REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj 163 Ps-15/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužitelja 1. NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Antoniu Vedriću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Denisu Klarendiću, odvjetniku u Zadru, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave od dana 9. srpnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika osobno te objave 21. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku predati u posjed tužiteljima nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], neplodno i pomoćna zgrada, površine 510 m2, slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 1.924,14 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. ZOO-a, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode kako su vlasnici nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], neplodno i pomoćna zgrada, površine 510 m2, kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Zadar, upisana u zemljišnoknjižni uložak broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U naravi se radi o građevinskom zemljištu. Tuženik se bez ikakve pravne osnove nalazi u posjedu predmetne nekretnine i odbija ga mirnim putem predati tužiteljima, iako je pravomoćno izgubio sve parnične postupke kojim je u odnosu na njih tražio utvrđenje svojeg prava vlasništva, a koji su se vodili pred ovim sudom pod poslovnim brojevima P-296/13 (ranije P-2749/05) i P-448/2019 (ranije P-423/14). Doduše, tuženik je ponovno pokrenuo još jedan postupak koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-1206/2025, no radi se o presuđenoj stvari, budući traži utvrđenje prava vlasništva temeljem iste činjenične i pravne osnove (dosjelost) kao što je tražio u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem: P-448/2019, što znači da se radi o pravnom pitanju kojeg sud može sam riješiti sukladno odredbi članka 12. Zakona o parničnom postupku. Štoviše, tuženik je čak svojedobno i uklonio gradnju na predmetnoj nekretnini započetu od strane RH u postupku u kojem je tužiteljima bilo priznato pravo na obnovu, a za što je i kazneno odgovarao, odnosno bio osuđen Presudom ovog suda poslovni broj: K-464/17. Tužitelji pozivom na odredbu članka 161. stavka 1. i 162. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; nadalje ZVDSP), zahtijevaju predaju posjeda svoje stvari. Odredbom članka 161. stavka 1. ZVDSP propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je odredbom članka 162. stavka 1. ZVDSP propisano kako da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Iz gore navedenog nesporno je kako su tužitelji vlasnici predmetne nekretnine, a da se ista nalazi u posjedu tuženika.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik osporava ne samo pravnu osnovu tužitelja već i činjenične navode kakvi su koncipirani u samoj tužbi. Tuženik je kupio predmetnu nekretninu, odnosno upravo ovu nekretninu koja je sada predmet sudskog postupka i tu činjenicu ne mogu dezavuirati niti sudske presude na koje se pozivaju tužitelji. Za ilustraciju je dovoljno napomenuti da je tužiteljica pod 1. u ranijem postupku na koji se sada pozivaju tužitelji tužila tuženika i svoga supruga po osnovu bračne stečevine i Županijski sud je utvrdio ništetnost cijelog ugovora, što je vjerojatno presedan u sudskoj praksi. I to na način da je sud preinačio sudsku presudu kojom je prvotno bio odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti. Sud je trebao, ako je trebao, utvrditi ništetnost samo dijela ugovora koji konvenira pravu tužiteljice na bračnu stečevinu, ali ne i cijeli ugovor, ali je takva odluka zbog svog učinka pravomoćnosti prouzročila situaciju da je tuženik kupio nekretninu, istu platio i izgubio spor. Nakon što je tuženik zbog odluke o ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnine pokrenuo vlasničku tužbu kojom je tražio utvrđenje prava vlasništva po osnovu dosjelosti, budući je 17 godina bio upisan kao vlasnik nekretnine koju je kupio, te bio u kvalificiranom posjedu barem 10 godina, koja tužba mu je odbijena, tuženik je protiv takvih odluka podnio i ustavnu tužbu pred ustavnim sudom R. Hrvatske jer smatra da je postupanjem sudova povrijeđena odredba članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu l judskih prava i temeljnih sloboda (dalje EKLJP), jer je dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio uvid i pročitao zk izvadak za predmetnu nekretninu (l.s. 4-5), ustavnu tužba podnesenu od strane tuženika 24. prosinca 2025. (l.s. 14-18), te su saslušani tužitelj pod 3. i tuženik (l.s. 26- 27), a pročitani su spisi ovoga suda broj P-296/13, P-448/19, P-1206/25, K-464/17.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tužitelja kao upisanih suvlasnika nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], neplodno i pomoćna zgrada, površine 510 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da im tuženik preda predmetnu nekretninu u posjed, slobodnu od osoba i stvari, s obzirom na to da je drži u posjedu bez važeće pravne osnove.

5. Među strankama nije sporno da su tužitelji u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine (l.s.5), kao što je među strankama nesporna i činjenica da se upravo tuženik nalazi u neposrednom posjedu iste nekretnine koju je ogradio žičanom ogradom.

5.1. Među strankama je sporno ima li tuženik ikakvu pravnu osnovu za posjedovanje predmetne nekretnine koja bi opravdavala njegovo odbijanje da nekretninu preda u posjed tužiteljima kao upisanim suvlasnicima, odnosno ima li tuženik, unatoč pravomoćno okončanim postupcima, i dalje pravo na posjed predmetne nekretnine.

6. Na temelju uvida u spis ovoga suda broj P-296/13 utvrđeno je da je 14. siječnja 2014. postala pravomoćna presuda u pravnoj stvari tužiteljice NN protiv tuženika 1) ĐN i 2) ŽN, radi utvrđenja i brisanja, a kojom je utvrđeno da je ništav Ugovor o prodaji nekretnine sklopljen dana 22. kolovoza 1995. godine između ŽN i NN kao prodavatelja i ĐN kao kupca na kojem je potpis ŽN ovjeren kod Veleposlanstva Republike Hrvatske u Budimpešti dana 22. kolovoza 1995. godine pod kl. 037-02, urbroj: A Bp-521-02/95-3796, te je određeno brisanje upisa prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist tuženika i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

6.1. Uvidom i čitanjem spisa ovoga suda broj P-448/19 proizlazi utvrđenje da je Županijski sud u Karlovcu, u pravnoj stvari tužitelja ĐN, protiv 1. NN, 2. BN, 3. CN i 4. ZN, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja od 27. listopada 2022., dana 26. veljače 2025. odbio e žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu i rješenje kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje da je temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva i to za cijelo, na nekretnini katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] oznake 2 Gž-2/2023-2 zemljišta neplodno, površine 510m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je odbijen kao neosnovan i prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere .

6.2. Iz spisa ovoga suda broj P-1206/25 proizlazi da je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva u pravnoj stvari tužitelja ĐN protiv ovdje tužitelja od 2. do 4. kao tuženika, kojom tužbom traži da se utvrdi da je temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva ovdje predmetne nekretnine.

6.3. Nadalje, kako proizlazi iz spisa ovog suda broj K-464/17, dana 14. rujna 2023. donesena je pravomoćna presuda kojom je tuženik proglašen krivim jer je počinio kazneno djelo protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 (što je dana 6. ožujka 2017. između 09,00 i 11,00 sati, u [adresa], u [adresa], u cilju da nanese štetu, unajmio građevinsku tvrtku Mario gradnja d.o.o., koji su po njegovom nalogu bagerom uklonili - porušili temelje kuće u izgradnji, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju RH Središnji ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje gradio za obitelj NN, čime je RH Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje oštetio za vrijednost obavljenih radova - iznos od 30.470,00 kuna, a također oštetio i NN te njenu obitelj obzirom da je RH zastala sa gradnjom), te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci, te mu je temeljem odredbe čl. 56. st. 1., 2 i 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci neće izvršiti ako optuženik ĐN u roku provjeravanja od 1 godine ne počini kakvo novo kazneno djelo. Prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećenika Republike Hrvatske, u iznosu od 30.470,00 kuna, te je nalaženo optuženiku ĐN, uplatiti navedeni iznos oštećeniku, u roku od 4 mjeseca od dana pravomoćnosti presude.

7. Iz iskaza 3. tužitelja CN proizlazi da je isti suvlasnik predmetne nekretnine na kojoj se ranije nalazila kuća koja je u međuvremenu srušena, pa se trenutačno na nekretnini nalazi samo preostala šuta i kamion koji je tamo postavio tuženik. Da je cijela predmetna nekretnina sa svih strana ograđena žičanom ogradom koju je postavio upravo tuženik, dok ulaznih vrata nema, kao i da on osobno nije pokušavao ući u posjed nekretnine jer se u njezinom posjedu nalazi tuženik. Osobno nikada nije pozivao tuženika na predaju nekretnine u posjed, ali da je to u njegovo ime učinio njegov punomoćnik, odvjetnik Antonio Vedrić, s time da se ne može sjetiti kada je taj zahtjev upućen, no tuženik nekretninu unatoč tome nije predao u posjed.

7.1. Tuženik ĐN u svome iskazu priznaje kako nije niti vlasnik niti suvlasnik predmetne nekretnine, iako ju drži u svom posjedu, te izričito navodi da je nema namjeru predati u posjed tužiteljima, unatoč tome što je svjestan činjenice da su upravo tužitelji upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici te nekretnine. Iz iskaza tuženika nadalje proizlazi da je on bio vlasnik predmetne nekretnine u razdoblju od 1996. do 2014. godine, te smatra da mu je ista nepravedno oduzeta zbog čega je i ne želi predati stvarnim suvlasnicima. Tuženik je naveo da je nekretninu ogradio žičanom ogradom još 1995. godine kada ju je kupio, da bi potom 2017. godine tužitelji ušli u tu nekretninu i razbili vrata koja je bio postavio, nakon čega je on ponovno stavio žicu, cijelu nekretninu ogradio i postavio nova vrata. Odgovarajući na upit suda o razlozima ograđivanja tuđe nekretnine, tuženik je iskazao da unatoč tome što nije vlasnik, smatra da ima pravo na posjed te nekretnine, te da je sudjelovao u više postupaka u kojima je već utvrđeno da on nije vlasnik predmetne nekretnine, ali da je on jednostavno i dalje ne želi predati u posjed novim vlasnicima.

8. Prema odredbi čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Nadalje čl. 162. st. 1. i st. 2. ZV-a propisane su pretpostavke koje moraju biti ispunjenje da bi vlasnik s uspjehom mogao zahtijevati predaju u posjed stvari od posjednika, slijedom čega isti tako mora dokazati svoje pravo vlasništva na stvari, zatim da se stvar nalazi u posjedu tuženika, kao i identitet stvari.

9. Kako je prethodno navedeno, među strankama nije sporno da su tužitelji upisani kao suvlasnici nekretnine koja je predmet spora, u kojem slučaju isti ne moraju dokazivati pravni temelj stjecanja prava vlasništva jer se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Među strankama nije sporno da je u posjedu predmetne nekretnine upravo tuženik, dok su tužitelji jasno individualizirali predmet spora.

10. Ocjenjujući iskaze stranaka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi s ostalim izvedenim dokazima – uvidom u zemljišnoknjižni izvadak te uvidom u pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P-296/13, P-448/19 i K-464/17 – ovaj sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu 3. tužitelja CN te utvrdio da tuženik nema pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine.

11. Iskaz tuženika pod 3. je u potpunosti životan, logičan i suglasan sa stanjem u zemljišnim knjigama iz kojeg jasno proizlazi da su tužitelji suvlasnici predmetne, kao i s činjenicom da je tuženik taj koji je predmetnu nekretninu drži u posjedu bez valjane pravne osnove, da je ogradio i da na njoj drži svoj kamion i građevinsku šutu, onemogućavajući tužitelje da uđu u posjed nekretnine koje su suvlasnici.

11.1. S druge strane, sud je iskaz tuženika ĐN cijenio u onom dijelu u kojem isti predstavlja priznanje činjenica koje idu u prilog tužbenom zahtjevu. Naime, sam tuženik izričito priznaje da nije niti vlasnik niti suvlasnik predmetne nekretnine, da je svjestan kako su tužitelji upisani kao stvarni suvlasnici, te da unatoč tome drži nekretninu u posjedu i nema je namjeru predati tužiteljima. U dijelu u kojem tuženik nastoji opravdati svoj posjed navodima kako smatra da mu je nekretnina „nepravedno oduzeta“ i da „ima pravo na posjed“, sud je njegov iskaz ocijenio potpuno neosnovanim i pravno irelevantnim.

11.2. Sam tuženik je u svome iskazu potvrdio da je sudjelovao u više sudskih postupaka u kojima je pravomoćno utvrđeno da on nije vlasnik nekretnine, a što je utvrdio i ovaj sud uvidom u gore navedene spise, iz čega jasno proizlazi da je njegova svijest o nedostatku vlastitog prava vlasništva potpuna. Njegovo nezadovoljstvo pravomoćnim sudskim odlukama ne može predstavljati zakonitu pravnu osnovu za posjed tuđe nekretnine.

12. Slijedom svega navedenog, kako tijekom postupka tuženik po ocijeni suda nije dokazao da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine, na temelju ovih utvrđenja ovaj sud zaključuje da je tužen ik u posjedu sporne nekretnine bez valjane pravne osnove te je tužbeni zahtjev ovdje tužitelja valjalo prihvatiti na način kako je to određeno u izreci ove presude.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, pa je tako tužiteljima valjalo priznati trošak na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje: Tarifa) kod određene vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe - 100 bodova (Tbr. 7. Toč. 1.), te za pristup ročištima na dan 1. lipnja 2026., 16. lipnja 2026., 9. srpnja 2026. po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), za sastav podneska od 17. veljače 2026. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8. Toč. 1.), te za pristup ročištu dana 4. ožujka 2024., 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5.), što uvećano za 30% za zastupanje više osoba i za PDV od 25% te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 189,14 EUR te presudu u iznosu od 110,00 EUR, ukupno iznosi 1.924,14 EUR.

13.1. Ovaj sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom pristojbe na presudu u iznosu od 189,14 EUR obzirom da ista iznosi 110,00 EUR, temeljem utvrđene vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 EUR.

U Zadru, 21. kolovoza 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić-Peroš, univ. spec. iur.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužiteljima, po punomoćniku,

2. Tuženiku, po punomoćniku.