Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2430/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužitelja ZELENO I MODRO, d.o.o., [adresa], 21217 Kaštel Štafilić OIB: 44813350399, zastupanog po punomoćniku Vinku Samardžiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-155/2023 od 27. ožujka 2026., dana 21. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-155/2023 od 27. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-155/2023 od 27. ožujka 2026. kao nedopuštena.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev iznad iznosa od 139,25 € do iznosa 170,32 € koliko je obistinjeno platnim nalogom te je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Matijane Paradžik iz Splita, posl.br. Ovrv- 21366/2022 od 17. kolovoza 2022.g. u dijelu kojim je naloženo ovršeniku da plati iznos od 139,25 € sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. Nadalje, pod točkom II. izreke ukinut je preostali dio platnog naloga sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Matijane Paradžik iz Splita, posl.br. Ovrv- 21366/2022 od 17. kolovoza 2022. u dijelu kojim je naloženo ovršeniku da plati iznos od 31,07 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća do isplate dok je pod točkom III. odbijen zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom II. i III. izreke, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Isto tako, protiv navedene presude žali se tuženik ne navodeći zakonom predviđene žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. ZPP bez prijedloga o donošenju odluke povodom žalbe.

4. Žalba tužitelja je neosnovana dok je žalba tuženika nedopuštena.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao davatelja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada na naknadom usluga odvoza i odlaganja komunalnog otpada, a koje potraživanje temelji na izvatku iz poslovnih knjiga u razdoblju od srpnja do prosinca 2021. u iznosu od 31,07 € sa pripadajućim zatezn im kamatama.

6. U odnosu na žalbu tuženika, valja reći da prema odredbi čl. 358. st. 3. ZPP žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

7. Tuženik u žalbi navodi da se žali protiv prvostupanjske presude poslovni broj Povrv- 155/2023. Budući da je pod toč. I. izreke prvostupanjske presude ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 139,25 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (nakon što je povučen u tom dijelu, kojem povlačenju se tuženik nije protivio), zatim je pod točkom II. izreke ukinut je preostali dio platnog naloga sadržan u rješenju o ovrsi za iznos 31,07 € s pripadajućim zateznim kamatama, a pod točkom III. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, to tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv pobijane presude.

8. Slijedom navedenoga na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP valjalo je odbaciti žalbu tuženika podnesenu protiv prvostupanjske presude poslovni broj Povrv-155/2023 od 27. ožujka 2026. kao nedopuštenu te je odlučeno kao u izreci pod toč. I. ovog rješenja.

9. Budući da se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 31,07 € (najprije 170,32 €), valja istaknuti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467. ZPP. U smislu odredbe čl. 458. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz č. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. (čl. 467. st. 1. ZPP). Stoga ovaj sud nije cijenio žalbene navode koji svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako to proizlazi iz žalbe.

10. U prvostupanjskom postupku nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP, a niti žalitelj određeno ne navodi koje bi to povrede bile učinjene.

11. Isto tako, iz sadržaja žalbe bi proizlazilo da tužitelj smatra da je dokazano potraživanje spram tuženika što bi upućivalo da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 219 i čl. 221. ZPP. Međutim, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, u sporovima male vrijednosti prvostupanjska presuda se ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, niti žalbeni navodi koji se odnose na tužiteljevu vlastitu ocjenu dokaza nisu mogli biti predmet razmatranja u žalbenom postupku.

12. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da iz podnesene tužbe ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno da pregledom izvatka iz poslovnih knjiga broj: 2022-158 proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika naplatu dugovanja u ukupnom iznosu od 31,07 €, dok tuženik navodi kako tužitelj nema osnov temeljem čega je utvrđen dug. Međutim, tužitelj dostavlja samo izvod iz poslovnih knjiga uz prijedlog za ovrhu, te u svom podnesku od 30. rujna 2022. ističe kako je davatelj komunalnih usluga javnog prikupljanja komunalnog otpada koja usluga se obavlja na cijelom, području grada [adresa], a tuženik je vlasnik i korisnik nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa]. Slijedom toga, prvostupanjski sud zaključuje, da imajući u vidu sve navedeno i činjenicu da je na tužitelju teret dokaza da su ispostavljeni računi u skladu sa važećim odredbama zakona, a tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao ni cijenu niti način obračuna utuženog potraživanja jer u spis nije priložio račune, obračun, te evidenciju odvoza za utuženi period i druge dokaze koji bi govorili u prilog nastanku navedene tražbine, kao niti isprave iz kojih bi se mogla utvrditi istinitost i ispravnost utuženog potraživanja, da tužitelj nije dokazao osnovanost ni visinu svog potraživanja te odlučuje kao pod točkom II. izreke pobijane presude.

13. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

14. Naime, prema odredbi čl. 461.a) st. 2. ZPP, u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stoga je u konkretnom slučaju bilo potrebno za utvrđivanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva predložiti izvođenje dokaza, a s obzirom da u konkretnom slučaju teret dokazivanja leži na tužitelju (čl. 221.a ZPP).

15. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj uz tužbu dostavio izvod iz poslovnih knjiga na temelju kojeg temelji potraživanje prema tuženiku.

16. Međutim, izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava iz čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), ali nije javna isprava iz čl. 230. ZPP jer nije izdana od državnog tijela niti pravne ili fizičke osobe u obavljanju javnih ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu. Zato je i teret dokaza postojanja visine tražbine bio na tužitelju, a koju osnov i visinu potraživanja je tuženik osporio.

17. Prema tome, tužitelj je sukladno citiranim odredbama bio dužan dokazati tvrdnje koje ističe odnosno dostaviti dokaze na okolnost visine tužbenog zahtjeva ili predložiti izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, dostaviti račune kojima je pozvao tuženika na plaćanje usluge, dokazati da je uslugu zaista isporučio, kao i druge dokaze koji bi opravdali donošenje platnog naloga, tako da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj svoje tvrdnje nije dokazao. Naime, u konkretnom slučaju nije bilo dovoljno samo pozivanje na zakonske odredbe Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ br. 94/13, 73/17, 14/19, 98/19, dalje: Zakon), Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“ br. 50/17 i 84/19 - dalje: Uredba) i Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Kaštela (Službeni glasnik Grada Kaštela, broj 26/19 - dalje: Odluka), već i da je tuženik stvarno koristio navedenu uslugu kao i njezinu visinu.

18. Sukladno odredbi čl. 221a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, tužitelj treba dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, a ukoliko to ne učini, primjena pravila o teretu dokazivanja opravdava ocjenu suda da te činjenice nisu dokazane.

19. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi nisu osnovani, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. i III. temeljem odredbe iz čl. 368. st. 1 ZPP-a, potvrditi kao zakonitu i pravilnu te odlučiti kao u izreci presude.

20. Odluka o troškovima postupka pravilna je po osnovi i visini te sukladna odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, time da žalitelj odluci o parničnom trošku određeno niti ne prigovara.

21. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke rješenja.

U Zagrebu, 21. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić