Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1344/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužitelja NV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miši Živaljiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika RV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Ujeviću, odvjetniku u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-617/2025-8 od 3. lipnja 2025., dana 21. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-617/2025-8 od 3. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom rješenjem u točki I. izreke odbačena je tužba u predmetnoj pravnoj stvari dok je pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 900,00 €.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno ukinuti ga i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja (proglašenja) da je ovrha predajom i ispražnjenjem dijela nekretnine prema rješenju Općinskog suda u Splitu Ovr - 1116/2021 od dana 21. srpnja 2021. nedopuštena budući da nije provediva sukladno Ovršnom zakonu (kako to proizlazi iz tužbe).

5. Ispitujući pobijanu odluku suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one koje žalitelj ističe. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja u obrazloženju rješenja dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. t . 11. ZPP-a, koji sadržajno ističe žalitelj.

6. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud nije zatražio niti izvršio uvid u spis predmeta Ovr-1116/2021, koji je temeljni ovršni postupak čija se dopuštenost ovim parničnim putem propituje, čime da je počinjena bitna povreda postupka, valja reći da se radi o ovlaštenju suda da odluči koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, pa je prvostupanjski sud sukladno tome prihvatio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice, a isto tako je i obrazložio koje činjenice je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, kao i koje dokaze izvodio te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.

7. Osim toga, iz stanja spisa, posebno za ročišnog zapisnika od 13. ožujka 2023. proizlazi da je pribavljen spis Ovr-1116/2021 te se je isti pregledao u prisutnosti stranaka kako to proizlazi iz zapisnika na listu 59 spisa, a tužitelj je na okolnosti tužbe predlagao samo građevinsko vještačenje radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena budući da ista nije provediva sukladno Ovršnom zakonu.

8. Isto tako, u odnosu na daljnje žalbene navode da je onemogućeno ostvarenje prava tužitelja na učinkoviti pravni lijek, valja reći da pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje i pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja"). Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz prava na jednakost oružja izvode se i pojedina prava u odnosu na izbor i izvođenje dokaza, kao i na mogućnost korištenja svih pravnih lijekova . Naime, razmatranjem predmetnog spisa razvidno je da je tijekom postupka tužitelj bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje, a isto tako omogućeno mu je i pravo na podnošenje pravnog lijeka pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tuženika.

9. Također, u odnosu na žalbene navode da je ovrha provedena od strane sutkinje nad kojom je bio podnesen zahtjev za izuzeće, a koji je ista rješavala i odbacila tek 15 dana nakon što je već provela ovrhu, valja reći da je žalitelj takve navode trebao isticati u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a ne u ovom postupku tako da nisu odlučni za zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

10. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

11. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno;

- da iz ovršnog predmeta Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1116/2021 kojeg je sud pribavio u tijeku ranijeg prvostupanjskog postupka, da je rješenjem o ovrsi broj Ovr-1116/2021 od 26.ožujka 2021., po ovršnom prijedlogu ovrhovoditelja ŽV protiv ovršenika NV određena ovrha na temelju ovršnih isprava pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Splitu broj Gžst -281/2012 od 09.svibnja 2013. te pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti ostavitelja PV Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom od 16. rujna 2016. pod brojem O-4319/2016;

- da je tim rješenjem o ovrsi broj Ovr-1116/2021 od 26. ožujka 2021. određena u korist ovrhovoditelja RV, protiv ovršenika NV, ovrha udaljavanjem osoba i uklanjanjem stvari iz zapadnog dijela dvojnog objekta na adresi [adresa], koji se sastoji od prizemlja, prvog i drugog kata i potkrovlja ukupne površine od po 55 m2 te pomoćnog objekta sagrađenog sa zapadne strane dimenzija 2,60 m x 5,00 m, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine na kojoj je sagrađen stambeni objekt i to ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te predaja ove nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed;

- da je protiv navedenog rješenja o ovrsi NV podnio žalbu ističući više žalbenih razloga i to:

1. da je ovršna isprava izgubila djelotvornost jer da su stranke nakon donošenja odluke Županijskog suda u Splitu broj Gžst-281/2012 od 09. svibnja 2013. sklopile Sudsku nagodbu kod Općinskog suda u Imotskom čime da su izvršili diobu suvlasničke zajednice,

2. da ovrhovoditelj nije ovlašten temeljem rješenja o nasljeđivanju tražiti ovrhu , 3. da ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti jer nije određen paricijski rok , 4. da ovrha nije moguća i dopuštena jer predmetni objekt predstavlja jedinstvenu cjelinu pa predaja u posjed dijela nije moguća, a povodom žalbe je Županijski sud u Puli u rješenju od 14.srpnja 2021. broj Gž Ovr-240/2021 odlučivao o razlozima navedenim pod 3. i 4. cijeneći da se radi o žalbenim razlozima o kojima se odlučuje u ovršnom postupku te potvrđuje rješenje o ovrsi zbog neosnovanosti žalbe, dok je razloge pod 1. i 2. ocijenio kao žalbene razloge o kojem se odlučuje u parničnom postupku na koji bi žalitelj trebao biti upućen.

- da je tužitelj temeljem Zaključka Općinskog suda u Splitu rješenjem broj Ovr- 1116/2021 od 21. srpnja 2021. upućen kao ovršenik u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, dalje u tekstu OZ), koju je pravovremeno i pokrenuo tužbom od 13. kolovoza 2021. u ovom predmetu;

- da je Općinski sud u Splitu rješenjem posl. broj Ovr-1116/2021 od 30. kolovoza 2021. odbio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, dok je rješenjem od 17. rujna 2021. utvrdio kako je ovrha dovršena, a Županijski sud u Puli rješenjem je broj Gž Ovr - 559/2021-2, odnosno Gž Ovr-560/2021-3 od 8. studenog 2021. odbio kao neosnovane žalbe ovršenika i potvrdio pobijane prvostupanjske odluke;

- da iz navoda tužbe proizlazi da je tužitelj pokrenuo predmetnu parnicu tražeći da se ovrha proglasi nedopuštenom budući da ista nije provediva sukladno Ovršnom zakonu te da se naloži sudu predmetni ovršni postupak obustaviti jer da predmetna zgrada predstavlja nedjeljivu samostalnu konstruktivnu cjelinu te istu nije moguće provesti budući nije moguće predati u posjed zapadni dio nekretnine zbog jedinstva objekta u građevinskom smislu;

- da je Županijski sud u Puli u odluci Gž Ovr - 240/2021 od 14. srpnja 2021. povodom žalbe ovršenika (ovdje tužitelja) na rješenje o ovrsi utvrdio da se iz ovršnih isprava i to presude Županijskog suda u Splitu, Gž-3077/15 od 26. studenog 2015 vidljivo da se radi o dvojnom objektu i da ovrhovoditelj zahtjeva predaju u posjed zapadnog dijela toga dvojnog objekta pa se zaključuje da je predaja u posjed moguća odnosno da je ovrha kako ju je zatražio ovrhovoditelj dopuštena, a takvo utvrđenje proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka koji je utvrdio da se radi o zasebnoj cjelini kojoj je pristup osiguran vanjskim stepeništem odnosno direktno sa terena.

12. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da iz podnesene tužbe u ovoj pravnoj stvari proizlazi da je tužitelj pokrenuo predmetnu parnicu tražeći da se ovrha proglasi nedopuštenom jer istu nije moguće provesti budući nije moguće predati u posjed zapadni dio nekretnine zbog jedinstva objekta u građevinskom smislu, ali međutim, iz rješenja o upućivanju u parnicu od 21. srpnja 2021. proizlazi da je tužitelj upućen u parnicu radi razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. OZ koji se tiču prestanka tražbine i aktivne ovršnopravne legitimacije ovrhovoditelja. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da je nemogućnost provedbe ovrhe razlog o kojem se odlučuje u ovršnom postupku i o kojem je i odlučio žalbeni ovršni sud u rješenju od 14. srpnja 2021. zaključivši da je predaja u posjed zapadnog dijela nekretnina moguća, a time i ovrha dopuštena. Stoga, kako je tužitelj pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga koji nije parnični razlog, a niti je, što je važnije, razlog radi kojeg ga je ovršni sud rješenjem od 21. srpnja 2021. uputio u parnicu, to zaključuje da predmetna tužba nije dopuštena te odlučuje kao u točki I. izreke pobijanog rješenja.

13. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

14. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 55. st. 3. i 5. OZ utvrdivši da je tužba nedopuštena.

15. Naime, prema odredbi čl. 52. st. 1. OZ-a u parnicu se upućuje ovršenik iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9.-11. OZ-a s time što je ovršenik dužan pokrenuti parnicu u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu i tužbu kojom pokreće parnicu može temeljiti samo na razlozima koje je istakao u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu (čl. 52. st. 3. OZ-a), dok prema odredbi čl. 55. st. 5. OZ-a ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom st. 4. toga članka sud će odbaciti tužbu.

16. Radi se o procesnim pretpostavkama kojima mora biti udovoljeno za dopuštenost tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odnosno ovršenik ili treća osoba moraju biti upućeni na parnicu rješenjem ovršnog suda i tužbu moraju temeljiti na razlozima zbog kojih su upućeni na parnicu. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite samo u okviru i u svezi tih pravnih lijekova, i to (opet) samo kad ovršeni sud u ovršnom postupku zaključkom odluči da ovršenika upućuje na parnicu i samo zbog tih razloga zbog kojih je upućen pokrenuti parnicu.

17. Žalitelj žalbenim navodima ističe da je predmet ove parnice utvrditi je li ovrha smjela biti provedena s obzirom na činjenično stanje (objekt nije dvojni, nema fizičke podjele), a ne je li tražbina postojala pri čemu treba naglasiti da u trenutku provođenja ovrhe tražbina nije postojala, jer je pravo na koje se poziva protustranka bilo isključeno pravomoćnom sudskom nagodbom P-431/08 od 28.5.2013.

18. Međutim, o takvim žalbenim navodima odlučio je Županijski sud u Puli u odluci Gž Ovr-240/2021 od 14. srpnja 2021. povodom žalbe ovršenika (ovdje tužitelja) na rješenje o ovrsi te je utvrdio da je iz ovršnih isprava i to presude Županijskog suda u Splitu, Gž-3077/15 od 26. studenog 2015. vidljivo da se radi o dvojnom objektu i da ovrhovoditelj zahtjeva predaju u posjed zapadnog dijela toga dvojnog objekta pa se zaključuje da je predaja u posjed moguća odnosno da je ovrha kako ju je zatražio ovrhovoditelj dopuštena, a da takvo proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka koji je utvrdio da se radi o zasebnoj cjelini kojoj je pristup osiguran vanjskim stepeništem odnosno direktno sa terena.

19. Isto tako, iako žalitelj nije podnio tužbu zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ na što je bio upućen Zaključkom jer da u trenutku provođenja ovrhe tražbina nije postojala, jer je pravo na koje se poziva tuženik bilo isključeno pravomoćnom sudskom nagodbom P-431/08 od 28.5.2013., koja je ostala pravovaljana sve do odluke ŽS Šibenik Gž-266/2023 od 10.12.2024., valja reći da i takvi navodi nisu od utjecaja budući da je navedena nagodba presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P - 2867/2020-25 od 30. prosinca 2022., a potvrđena odlukom Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-266/2023. od 10. prosinca 2024. utvrđena ništetnom jer se radi o raspolaganju suprotno prisilnim propisima glede kojih je isključena mogućnost sklapanja nagodbe, a i radi se o ništetnoj nagodbi i u pogledu nemoguće činidbe i nedopuštene pobude, a temeljna je posljedica ništetnosti pravnog posla da takav posao ne proizvodi pravne učinke i ništav je od svog početka (ex tunc) tako da se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da je nagodba bila pravovaljana sve do odluke Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-266/2023 od 10.12.2024.

20. U pogledu odluke o parničnom trošku, valja reći da je odluka o troškovima postupka također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova pri čemu žalitelj niti posebno ne osporava odluku o parničnom trošku.

21. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je žalbu tužitelja temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP- a odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 21. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić