Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1920/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, koji je zastupan po punomoćnici Ljiljani Ostović Rakušić, odvjetnici u Osijeku, Reisnerova 34, protiv tuženice TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Dokić, odvjetnik u Đurđevcu, Trg sv. Jurja 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o parničnom trošku sadržane u rješenju Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj Povrv-12/2025- 12 od 1. srpnja 2025., 21. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke rješenja Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj Povrv- 12/2025-12 od 1. srpnja 2025., i rješava se:

Nalaže se tužitelju B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, da tuženici TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi trošak zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena pa je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Ovrv-3666/2024-3 od 6. veljače 2025. (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da naknadi tuženici parnične troškove u iznosu od 200,76 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv odluke o parničnom trošku sadržanom pod točkom II. izreke, kojim je tužitelj obvezan naknaditi tuženici troškove postupka, žali se tužitelj zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba je osnovana.

3. U ovoj fazi postupka sporno je pripada li tuženici trošak postupka u visini od 200,76 eura.

4. Prvostupanjski sud je naložio tužitelju isplatiti tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 200,76 eura. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud obrazlaže kako je priznao tuženici trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 150,00 eura, trošak sastava podneska od 27. lipnja 2025. u iznosu od 37,50 eura, sve prema Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23., dalje: Tarifa) i troška sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u zatraženom iznosu od 13,26 eura, dakle ukupno iznosi 200,76 eura.

5. Osnovano tužitelj u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno priznao trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 150,00 eura i trošak sastava podneska od 27. lipnja 2025. u iznosu od 37,50 eura jer je pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora (VPS).

5.1. Naime, to što je tužitelj uz zahtjev za isplatu glavnice od 583,04 eura zatražio isplatu zatezne kamate u nominalnom iznosu od 446,52 eura ne znači da se radi o dva glavna zahtjeva za isplatu koji u zbroju predstavljaju VPS.

6. Odredbom članka 35. ZPP-a propisano je da je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, a da se kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva (stavak 1.), te da se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev (stavak 2.).

6.1. Isto tako, postoji ustaljena sudska praksa da zatezne kamate koje teku kada nije isplaćena glavnica imaju obilježje akcesornosti, da se osamostaljuju kada je glavna tražbina isplaćena i da od tada postaju glavna tražbina na koju teče procesna kamata. Takvo pravno stajalište je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka u kontekstu problematiziranog prava tužitelja na isplatu tzv. procesne kamate (npr. Gzz 21/1990-2 17.1.1991., Revr 2006/2015-2 od 28.11.2017., Rev 2290/2013-2 od 2.10.2019.), a isto je prema shvaćanju ovoga suda primjenjivo i na situacije kada je potrebno odgovoriti na pitanje je li zatezna kamata koja je obračunata u apsolutnom iznosu na glavnicu koja nije isplaćena (kada zatezna kamata i dalje teče) predstavlja glavnu tražbinu za utvrđivanje VPS.

6.2. Stoga, zatezne kamate imaju obilježje akcesornosti jer nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja, pa sve dok glavna obveza (glavni dug) ne bude ispunjena zatezne kamate su kao sporedna tražbina nedjeljive od njega i čine cjelinu s glavnim dugom. Međutim, nakon što glavna tražbina bude podmirena, ako nisu plaćene i zatezne kamate, one se osamostaljuju, obračunavaju se u apsolutnom iznosu kao glavna tražbina i mogu biti predmetom samostalnog utuženja s pravom na tzv. procesne kamate. Prema tome, u situaciji kada se zahtijeva obračunata kamata za određeno razdoblje dugovanja na glavnicu koja nije plaćena, tada nije riječ o osamostaljivanju kamate koja time postaje glavna tražbina, već jednostavno o drugačijem načinu njezinog izražavanja jer je umjesto opisnog izražavanja cit.: „koje teku od (…) do (…) po stopi (…)“ sada izražena u apsolutnom iznosu za to razdoblje, odnosno kamata i nadalje ostaje sporedno potraživanje u odnosu na glavnu obvezu (glavni dug).

6.3. Dakle, u konkretnom slučaju iznos od 446,52 eura koji se odnosi na zateznu kamatu obračunatu u apsolutnom iznosu predstavlja sporedni zahtjev u smislu članka 35. stavka 2. ZPP-a unatoč tome što je izražen u nominalnom iznosu.

7. Na temelju prednjeg a pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je utvrditi VPS u visini glavnog zahtjeva od 583,04 eura, pa shodno tome tuženici priznati trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 50 bodova i trošak sastava podneska od 27. lipnja 2025. u iznosu od 12,50 bodova, što ukupno daje 62,50 bodova, odnosno 125,00 eura (62,50 bodova x 2,00 eura), koliko je tuženici trebalo priznati primjenom Tarife.

8. Nadalje, osnovano u žalbi tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tuženici priznao trošak sudske pristojbe u iznosu od 13,26 eura prema popisu troška tuženice. To iz razloga jer iz stanja spisa ne proizlazi da bi tuženica takav trošak i podmirila, pa joj taj trošak i ne pripada.

9. Sukladno tome trebalo je preinačiti pobijano rješenje u dijelu troškova postupka na način da je tuženici trebalo dosuditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 125,00 eura, zbog čega je odlučeno kao u točci I. izreke, ovog rješenja.

10. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je osnovan, pa mu je priznat parnični trošak sastava žalbe od 25 bodova, uvećan za trošak PDV-a, što ukupno daje iznos od 62,50 eura, dok je zahtjev za više zatraženo odbijen jer mu ne pripada, zbog čega je odlučeno kao u točci II. izreke, ovog rješenja.

11. S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP- a, u svezi s odredbom članka 381. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

Split, 21. kolovoza 2026.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović