bitnom navodi da je do 23. travnja 2012. bio suvlasnik I- tuženika zajedno s II-tuženicom. Nadalje navodi da su mu tuženici na temelju Sporazuma od 1. lipnja 2012. o poslovnoj suradnji za realizaciju projekta "EURO 2012" dužni isplatiti iznos od oko 100.000,00 kn. Još navodi da nije sav novac od prodaje karata uplaćivao na račun I-tuženika jer je taj novac trošio namjenski za kupovinu karata za projekt "EURO 2012", a svu razliku je upisivao u tablicu evidencije ulaska novca koju je predao u spis. Navodi da mu tuženici nisu dostavili zadužnice koje su se obvezali dostaviti sukladno navedenom Sporazumu. Do sklapanja navedenog Sporazuma je došlo kad je primijetio da se novac I-tuženika troši nenamjenski umjesto za projekt "EURO 2012". Još navodi da je nakon završetka tog projekta zatražio od odvjetnika tuženika da mu naprave obračun, te je

. / .

najprije napravljen obračun prema kojem su mu dužni isplatiti još 75.000,00 kn, nakon toga je napravljen obračun prema kojem su mu dužni isplatiti 45.000,00 kn te na kraju i treći obračun iz kojeg proizlazi da mu nisu dužni ništa isplatiti, te mu ništa nisu ni isplatili. Također navodi da su se nakon projekta jednom našli u uredu odvjetnika NČ, te je odvjetnik Pane Hadžinski sastavio u uredu odvjetnika NČ Protokol koji prileži na stranici 205 spisa, a koji je II-tuženica odbila potpisati. Još navodi da nijednom nije dobio na uvid bilancu projekta "EURO 2012" i nisu ga svakodnevno obavještavali o priljevima novaca ili materijalnim troškovima. Krajem svibnja 2012. podignuo je s računa I-tuženika iznos od 260.000,00 kn jer se novac trošio nenamjenski i bilo ga je strah da ga neće biti dovoljno za realizaciju projekta, no taj je novac vratio na račun I-tuženika čak i prije potpisa Sporazuma od 1. lipnja 2012. Poslije je dignuo još iznos od oko 147.000,00 kn s računa I-tuženika koji je potrošio namjenski za kupnju karata i usluge za I-tuženika. Još navodi da je kartica I- tuženika glasila na njegovo ime i nije bila prenosiva. Dogovoreno da je da izračun dobiti napravi neovisna revizorska firma REMIRA, međutim, taj izračun nikad nije napravljen jer I-tuženik nikad nije dostavio dokumentaciju. Na sastanku 25. srpnja 2012. na kojem je sastavljen Protokol, bili su osim njega i njegovog odvjetnika prisutni SN, VČ, II-tuženica i njezin odvjetnik. Projekt "EURO 2012" je osmislio on, te je u tom projektu bio zadužen gotovo za sve, a prodaja svega je išla preko I-tuženika. Još navodi da je poklonio ulaznice za nogometne utakmice i aranžmane u vrijednosti od oko 20.000,00 kn, dok je II- tuženica poklonila ulaznice i aranžmane u vrijednosti od oko 50.000,00 kn. On je sačinio kalkulaciju koja prileži na stranici 12 spisa, te ističe da je svaka transakcija evidentirana i da je II-tuženica sve to znala i nikad nije imala primjedbi. Dopunski saslušan na ročištu 21. ožujka 2025. tužitelj još dodaje da je kupnju karata vršio novcem koji je dobio od prodaje aranžmana, te je kupljene karte predavao II-tuženici. Novac koji je podigao s računa I-tuženika je bio njihov zajednički novac za kupnju karata za utakmice. Prihod na računu iznosio je 1.614.938,00 kn, a na ruke su primili on iznos od 47.140,00 kn,a II- tuženica iznos od 30.045,00 kn. Još navodi da su prije ulaska u projekt uplatili na račun I-tuženika pozajmnice kako bi imali novaca za troškove, te je on tako uplatio iznos od 200.000,00 kn, a ne zna koliko je uplatila II-tuženica, te su po potrebi uzimali te iznose s računa kao povrat pozajmnice. Dopunski saslušan na ročištu 10. srpnja 2026. tužitelj je još naveo da mu se Sporazumom od 1. lipnja 2026. I-tuženik obvezao isplatiti dobit, dok je II-tuženica trebala dati zadužnicu kao osiguranje za obvezu I-tuženika.

25. II-tuženica ČČ u svom iskazu u bitnom navodi da nikada nije dobila pravu kalkulaciju prihoda i troškova od tužitelja. Projekt "EURO 2012" započeo je u listopadu 2012., ideja je bila tužiteljeva, a ona je obavljala sve ostale poslove vezane uz to. Tužitelj je u ožujku 2012. izrazio želju da izađe iz društva I-tuženika, te je 23. travnja 2012. isplaćen iz I-tuženika, no kako su tužitelj i ona zajedno započeli projekt "EURO 2012" i imala je u njega povjerenja, tako mu je i nakon izlaska iz društva ostala kartica I-tuženika, te je imao na uvid sve uplate i isplate s računa I-tuženika putem Internet bankarstva. Nadalje navodi da je zadaća tužitelja bila nabava ulaznica, te mu je ukinula karticu nakon što je neovlašteno podignuo s računa I- tuženika iznos od 260.00,000 kn. Nakon toga joj je tužitelj prijetio da neće vratiti novac ako se ne vrati u firmu, te su potom potpisali Sporazum od 1. lipnja 2012. i on je vratio taj novac. Još navodi da su uplate za njihov projekt stizale do kraja 2012. jer su neke uplate bile na rate. Na sastanku u uredu odvjetnika NČ, odvjetnik SČ je donio kalkulaciju pod nazivom Protokol koju je odbila potpisati, te je

. / .

inzistirala da tužitelj dostavi pravovaljane račune, a ne tablice u Excelu. Dodaje da je imala reviziju i inspekciju, te da su ustanovili da je tužitelj još dok je bio kod I-tuženika neopravdano dizao na bankomatu novac. Nikad nije predala zadužnice jer je i taj Sporazum potpisala pod prisilom, da bi mogla podmiriti troškove I-tuženika. Još navodi da nikad nije odbila dostaviti dokumentaciju revizoru, već je bila na putu kad je gospođa OČ poslala dopis. Nadalje navodi da je potvrdu o preuzimanju karata koja prileži na stranici 135 spisa, potpisala pod prisilom kod odvjetnika NČ. Tužitelj joj je počeo slati financijska izvješća tek kad je počela sva ta "drama" i tražio ju je da ne ispostavlja račune. Dopunski saslušana na ročištu 21. ožujka 2025. II-tuženica još navodi da su tužitelj i ona bili najbolji prijatelji, te su odlučili zajedno otvoriti firmu, ovdje I-tuženika, i svatko je uložio po 50.000,00 kn. Međutim, tužitelj je podizao novac s računa I-tuženika i nije ga htio vratiti, te ju je ucjenjivao i htio ubiti. Još navodi da je tužitelj darovao aranžmane nekim svojim prijateljima i rođacima. Smatra da tuženici nisu ništa dužni tužitelju. Tužitelj joj je bio pozajmio iznos od 50.000,00 kn za otvaranje firme, no taj iznos mu je vratila za oko godinu dana. Dopunski saslušana na ročištu 10. srpnja 2026. II-tuženica još navodi da se nije osobno obvezala isplatiti tužitelju eventualnu dobit koju bi ostvario I-tuženik. Što se tiče odredbe sporazuma kojom se obvezala predati tužitelju bjanko zadužnicu navodi da se radilo o osiguranju obveze I-tuženika te da je navedeno potpisala na inzistiranje i pod prisilom tužitelja.

26. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za financije, računovodstvo i poreze Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., dostavljenog u spis 29. prosinca 2022., proizlazi da je I-tuženik ostvario prihode od projekta "EURO 2012" u iznosu od 1.551.204,00 kn, te rashode u iznosu od 1.301.951,88 kn. Nadalje proizlazi da je, uzevši u obzir da je I-tuženik obveznik plaćanja poreza na dobit po stopi od 20% koja je vrijedila u razdoblju kada se odvijao projekt, projektom ostvarena neto dobit u iznosu od 199.401,70 kn. Iz nalaza i mišljenja također proizlazi, a s obzirom na to da je u Sporazumu od 1. lipnja 2012. navedeno da se dobit ostvarena navedenim projektom dijeli na jednake dijelove između tužitelja i II- tuženice, da svakom od njih pripada dobit u iznosu od 99.700,85 kn.

27. Tuženici su prigovorili nalazu i mišljenju vještaka u dijelu koji se odnosi na rashode projekta "EURO 2012", navodeći da u tabeli 2. Pregled rashoda projekta "EURO 2012" nisu uneseni pojedini rashodi, te da su za određene rashode uneseni netočni iznosi.

28. Vještakinja Petra Blašković se 10. travnja 2024. pisanim putem očitovala na prigovore tuženika. Vještakinja je u svom pisanom očitovanju navela da je na temelju poslovne dokumentacije dostavljene uz podneske tuženika od 3. veljače 2023. i 9. veljače 2023. sačinila Tabelu 4. u kojoj su evidentirane isplate izvršene s poslovnog računa I-tuženika, a koje su prema navodima iz podnesaka tuženika vezane uz projekt "EURO 2012". Pri tome je napomenula da za provedena plaćanja ne prileži vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija iz kojih bi se moglo nedvojbeno utvrditi da se radi o plaćanjima troškova projekta "EURO 2012". Naime, iz dostavljene dokumentacije je razvidno da su isplate izvršene prema tužitelju i njegovoj supruzi LČK u ukupnom iznosu 250.375,00 kn uz opise plaćanja "Povrat pozajmice i PBZ ATM". Vještakinja je nadalje navela da je za isplatu od 8. lipnja 2012. u iznosu od 15.000,00 kn s opisom plaćanja "Putni troškovi" ne prileži poslovna dokumentacija iz koje bi bilo razvidno da se radi o honorarima vodiča angažiranih za projekt "EURO 2012" niti je razvidno za koje im se razdoblje i za koje usluge

. / .

isplaćuje navedeni honorar. Vezano uz iznose plaćene prema proforma računima Hotela Niedzwiadek SP.Z.O.O. i Adria Airways vještakinja navodi da je proforma račun zapravo ponuda prodavatelja koja sadrži sve bitne podatke kao račun, ali ne znači prodaju robe, već ako kupac u određenom roku prihvati ponudu, tada se izrađuje konačan račun kao obvezujući dokument. Vještakinja je stoga u svom nalazu i mišljenju za izračun visine troškova smještaja u hotelu i najam charter leta koristio konačne račune ispostavljene od strane Hotela Niedzwiadek SP.Z.O.O. i Adria Airways. Vještakinja još navodi da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je II-tuženica 9. lipnja 2012. izvršila uplatu na poslovni račun I-tuženika u iznosu od 20.080,00 kn s opisom plaćanja "Pozajmnica", te iz dostupne dokumentacije proizlazi da se radi o pozajmnici II-tuženice koju je dala I-tuženiku, a ne o podmirenju troškova, te također ne prileže računi koji bi bili ispostavljeni u svezi nastalih troškova projekta. Konačno, vještakinja je u Tabeli 4. svog pisanog očitovanja sačinila pregled isplata i uplata s poslovnog računa I-tuženika utvrđenih iz navedene naknadno dostavljene dokumentacije, te iz navedenog pisanog očitovanja vještakinje proizlazi da bi pod pretpostavkom da se ukupno isplaćeni iznos sredstava poslovnog računa I-tuženika odnosi na nastale troškove vezane uz projekt "EURO 2012", o kojim će gotovinskim transakcijama ocjenu dati sud, I-tuženik od navedenog projekta imao gubitak.

29. Tužitelj je prigovorio pisanom očitovanju vještakinje navodeći da je sama vještakinja navela da se na temelju naknadno dostavljene dokumentacije (gotovinske transakcije) ne može nedvojbeno utvrditi da se ista odnosi na podmirenje troškova projekta "EURO 2012", pa stoga nije jasno zašto je vještakinja uvrstila ta plaćanja u Tabelu 4. u pregled isplata i uplata po poslovnom računu I-tuženika.

30. Vještakinja se u pogledu prigovora stranaka i usmeno očitovala na ročištu 1. listopada 2025., te je tom prilikom navela da zadatak vještačenja nije bilo utvrđivati eventualne isplate pozajmica u razdoblju od 2010. do 2012. već utvrditi ukupnu dobit projekta "EURO 2012". S tim u vezi obradila je i plaćanja koja su evidentirana na poslovnom računu tijekom 2012. godine, a koja su u svom opisu sadržavala i riječ pozajmica, što je i iskazala u pisanom očitovanju od 10. travnja 2024. Još navodi da je, s obzirom na to da je zadatak bio izvršiti izračun dobiti predmetnog projekta, izvršila uvid u knjigovodstvenu dokumentaciju, a da bi se određeni trošak mogao dovesti u vezi s određenim projektom, potrebno je imati odgovarajuću knjigovodstvenu ispravu iz koje se može nedvojbeno utvrditi da se radi o trošku koji se veže točno za navedeni projekt. U odnosu na predočeni joj izvod sa poslovnog računa od 30. travnja 2012., a u odnosu na izvršeno plaćanje fizičke osobe CČ u iznosu od 20.545,00 kn, navodi da se u opisu tog plaćanja navodi sljedeće: "Uplata po ponudi br.125-2012", te se samo na temelju takvog opisa plaćanja bez odgovarajućeg računa ili ugovora, isto ne može dovesti u vezu s projektom "EURO 2012". Osim toga, u opisu se navodi da se radi o plaćanju po ponudi, pa ako je kasnije i došlo do izvršenja isporuke, tada bi za istu trebao biti priložen i račun. Navedeno se odnosi i na izvadak po poslovnom računu od 31. svibnja 2012. na kojem se također navodi da je fizička osoba CČ po ponudi platio 20.545,00 kn. Vezano za predočeni izvadak po poslovnom računu od 31. svibnja 2012. gdje je razvidno da je društvo Phrixus d.o.o. izvršilo uplatu od 32.800,00 kn, navodi da se u opisu transakcije iskazuje "prijenos avansa", te se samo na temelju predočenog bankovnog izvoda te navedenog opisa plaćanja navedeno plaćanje ne može nedvojbeno dovesti u vezu s projektom "EURO 2012". Konačno, navodi da joj nije

. / .

raspoloživ račun na iznos od 45.000,00 kn izdan na ime firme Croz d.o.o. pa se ne može očitovati odnosi li se isti na projekt "EURO 2012".

31. Sud je u pogledu relevantnih činjenica prihvatio iskaze svjedoka RČ, VČ, TČ i NČ, jer su njihovi iskazi jasni, uvjerljivi i logični, te u bitnom kako međusobno suglasni tako i sukladni dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Ovdje valja reći da navodi svjedokinje TČ da joj se nitko nije javio nakon što je I-tuženik zaprimio njezin dopis nije doveden u pitanje sadržajem dopisa punomoćnika I. i II-tuženika od 9. svibnja 2013. (str. 22 spisa) iz kojeg bi proizlazilo da tuženici tim dopisom obavještavaju TČ da se nisu imali priliku očitovati na njezin poziv za pregledom dokumentacije I-tuženika od 20. veljače 2013. jer su odgovorne osobe bile službeno odsutne, te da je pozivaju da se javi u ured tuženika radi dogovora novog termina. Ovo sto što spisu ne prileži povratnica niti bilo kakav drugi dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi takav dopis doista i bio upućen TČ, odnosno da bi ona zaprimila taj dopis. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje ŽČ u dijelu u kojem je svjedokinja navela da kod odvjetnika NČ nije bilo razgovora o tome da postoji neki nesporni iznos za isplatu tužitelju, jer drugačije proizlazi iz iskaza svjedoka RČ i tužitelja, a osim toga i iz dopisa punomoćnika tuženika od 17. prosinca 2012. (str. 8 i 9 spisa) proizlazi da su tuženici izradili izračun dugovanja prema tužitelju prema kojem ukupno dugovanje prema tužitelju iznosi 47.511,12 kn. Sud nije prihvatio iskaz svjedokinje ŽČ niti u dijelu u kojem je navela da je tužitelj bio u obvezi provesti reviziju, jer iz Sporazuma od 1. lipnja 2012. koji su potpisali i tužitelj i tuženici, proizlazi da su stranke ugovorile da će zajedno angažirati neovisnog revizora (čl. 7. st. 3. Sporazuma). U preostalom dijelu u kojem je iskazivala o relevantnim činjenicama prihvaćen je i iskaz svjedokinje ŽČ kao uvjerljiv i logičan, te sukladan ostalim prihvaćenim iskazima i dokumentaciji koja se nalazi u spisu.

32. Sud je u pogledu relevantnih činjenica prihvatio i iskaz tužitelja kao životan, logičan i uvjerljiv te sukladan prihvaćenim iskazima svjedoka i dokumentaciji koja prileži spisu. Sud nije prihvatio iskaz II-tuženice u dijelu u kojem je navela da je predmetni Sporazum od 1. lipnja 2012., kao i potvrdu o preuzimanju karata koja prileži na stranici 135 spisa potpisala pod prisilom, te da ju je tužitelj ucjenjivao i htio ubiti, jer takvi njezini navodi nisu potkrijepljeni bilo kakvim drugim dokazima, te nisu uvjerljivi.

33. Sud nije posebno cijenio iskaz CN jer je takav dokaz tužitelj predložio tek nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije ni tvrdio ni dokazivao da ga bez svoje krivnje nije mogao predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, sukladno čl. 299. st. 2. ZPP-a. Međutim, neovisno o tome valja reći da je navedeni svjedok iskazao da nema saznanja o međusobnim odnosima tužitelja i II-tuženice.

34. Sud je nadalje prihvatio i nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković dostavljen u spis 29. prosinca 2022., kao i njezino pisano očitovanje od 10. travnja 2024. jer su jasni i detaljno obrazloženi, te sačinjeni na temelju relevantne dokumentacije, a vještakinja je svoj nalaz i mišljenje i usmeno argumentirano obrazložila na ročištu 1. listopada 2025., nakon čega stranke više imale primjedbi na njezin nalaz i mišljenje niti su u tom pravcu stavljale daljnje dokazne prijedloge. Štoviše, obje stranke su na ročištu 8. travnja 2026. i nakon upozorenja u smislu čl. 219. ZPP-a izričito navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih ranije predloženih, a

. / .

neizvedenih dokaza. Međutim, sud je svoju odluku utemeljio na prvotnom nalazu i mišljenju vještakinje (dostavljenu u spis 29. prosinca 2022.), imajući u vidu da je sama vještakinja u dopunskom pisanom očitovanju od 10. travnja 2024. i na ročištu 1. listopada 2025. navela da iz spisu priležeće dokumentacije nije razvidno da bi rashodi iz gotovinskih transakcija koje je utvrdila u svom pisanom očitovanju od 10. travnja 2022. u iznosu od 365.207,05 kn bili vezani uz projekt "EURO 2012", te sud niti iz ostalih izvedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi se radilo o takvim troškovima.

35. Dakle, na temelju tako izvedenih dokaza prije svega je utvrđeno da su tužitelj i II- tuženica bili osnivači i članovi I-tuženika, te da je tužitelj u travnju 2012. prenio svoj poslovni udjel u I-tuženiku ŽČ i II-tuženici, te je 23. travnja 2012. prestao biti član I-tuženika. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj, u vrijeme dok je još bio član I- tuženika, u suradnji s II-tuženicom pokrenuo projekt "EURO 2012" koji se odnosi na organizaciju turističkih aranžmana za europsko nogometno prvenstvo u lipnju 2012. u Poljskoj i Ukrajini, te je utvrđeno da je nositelj toga projekta I-tuženik. Nadalje je utvrđeno da su stranke 1. lipnja 2012. sklopile Sporazum kojim su se obvezale poduzeti sve potrebne radnje u cilju prodaje turističkih aranžmana (koji obuhvaćaju smještaj, prijevoz i ulaznice za utakmice) i sve druge radnje usmjerene na uspješan dovršetak projekta, te su ugovorile da će svu neto dobit nakon dovršetka projekta podijeliti tužitelj i II-tuženica na jednake dijelove. Također je utvrđeno da su se tuženici, radi osiguranja tražbine tužitelja po osnovi isplate neto dobiti od projekta "EURO 2012", obvezali predati tužitelju svaki po jednu bjanko zadužnicu do iznosa od 100.000,00 kn, koje će se povjeriti na depozit odvjetniku JČ, a nije sporno da tuženici nikad nisu predali navedene bjanko zadužnice ni tužitelju ni odvjetniku Davoru Pliši. Još je utvrđeno da su stranke ugovorile da će u slučaju da ne postignu sporazum o visini osnovice koja se ima dijeliti na jednake dijelove, angažirati neovisnog revizora koji će u roku od 8 dana sačiniti izvještaj koji onda obvezuje ugovorne strane. Također je utvrđeno da neovisni revizor na kraju nije sačinio izvještaj.

36. Imajući u vidu navedena utvrđenja iz kojih, dakle, proizlazi da je Sporazumom od 1. lipnja 2012. ugovoreno pravo tužitelja na isplatu dobiti iz projekta "EURO 2012", neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Također je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na I-tuženika, imajući u vidu da iz Sporazuma proizlazi da je I-tuženik bio nositelj navedenog projekta, te proizlazi da je I-tuženik u obvezi isplatiti eventualnu dobit od toga projekta tužitelju i II-tuženici.

37. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja vještakinje Petre Blašković, utvrđeno da je projektom "EURO 2012" ostvarena neto dobit u iznosu od 199.401,70 kn, pa kako je Sporazumom od 1. lipnja 2012. ugovoreno da se navedena dobit dijeli na jednake dijelove između tužitelja i II-tuženice, tako je utvrđeno da tužitelju pripada dobit u iznosu od 99.700,85 kn, što sukladno fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn iznosi 13.232,58 EUR. Ovdje valja reći da na navedeno utvrđenje nisu od utjecaja navodi tuženika da je tužitelj neovlašteno podizao novac s računa I-tuženika, te da stoga tuženici imaju prema njemu određena potraživanja, imajući u vidu da tuženici tijekom postupka nisu istaknuli prigovor radi prebijanja, a niti su dokazali da bi rashodi projekta "EURO 2012" bili veći od onih utvrđenih u nalazu i mišljenju vještakinje Petre Blašković od 29. prosinca 2022. na kojem je sud utemeljio svoju

. / .

odluku. Pri tome valja ponoviti da su tuženici na ročištu 8. travnja 2026. i nakon upozorenja u smislu čl. 219. ZPP-a, izričito naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i odustali su od svih ranije predloženih, a neizvedenih dokaza.

38. Slijedom navedenoga, te budući da tužitelju nije isplaćen niti dio toga iznosa, naloženo je I-tuženiku isplatiti tužitelju zatraženi iznos od 13.232,46 EUR, sukladno odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO). Na tako dosuđen iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate tekuće za zatraženo razdoblje od 25. srpnja 2012. do isplate, imajući u vidu da je Sporazumom od 1. lipnja 2012. ugovoreno da ugovorne strane imaju pravo zahtijevati isplatu dobiti odmah po izradi konačne bilance prihoda i rashoda, a iz izvedenih dokaza proizlazi da su svi podaci za takav izračun bili poznati strankama najkasnije do 25. srpnja 2012. kada je održan sastanak na kojem su bili prisutni tuženici sa svojim punomoćnicima odvjetnicima, te kada su vođeni pregovori oko iznosa dobiti koja bi pripadala tužitelju. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

39. Nadalje, tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženicu u cijelosti je odbijen kao neosnovan, jer iz Sporazuma od 1. lipnja 2012. ne proizlazi da bi i ona osobno bila u obvezi isplatiti polovicu dobiti ostvarene iz projekta tužitelju, već proizlazi da se ona samo obvezala predati tužitelju bjanko zadužnicu kao osiguranje za ispunjenje obveze I-tuženika, a imajući u vidu da je u vrijeme sklapanja toga Sporazuma bila članica I-tuženika. Osim toga, i sam tužitelj dopunski saslušan na ročištu 10. srpnja 2026. navodi da se navedenim Sporazumom I-tuženik obvezao isplatiti dobit, dok je II-tuženica trebala dati zadužnicu kao osiguranje za obvezu I-tuženika. Također i II- tuženica u svom iskazu na istom ročištu navodi da se nije osobno obvezala isplatiti tužitelju eventualnu dobit koju bi ostvario I-tuženik. Ovdje valja dodati da II-tuženica niti kao članica I-tuženika nije odgovorna za obveze I-tuženika, sukladno čl. 10. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012 i 125/2011), pri čemu valja napomenuti da iz izvedenih dokaza ne proizlazi, a niti tužitelj ne tvrdi, da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke iz čl. 10. st. 4. ZTD-a za odgovornost člana društva.

40. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

41. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a.

42. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa), te sukladno troškovniku i vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (13.232,46 EUR). Tužitelju je tako priznat trošak zastupanja kako slijedi: za sastavljanje tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 5. 2. 2015., 4. 5. 2015., 7. 9. 2015., 14. 3. 2017., 8. 7. 2020., 19. 10. 2021., 21. 3. 2025., 1. 10. 2025., 8. 4. 2026. i 10. 7. 2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 21. 11. 2023. i 28. 1. 2025. za svako po 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), za zastupanje na ročištu 10.11.2015. 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), za sastavljanje podnesaka od 12. 6. 2017., 10. 1. 2023., i 17. 6. 2024. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), te za sastavljanje podnesaka

. / .

od 18. 4. 2017., 13. 3. 2018., 24. 10. 2018., 27. 5. 2020., 6. 1. 2021., 20. 9. 2021., 13. 4. 2023., 9. 11. 2023., i 23. 6. 2025. za svaki po 25 bodova (Tbr 8/4 Tarife), što ukupno iznosi 1750 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost iznosi 4.375,00 EUR. Tužitelju je također priznat trošak financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 265,45 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 252,32 EUR.

43. Slijedom navedenoga, naloženo je I-tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.892,77 EUR. Na tako dosuđen iznos tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude (21. kolovoza 2026.) do isplate, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

44. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 3. 2. 2015. i 5. 7. 2021. jer takvi podnesci ne prileže spisu, nije mu priznat trošak sastavljanja podnesaka od 20. 1. 2016., 1. 3. 2016., 10. 6. 2016., 26. 10. 2016., 26. 7. 2018., 5. 7. 2019., 22. 7. 2019., 26. 11. 2019., i 27. 10. 2025. jer takvi troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a i nije mu priznat trošak sastavljanja podnesaka od 19. 5. 2015. i 24. 11. 2023. sukladno načelu krivnje. Tužitelju također nije priznat troška sudske pristojbe na tužbu jer tužitelj nije imao takav trošak.

45. II-tuženici je također priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa), te sukladno troškovniku i vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (13.232,46 EUR). Tako joj je priznat trošak zastupanja kako slijedi: za sastavljanje odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 5. 2. 2015., 4. 5. 2015., 7. 9. 2015., 14. 3. 2017., 8. 7. 2020., 19. 10. 2021., 21. 3. 2025., 1. 10. 2025. i 8. 4. 2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 8. 5. 2014., 17. 10. 2014., 21. 11. 2023. i 28. 1. 2025. za svako po 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), te za zastupanje na ročištu 10. 11. 2015. 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), ), što ukupno iznosi 1225 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost iznosi 3.062,50 EUR. II- tuženici nije priznat trošak financijskog vještačenja jer iz spisa ne proizlazi da bi ista imala takav trošak.

46. Slijedom navedenoga, II-tuženici je dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.062,50 EUR.

U Zagrebu 21. kolovoza 2026.

Sutkinja

Petra Kušević Fraculj

. / .

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 252,32 EUR

- pun. I. i II. tuženika

. / .