Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2599/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ĆĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice ĐĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Marku Došenu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika KĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri, odvjetnicima iz Rijeke, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Psp-97/2023-26 od 16. travnja 2025., dana 21. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Psp-97/2023-26 od 16. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke kao i u dijelu u kojem tuženiku nije dosuđen trošak postupka .

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da je tuženik smetao 1. i 2. tužiteljicu u posljednjem mirnom i savjesnom suposjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova na način da je u razdoblju od 27. listopada 2023. od 10,00 sati do 29. listopada 2023. do 16,00 sati postavio i učvrstio metalni stup na pristupnom putu koji je na skici sudskog vještaka Milke Kosanović označen brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10- 11-12-13 pod oznakom "S" te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljicama troškove parničnog postupka u iznosu od 1.364,81 € dok je pod točkom III. izreke utvrđeno da je povučen prijedlog za određivanje privremene mjere.

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu izreke pod točkom I. i II., kao i u dijelu u kojem mu nije dosuđen trošak, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu odluku preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite u suposjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova na pristupnom putu jer ih je tuženik smetao na način da je postavio i učvrstio metalni stup na pristupnom putu koji je na skici sudskog vještaka Milke Kosanović označen brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13 pod oznakom "S".

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl . 365. st. 2. ZPP, a niti one koje tuženik ističe u žalbi. Naime, pobijano rješenje ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima rješenja, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, koju ističe žalitelj.

6. Isto tako, pravilnost i zakonitost pobijane odluke nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodom da je u prvostupanjskom rješenju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku time što je pogrešno navedeno da rok za žalbu iznosi osam dana, umjesto petnaest dana. Ovo stoga što pogrešna uputa o pravnom lijeku nema utjecaja na zakonom određeni rok za ulaganje žalbe, pri čemu valja napomenuti da pogrešna uputa o pravnom lijeku ne bi mogla ići na štetu stranci.

7. U odnosu na žalbene navode tuženika da prvostupanjski sud nije donio rješenje kojim dopušta kako preinaku od 14.10.2024. tako i preinaku od 27.11.2024. pa da je sud sudio izvan granica postavljenog tužbenog zahtjeva, valja reći da su neosnovani.

8. Naime, kako proizlazi iz stanja spisa tužiteljice nisu imale primjedbi na nalaz vještaka te su sukladno istome te činjenici da je tuženik u međuvremenu (nakon podnošenja tužbe) maknuo metalni stup precizirale tužbeni zahtjev na ročištu dana 14. listopada 2024., tako da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se ne radi o preinaci tužbenog zahtijeva već o preciziranju istog prema nalazu vještaka jer je tuženik u međuvremenu, odnosno nakon podnošenja tužbe maknuo metalni stup, uslijed čega tužiteljice više ne mogu tražiti uklanjanje istog, međutim imaju pravni interes tražiti da se utvrdi čin smetanja te zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće što tužiteljice konačno preciziranim tužbenim zahtjevom i traže, a niti je učinjena preinaka tužbe zato što su tužiteljice navele da u pogledu vremena učinjenog smetanja dodaju riječi „u razdoblju od 27. listopada 2023. od 10,00 sati do 29. listopada 2023. do 16,00 sati” iako su za taj čin saznale 29. listopada 2023.

9. Takvo pravno shvaćanje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 2213/2018-2 od 26. travnja 2022. iz koje proizlazi „ da o pravnom pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija ovaj sud se već ranije očitovao u odluci Rev-2346/88 od 7. prosinca 1989. (PSP 47/128 ) u kojoj je izrazio sljedeće shvaćanje: „Kad je tužitelj u tužbi postavio zahtjev radi uklanjanja svih nedostataka u stanu, njegovi kasniji navodi kojima se pobliže precizira tužbeni zahtjev u pogledu opisa potrebnih radova na uklanjanju nedostataka nemaju značenje preinake tužbe.“

10. Prema tome, žalbeni navodi tuženika vezano uz pitanje preinake tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a i prekluzije u smislu čl. 21. st. 3. ZV kada se tijekom postupka, nakon obavljenog uviđaja, preciznije odredi i uredi tužbeni zahtjev u okviru prvotno označenog počinjenog smetanja posjeda nisu osnovani jer tužiteljice zahtijevaju utvrđenje čina smetanja u odnosu na istu česticu te nije niti istaknut novi tužbeni zahtjev jer je objekt posjedovne zaštite, ostao isti.

11. S time u vezi, u odnosu na daljnje žalbene navode, valja reći da u smislu odredbe čl. 22. st.1. ZV-a, zahtjev, a time i rješenje o smetanju posjeda sadrže deklaratorni dio (utvrđivanje posjeda i čina smetanja), kondenmatorni dio (naredba tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje - vraćanje tužitelju oduzetog odnosno da prestane stanje u kome je tužiteljev posjed uznemiravan, tj. smetan) i zabranu takvog i sličnog smetanja ubuduće.

12. O navedenom zahtjevu, kako s osnova deklaratornog dijela (utvrđenje čina smetanja), tako i s osnova kondemnatornog dijela, koji uz zahtjev za uspostavljanjem ranijeg posjedovnog stanja, čini zahtjev za zabranom takvog smetanja ubuduće, odlučuje se izrekom (dispozitivom) konačnog rješenja suda o zatraženoj zaštiti smetanja posjeda. Pri tome valja naglasiti da samo utvrđenje tužiteljičinog posjeda i čina smetanja tog posjeda, nema karakter samostalnog elementa izreke rješenja o smetanju posjeda, već je sastavni dio kondemnatornog dijela.

13. Kako konačno postavljeni tužbeni zahtjev u konkretnom slučaju sadrži deklaratorni dio na utvrđenje (tko, kada i na koji način je učinio smetanje), premda nije napisana riječ „utvrđuje se“, iako se deklarira da je tuženik smetao 1. i 2. tužiteljicu u posljednjem mirnom i savjesnom suposjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova na način da je u razdoblju od 27. listopada 2023. od 10,00 sati do 29. listopada 2023. do 16,00 sati postavio i učvrstio metalni stup na pristupnom putu koji je na skici sudskog vještaka Milke Kosanović označen brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13 pod oznakom "S", a pored čega sadrži i kondemnatorni dio (zabranom smetanja ubuduće), tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće, to neosnovano tuženik ističe da naknadni zahtjev nije u skladu sa odredbom članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer izreka presude ne sadrži nalaganje uspostave prijašnje zemljišnoknjižnog stanja. To stoga što za pružanje posjedovne zaštite, pored zahtjeva za utvrđenjem čina smetanja, ne moraju biti kumulativno ispunjena i preostala dva elementa tužbenog zahtjeva, već je za pružanje takve posjedovne zaštite (u konkretnom slučaju bez zahtjeva za uspostavom prijašnjeg posjedovnog stanja), bitno da je udovoljeno preostalim materijalnopravnim pretpostavkama za pružanje takve posjedovne zaštite propisanim odredbom čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP), te da je ujedno ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg (istog ili sličnog) smetanja.

14. Prema tome, kako je tuženik nakon podnošenja tužbe uklonio metalni stup na pristupnom putu čime je uspostavio prijašnje posjedovno stanje, koje navode tuženik nije osporavao, utvrđeno je da su tužiteljice tijekom ovoga postupka uspostavile prijašnje posjedovno stanje, tada se, suprotno žalbenim navodima, u takvoj situaciji kada je tužbenim zahtjevom (konačno postavljenim navedenim podneskom), sadržan i kondemnatorni dio (zabranom smetanja ubuduće), o tako postavljenom tužbenom zahtjevu može suditi i meritorno odlučiti.

15. Također, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

16. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:

- da su tužiteljice i tuženik u suposjedu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova na kojoj se nalazi zgrada u kojoj jedan stan koriste 1 i 2-tužiteljice, a drugi stan koristi tuženik te da u zgradi postoji prostor, tužiteljice ga nazivaju garažom, a tuženik spremištem, iz kojeg se može doći u stan tuženika te taj prostor koristi tuženik, međutim i tužiteljice budući da u njemu drže svoje stvari, kako je to navela 2-tužiteljica, a i tuženik također u svom iskazu navodi da tužiteljice u tom spremištu drže svoje stvari i to odjeću, stare gume i fotelje;

- da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da stranke međusobno nisu nikada postigle sporazum o načinu korištenja prijepora, a da tužiteljice žele koristiti prijepor prema svojim željama odnosno parkirati osobno vozilo na točno određenom dijelu nekretnine te je zbog toga očigledno da bi za odlučivanje o tužbenom zahtjevu bilo nužno raspravljati o pravnom odnosu stranaka:

- da iz iskaza 2. tužiteljice proizlazi da su stan u predmetnoj zgradi dobile od RH, odnosno Ministarstva branitelja 2017. i te godine su i uselile te tada u toj kući osim njih nitko drugi nije živio i one su koristile osim tog svog stana i cijelu okućnicu pa tako i sporni pristupni put. Zatim, proizlazi da su jedno vrijeme same tužiteljice živjele u toj kući i točno je da su ostavljale auto na tom pristupnom putu, a tuženik joj nikada poslao poruku niti ju tražio da ne parkira na to mjesto jer oni nisu niti pričali, prestali su razgovarati kada je on počeo sa renovacijom stana. Isto tako, proizlazi da sve dok nije postavio stupić tuženik automobilom uopće nije prolazio spornim putem niti parkirao ispred garaže već je automobil ostavljao gore na cesti gdje postoji označeno mjesto za invalide na koje on ima pravo parkirati, a koje je i vidljivo na fotografiji broj 9 i 11, sa lista 51 spisa te nju nikada tuženik prije postavljanja stupića tražio da ona ili kći maknu auto sa spornog puta, nije niti tražio od njih da tu ne parkiraju;

- da iz iskaza tuženika i iskaza svjedokinje ĆĆU, koja ima neposrednih saznanja o predmetu spora, proizlazi da su tužiteljice i osobe koje dokaze k njima, godinama parkirali automobile na mjestu gdje je tuženik postavio metalni stup čime je onemogućio da se na tom mjestu parkiraju automobili međutim i da se prolazi tim putem u dio okućnice čime je tuženik 1 i 2-tužiteljice bitno ograničio od dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti pa čak i potpuno isključio od dotadašnjega načina suposjedovanja jer tužiteljice nakon postavljanja metalnog stupića više ne mogu ostavljati svoja vozila na tom mjestu na način kako su to radile godinama.

17. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke u suposjedu predmetne nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova na kojoj se nalazi zgrada sa dva stana od kojih je jedan u posjedu tužiteljica, a drugi u posjedu tuženika, koja zgrada ima okućnicu a kao što sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi “stranke međusobno nisu nikada postigle sporazum o načinu korištenja prijepora, a tužiteljice žele koristiti prijepor prema svojim željama, odnosno parkirati osobno vozilo na točno određenom dijelu nekretnine”. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da iako automobili parkirani na mjestu gdje je tuženik postavio metalni stup onemogućuju prolazak drugim vozilima tim pristupnim putem kojim se ulazi u okućnicu predmetne zgrade, a što se sve jasno vidi na fotografijama priloženim nalazu stalnog sudskog vještaka, u situaciji kada tužiteljice već duži niz godina na opisani način koriste nekretninu, tuženik nije bio ovlašten samovlasno ih smetati na način da ih potpuno isključi od dotadašnjeg suposjeda odnosno da im bitno ograniči dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, već je ovlašten svoj suposjed (pa tako vlasništvo na koje se poziva) štititi putem suda u za to zakonom predviđenom sudskom postupku, slijedom čega odlučuje kao pod točkom I. izreke pobijane odluke.

18. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

19. Naime, odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP, propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, dok je st. 2. istog članka propisano da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Isto tako, odredbom čl. 24. st. 1. ZVDSP, propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, a što je onemogućavanjem dosadašnjeg parkiranja na pristupnom putu onemogućeno.

20. Žalitelj žalbenim navodima ističe da je tužba podnesena nakon isteka prekluzivnog roka od trideset dana. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su tužiteljice pravodobno podnijele tužbu radi smetanja u smislu odredbe čl. 21. st. 3. ZVDSP. Naime, uvidom u Službenu zabilješku II PP Rijeka (list 78 spisa) proizlazi da su policijski službenici upućeni dana 30. listopada 2023. od strane šefa smjene u ulici [adresa] čiji izlazak je zatražila ĐĆ zbog postavljenog stupića od strane susjeda na ulazu u dvorište, dok iz njezinog iskaza proizlazi da je na dan kada je postavljen stupić zvala policiju. Navedeno, potvrđuje i iskaz tuženika koji je u svom iskazu na ročištu 14. listopada 2024. (list 70) naveo da prije nego što je postavio stupić, a to je bilo onog dana koji se i navodi u tužbi, automobili tužitelja kao i njihovih prijatelja bili su parkirani na tom pristupnom stupu.

21. Slijedom navedenog, kako su tužiteljice za postavljanje stupa saznale 29. listopada 2023., pri čemu je i sam tuženik potvrdio da je postavio stupić onog dana koji je naveden u tužbi, a tužba je podnesena 27. studenog 2023., to su sukladno odredbi čl. 21. st. 3. ZVDSP tužiteljice svoju tužbu radi zaštite posjeda podnijele u roku od 30 dana od saznanja za čin smetanja posjeda te nije nastupila prekluzija prava na zaštitu posjeda, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud pa su žalbeni navodi tuženika u tom smislu neosnovani.

22. Osim toga, tuženik osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju povredu postupka tuženik sadržajno u žalbi također ističe.

23. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su tužiteljice bile u posljednjem mirnom suposjedu sporne čestice i za to utvrđenje sud prvog stupnja pružio je valjane razloge. To pogotovo što i iz iskaza tuženika i iskaza svjedokinje ĆĆU, koja ima neposrednih saznanja o predmetu spora, proizlazi da su tužiteljice i osobe koje dokaze k njima, godinama parkirali automobile na mjestu gdje je tuženik postavio metalni stup čime je onemogućio da se na tom mjestu parkiraju automobili međutim i da se prolazi tim putem u dio okućnice čime je tuženik 1 i 2-tužiteljice bitno ograničio od dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti pa čak i potpuno isključio od dotadašnjega načina suposjedovanja jer tužiteljice nakon postavljanja metalnog stupića više ne mogu ostavljati svoja vozila na tom mjestu na način kako su to radile godinama. Navedeno, potvrđuje i iskaz 2. tužiteljice koja je navela da od 2017. u toj kući osim njih nitko drugi nije živio i one su koristile osim tog svog stana i cijelu okućnicu pa tako i sporni pristupni put, a sve dok nije postavio stupić tuženik automobilom uopće nije prolazio spornim putem niti parkirao ispred garaže već je automobil ostavljao gore na cesti gdje postoji označeno mjesto za invalide na koje on ima pravo parkirati, te nikada tuženik prije postavljanja stupića nije tražio da 2. tužiteljica ili kći maknu auto sa spornog puta, a nije niti tražio od njih da tu ne parkiraju, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi da se ne radi o posjedovanju nekretnine od strane tužite ljica ili o njihovom nedopuštenom ponašanju – uzurpaciji i zauzimanju površine silom.

24. Slijedom navedenog, tuženik je u svojim navodima sadržajno priznao utuženi čin odnosno postavljanje metalnog stupa na pristupnom putu , a kad se to poveže s izričitim navodima tužiteljica pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja kako je utuženi čin počinio tuženik te je smetao tužiteljice u posljednjem mirnom suposjedu sporne nekretnine. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je odlučio kao pod točkom I. izreke osporene odluke.

25. Ostali žalbeni navodi su neodlučni, obzirom zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža suposjedniku protiv samovlasnih smetanja njegovog posjeda, ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i bio samovlasno smetan te sud odlučuje isključivo prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika , a u konkretnom slučaju ukoliko je sporno pravo vlasništva pristupnog puta, to će stranke morati rješavati u parnici radi utvrđenja prava vlasništva.

26. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da su tužiteljice dokazale da je tuženik smetao tužiteljice u faktičnom i mirnom suposjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postavljanjem metalnog stupa na pristupni put i ta radnja tuženika ima obilježja samovlasnog smetanja tužiteljica kao suposjednica predmetne nekretnine.

27. U pogledu odluke o parničnom trošku, valja reći da je odluka o troškovima postupka također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova pri čemu kako je tuženik izgubio parnicu dužan je naknaditi tužiteljici parnični trošak dok istom ne pripada pravo na parnični trošak.

28. Isto tako, pravilno prvostupanjski sud nije tuženiku dosudio trošak nastao uslijed povlačenja prijedloga za osiguranje jer su tužiteljice dana 14. listopada 2024. povukle prijedlog za određivanje privremene mjere iz razloga što je tuženik u međuvremenu maknuo metalni stupić, a budući da nakon povlačenja tuženik takav zahtjev nije niti postavio u roku od 15 dana, te kako je do povlačenja prijedloga za osiguranje došlo nakon micanja metalnog stupa, a niti su zbog povlačenja prijedloga za osiguranje nastali posebni troškovi, to pravilno tuženiku nije dosuđen takav trošak odnosno trošak sastava odgovora za prijedlog za određivanje privremene mjere.

29. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP -a u vezi s odredbom članka 438. ZPP-a potvrđeno je rješenje u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke kao i u dijelu u kojem tuženiku nije dosuđen parnični trošak te je odlučeno kao u izreci ove odluke pod točkom I.

30. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka II. izreke).

U Zagrebu, 21. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić